Naslov izvornika

Sadr�aj

U u�em izboru zaRNA Pure Passion Awardza najbolji povijesni roman i najbolji ljubavni roman godine!

Nakon Ruske konkubine i Konkubinine tajne pri�a o �Djevojci lisici� Lidiji Ivanovoj, kojom je Kate Furnivall osvojila hrvatsku i svjetsku publiku vra�a se na po�etak - to�nije, u doba kad je Lidijina majka, mlada pijanistica Valentina, svojom ljepotom i talentom osvajala plemstvo Sankt Peterburga.

Godina je 1910. i svijet se petrogradskom plemstvu jo� �ini sigurnim mjestom, toliko da ljubav koja se razvija izme�u ruske ljepotice i danskog in�enjera Jensa Friisa mo�e izazvati sablazan. U romansi s Friisom Valentina upoznaje strast kakvu dotad nije osjetila, a kad je roditelji po�ele udati za ruskog grofa, ona �e u�initi sve da bi izborila pravo na slobodu i ljubav po vlastitu izboru. Uskoro, me�utim, crveni vihor zahvatit �e Rusiju, a car, Duma i bolj�evici natjerat �e Valentinu da izabere stranu. Taj izbor �ivot �e joj promijeniti zauvijek.

Zahvale

Duboko sam zahvalna Jo Dickinson koja mi je, uz vlastite poro�ajne muke i rodiljski dopust, strpljenjem i pronicavo��u pomagala tijekom poro�ajnih muka pri nastanku ovoga romana, te cijelom njezinu timu u izdava�koj ku�i Little Brown, a pogotovo Caroline Hogg koja je vrlo vje�to usko�ila. Posebna hvala i Emmi Stonex na tanko�utnosti i zadivljuju�oj vje�tini dotjerivanja rukopisa.

Od srca hvala mojoj izvrsnoj agentici Teresi Chris na njezinu pouzdanom i uvijek pronicavom vodstvu. Zahvalna sam tako�er Eleni Shifrini na svesrdnoj pomo�i pri istra�ivanju i ruskom jeziku te Susan Clark na savjetima vezanima za glazbu. Marian Churchward duboko me je zadu�ila time �to je moje �krabotine pretvorila u �itljiv rukopis i �to je sa mnom dijelila kekse s �okoladom. Jednako tako, kao i uvijek, od srca hvala mojim prijateljima iz Brixhama �to su me slu�ali kako jadikujem i pritom mi nalijevali �a�e merlota.

Golema hvala mojem suprugu Normanu na bodrenju i razumijevanju, a pogotovo na zgodnim idejama.

1

Tesovo, Rusija

Lipanj 1910.

Valentina Ivanova nije kanila umrijeti. Ne ovdje. Ne sada. Ne ovako. Prljavih stopala i zamr�ene kose, a tek je po�ela �ivjeti. U mutnom zelenom polumraku �ume pogledala si je prste i iznenadila se �to su tako mirni. U sebi je drhtala.

Oduvijek je vi�e pozornosti obra�ala na prste nego na lica jer su oni odavali mnogo vi�e. Ljudi znaju kontrolirati izraz lica. Na ruke zaboravljaju. Njezine su pak bile sitne, premda sna�ne i gipke zahvaljuju�i tolikim satima sviranja glasovira � no kakve sad koristi od toga? Prvi put shvatila je kako stvarna opasnost utje�e na ljudski um kad joj se od straha sledio mozak.

Mogla bi potr�ati. A mogla bi se i skriti. Ili bi pak mogla ostati na mjestu, prilijepljena za deblo breze, i pustiti da je prona�u.

Tamne prilike ne�ujno su se prikradale izme�u stabala, zaklonjene mra�nim prostranstvom �ume �to ju je okru�ivala. Trenuta�no ih nije mogla ni vidjeti ni �uti, no znala je da su ondje. �inilo se da i��ezavaju poput kornja�a ispod kore drve�a, nevidljivi i bez traga, no svaki put kad bi naglo okrenula glavu u jednu ili drugu stranu, kraji�kom oka spazila bi ih kako se kre�u. Osjetila bi ih u strujanju zraka, rijetka i tajnovitog. Ili u druga�ijem lomu svjetla na �umskom tlu u sumrak.

Tko su ti ljudi? Nosili su pu�ke, no nisu izgledali kao lovci. Kakvi lovci nose crne kukuljice? Kakvi lovci imaju krinke s uskim prorezima za o�i i nepravilno izrezanim otvorom za usta?

Protrnula je. Nije bila spremna umrijeti.

Stopala su joj bila bosa. Cipele je izula i odbacila nakon dugog galopa uz padinu bre�uljka i kroz polja. Kad se i�uljala iz kreveta, nebo je jo� bilo mra�no. Nije ponijela ni ukosnice i kop�e, ni rukavice i �e�ir, ukrase za koje je njezina majka tvrdila da ih mlada dama mora nositi u svakom trenutku provedenom izvan ku�e. Navr�iv�i sedamnaestu bila je dovoljno stara da sama odlu�uje. Stoga je preko glave navukla laganu haljinu bez rukava, iskrala se iz ku�e, osedlala Da�u i do�la ovamo, na svoje omiljeno mjesto na o�evu seoskom imanju. Uronila je u mra�ni rub �ume odakle je obo�avala promatrati kako zora rudi nad Tesovom.

Bosi su joj prsti u�ivali u dodiru crne zemlje, vla�ne poput sirupa. Vjetar joj je mrsio dugu tamnu kosu �ibaju�i joj obraze i omotao je oko vrata. Ovdje je osje�ala slobodu koja bi u njoj odrije�ila ne�to �to je bilo odve� �vrsto sapeto. Tako bi se osje�ala svaki put kad bi obitelj napustila Sankt Peterburg i do�la u Tesovo gdje bi provodili lijene ljetne mjesece i duge bijele no�i kad sunce gotovo uop�e nije ni zalazilo za obzor.

Sve dok nije ugledala pu�ke.

I mu�karce pod kukuljicama. Odjevene u crno kako se prikradaju kroz sjenoviti svijet �ume. U dnu le�a nakupio joj se znoj dok im je izmicala skrivaju�i se iza stabla. �ula je samo mrmorenje prigu�enih glasova te je neko vrijeme �ekala, nadaju�i se da �e oti�i. No tek kad je rumena zora povukla crtu nalik na krvavi trag izme�u stabala, mu�karci su se najednom razdvojili, potpuno i��eznuv�i, te Valentina osjeti kako joj srce bubnja od straha. �apat? Je li to �ula �apat iza le�a? Okrene se. Zagledala se u sjene, no nije nikoga vidjela. Ve� sljede�eg trenutka pred njom zatreperi neka prilika. Tamna i brza, strugnuv�i ustranu. Jo� jedna ravno naprijed. Opkoljavali su je. Koliko njih? Utonula je u gustu maglu �to se dizala s tla i stala se �etverono�ke probijati kroz gustu �ikaru. Tanki sivi pramenovi magle ovijali su joj se oko gle�njeva, a grane joj posezale za licem, no nije se zaustavljala sve dok se umalo nije sudarila s nogama �to su slijedile trag neke �ivotinje ispred nje. Sledila se. Jedva da je disala u svom lisnatom skloni�tu od paprati. Noge su joj zastale, a ona je prestravljeno prikovala pogled za suknenu zakrpu koja joj je bila lo�e za�ivena na hla�ama kod koljena, te potom krenula dalje. Izmaknula se ulijevo i od�uljala se dalje. Kad bi uspjela do�i do ruba �ume gdje je privezala konja, mogla bi...

Udarac je do�ao iz vedra neba. Oborio ju je na le�a. Le�ala je izvaljena na vla�noj zemlji pose�u�i za rukom koja joj je ��epala rame i zariv�i zube u njezino zape��e. Zubima je okrhnula kost, no zagrizla je jo� ja�e te je osjetila okus krvi. Ruka odjednom uz psovku popusti stisak te Valentina sko�i na noge, no te�ka je ruka svom snagom udari po �eljusti, odbaciv�i je licem u stablo.

�Ovdje je!� viknuo je dubok glas.

Valentina poku�a potr�ati. Vrtjelo joj se u glavi, no opazila je da joj se sprema i druga pljuska pa je �u�nula. �ula je kako je napada�ev dlan �kljocnuo kad je tresnuo o deblo i njegov gnjevni urlik. Osovila se na noge i krenula, no zemlja joj je izmicala pod nogama. Ljuljala se pod njom, stapaju�i se sa sivom izmaglicom i zaplamtjev�i svaki put kad bi je presjekla zraka sunca.

�Zaustavite je!�

�Sranje! Dermo! Upucaj je!�

Upucaj?

Zveket olova u cijevi pu�ke rasparao joj je um. Zamaknula je za stablo i primijetila kako joj ruke nekontrolirano drhte na kori debla �to se lju�tila.

��ekajte!� doviknula je.

Ti�ina. Zvuk tijela �to se probijaju kroz �umu utihnuo je.

��ekajte!� ponovo dovikne.

�Iza�i tako da te mo�emo vidjeti.�

�Ne�ete pucati?�

Netko joj se nasmijao ljutitim glasom. �Ne�emo pucati.�

Jo� uvijek nisu zapucali na nju. Mo�da nisu smjeli riskirati s bukom hitaca � na selu se zvuk pronosi daleko. Poku�ala je progutati, no grlo joj je bilo suho. Ovi se mu�karci ne igraju. �to god da su radili, omela ih je u poslu te je nisu kanili samo tako pustiti. Morat �e razgovarati s njima.

�Po�uri! Bistro!� doviknuo je ljutiti glas.

Valentini je zastalo srce u grudima kad je iza�la iz zaklona iza stabla.

Bila su petorica. Pet mu�karaca, pet pu�aka. Samo je jedan, najvi�i stasom, pu�ku nosio nehajno ovje�enu preko ramena, kao da je ne kani upotrebljavati. U crno zakrabuljena lica bezizra�ajno su piljila u nju, a njoj se od pogleda na njih je�ila ko�a.

Nisu je ustrijelili. I to je ne�to.

�To je samo djevojka�, podrugljivo �e jedan.

�No brza je kao zec.�

Trojica su joj pri�la bli�e. Napela se i podignula na prste, spremna da potr�i.

��emu takav jarosni izraz, djevoj�ice, mi samo...�

�Mi�ite se od mene.�

�Nema potrebe za neprijateljstvom.�

�Neovla�teno ste stupili na posjed mojega oca�, re�e Valentina. Glas joj je zvu�ao kao da nije njezin.

�Ruska zemlja�, zare�ala je jedna kukuljica, �pripada ruskome narodu. Vi ste je nama oteli.�

�ort!¹ Revolucionari. Ta joj je rije� po�ela bujati u glavi, istisnuv�i sve druge misli. Salonima Sankt Peterburga kru�ile su pri�e o ovakvim ljudima i o tome da kane preuzeti vlast u Rusiji i posmicati sve pripadnike vladaju�eg stale�a. Ona �e biti samo po�etak.

��to radite ovdje?� upitala je.

Mu�karac najbli�e njoj pohotno se zasmijulji.

�U�ivamo u pogledu.�

Osjetila je kako su joj se obrazi zarumenjeli. Tanka haljina od muslina prilijepila joj se za tijelo od znoja i raskva�enog li��a koje je uprljalo tkaninu. Ruke je prekri�ila ispred sebe kao da se brani, zatresav�i pritom kosom ne bi li je sklonila s lica, u znak prkosa. Trojica mu�karaca prijete�i su joj se pribli�ila, a jedan je stao iza nje kako bi joj presjekao put krene li bje�ati. Stjerali su je u klopku. Oprezno je disala. Nije im mogla vidjeti lica pod crnim kukuljicama, no po okretnosti njihovih mr�avih udova i gorljivosti u njihovim glasovima mogla je zaklju�iti da su mladi. Druga dvojica izgledala su ne�to starije, krupnije gra�e, te su se dr�ali podalje na �istini izme�u stabala, potiho �amore�i me�u sobom.

Zbog krinki nije mogla razabrati gledaju li je ili ne, no onaj vi�i o�ito im je zapovijedao.

Zbog �ega su do�li u Tesovo? �to su naumili u�initi? Morala je pobje�i, upozoriti oca. No dva mla�a mu�karca po�ela su se naguravati, otimaju�i se oko plijena poput hijena.

�Tko ste vi?� upitala je ne bi li im odvratila pozornost.

�Mi smo istinski glas Rusije.�

�Ako je tako, va�e bi glasove trebali �uti ljudi u Dumi, na�em saboru, a ne ja na �umskom proplanku. Kakva korist od toga?�

�Pada mi na pamet jedna korist�, odgovorio je najzdepastiji od trojice. Vr�kom pu�ke dodirnuo joj je dojku. Ona je �ustro odgurne ustranu. �Zemlju mo�ete zaposjesti�, procijedi, �no nemojte misliti da mo�ete i mene.�

Dvojica njegovih drugova grohotom se nasmija�e, a on istrgne remen iz pojasa i jedan njegov kraj omota oko �ake, prijete�e ma�u�i kop�om.

�Kujo! Suka!�

Valentini srce sko�i u grlo. Osjetila je vonj njegove srd�be, jedak na svje�em jutarnjem zraku.

�Molim vas.� Obrati se visokome mu�karcu me�u stablima. Odlikovao se mirno�om koja ju je stra�ila �ak i vi�e od rastresene energije njegovih ljudi. �Molim vas�, re�e, �obuzdajte ih.�

Mu�karac se zagleda u nju ispod tamnih nabora kukuljice, polako odmahne glavom i zaputi se u �umu. Na trenutak ju je obuzela panika pa je �vrsto stisnula �ake kako ne bi drhtale. No �inilo se da je oti�ao izdati zapovijed budu�i da je mu�karac s kojim je ranije razgovarao najednom uperio prst prema onome koji je stajao iza nje.

�Ti�, re�e, �pozabavi se njome. Ostali, za mnom.�

Pozabavi se njome.

Bili su dobro obu�eni, toliko im mora priznati. Onaj ljutiti s remenom u ruci smjesta se udaljio bez rije�i, a drugi za njim. Mu�karac koji je jedini ostao iza nje odlu�no prebaci pu�ku u drugu ruku i stane se premje�tati s noge na nogu na vla�nom tlu, obuven u ru�no izra�ene �izme.

�Sjedni�, naredi.

Valentina se premi�ljala.

�Sjedni�, ponovi on, �ili �u te natjerati na to.�

Valentina sjedne.

Pro�lo je sat vremena, mo�da i vi�e. Valentina je izgubila pojam o vremenu. Udovi su je boljeli, a u glavi joj je bubnjalo. Svaki put kad bi se poku�ala pomaknuti ili prozboriti, njezin bi stra�ar ispustio zvuk gnu�anja i udario je metalnim vrhom pu�ke u onaj dio tijela u koji mu se u tom trenutku prohtjelo: rebra, rame, ruku. Najgore je bilo u zatiljak.

No nije ju ustrijelio. O�ajni�ki se dr�ala tog blijedog tra�ka nade.

�to su radili ostali? To joj je pitanje odzvanjalo u glavi, paraju�i joj misli u tisu�u odgovora.

Mo�da su lopovi. Toliko se �estoko molila da su tu kako bi oplja�kali ku�u njezina oca da se gotovo uvjerila da je to istina. Da su do�li ukrasti stare slike, zlatne kipove, isto�nja�ke rezbarije, maj�ine dragulje. Ve� je bilo takvih poku�aja pa za�to ne bi opet? No kakvi to lopovi �ekaju svjetlo dana? Kakvi su to lopovi dovoljno glupi da oplja�kaju ku�u kad sluge ve� ustanu i prihvate se posla?

Privukla je koljena prsima, prislonila na njih bradu te zauzvrat dobila o�tar ubod pu�kom u kralje�nicu. Petama je privukla kamen s poda tako da joj bude nadohvat ruke.

Rukama je obujmila potkoljenice, drhte�i na povjetarcu �to je rastjerivao maglu. Nije bilo toliko hladno koliko je bila upla�ena: upla�ena za roditelje i sestru Katju koji �e otprilike sada ustati iz kreveta, sasvim nesvjesni crnih kukuljica �to se �uljaju Tesovom. Katja je imala samo trinaest godina, plavokosa vjetropirka puna energije koja �e u skokovima uletjeti u Valentininu sobu preklinju�i je da nakon doru�ka odu zaplivati u potoku tog prvog jutra u Tesovu. Majka se ujutro najradije zadr�avala u svojoj sobi, no ocu je bilo jako va�no da se za doru�ak svi okupe u isto vrijeme. Zacijelo �e na�u�uriti brkove i ljutito pogledavati na d�epni sat jer njegova starija k�i kasni.

Tata, oprezno.

�Jeste li vi bolj�evici?� najednom upita, spremaju�i se na udarac.

Uslijedio je. U vrat. �ula je kako se ne�to zdrobilo.

�Jeste li?� ponovo upita. Da se barem mogla okrenuti i pogledati ga u zakukuljeno lice.

�Zave�i.�

Drugi je udarac bio sna�niji, no barem je progovorio. Tada mu je prvi put �ula glas otkako joj je naredio da sjedne. Nije bila sigurna na kolikoj udaljenosti �u�i iza nje, tiho poput pauka, osim �to je bilo jasno da ih ne dijeli vi�e od duljine pu�ke. Toliko je dugo bila krotka da mu je do sada ve� mogla popustiti pozornost. No ako je u krivu... O tome nije htjela ni razmi�ljati. Morala ga je namamiti bli�e, nadohvat ruke.

�Zna� li tko mi je otac?�

Pu�ka joj je doletjela u �eljust, umalo joj izbiv�i glavu s vrata. �Dakako da znam, dovraga. Misli� li da smo mi neki neuki seljani?�

�On je ministar Filip Ivanov. Pouzdani savjetnik u vladi cara Nikolaja. Mogao bi pomo�i tebi i tvojim prijateljima da...�

Ovaj joj je put zario vrh pu�ke u zatiljak, silom joj naginju�i glavu prema naprijed dok joj se lice nije priljubilo uz koljena.

�Va�em je soju odzvonilo�, prosiktao je. Mogla je osjetiti vrelinu njegova daha na masnici na vratu. �Sravnit �emo vas gadove sa zemljom koju ste nam ukrali. Dosta nam je toga da nas gazite i izgladnjujete dok punite ta svoja pohlepna usta kavijarom. Tvoj je otac prokleti tiranin i platit �e za...�

Valentina u ruci stisne kamen skriven ispod suknje. Silovitim okretom izvije se i svom ga snagom zabije u lice ispod kukuljice. Ne�to se slomilo. Mu�karac vrisne � visok urlik nalik na glasanje lisice. No bila je prebrza, pobjegav�i prije no �to je stigao povu�i obara�. Jurila je saginju�i se, izmi�u�i ispod grana i uranjaju�i u mrak najtamnijih sjena dok je njegov jauk lebdio za njom. �ula ga je kako juri kroz �ikaru nakon �ega su odjeknula dva hica, no oba su prozujala mimo nje, pokosiv�i li��e i lome�i gran�ice dok je ona bje�ala sve dalje.

Na petama je kliznula niz obronak, o�ajni�ki �ele�i prona�i rijeku. Ona �e joj pokazati put iz �ume. Skretala je i mijenjala smjer sve dok nije bila sigurna da je umaknula svojem progonitelju, a onda je zastala i osluhnula. Isprva nije �ula ni�ta osim udaranja vlastitog bila u u�ima, no postupno je do nje dopro jo� jedan zvuk: tiho ali nepogre�ivo �uborenje vode preko stijena. Preplavio ju je osje�aj olak�anja, no potom o�ajna osjeti kako je koljena izdaju. Zapanjila se shvativ�i da uspravnih le�a sjedi na vla�noj zemlji, upla�ena i slaba poput ma�i�a. Drhture�i, prisilila se da ustane. Morala je upozoriti oca.

Nakon toga po�ela se kretati sigurnijim korakom. Nije joj trebalo mnogo da prona�e rijeku i zaputi se uskom stazom �to se protezala du� njezine obale. U glavi su joj se sudarale nepovezane misli. Ako su ovi mu�karci u kukuljicama revolucionari, �to su naumili u�initi? Skrivaju li se samo u �umi u Tesovu ili su ovamo do�li s namjerom? Tko im je meta? Odgovor na to posljednje pitanje nije bilo te�ko odgonetnuti. �rtva nije mogao biti nitko drugi nego otac. �vrsto je stisnula usne nastoje�i zatomiti gnjevan urlik �to je hu�ao u njoj. Korak joj se nanovo ubrzao, krivudaju�i ispod granja koje se nadvijalo nad njom.

Uto se za�uo zvuk koji ju je potresao od glave do pete. Smjesta ga je prepoznala: pljuskanje konjskih kopita kroz vodu. Netko se pribli�avao uzvodno. Ovdje je rijeka bila plitka, srebrnasti �ubore�i poto�i� kroz stjenovito korito, a jutarnje se sunce pra�akalo u virovima odbijaju�i se natrag prema stablima. �u�nula je sklup�av�i se iza grma, a ko�a joj se zategnula preko obraza kao da se nekim �udom stisnula tijekom posljednjih nekoliko sati.

�Lave Popkove!�

Krupni mu�karac na ru�nom, krivonogom konju naglo se okrene za�uv�i njezin glas. �Gospo�ice Valentina!� Za sobom je vodio njezinu kobilu Da�u.

Izraz na njegovu licu ispod gustih crnih kovr�a iznenadio ju je. Odra�avao je �ok. Zar je toliko lo�e izgledala? Lav Popkov bio je mladi Kozak koji je rijetko govorio, a jo� rje�e pokazivao osje�aje. Bio je �etiri godine stariji od nje, sin glavnog konju�ara njezina oca, i doimao se kao da ima vremena i interesa samo za �etverono�no dru�tvo. Sko�io je iz sedla i u visokim �izmama stao grabiti kroz pli�ak. Nadvio se nad nju hvataju�i je za nadlakticu. Iznenadilo ju je �to je dodiruje � bio je tek sluga � no bila mu je odve� zahvalna �to joj je doveo konja da bi se bunila.

��uo sam hice�, zabrundao je.

�U �umi su neki mu�karci s pu�kama.� Zadihano je izgovorila. �Brzo, moramo upozoriti mojega oca.�

Nije postavljao pitanja � nije bio ta vrsta osobe. Pogledom je pretra�io �umu, a potom je podignuo na njezina konja.

��to te je nagnalo da do�e� ovamo?� upitala je odrije�iv�i Da�ine uzde.

Popkov slegne golemim ramenima, mi�i�ima zate�u�i zama��enu ko�natu tuniku. �Gospo�ica Katja krenula vas je tra�iti.

Vidio sam da vam konj nije u konju�nici�, rukom je nje�no pogladio �ivotinju po le�ima, �pa sam krenuo za njim. Na�ao sam ga privezanog.� Dok joj je pru�ao uzde, crne su mu o�i bile uprte u njezine. �Jeste li dovoljno dobro da ja�ete?�

�Dakako.�

�Ne izgledate dobro.�

Dodirnula se po obrazu, opipav�i krv i ugledav�i grimizan trag koji joj se cijedio niz prste. �Mogu jahati.�

�Samo polako. Stopala vam izgledaju lo�e.�

Prihvatila je uzde okrenuv�i Da�inu glavu na drugu stranu. �Hvala ti, Lave. Spasibo.� �ustro je podbola konja u kas te pojurila na njemu niz rijeku.

Jahala je kroz �umu, a Lav Popkov i njegova krupna �ivotinja slijedili su je u stopu. Na jednom im je mjestu deblo preprije�ilo put, no Valentina nije tratila vrijeme poku�avaju�i ga zaobi�i. Iza le�a je za�ula uzrujan povik, no nije se zaustavila, natjerav�i Da�u u skok. Konj ju je glatko presko�io te naglo skrenuo ustranu ne bi li izbjegao korijenje �to je str�alo iz crne zemlje kao zamka za neoprezne.

Iz ruba �ume izbila je na �istinu u miran, suncem okupan sneni krajolik nalik na prekriva� zelene i zlatne boje, pro�aran poljima, vo�njacima i pa�njacima �to su se lijeno protezali pred njom. Do�lo joj je da usklikne od olak�anja. Ni�ta se nije promijenilo. Sve je bilo na sigurnom. Na vrhu padine zauzdala je konja kako bi do�ao do daha. Iz �umske se no�ne more iskoprcala i vratila u stvarni svijet � svijet u kojemu je zrak mirisao na jabuke u cvatu, a Pala�a Ivanov le�ala na udaljenosti ne�to manjoj od kilometra usred imanja, velika i spokojna poput ma�ka boje meda �to drijema ispred ognji�ta. Od tog joj je prizora srce po�elo br�e kucati te je, kao i Da�a, slobodnije disala. Skratila je uzde, jedva �ekaju�i da nastavi jahati.

�Ono je bio opasan skok. Izla�ete se pogibelji.�

Pogledala je udesno. Obris mladog Kozaka i njegova konja ocrtavao se na suncu, �vrst kao stijena.

�To je bio najbr�i put�, primijeti Valentina.

�Ve� ste ozlije�eni.�

�Uspjela sam.�

Odmahnuo je glavom. �Jesu li vas ikad izbi�evali?� upitao je.

�Molim?�

�Ono je bio zahtjevan skok. Da ste pali s konja, va� bi me otac dao izbi�evati korba�em.�

Valentina je zinula. Korba� je bio bi� od sirove gove�e ko�e na kojemu su �esto znale biti i metalne kukice, i premda se u Rusiji prestao upotrebljavati, i dalje je ponekad slu�io za provo�enje stege. Jedan takav visio je namotan poput usnule zmije na zidu radionice njezina oca. Na trenutak su se zagledali jedno u drugo, a njoj se najednom u�ini da je sunce ugasnulo. Kako li je �ivjeti u svakodnevnom strahu od bi�a? Lavove crte lica bijahu grube i mrke, ve� izbrazdane unato� mladosti, kao da u njegovu �ivotu nije bilo mnogo razloga za osmijeh. Osjetila se posramljeno i smeteno.

��ao mi je�, re�e.

On zagun�a.

Valentina je prva odvratila pogled. Pogladila je Da�u po pahuljastim u�ima, a potom coknula kako bi je potaknula na galop niz travnatu padinu. Plu�a su joj se nadula od zraka koji joj je mrsio duge vlasi kose, a jedan joj je stremen umalo ispao s bosog stopala. Nagnula se naprijed priljubiv�i se uz Da�ina le�a, tjeraju�i je na jo� br�i korak.

Nisu pre�li ni pola puta niz obronak kad je ti�inu razbio prasak eksplozije. Jedan kraj ku�e zatresao se i kao da je posko�io prije nego �to ga je progutao siv oblak dima. Valentina je vrisnula.

2

Njet! Ne! Rije� je odzvanjala u Valentininoj glavi sve dok u njoj vi�e nije bilo mjesta za druge rije�i. Njet! Nema mjesta za rije�i kao �to su krv i bol. Nema mjesta smrti.

Konji su im se klize�i zaustavili na �ljun�anoj stazi ispred ku�e, a Valentina je sko�ila iz sedla. Posvuda buka. Ljudi izbezumljeni. Sluge tr�e, vi�u, pla�u. Panika se premje�ta s lica na lice, opteretiv�i i zasitiv�i zrak. Osje�ao se smrad dima, a pod nogama smrskano staklo. Konji bez jaha�a bje�ali su iz konju�nica, uzrujani i prepla�eni. Neprestano se �ula rije� bomba.

�Tata!� vrisnula je.

Radna soba njezina oca. Nalazila se na onom kraju odakle je sukljao dim pohlepno gutaju�i ku�u. Kad bi bio u Tesovu, njezin bi otac svakog jutra, kad bi pro�itao novine za doru�kom, odlazio u radnu sobu gdje bi pisao dr�avna pisma. Srce joj se uzlupalo kad je poletjela prema uru�enom krilu zgrade, no nakon samo dva koraka ne�to ju je povuklo natrag i zaustavilo. Ruka debljine sidrenog lanca zgrabila ju je za zape��e.

�Lave�, vrisnula je, �pusti me!�

�Njet.�

�Moram vidjeti je li tata...�

�Njet. Nije sigurno.�

Prljave je nokte zario duboko u njezinu bijelu ko�u, dok je drugom rukom pridr�avao uzde dvaju konja. Da�a se divlje propinjala, propinjala, �ire�i nozdrve, dok je Lavov ru�ni konj samo stajao uprijev�i znati�eljne sme�e o�i u Popkova.

Prestala se otimati, ispraviv�i se. �Lave Popkove, nare�ujem ti da me pusti�.�

Zagledao se u njezino zapovjedno lice. �Ili �ete �to? Dati me bi�evati?�

U tom trenutku Valentina kraji�kom oka spazi o�eva le�a � prepoznala je njegov mornari�ki kaput � kako posr�e obavijen gustim zastorom pra�ine.

�Tata!� nanovo povi�e.

No prije nego �to je uspjela natjerati Popkova da je pusti, lik mu�karca pocrnjela od �a�e izronio je iz dima, poku�avaju�i do�i do zraka. U naru�ju mu je le�alo ne�to �to je nalikovalo na slomljenu lutku, a glava mu je bila pognuta nad skr�enim tijelom �ije su �a�ave noge be�ivotno visjele. Mu�karac je urlao, no Valentinine ga u�i iz nekog razloga nisu �ule � nije mogla razabrati �to govori. Mu�karac pri�e bli�e te se Valentina zaprepasti shvativ�i da joj je to otac, obavijen �ahurom crne pra�ine �to mu je prekrila ko�u, brkove i odje�u.

�Tata!� vrisne.

Tek ju je tada Kozak pustio. Dok je posr�u�i tr�ala prema ocu, pogled joj padne na stopalo prilike u o�evu naru�ju. Na njemu je bila jedna crvena cipela, koju je sestri pomogla odabrati u trgovini na Aveniji Nevski. Sve ostalo bilo je crno kao i otac � njezine noge, haljina, lice, pa �ak i kosa, izuzev jednog zalutalog pramena koji je ostao plav. No pro�aran grimiznom bojom.

�Katja..

Valentina poku�a izviknuti sestrino ime ne bi li je natjerala da otvori svoje plave o�i, uspravi se i nasmije kao da je sve to samo igra. No ta rije� nije za�ivjela. Zamrla joj je na usnama.

�Katja!�

Otac je urlao na sluge. �Jurite po lije�nika! Zaboga, smjesta ga dovedite. Ne zanima me �to...�

Glas mu se produbio i kao da je prepuknuo. Valentina je stajala uz njega smrznuta lica, a kad je pru�ila ruku kako bi dotaknula slomljenu lutku, otac se naglo okrenuo u drugu stranu.

�Ne diraj je.�

�Ali ja...�

�Ne diraj je. Ti si joj ovo u�inila.�

�Nisam, tata, dojahala sam kako bih...�

�Trebala si je povesti sa sobom. Tra�ila te je, �ekala te. Zbog tebe je ozlije�ena. Ti...�

�Ne�, pro�aptala je Valentina.

�Da. Jo� sam bio u blagovaonici za doru�kom, no ona se uzvrpoljila jer si oti�la jahati bez nje. Zacijelo je odlutala do moje radne sobe gdje...� Usta mu se ovjesi�e u tih jauk. �Dat �u ustrijeliti te divljake ubojice, kunem se Bogom da ho�u.�

�Katja...�

Plavo-crna glava se pomaknula. Crvena cipelica po�ela se tresti, a iz razderanoga grla za�uo se neobi�an nezemaljski zvuk. Privijaju�i dijete �vr��e uz grudi i tepaju�i njezino ime, otac je po�urio prema �irokim stubama �to su vodile do ulaznih vrata, a Valentina za njim. Dok je prelazio preko praga, �ustro okrene glavu i pogleda je. Ono �to je spazila u njegovim o�ima natjeralo ju je da zastane.

�Izlazi, Valentina. Gubi se odavde. Budu�i da ti konji zna�e mnogo vi�e od vlastite sestre, pomozi ih uhvatiti.� O�i su mu se gotovo sasvim zatvorile te se na trenutak zanjihao na nogama. Stopalom je udario vrata zalupiv�i joj ih u lice.

Valentina je stajala ondje zaljuljav�i se na petama i zure�i u vrata � u ukrasne �eljezne �avle u njima; u mjesto gdje su ona i Katja pro�log Bo�i�a kamenom zarezale povr�inu kako bi ozna�ile dokle je napadao snijeg.

�Katja�, zajauknula je.

Gdje je mama? Donosi vru�u vodu i zavoje?

Nji�tanje �to para u�i iza njezinih le�a natjeralo ju je da se okrene. Konji su u panici tr�ali prilazom, zabacuju�i glave i ritaju�i se. Tko ih je pustio? Pjena im je i�la na usta zaprljav�i im slabine. �to se to dogodilo u konju�nici? Jesu li revolucionari i ondje u�li? Konju�ari su hvatali prestra�ene �ivotinje, dozivaju�i ih i mame�i, no glavnom konju�aru Simeonu Popkovu, sna�nom mu�karcu koji je znao kako ih obuzdati i primiriti, nije bilo ni traga.

Gdje je? I gdje je Lav?

Udaljila se od stuba i pojurila iza ku�e. Je li ve� uhvatio one koji su Katji u�inili ovu strahotu? Otac bi joj zacijelo oprostio sebi�nost kad bi mu dovela jednog od revolucionara odgovornih za ovo.

�Simeone!� zazvala je �urno ulaze�i u stajsko dvori�te.

Naglo se zaustavila di�u�i punim plu�ima. Dvori�te je bilo tiho i �udno prazno. Samo Da�a i Lavov ru�ni konj bijahu privezani za �eljeznu alku u zidu. Bili su uznemireni, vrte�i se ukrug i me�usobno se sudaraju�i. U dnu dvori�ta onkraj pregradaka za konje nalazila se da��ara u kojoj je bio ured glavnog konju�ara. Vrata su joj bila �irom otvorena. Unutra je u polumraku uspjela razabrati ple�at lik mu�karca koji joj je bio okrenut le�ima. Kle�ao je na tlu pognute crne glave.

�Simeone�, zazvala ga je za�uv�i strah u svojem glasu.

No �im joj je rije� si�la s usana, shvatila je da je pogrije�ila. To nije bio glavni konju�ar; bio je to njegov sin, Lav. Stajao je pogrbljen nad ne�im na tlu. Uletjela je u kolibu, a srce joj je nabijalo.

�Lave, gdje je...�

Njegov otac, Simeon Popkov, le�ao je opru�en na le�ima ispred nje, iskrenutih udova i otvorenih crnih o�iju. Grlo mu je bilo prerezano do kosti. Nikad nije mogla zamisliti toliko krvi. Grimizna boja kao da je preplavila njezin svijet. Natopila mu je tuniku i kosu, pro�iriv�i se po cijelom podu. �estice krvi lebdjele su u zraku, a njihov miris gu�io ju je.

Um joj se zamaglio. Trepnula je, kao da vje�ama mo�e obrisati ono �to je le�alo pred njom, a zatim jo� jedanput, ovog se puta usredoto�uju�i na Kozakova sina. Suze su mu se slijevale niz obraze dok je �vrsto dr�ao o�ev dlan, stisnuv�i mu ruku sna�nim prstima kojima bi ga, da mo�e, otrgnuo od smrti. Valentina je ispru�ila ruku i dodirnula mladi�eva le�a, osje�aju�i kako drhti ispod ko�ulje. Pogladila je tijelo �to je drhtalo, svjesna �vornatih mi�i�a pod dlanom i o�aja koji se u njih uvukao.

�Lave�, nje�no je �apnula. Dodirnula mu je kosu, o�tre crne kovr�e, �ele�i ukloniti krhotine bola, no ne znaju�i kako. �Tako mi je �ao. Bio je dobar �ovjek. Za�to bi i njemu naudili?�

Popkov podigne glavu i zapilji se u krv kojom su bili po�kropljeni drveni zidovi. Rije�i su provalile iz njega poput rike. �Moj im otac nije zna�io ni�ta. Ni�ta! U�inili su to samo kako bi dokazali da mogu, kako bi pokazali svoju mo�. I upozorili one koji rade za druge obitelji iz tvojega stale�a.�

Valentina glasno uzdahne. No on ne re�e vi�e ni�ta.

Dugo je stajala ondje, prsa odve� stegnutih da bi disala, prisje�aju�i se Katjine slomljene prilike i izraza u o�evim o�ima, slu�aju�i bol u grlenim jecajima �to su se otimali iz Kozakova grla. Ruka joj je po�ivala na njegovu ramenu u uzaludnom poku�aju nu�enja utjehe, premda je znala da je utjeha posljednje �to oboje �ele. U njoj se podignula divlja plima gnjeva.

�Lave�, obznanila je, �platit �e za ovo.�

On podigne svoje tamne o�i prema njezinima. �Ne�u imati mira�, zare�ao je, �niti �u zaboraviti. Dok god su na �ivotu.�

�Ne�u zaboraviti�, ponovi ona poput jeke.

Pogled joj klizne prema Simeonovu mrtvom tijelu, tijelu �ovjeka koji ju je prvi popeo na konja kad joj nisu bile ni tri godine i koji bi je prvi podignuo iz pra�ine kad bi s njega pala. Otresao bi s nje pra�inu, zadirkivao je glasno joj se smiju�i i smjesta je ponovo bacio u sedlo.

�Ne�u zaboraviti�, zaklela se. �Ni oprostiti.�

Ku�a je le�ala spokojno, a sobe su bile zamra�ene. Svi su se �uljali na prstima i �aptali, kao �to bi to �inili u prisutnosti mrtvih. Valentina je htjela rastvoriti zastore i povikati: �Jo� je �iva!� No �utjela je, zanemaruju�i bol �to joj je parala grudi, i sjedila tik uz majku na �ezlonu u prima�oj sobi.

Zanijemjeli su, zatvoreni u sebe, �ekaju�i da se lije�nikov te�ak korak po�ne spu�tati niza stube. U sobi je bilo vru�e i sunce se poku�avalo probiti izme�u zastora, no Valentina je osje�ala studen duboko u sr�i kostiju. O�i su joj pratile maj�ine nje�ne prste promatraju�i kako le�e u njezinu krilu na jutarnjoj haljini boje lavande, isprepleteni, cupkaju�i �ipkaste rukave, dok joj je ostatak sitnog tijela sjedio mirno. To je Valentinu uzrujavalo vi�e od izraza o�aja na maj�inu licu ili dvije jarko rumene mrlje na bijeloj ko�i njezinih obraza. Elizaveta Ivanova bila je od onih koji vjeruju da �ovjek u svakom trenutku treba biti suzdr�an. Pogled na njezine ruke koje su se otele kontroli ulio joj je osje�aj nesigurnosti.

�Koliko jo�?� promrmljala je Valentina.

�Lije�nik je odve� dugo gore. To je lo� znak.�

�Ne, to zna�i da joj jo� uvijek poma�e. Nije digao ruke.� Poku�ala se nasmije�iti. �Zna� koliko je Katja tvrdoglava.�

Elizaveta Ivanova o�tro zajeca, a potom se uti�a. Odgojena je kao pripadnica onog sloja �ena koje su smatrale da im je �ivotna uloga da budu nijemi ukras svome suprugu, da u svakom trenutku izgledaju privla�no i pristojno dok ih on vodi pod ruku te da mu ra�aju djecu, od koje bi jedan trebao biti sin koji �e nastaviti obiteljsku lozu. U ovom posljednjem je podbacila. Rodila je dvije zdrave djevoj�ice, no �inilo se da si ne mo�e oprostiti �to nije rodila i sina, vjeruju�i da ju je tako Bog kaznio zbog tko zna kojega smrtnoga grijeha. A sad je ovo prokletstvo sna�lo mla�u joj k�er.

Unato� brojnim svakodnevnim dru�tvenim obvezama, Valentinina se majka katkad �inila usamljenom. Premda im to nije bio obi�aj, obavila joj je ruku oko ramena. Iznenadila ju je toplina maj�ina tijela. Njezina je ko�a pak bila hladna poput mramora. �ak je i u ovoj prilici maj�ina bujna zlatna kosa bila uredno spletena na vrhu glave te je sjedila uko�eno i uspravno unutar oklopa od francuske svile i �ipke s bro�em od ametista. Valentini je prvi put palo na pamet da njezina majka mo�da ve� zna koliko je svijet opasno mjesto pa se zato nikad ne opu�ta.

Za�titari su pro�e�ljavali polja i �umu, no zasad nisu prona�li nikakve mu�karce s pu�kama.

�Mama�, tiho je pro�aptala Valentina, �da me revolucionari nisu zadr�ali u �umi, vratila bih se ovamo mnogo prije nego �to bi se Katja probudila � bila bi sa mnom dolje uz potok pa ne bi odlutala u tatinu...�

Elizaveta Ivanova okrene glavu kako bi pomno promotrila k�er, ra�irenih nosnica i gotovo bezbojnih o�iju, kao da su skrivene suze isprale njihovu ina�e modru boju. �Krivnja nije tvoja, Valentina.� Dr�ala je k�erin dlan u svojem.

�Tata misli da jest.�

�Otac ti je ljut. Mora na nekoga svaliti krivnju.�

�Mogao je okriviti mu�karce s kukuljicama u �umi.�

�Ah...� Elizaveta Ivanova ispusti duga�ak, tu�an izdah. �To bi bilo odve� lako. Imaj strpljenja s njim, draga moja. Na umu mu je mnogo vi�e stvari nego �to misli�.�

Valentina protrne. Bila je sigurna da odsad vi�e ni�ta ne�e biti lako.

U sobi se nije moglo disati. �to su to poku�avali u�initi njezinoj sestri, ugu�iti je? U ognji�tu je gorjela vatra premda je bio vru� ljetni dan, zastori bijahu navu�eni, a prigu�eno svjetlo bacalo je sjene koje su se Valentini �inile poput pritajenih prilika �to se skrivaju u polumraku. Dopustili su joj da ostane pet minuta, ni trenutka vi�e, i to samo zato �to je toliko usrdno preklinjala. Smjesta je kleknula pokraj kreveta, naslonila ruke na izvezenu svilenu prevlaku te poduprla bradu dlanovima kako bi joj o�i bile u razini sa sestrinima. �Katja�, pro�aptala je. �Katja, �ao mi je.�

Lice na jastuku paralo joj je srce. Bila je to Katja kakva bi izgledala za pedeset godina, sive i be�ivotne ko�e i kose, tankih usana razvu�enih u napetu crtu boli. Valentina je nje�no poljubi u obraz osjetiv�i na njoj miris zemlje. Jednom, kad je bila malena, jedan od vrtlara iskopao je �takorovo leglo ispod �taglja te su ona i Katja razroga�enih o�iju gledale sitna krznena stvorenja kako ci�e nastoje�i pobje�i. Zaudarali su ustajalim vonjem koji se Valentini urezao u nosnice. Tako je sada mirisala i Katjina ko�a.

Nije znala je li Katja budna, pri svijesti ili ne. Rekli su joj da joj je lije�nik dao ne�to. �to je to zna�ilo? Morfij? Kako se njezina mila plavokosa sestra, koja je uvijek pr�tala od smijeha i energije, mo�e skrivati pod ko�om ove sitne starice? Valentina kolebljivo dotakne pra�njavu ruku koja je le�ala izvan pokriva�a i na dodir joj se u�ini poput stran�eve, suha i hrapava. Gdje su nestali poput satena glatki udovi koji su obo�avali plivati u potoku i otkidati grane vrba kako bi od njih izgradili srebrnaste jazbine u kojima �e se skrivati?

Krupna suza kanula je na Katjinu ruku iznenadiv�i Valentinu. Nije bila svjesna da pla�e. Naslonila je obraz na sestrinu vru�u nadlakticu koja se na dodir �inila poput pe�i.

�Ja, Valentina Ivanova, uzrokovala sam ovo�, promrmljala je ispod glasa kako bi joj i u�i i um posvjedo�ile tim rije�ima. Otrla je suze i glasno rekla: �Katja, ja sam, Valentina.�

Nema odgovora.

Poljubila je sestrinu prljavu kosu. ��uje� li me?�

Nema odgovora.

�Molim te, Katja.�

Sivo-zlatna trepavica zatreperi.

�Katja!�

Na jednom se oku otvori tanki plavi prorez.

Valentina se primakne. �Hej, privet,² milo moje.�

Prorez se mal�ice pro�irio. Katjine su se usne pomaknule, no nisu ispustile zvuk.

Valentina pribli�i uho sestrinim ustima i osjeti tra�ak daha. ��to je? Boli li te? Lije�nik je...�

�Bojim se.�

Valentini se stisnulo grlo. Stala je ljubiti glatki obraz sve dok joj zrak napokon nije dospio do plu�a. �Ne boj se, Katja. Ja sam tu. Ja �u te paziti i �uvati. Do kraja na�ih �ivota.� Stisnula je sestrine male prste i opazila neznatan trzaj u kutu njezinih stisnutih modrih usana. Smije�ak.

�Obe�aj mi�, dahnula je Katja.

�Kunem ti se. Vlastitim �ivotom.�

Katjine su se o�i polako sklopile i uski plavi prorez nestao je. No ne i osmijeh u kutu usana. Valentina joj je milovala mlitavu ruku sve dok nisu do�li po nju i natjerali je da iza�e.

3

�Djevojke, mesdemoiselles, danas je dan velike po�asti na�oj �koli. Dan za pam�enje. Od svake od vas o�ekujem da dade najbolje od sebe. Danas morate zabljesnuti ja�e od...�

Ravnateljica zastane na pola rije�i. Pomno iscrtane obrve uzdignule su joj se od gnu�anja. Djevojke su suspregnule dah, �ekaju�i na koje �e se siroto stvorenje sru�iti njezin gnjev. U tamnoj haljini visoka ovratnika i s kamejom, madame Petrova �ustro se ushodala gore-dolje ispred klupa u velikoj dvorani internata Instituta Ekaterinskij, motre�i svaku od u�enica s nepopustljivom pozorno��u generala koji pregledava svoje �ete.

�Madamoiselle Nadia�, odrje�ito �e.

Valentina se sa�ali nad prijateljicom kojoj je tinta kapnula na �istu prega�icu.

�Uspravno sjedni, djevojko. Samo zato �to sjedi� u zadnjem redu ne zna�i da mo�e� sjediti pogrbljeno. �eli� li da ti prive�emo dr�ak metle za le�a?�

�Ne, madame.� Nadia ispravi ramena, no rukama nastavi prekrivati umrljanu prega�icu.

�Madamoiselle Aleksandra, uklonite taj uvojak s obraza.�

Nastavila je jezditi niz redove klupa.

�Madamoiselle Emilija, spojite stopala, niste konj. Madamoiselle Valentina, smjesta prestanite prtljati prstima!�

Valentina porumeni i zagleda se u prste. Bubnjali su joj po koljenima, o�ajni�ki se nastoje�i zagrijati. Hladnih prstiju nije mogla svirati, no svejedno ih je poslu�no sklopila u krilu. Srce joj je sna�no nabijalo, kao i svaki put prije nastupa, premda je Nocturno vje�bala dok je nije po�eo progoniti u snovima, kao �to ju je i zvuk nji�tanja konja jo� uvijek progonio. Konja nije jahala od dana eksplozije, niti je to ikada vi�e kanila �initi, no nije mogla zaboraviti njihovo glasanje bez obzira na to koliko gromoglasno udarala po tipkama glasovira.

�Madamoiselle Valentina.�

�Da, madame.�

�Sjetite se za koga danas svirate. Ni manje ni vi�e nego za cara.�

�Da, madame.�

Ovaj �e put Chopinov Nocturno u Es-duru odsvirati bolje no ikad.

Jens Friis bacio je pogled prema velikom zidnom satu. Poslijepodne je odmicalo sporo poput starca s ozeblim no�nim prstima te je bio u napasti da zijevne.

Protegnuo je noge i razdra�eno se prome�koljio. Dosadile su mu beskrajne pjesme i napjevi te mu je bilo neudobno na smije�nom stolcu koji nije bio napravljen za nekoga poput njega, s udovima kao u �irafe. A �to je bilo jo� gore, ljutio se na groficu Serovu �to ga je dovukla na ovu ispraznu priredbu �kolarki kad je ionako bio u �kripcu s vremenom: morao je prou�iti nacrte za novu gra�evinu koji su mu stigli ba� tog jutra. Usto mu je bilo i vra�ki hladno u toj dvorani. Kako su, zaboga, ove sirotice uspijevale to podnositi? Na klupama poredanim du� zidova sjedile su u�enice, uko�ene i uspravne u svojim tamnim haljinicama s bijelim pelerinama i prega�icama, nalik na krhke snje�ne rezbarije.

Iz pristojnosti je usmjerio pogled prema institutki koja je pjevala. Imala je sasvim ugodan, premda obi�an glas, no pjesma je bila zamorna, jedna od onih dosadnih njema�kih liedera koje je prezirao i koji su trajali unedogled. Bacio je pogled prema vratima pitaju�i se kakvi su mu izgledi za bijeg.

�Jense�, pro�aptala je grofica Natalija Serova koja je sjedila pokraj njega, �pona�aj se pristojno.�

�Bojim se da su ovakvi elitisti�ki u�ici previ�e za moj neugla�en um.�

Njezine su se sive o�i ljutito zagledale u njega, a potom su se okrenule u drugu stranu. Osje�ao je miris njezina parfema � najvjerojatnije iz Pariza, kao i njezin �e�ir, tri�ava stvar�ica od svile i perja koja mu je izazivala smije�ak. Duga�ak, po mjeri skrojen kaput najsvjetlije nijanse zelene, isticao je njezinu mladena�ku gra�u, premda je pretpostavljao da joj je najmanje trideset pet, a na u�ima i oko vrata blistali su joj smaragdi. Imala je istan�an ukus, u to nije bilo sumnje. Kao sin danskog tiskara, Jens je odrastao u Kopenhagenu gdje mu se vonj tinte zauvijek urezao u nosnice, a danas je, u dobi od dvadeset sedam godina, u�io cijeniti ugodnije mirise kojima je Sankt Peterburg odisao.

�Ba� me ljuti�. Slu�aj Mariju�, promrmljala je potiho.

Ah, dakle ova ptica pjevica je Marija, grofi�ina ne�akinja. Mutno je se sje�ao iz vremena kad ga je grofica prije dvije godine dovukla ovamo na koncert, kad je Jens imao �ast prvi put upoznati cara Nikolaja. Grofica Natalija Serova predstavila mu ga je, to ne smije zaboraviti. Mnogo joj je dugovao, unato� tomu �to je njezin suprug zauzvrat dobro iskoristio Jensove in�enjerske vje�tine za radove na njihovu imanju.

Ovaj je put car Nikolaj sjedio uspravno usred dvorane kao svije�a na stolcu visoka naslona i bilo je nemogu�e re�i dosa�uje li se ili zabavlja, tako su uvje�bano kruti bili mi�i�i njegova lica. Bio je omanji �ovjek, a slabu je �eljust skrivao pod upadljivom kestenjastom bradom, ba� kao �to je i sitnu gra�u skrivao glomaznim vojnim odorama skrojenima s namjerom da zadive. Tog je dana blistao u jarko modrom sakou naki�enom mno�tvom odli�ja i zlatnim gajtanom.

Jens nije bio jedini koji je smatrao da je car Nikolaj Aleksandrovi� Romanov pogre�an �ovjek na pogre�nom polo�aju, za razliku od svog krupnog, osornog i nasilnog oca, cara Aleksandra III., �ovjeka koji je bez cipela bio visok stotinu devedeset pet centimetara i bez imalo ustezanja pona�ao se kao da je Bo�ja �eljezna �aka. No Rusiji je sada vi�e nego ikad prijetila opasnost od toga da prere�e vlastiti grkljan, i o�ajni�ki joj je trebao mudar i sna�an vo�a.

�Bravo�, uskliknuo je car. �Odli�no, mademoiselle Marija.�

Dvoranom se prolomio pljesak. Grofi�ina je ne�akinja, hvala Bogu, zavr�ila � Jens je s olak�anjem odahnuo jer je sad mogao oti�i i vratiti se poslu. No koncertni glasovir koji je dominirao u dnu prostorije najednom je o�ivio te se prostorijom visokih stropova razlegla glazba. Jens zagun�a u sebi. Bio je to neki Chopinov komad, a on mu je bio jedan od najmanje dragih skladatelja, vazda tako tugaljiv i pun o�aja, cvile�i poput ma�ke �to se tjera.

Pogledao je pijanisticu, vitko mlado stvorenje guste tamne grive koju joj je s lica uklanjala crna traka za kosu. Sedamnaestogodi�njakinja, pretpostavio je, mo�da osamnaestogodi�njakinja. Bila je odjevena u odoru Ekaterinskog instituta i trebala je izgledati bezobli�no i bezli�no kao i sve ostale djevojke. Ali nije. Ne�to na njoj privuklo mu je pogled, ne�to u na�inu na koji su joj se ruke kretale op�injavaju�om graciozno��u. Kao da su dio same glazbe.

Imala je sitne ali sna�ne prste koji su se prelijevali preko tipki, povezuju�i je s ne�im �to on nije mogao vidjeti, ne�im �to je bilo dio njezina svijeta. Glazba se vinula uvis, uzdi�u�i se u molski akord i preplavljuju�i mu �ula svojom ljepotom, da bi mu potom bez upozorenja, kad je bio potpuno nepripremljen, i��upala srce. Zatvorio je o�i osje�aju�i kako glazba u njemu o�ivljava, a note dodiruju tajne kutke, �uljaju�i ih dok nisu prokrvarili. Morao je ulo�iti svjesni napor kako bi otvorio o�i i promotrio djevojku koja je bila u stanju glazbu pretvoriti u takvo oru�je.

Tijelo joj se nije dramati�no njihalo na stolcu. Samo ruke, i glava. One su se kretale kao da pripadaju glazbi, a ne njezinu tijelu. Ko�a joj je bila blijeda poput najsvjetlije bjelokosti, a lice gotovo bezizra�ajno, izuzev o�iju. One su bile goleme i tamne, pune nekog osje�aja koji je Jensa podsjetio vi�e na gnjev nego na zanos. Odakle mladoj djevojci tako sna�ni osje�aji? Kao da ih je svakim dahom udisala.

Naposljetku je glazba uz uzdah utihnula, a djevojka je pognula glavu. Tamna joj je kosa zakrila lice od pogleda te je tiho polo�ila ruke u krilo. Tek joj je jedan izdajni�ki drhtaj potresao kralje�nicu, nakon �ega je dvoranu ispunila ti�ina. Jens pogleda cara. Suze su se nekontrolirano kotrljale niz Nikolajevo lice. Polako je podignuo ruke i po�eo pljeskati, a aplauz se smjesta razlegao dvoranom poput jeke. Jens ponovo pogleda mladu pijanisticu. Nije se pomaknula.

Glava joj je bila okrenuta ustranu, a blistave tamne o�i uprte ravno u njega. Da to nije bilo odve� apsurdno, zakleo bi se da je ljuta na njega.

�Mademoiselle Valentina�, re�e car glasom bremenitim od osje�aja, �hvala vam. Merci bien. Bila je to veli�anstvena izvedba. Nezaboravna. Morate do�i svirati mojoj supruzi i dragim mi k�erima sljede�i put kad do�u u Zimsku pala�u.�

Djevojka ustane sa stolca i duboko se nakloni. �Bila bi mi velika �ast�, re�e.

�Pozdravljaju. �estitam, draga djevojko. Postat �e� velika pijanistica.�

Prvi put se nasmije�ila. �Blagodarju Vas, mnogo Vam hvala, Va�e Veli�anstvo. Odve� ste ljubazni.�

Ne�to u na�inu na koji je to promrmljala prenulo je Jensa. Umalo se naglas nasmijao, no �inilo se da car ne primje�uje natruhu podrugljivosti u njezinim rije�ima.

�Eto�, pro�aptala je Jensova dru�ica, �barem si u Chopinu u�ivao, kad ve� nisi u pjevanju.�

Jens se okrene prema grofici Serovoj. �I jesam.�

�Friise! Za Boga miloga, �ovje�e, �to ti radi� ovdje?�

Bio je to car Nikolaj. Krupnim se koracima uputio prema svojoj sviti kako bi protegnuo noge prije sljede�e izvedbe. Svi ustado�e. Bio je znatno ni�i od Jensa i imao je naviku ljuljati se gore-dolje na prstima. U znak pozdrava �ene su na�u�urile sve�ana ruha, a mu�karci ponizno pognuli glave.

�Friise�, nastavio je car Nikolaj, �nadam se da nisi do�ao kako bi o�ijukao s djevojkama.�

�Ne, Va�e Veli�anstvo, nisam. Ovdje sam kao gost grofice Serove.�

�Zar ne bi trebao raditi punom parom? To je ono �to od tebe o�ekujem, zna�. A ne da se �epiri� pred mladim damama Sankt Peterburga.�

Jens se nakloni �ustro �kljocnuv�i potpeticama i nakloniv�i glavu. �U tom Vas slu�aju pozdravljam.�

Nikolajevo dr�anje postalo je ozbiljno. �Potreban si drugdje, Friise. Ne mogu si priu�titi da se tvoj talent rasipa na�, mahne rukom oki�enom nakitom prema �kolskoj dvorani, �ovakve tri�arije.�

Jens se ponovo nakloni i okrene da ode. Dok je to �inio, jo� je jedanput pogledom preletio po prostoriji tra�e�i pijanisticu. I dalje ga je promatrala. Osmjehnuo se, no ona mu nije uzvratila pa joj je kratko kimnuo i i�etao iz prostorije. Dok su se vrata za njim zatvarala, osjetio je kao da je dio njega ostao le�ati na ula�tenom parketu dvorane. Dio koji mu je zna�io.

�Jense!�

Zastao je na pola koraka. �Ah, grofice. Kao �to vidite, �urim se.�

��ekajte�, doviknula je. Koraci su joj odzvanjali praznim �utim �kolskim hodnikom dok se �urila da ga sustigne. �Jense, �ao mi je. Nisam htjela da ti car o�ita bukvicu.�

�Niste?�

�Ne. Oprosti mi.�

�Grofice Serova�, re�e on podi�u�i njezinu ruku u rukavici i pritisnuv�i je uz usne, �nemam Vam �to oprostiti.� No glas mu je bio jedak i ironi�an.

Ona o�tro izdahne. �Ne budi tako bahat, Jense�, re�e. �Ne sa mnom.�

Istegnula se i utisnula mu poljubac ravno u usta. Usne su joj bile mekane, primamljive. No Jens je zakoraknuo unatrag. Uputila mu je prijekoran pogled i vratila se putem kojim je i do�la.

Dovraga i ta �ena. Dovraga.

Jens je �vrsto omotao te�ak jaha�i ogrta� oko ramena. Sumorna siva magla lijepila mu se za odje�u i kosu, �ak i za trepavice. Na konju je lutao gradom poput duha, preko mostova koji su, budu�i da je bila zima, danono�no bili osvijetljeni uli�nom rasvjetom. Ko�ije su kloparale pokraj njega zaklonjene maglom, automobili trubili iz sveg glasa, dok su pje�aci �vrsto dr�ali svoje torbice i nov�anike. Dan je bio stvoren za d�epare i lopove.

Hladno�a je te godine bila surova, surovija nego �to je to uobi�ajeno za Sankt Peterburg. Kanal Mojke se zamrznuo, a Nevu je prekrio mrtva�ki pokrov �to je progutao grad. Bila je to zima �u�ljivih �trajkova u tvornicama i nesta�ice namirnica u trgovinama. Nemir je gmizao i �uljao se ulicama, radnici su se okupljali na uglovima te kivni i gnjevni pu�ili svoj jeftini duhan marke mahorka.

Jens je petama podbo konja u galop, udaljiv�i se od �irokih bulevara i ostaviv�i za sobom pomodnu Aveniju Nevski i njezina krzna te svilene haljine.

Ulice su bile sve u�e, a ku�e sve sirotinjskije, dok se na koncu prljav�tina i o�aj nisu osje�ah u vla�nome zraku. �opor od tri divlja psa iskesio je zube prema konju, a Junak ih je zauzvrat udario vrhom �eljezne potkove. Jens je du� ulice zurio u upala lica i pocrnjele zgrade. Studen je bila toliko sna�na da su od nje popucali prozori.

Zbog toga je do�ao ovamo. Zbog ovakvih mjesta. Ulica �to zaudaraju. Bez vode za pranje � samo s bunarima za�epljenima od ki�e i crpkama koje je okovao led. Zbog toga je do�ao u Sankt Peterburg.

Bila su �etiri sata ujutro kad je Valentina lagano pokucala na vrata vr�kom prsta.

�Vhodi, u�i, mila.� Glas joj je bio tih i pun dobrodo�lice.

Okrenula je kvaku i stupila u privatne odaje bolni�arke Sonje, gdje su se pri prigu�enom svjetlu sjene valjale po sagu poput umornih pasa.

�Dobroe utro�, pozdravi Valentina.

Bolni�arka je bila �ena od pedesetak godina, koja je sjedila u stolcu za ljuljanje i stopalom tapkala po podu odguruju�i se u pravilnom ritmu. Krupno joj je tijelo progutao pohabani ku�ni ogrta�, a u krilu joj je le�ala otvorena Biblija u kojoj je prstom pratila svaki pro�itani redak.

�Kako joj je no�as?� smjesta je upitala Valentina.

�Spava.�

Spava? Ili se samo pretvara? Valentina je znala da bolni�arka Sonja �esto to ne zna razlu�iti. Katja je tijekom posljednjih �est mjeseci pretrpjela �est operacija kojima su joj poku�avali spasiti smrskanu kralje�nicu, a nakon posljednje pokretnost joj se znatno popravila, premda jo� nije bila u stanju hodati. No daleko od toga da se ikad �alila. Ne, Katja to ne bi radila. No ljubi�aste udubine ispod o�iju i blijedo�uto, bolno lice odavali su kad bi je jako boljelo.

��to ste joj dali?� upita tiho Valentina.

�Malo laudanuma, uobi�ajenu dozu.�

�Mislila sam da je odvikavate od njega.�

�Poku�ala sam, mali�ka. No potreban joj je.�

Valentina ne re�e ni�ta. �to ja znam o laudanumu? Samo ono �to vidim u Katjinim o�ima.

Bolni�arka se prestala ljuljati i zabrinuto prou�ila Valentinino lice. �Grizodu�je je stra�na stvar, mila moja.� Odmahnula je glavom, pre�av�i dlanom preko stranice tanke poput hostije �to joj je le�ala otvorena u krilu. �Bog nam opra�ta.�

Valentina je pri�la prozoru, povukla te�ak zastor ustranu i zagledala se van u no�. Svjetla su treperila dok su saonice s konjskom zapregom i ko�ije s jarkim bakljama nastavljale juriti kroz grad koji se ponosio reputacijom grada koji nikad ne spava, u kojem se mahnito �ivi i jo� mahnitije umire. Sankt Peterburg bio je grad krajnosti. Sve ili ni�ta. �inilo se da nitko u Sankt Peterburgu nema vremena ni za �to osim za sljede�e pi�e, sljede�u razuzdanu zabavu ili sumanuto kockanje. Zagledala se van u sve to �ude�i za ne�im �to je vi�e od �ivota.

�Ne�, promrmljala je bolni�arki, �ne �elim Bo�ji oprost.� �estoko je protrljala ruke, premda s vanjske strane ko�e nije osje�ala hladno�u.

Bilo je jo� uvijek mra�no. Ona vrsta gustog i te�kog mraka �to je u stanju zakr�iti um. Prvi prigu�eni zvukovi ku�anstva �to se budi doprli su do gornjeg kata dok su sluge potpaljivale vatru i la�tile podove. Valentina je prekri�enih nogu sjedila na dnu Katjina kreveta s ru�nikom rasprostrtim u krilu.

��ujem da je tata kupio novi automobil dok sam bila u �koli�, re�e Valentina.

�Da. Turicum. Iz �vicarske.�

�Zar taj nije strahovito skup?�

�Pretpostavljam da jest � no car Nikolaj upravo je kupio novi Delaunay-Belleville. Zna� kako to ide na dvoru, podignula se velika pra�ina oko toga i svi su po�urili opona�ati ga.�

�Tko ga vozi?�

�Tata je zaposlio profesionalnog voza�a. Zove se Viktor Arkin.�

�Kakav je?�

�Vrlo nao�it u odori. Poprili�no �utljiv, no rekla bih zgodan na neki ozbiljan na�in.�

�Uvijek su ti se svi�ali mu�karci u odorama.�

Katja se razdragano nasmije �to je obradovalo Valentinu. Bilo je dana kad joj je trebalo mnogo vi�e da nasmije sestru. No primijetila je da su Katjine o�i mutne, kao da se magla prikrala uz rijeku Nevu i preko no�i joj se u�uljala u glavu. Jedna noga bila joj je poduprta ru�nicima. Valentina joj je masirala mekanu ko�u razgibavaju�i joj zglobove i prividno vra�aju�i �ivot u oduzete udove. Pritom joj je pomagao tanak sloj ulja od lavande �to je ispunio zrak, prikrivaju�i zadah bolesni�ke sobe.

Katja se udobno ugnijezdila u jastucima, kose nalik na blijedo-zlatnu izmaglicu oko glave. �Pri�aj mi opet o caru.� Promatrala je Valentinine marljive ruke. �Kakav je bio?�

�Ve� sam ti rekla. Bio je nao�it i �armantan, i �estitao mi je na izvrsnoj izvedbi.�

Katja stisne plave o�i kao da �kilji u ne�to jako sitno. �Nemoj misliti da nisam prozrela tvoje la�i, Valentina. �to se ju�er zbilo? Za�to ti se nije svidjelo Njegovo Carsko Veli�anstvo?�

�Naravno da mi se svidio. Car se svima svi�a.�

�Pozvat �u bolni�arku Sonju da te izbaci odavde ako mi ne...�

Valentina se nasmije i na�as prestane utrljavati ulje u sestrine blijede nokte na nogama. Katjino stopalo le�alo joj je u dlanu, be�ivotno kao da je lutkino. �U redu, u redu, priznajem. Predobro me poznaje�. U pravu si, Katja, car Nikolaj ju�er mi se nije svidio. No samo zbog toga �to se �epirio po prostoriji kao da posjeduje cijeli svijet, a ne samo onu polovicu koja pripada Romanovima. Razmetljiv je poput pauna. Premalen �ovjek u pre�irokim hla�ama.�

Katja se odjednom pljesne po �elu hine�i razdra�enost. �Pa da, sad se sje�am. Rekao ti je kako �eli da svira� njegovoj �eni i djeci kad te je prije dvije godine �uo kako svira� u �koli. Zar ne?�

�Da. A ja sam bila toliko glupa da sam mu povjerovala. Vje�bala sam i vje�bala, �ekaju�i poziv na dvor. No nikad ga nisam do�ekala.� Osmjehnula se mla�oj sestri. �Caru ne treba vjerovati. La�i odve� olako klize niz njegov carski jezik.�

Katja �irom otvori o�i. �Je li i on opet do�ao?�

�Tko?�

�Sje�am se da si mi bila rekla kako je neki �ovjek bio s carem Nikolajem kad si mu onomad svirala.�

�Ne, takvo �to nisam rekla.�

�Da, rekla si.�

Valentina joj podigne drugo stopalo i polo�i ga na ru�nik. Uroniv�i prste u toplo ulje, stane joj masirati suhu ko�u na peti. �O �emu to, zaboga, pri�a�?� O�i je dr�ala uprte u Katjine no�ne prste dok ih je nje�no razdvajala jednog po jednog.

�Tamo je bio neki �ovjek. S carem, prije dvije godine, kad je posjetio va�u �kolu�, bila je uporna Katja. �Sje�am se, rekla si da je bio...�

�Ne budi smije�na.�

�Rekla si mi da je izgledao poput vikin�kog ratnika.�

�To je besmislica.�

�Vatrene kose i zelenih o�iju.�

�Umi�lja�.�

�Ne, rekla si mi. Stajao je pokraj vrata, i rekla si...�

Valentina se nasmije i u�tipne je za no�ni prst. �Svakakve sam budala�tine pri�ala kad mi je bilo petnaest.�

No Katja nastavi netremice zuriti u sestru. �Rekla si mi da si se zaljubila u njega.�

Valentinini prsti izbubeta�e dio Katjina stopala iza kosti gle�nja. �Ako sam takvo �to i rekla, bila je to puka budala�tina jedne �kolarke. Nisam �ak ni razgovarala s njime. Sad se jedva sje�am i kako je izgledao.� No krv joj je udarila u obraze.

�Rekla si mi�, Katja �e tiho, �da se kani� udati za toga visokog vikin�kog ratnika.�

�Tada sam bila bedasta. Ne kanim se udati, ikad.�

4

Katja je bila u pravu u vezi s Vikingom. Valentina se poku�ala nasmijati tomu, no nije mogla � sada je bila ljuta na njega. Nije je se sje�ao, o�ito, no to nije ni va�no. Za�to bi to i o�ekivala od njega nakon �to je onako svirala kada je imala petnaest godina?

Ne, nije ju to srdilo. Srdio ju je na�in na koji je ju�er oti�ao. �im je zavr�ila sa sviranjem, on je jedva to do�ekav�i odmaglio, �to ju je uvrijedilo: sko�io je na noge i, izmijeniv�i nekoliko rije�i s carem, zagrabio prema vratima kao da jedva �eka da iza�e. Zar ga je toliko razo�arala da nije mogao podnijeti to da ostane? Ali ovaj se put tako ponosila svojom izvedbom. Njegova ravnodu�nost prema tomu pekla ju je poput uboda ose.

�udno je sjela za glasovir u glazbenoj sobi svojih roditelja i, kao i uvijek, pogladila njegovu povr�inu. Bio je to prekrasan, sjajan crni koncertni glasovir marke Erard koji je obo�avala. Pustila je da joj prsti dotaknu tipke, a napetost joj je smjesta i��eznula iz tijela poput vlaka �to iska�e iz tra�nica. Istoga trenutka, kao i svaki put. Prsti su joj milovali tipke od slonova�e, prebiru�i gore-dolje po klavijaturi, kre�u�i se razli�itim brzinama, �as glasnije, �as ti�e, dok je zagrijavala mi�i�e i razgibavala tetive. Rasko�an, razigran zvuk �to se razlegao iz Erarda umirio ju je i pone�to joj umanjio uzbu�enje. Jer zaista je bila uzbu�ena, no iz sasvim pogre�nih razloga. Htjela je ponovo vidjeti Vikinga.

Katja je bila u pravu.

Valentinu je osupnulo kad je u�etao u dvoranu odmah iza cara, visok i uspravan u sve�anom �aketu. Nije ga o�ekivala. Bio je daleko najvi�i mu�karac u prostoriji, vitak i ple�at, odavao je dojam nepobjedivosti. Prije dvije godine na koncertu Instituta Ekaterinskij u�etao je u dvoranu zajedno s nekolicinom pripadnika carske svite, o�arav�i nju, tada petnaestogodi�njakinju, svojom energijom i vatrenom crvenom kosom. �ivopisnim zelenim o�ima pregledao je prostoriju s podsmijehom, kao da je cijela ta situacija odve� apsurdna da bi je ozbiljno do�ivio.

Tom ga je prilikom promatrala, cijelo vrijeme tijekom pjevanja i plesa, htiju�i mu uhvatiti pogled, no vidjela je da su mu izvedbe dosadne i da ne primje�uje nikoga osim lijepe �ene odjevene u zelenu svilu i skupocjene smaragde koja je sjedila pokraj njega. Kad je na nju do�ao red da zasvira, Valentina se zaklela da �e se potruditi da mu ne bude dosadno, no njegova ju je prisutnost smela pa nije dobro odsvirala skladbu. Na koncu joj je uljudno zapljeskao, smije�e�i se svojoj pratilji kao da su upravo izmijenili kakvu samo njima znanu �alu. Valentina je bila bijesna na sebe. Ali nemogu�e je voljeti nekoga s kim nikad nisi prozborio, nekoga koga si tek vidio na drugom kraju prostorije. To nije mogu�e.

Odustala je od zagrijavanja prstiju i prihvatila se Mozartove sonate u C-duru, skladbe koja joj je oduvijek godila, da bi odjednom odignula ruke s tipki. Bilo je trenutaka, �udnih neugodnih trenutaka tijekom sviranja kad bi je glazba uistinu obuzela te bi naglo prestala svirati. Svjesna toga da majka njezinu strast prema glasoviru smatra pretjeranom i stoga nedoli�nom mladoj �eni. Znala je da joj majka nikad ne bi shvatila zbog �ega je ni najmanje ne zanimaju odlasci u kupnju, odabir haljina i sve ono �to se od mladih dama o�ekivalo da rade, nego je radije satima sjedila kod ku�e na klavirskom stolcu. A �to je bilo jo� gore, Valentina se pribojavala da joj majka �ali �to se Valentina nije rodila kao toliko �u�eno mu�ko dijete kad se ve� ne �eli pona�ati kako djevojci prili�i.

Po�eljela je da ju je Katja ju�er mogla �uti. Naglo je ustala, privukla stolac koji je stajao pokraj zida i smjestila ga pokraj svojeg stolca za sviranje. Stolac je bio presvu�en brokatom be� boje i imao je tanke i�lijebljene naslone za ruke od mahagonija. Ponovo je sjela na stolac, osloniv�i se najprije jednom, a potoni i drugom rukom o drugi stolac. Ne koriste�i se nogama, poku�ala se zanjihati s klavirskog stolca prema sjedi�tu drugog stolca, no potpuno ga je proma�ila. Ruke su joj se zaplele, a tvrd rub stolca zabio joj se u lopaticu kad se poput krpene lutke prevrnula na pod. Bijesno si je pogledala noge kao da su one krive za to.

��ort!�

Nakon pet nespretnih poku�aja, napokon je uspjela. Srce joj se uzlupalo, a ruke se tresle od napora.

��ort!� ponovo je opsovala, a potom ustala i potr�ala uza stube do sobe.

Sjede�i za radnim stolom Valentina je pred sobom dr�ala popis ispisan urednim rukopisom na listu papira boje bjelokosti. Taj je popis sastavila prije �etiri mjeseca i �uvala ga zaklju�ana u ladici stola, daleko od znati�eljnih o�iju - slu�avke su svagdje zabadale nos. No rubovi papira ve� su bili iskrzani budu�i da bi ga svako malo uzimala, kako bi se podsjetila. O�i su joj pomno i��itavale svaku od to�aka.

1. Kontaktirati svakog stru�njaka za kralje�nicu u Europi.

Marljivo i pomno pretra�ivala je medicinske �asopise u knji�nici tra�e�i �lanke o o�te�enjima kralje�nice i pisala lije�nicima u Berlinu, Rimu, Oslu, pa �ak i Londonu. Tek nekolicina njih udostojila se odgovoriti.

2. Usre�iti Katju.

To joj je izmamilo osmijeh. Kako jednostavan zadatak. Prije �etiri mjeseca, usre�iti Katju nakon operacija �inilo se najlak�om stavkom s popisa: �itat �e joj, kartati s njom, �aptom izmjenjivati tajne i prenositi joj najnovija naklapanja iz �kole ili blagovaonice za slu�in�ad na donjem katu. Donosila joj je vrpce i slagalice, kao i najnovije knjige iz Belizardove knji�are. U parkovima i na obali rijeke prikupljala je svrakino perje i prvo bakrenasto jesensko li��e javora. Kri�om joj je donosila �okoladu iz Wolfa i B�rangera ili pak nezgodne ljepljive kompote sa zatvorene tr�nice Gostinjij dvor.

No sad je shvatila da je za usre�ivanje Katje potrebno i vi�e od toga. Valjalo joj je stvoriti cijelu jednu novu budu�nost. U ti�ini njezine glave te su joj se rije�i u�inile golemima.

�to sljede�e?

3. Prona�i posao.

Prstom je pre�la preko rije�i posao i okrenuo joj se �eludac. Godinama je ve� snivala jedan san. Planirala je to jo� otkako je bila nespretno i bezubo dijete, dok su se drugi smijuljili i igrali se igra�kama. Postati koncertnom pijanisticom. To je bio njezin cilj. Nastupati po najve�im koncertnim dvoranama i pala�ama u Europi, sviraju�i pred dr�avnim poglavarima u Rimu i Parizu, Londonu i Be�u. No taj je san uni�ten, raznijela ga je bomba. To vi�e nije bilo mogu�e. Zahtijevalo bi godine predanog rada na konzervatoriju u Sankt Peterburgu, a ona vi�e nije imala taj luksuz. Morala je skrbiti o Katji. Zagledala se u prste, u njihove sna�ne tetive i oble jagodice, osje�aju�i se kao da ih je izdala. Kao da je izdala samu sebe.

�Okani se sanjarenja�, izusti naglas.

Ali kako? Kako da to u�ini kad se jo� uvijek zami�ljala za glasovirom? Kako uta�e srce u glazbu koja se potom razlije�e iz glasovira, a njezina publika stoji na nogama. Nosila bi crvenu pari�ku haljinu i samo jednu nisku bisera u kosi te bi svirala na najglasovitijim koncertima u Europi. Doslovno se mogla vidjeti, osjetiti kako joj srce bubnja.

�Okani se sanjarenja.� Ovaj je put to glasnije ponovila.

Papir u njezinoj ruci zadrhtao je. Prona�i posao. Da, donijela je tu odluku. Morat �e razgovarati s ocem. Znala je da supruge i k�eri iz istaknutih obitelji ne rade te da �e oca biti stid ako to napravi. Smatrat �e to poni�avaju�im za prezime Ivanov. No ona �e mu sve objasniti, uvjeriti ga da pristane.

4. Nagnati oca da mi oprosti.

Jednoga dana, o�e. Jednoga dana.

Najvi�e ju je rastu�ivalo to �to su se otac i ona oduvijek pre�utno razumjeli, a sada je to nestalo. On nikad nije bio bri�an roditelj i vazda je posao pretpostavljao svemu drugome, no me�u njima je uvijek postojala neka posebna spona. Katja mu je bila mezimica, ona kojoj je najvi�e uga�ao i najvi�e se smje�kao, a Valentina je shva�ala zbog �ega: bila je slika i prilika majke u mladim danima, plavokosa, plavooka i s blagim osmijehom, dok je Valentina vi�e nalikovala na oca: tamnokosa, sme�ooka te uporna i dosljedna poput njega.

Tijekom godina nije skrivao �injenicu da ga je starija k�i �esto dovodila do ludila, no �ak i kad bi je kudio zbog kakva nedjela, u oku mu se nazirao tra�ak ponosa, a u glasu prizvuk po�tovanja. Kao �to bi to osje�ao prema sinu kojeg nikad nije dobio. No od onoga dana kad je eksplodirala bomba udaljio se od nje, a ona je i te kako osje�ala taj gubitak. Potreban mu je netko na koga �e svaliti krivnju, bila joj je rekla majka, no Valentini se nije �inilo po�tenim da to bude ona.

Jednoga dana, tata, jednoga �e� mi dana oprostiti.

5. Slu�ati mamu.

Na tome je jo� radila.

6. Svakim danom sve bolje svirati glasovir.

To vi�e nije imalo smisla.

7. Svirati za cara.

Sama se sebi nasmijala i prekri�ila tu re�enicu.

8. Udati se za Vikinga.

Te su rije�i ve� bile precrtane �estokim crnim potezima tinte. Ma�tarije luckaste djevoj�ice. Presko�ila je to zanemaruju�i vru�inu koja joj je oblila vrat.

9. Kupiti pi�tolj.

U tu se stavku zagledala osje�aju�i kako joj se bilo ubrzalo. Jo� nije smislila na�in na koji �e to obaviti, no odbijala je precrtati tu stavku s popisa. Revolucionari su ve� jedanput do�li. Mogli bi se i vratiti, onako kako se no�ne more vra�aju kad misli� da su nestale, no sljede�i �e ih put do�ekati spremna. Stavka broj devet. Podcrtala ju je crnom tintom. Kupiti pi�tolj. Sjedila je o�iju prikovanih za popis i o svakoj stavci potanko razmislila. Na koncu je uzela nalivpero i dopisala jo� jednu:

10. Prona�i bolj�evika.

Prona�i onog bolj�evika. To je zapravo mislila. Obe�anja policije i njezina oca da �e bomba�i platiti za po�injeni zlo�in pokazala su se bezna�ajna kao i careve la�i. Mu�karci s kukuljicama isparili su bez traga. O da, deseci poznatih bolj�evika privedeni su i ispitani, no nitko nije znao ni�ta o duhovima �to kro�e �umom.

Prona�i bolj�evika.

�Dobroe utro, ministre.�

�Dobrij den, ministre.�

�Dobrij ve�er, ministre.�

Te su rije�i Viktoru Arkinu bile najmrskije. Umjesto �Dobro jutro, dru�e.�

�Da, gospodaru. Da, barin.�

�Ne, gospodaru. Njet, barin.�

Od tih mu se pak gr�ila utroba.

Svaki je dan u Turicumu vozio ministra Filipa Ivanova du� nasipa u Sankt Peterburgu do Ministarstva financija i svakoga je dana slu�ao rije�i koje je njegov poslodavac prosipao na stra�njem sjedalu automobila. Ministar je bio lajav. �esto bi odve� otvoreno razgovarao s kolegama dok bi ih Arkin vozio po gradu na sastanke. Jednom je prilikom ministar Ivanov �ak bio dovoljno nesmotren da ostavi svoju aktovku na stra�njem sjedalu automobila nakon �to je popio previ�e konjaka u Dononu. Arkin je podrobno pro�itao ono �to se u njoj nalazilo i sat vremena zapisivao bilje�ke prije nego �to ju je vratio ministru.

Ve�eri su bile najgore. �ekanje poput psa na hladno�i ispred restorana. Ispred no�nih klubova. Ispred javnih ku�a. Ispred ljubavni�ina stana na Izmailovskoj aveniji. No bilo je dana i kad bi gospo�a Ivanova zatra�ila automobil umjesto ko�ije, i tih bi dana Arkin bio nasmije�en.

Arkin je gledao Elizavetu Ivanovu kako silazi niz ulazno stubi�te ku�e i razmi�ljao o tome kako se �ene iz njezina stale�a druga�ije kre�u i dr�e. �ak i da ih umotate u dronjke, znali biste tko su i �to su. Prelijepi, otmjeni, mirisni paraziti.

Pri�la je �ljun�anom stazom, oprezno kora�aju�i po tankom sloju snijega koji je napadao otkako je prilaz posljednji put pometen prije sat vremena. Stajao je pokraj automobila u svojoj sme�oj odori i �iljastoj kapi sa zlatnim obrubom �ekaju�i njezine upute.

�Arkine, htjela bih da obje moje k�eri danas odvede� u grad. U restoran Gordino u Morskoj.� Procjenjiva�ki ga je promatrala plavim o�ima i znao je da se pita mo�e li mu vjerovati.

Obje k�eri. To se rijetko doga�alo. Ona nepokretna nije mnogo izlazila premda je zbog nje uklonio suvoza�ko mjesto kako bi na njemu mogla stajati njezina invalidska kolica. To je zacijelo bila zamisao one starije, tamnokose, one �to ga je gledala o�ima koje voza�ka odora i pokorno obaranje pogleda nisu mogli olako zavarati.

Danas u grad, rekla je. Na�as je umalo izlanuo pogre�ne rije�i. Danas nije dan kad bi va�e k�eri trebale biti u gradu. Bolje je da ostanu kod ku�e. No umjesto toga uljudno je kimnuo i otvorio vrata automobila.

Arkin je upijao svaku rije�. Uvijek je to �inio. To mu je bio posao.

Turicum je bio veli�anstvena neman od vozila. Uvezen iz Pariza, sav u tamnoplavoj ko�i i s opakim mjedenim ukrasima koje je svakodnevno la�tio. Sjedio je naprijed na voza�kom mjestu, do grla zakop�an u sme� kaput � zrak je danas bio o�tar poput tigrova ugriza. K�eri su, za za�titu od hladno�e, bile zabundane u te�ki ogrta� od medvje�e ko�e i krznene kapulja�e �to su im pokrivale u�i.

Demonstrantima �e danas biti hladno. Bez medvje�ih ko�uha. Bez krznenih kapulja�a. Samo im je �ar gnjeva grijao trbuhe.

Dok je vozio kroz grad, ulice Sankt Peterburga promicale su pokraj njih sa svojim visokim zgradama svijetlih boja i ljudima �to su �urno obavljali svoje poslove ne �ele�i se zadr�avati na ledenome vjetru. Osjetio je zadovoljstvo vidjev�i automobile i ko�ije kako se probijaju kroz gu�vu, dro�kije s konjskim zapregama kako polako kloparaju, ne obaziru�i se na automobilske trube �to tra�e mjesto za prolaz. �to gu��i promet, to bolje � nastat �e ve�i kaos.

Slu�ao je njihove djevoja�ke brbljarije. Isprazne rije�i. Ushi�enje kad im se pred o�ima pojavila pomodna prodavaonica haljina madame Duchet u Morskoj; zadovoljni �amor dok su prolazili pokraj znamenitog Instituta Zirov s prozorima punim egzoti�nog porculana s Istoka i srebrnine iz Engleske. Kad se osvrnuo, vidio je da je gospo�ica Katja zavukla ruke pod topli pokriva�, promatraju�i vanjski svijet kao �to bi on gledao cirkus.

�Danas �emo�, najavila je Valentina, �raditi �to god nam se prohtije.�

�Da�, nasmijala se Katja, �i ho�emo.�

Arkin je nepokretnu sestru rijetko vi�ao bez pratnje majke ili bolni�arke Sonje pa je danas zra�ila osje�ajem slobode. Najednom je morao sna�no zako�iti. Cestu je zakr�io odred policajaca, odjevenih u tamno i prijete�eg izgleda. Zaustavio je automobil, no ko�ija ispred njih opasno se zaljuljala budu�i da se konj svom snagom zaletio u branik, uznemiren bukom koja je dopirala negdje od naprijed i zvu�ala kao grmljavina u daljini. No nije bila rije� o grmljavini. Osjetio je da njegove putnice pozorno oslu�kuju zvuk. Zvu�ao je kao da valovi zapljuskuju �ljun�anu obalu, bio je o�tar i �kripav. I sve im se vi�e pribli�avao.

U Morskoj se sve zaustavilo i pje�aci su se stali povla�iti du� plo�nika, upla�eno se osvr�u�i preko ramena. Voza�i nisu imali dovoljno prostora da zaobi�u policijski kordon, nego su zaglavili u prometu pa su planule sva�e i prepirke.

�Arkine, �to se zbiva?� upitala je Valentina. Nagnula se naprijed, tik uz njegovo rame, poku�avaju�i vidjeti �to je ispred njih. �Zbog �ega je nastao zastoj?�

�Zbog �trajka�a�, odgovori on paze�i da je ne uznemiri. �Mar�iraju po Morskoj.�

��trajka�i? To su oni �to uzrokuju nevolje po tvornicama, nisu li? �itala sam o njima u novinama.�

On ne re�e ni�ta.

�Premijer Stoljipin ih optu�uje�, dometne ona, �da poku�avaju uni�titi rusko gospodarstvo. Uspjeli su nam zatvoriti rudnike i zaustaviti vlakove.�

On je i dalje �utio.

�Ne vidim ih�, potu�i se Katja. �Policija mi zaklanja pogled.�

�Gle, vide se vrhovi njihovih plakata�, primijeti Valentina. Mogao je �uti tjeskobu u njezinu glasu.

�ekaj. Samo �ekaj. Vidjet �e� i vi�e nego �to bi htjela.

Pred njima su stajali policajci okrenuti le�ima, neprobojan zid �to se protezao od jedne strane ulice do druge.

�Mislite li da �e biti nevolja?� Valentina mu je bila toliko blizu iza le�a da je mogao osjetiti toplinu njezina daha na ovratniku. Zamislio je njezine ruke, bijele i uznemirene, i nakostrije�ene dla�ice na zatiljku. �Zbog �ega ti ljudi �trajkaju, Arkine?�

Zar ne zna? Kako mo�e ne znati?

�Zahtijevaju po�tenu pla�u, gospo�ice Valentina. Policajci sada kre�u na njih.�

Polako, nesmiljeno kre�u na njih. Uspio je razabrati palice u njihovim rukama. Ili su to bili pi�tolji? Skandiranje demonstranata primicalo se i istoga �asa u ulici zafrcaju iskre prave opasnosti. Zapucketala je u zraku i ljudi su po�eli tr�ati, kli�u�i se po ledu i snijegu. Arkin osjeti kako mu se bilo najednom uzlupalo.

�Arkine.� Bio je to glas gospo�ice Valentine. �Izvedi nas odavde. U�ini �to god mora�, samo nas izvedi odavde.�

�Ne mogu. Zapeli smo u prometu.�

�Arkine�, naredila je Valentina, �molim te, odvezi nas odavde. Smjesta.�

Osjetio je kako mu se mi�i� u kutu �eljusti napinje, a prsti u sme�im rukavicama skvr�ili su mu se oko upravlja�a. �U ovom trenutku nikamo ne mogu pomaknuti automobil�, re�e ravnodu�no, gledaju�i ravno preda se kroz vjetrobran. �Zaglavili smo.�

�Arkine, slu�aj me. Vidjela sam �to su bolj�evici kadri u�initi. Sestra i ja ne kanimo sjediti ovdje poput bespomo�ne teladi i �ekati da to ponove.�

Tada ga je �uo, tra�ak straha. Okrenuo se u sjedalu i pogledao je. Na trenutak su im se pogledi ukrstili, dok ga on na koncu nije oborio. �Razumijem, gospo�ice Valentina.�

�Molim te, u�ini ne�to.�

�Nema razloga da ih se bojite�, slagao je. �Demonstranti samo �ele ve�e pla�e i bolje radne uvjete. Vama nitko ne�e nauditi. Ni gospo�ici Katji.�

Podignula je ruke kao da �e ga prodrmati. �Barem iznesi kolica�, zapovjedila je. �Sama �u ih gurati uz ulicu.�

�Nema potrebe za tim.�

Naglo je okrenuo upravlja�. Bokom Turicuma izgurao je ko�ije ispred sebe, natjerav�i ih da mu se sklone s puta. Ispred njih zanji�tao je konj, no te�ki kota�i automobila oslobodili su se i Arkin je uspio popeti automobil na rub plo�nika i krenuti.

�Izbavit �u vas odavde.�

5

�Koje �emo odabrati?�

�Ti uzmi puslice, te su ti najdra�e.�

�A �to ka�e� na �okoladni kola�?�

�Ne, taj ne mo�e��, smijala se Katja. �Ja ga �elim.� Katja je razdragano se smije�e�i kru�ila vilicom iznad srebrnih redova stalka s kola�ima na sredini stola. �Ja prva biram�, obznanila je.

Valentina je bila na sto muka. Htjela se pretvarati kao da se ni�ta nije dogodilo. Htjela je da joj sestra u�iva, zbog toga ju je i dovela ovamo, a Katju odavno nije vidjela ovako vedru i raspolo�enu. No vilica za tortu u Valentininim prstima te�ila je poput olova.

Arkin je odr�ao rije�. Silom se probio automobilom du� plo�nika, oglu�uju�i se na povike pje�aka koji su se razbje�ali pred velikim modrim vozilom. Prona�ao je izlaz, ba� kao �to je i obe�ao. Odvezli su se u drugi restoran, La Gavotte, bez ikakvih daljnjih komentara o onome �to se zbilo i Valentina je odabrala stol smje�ten uza stra�nji zid, blizu vrata �to su vodila u kuhinju. �to je mogu�e dalje od prednje strane lokala.

Sve oko nje zbivalo se prema uobi�ajenom redu: konobarice su se vrzmale uokolo u crnim haljinicama s bijelim prega�ama na volane i nacifranim kapicama od bijele �ipke. Svi su bili tako ljubazni. Tako uljudni. Nikakva gnjeva tu nije bilo. Nikakve galame. Gosti su bili nasmije�eni i otmjeno odjeveni, okupani svjetlom �to su ga bacale staklene ru�i�aste zidne lampe, te su grickali kola�i�e i pijuckali vru�u �okoladu. Smijali se. Razgovarali.

Valentinu je zapanjila vlastita osjetljivost. Nijedan drugi gost nije se �inio upla�enim, a svakako ne na rubu toga da povrati ru�ak po djevi�anski bijelom stolnjaku. Svi su normalno disali. Tko je budalast, ona ili oni?

�Valentina.�

�Molim?�

�Jesi li dobro?� Katja se pomno zagledala u nju.

�Jesam.�

Prostor me�u njima u�ini se krhkim. Lomljivim. Valentina nije htjela �a�kati po njemu.

Katja namjerno promijeni temu. �Dobar je ovaj novi automobil, zar ne?�

�Da.�

�A Arkin je bio sjajan.�

�Odli�no vozi.�

Valentina baci zabrinut pogled kroz mre�aste zastore na �irokim lu�nim prozorima �to su gledali na cestu. Ne�to u njezinim grudima nepravilno zadrhti.

��uje� li ne�to?� upita. �U�inilo mi se da sam �ula...�

Katja dlanom obavije Valentinin koji je le�ao na stolnjaku, prstiju tananih poput porculana. Valentinini su bili krupniji, sazdani od sna�nih jastu�i�a mi�i�a. Zbog tolikih odsviranih ljestvica na klaviru.

�U redu je da se katkad prestra�i��, re�e Katja, �nakon onoga �to si pro�ivjela u �umi.�

Valentina ponovo pogleda prema mre�astim zastorima. �Ti se danas nisi prestra�ila.�

�To je zato �to je moj �ivot nezanimljiv i odve� sam glupa da bih znala kad se trebam bojati, a kad ne. Ti si razboritija.�

�Katja�, upita tiho Valentina, �misli� li...�

U tom trenutku prozore je zasula bara�na paljba od opeka, a mrvice stakla poput dijamanata razrezale su napudrane obraze gostiju. Krhotina u obliku strijele zarila se u vrat neke �ene. Tada je po�elo vri�tanje.

Valentina je tr�ala. Posr�u�i i kli�u�i se po snijegu, no ne zastajkuju�i. Noge joj se nisu mogle zaustaviti. Kota�i kolica �kripali su i proklizivali.

�Valentina, nemoj!� Ledena je ruka zgrabi za dlan. �Molim te, stani. Molim te.�

Bila je to Katja. Preklinjala ju je. Te�kom se mukom uspjela zaustaviti, no prsti su joj i dalje �vrsto stiskali ru�ke invalidskih kolica kao da su se stopili s njima, uko�eni i kruti i kao zavareni za metal. Vrisak �ene kojoj se staklo zarilo u vrat urezao se Valentini u pamet i nije ga mogla izbaciti iz glave. Duboko je udahnula i osjetila kako joj zrak razdire plu�a, toliko je bilo hladno.

�Valentina, nasmrt �emo se smrznuti.�

Valentinin razum polako se povratio. Katja se okrenula u kolicima, povla�e�i Valentinin rukav golom rukom bez rukavice. U plavim joj se o�ima ogledala panika.

�Katja, jesi li dobro?�

Katja odmahne glavom.

Valentina se ogleda oko sebe, zbuniv�i se na trenutak jer se zatekla u uskoj prljavoj uli�ici u kojoj se blatna otpadna voda iz doma�instava smrznula u �ute lokve na plo�niku. Odvodna cijev zatrpana snijegom le�ala je poput trupla u jarku uz plo�nik, a prozori bijahu zamra�eni kartonom. Boja se lju�tila s napuknutih zidova. Neki ih je �ovjek sa psom promatrao, brade jednako odrpane kao �to mu je bila i odje�a.

Zaboga, �to je u�inila?

Onaj �as kad su opeke zasule prozor, samo joj je jedna stvar bila na pameti: izvu�i Katju odande. Van. Daleko. Na sigurno.

Zgrabila je invalidska kolica u kojima joj je sestra sjedila i izgurala je ravno kroz vrata u restoransku kuhinju, a potom van kroz stra�nji dio zgrade u neuredno unutra�nje dvori�te. Nakon toga noge su joj po�ele same tr�ati. Van. Daleko. Na sigurno. Te su joj se rije�i kovitlale po glavi. Jurnula je brzinom munje niz ulice koje nikad prije nije vidjela, kao da je nagonski znala da �e ondje, me�u ubogima i otpisanima, biti sigurnija nego me�u pripadnicima svojega stale�a, gdje su bombe i cigle postale na�in komunikacije.

Katjini obrazi sasvim su problijedjeli � nasmrt se smrzavala. Sjeverac je brijao iz zaljeva, a nijedna od njih dviju nije imala ni kaput ni rukavice, ili barem �al. Sve su ostavile u La Gavotteu. Gotovo je mogla vidjeti kako se u Katjinim �ilama ledi krv. Valentina je tr�ala, na taj na�in zagrijavaju�i samu sebe, no shvatila je da �e tako ubiti Katju. Po drugi put. Uputila se ravno prema najbli�im vratima. Bila su rascijepljena cijelom du�inom i pokrpana komadima grubo tesanih dasaka, no unato� tomu svom je snagom zalupala po njima. Nakon dugog �ekanja otvorilo ih je dijete �ija joj je glava sezala do boka.

�Smijemo li u�i? Molim te. Po�alujsta. Hladno nam je.�

Dje�ak nije reagirao. Lice mu je bilo prekriveno krastama, a jednim je prljavim prstom �a�kao golu ranu na bradi.

�Po�alujsta�, ponovila je. �Je li ti majka ovdje?�

Zakora�io je unatrag pa je pomislila da �e raskriliti vrata kako bi kroz njih mogla pro�i kolica, no on ih je umjesto toga uz zamah zatvorio. Valentina je tako sna�no zalupala po drvu da se pukotina pro�irila.

�Otvorite vrata!� vikala je. �Otkrojte dver!�

Vrata se su se od�krinula, upravo toliko da kroz njih proviri plavo oko. ��to ho�e�?� upitao je glas neke djevoj�ice.

�Sestra mi se nasmrt smrzava ovdje vani. Molim vas, pustite nas unutra.�

No pou�ena prethodnim iskustvom nije se na tome zaustavila. Ovaj je put molbu popratila time �to se naslonila na vrata, �to je djevoj�icu zateklo. Prije nego �to se stigla sna�i, Valentina je zajedno s kolicima ve� stupila u polumra�ni hodnik �vrsto zatvoriv�i vrata za sobom. Ku�a je zaudarala. Pljesniv vonj �takorskog izmeta �irio se stubama.

�Hvala�, re�e. �Spasibo.�

Pred njom su �u�ala tri prljava derana, dva istovjetna dje�aka i djevoj�ica prljave plave kose. Blizanci su bili razdra�ljivi, odje�a im je bila pokidana i bezobli�na, a hla�e im nisu sezale ni do gle�njeva. Djevoj�ica je bila mla�a od bra�e te je razroga�enih o�iju znati�eljno zurila u invalidska kolica.

�Je li vam majka kod ku�e?� upitala je Valentina.

Djevoj�ica poka�e prema vratima ne mi�u�i pogled sa �bica Katjinih kolica. �Je li to bicikl?� pro�apta.

Jedan od dje�aka lagano je klepne iza uha. �Ne budali, Ljubo. To je za bogalje.�

Valentina otvori vrata prema kojima joj je pokazala djevoj�ica i odgura kolica u malu prostoriju tek neznatno topliju od vanjskog zraka. Preko dijela prozora bila je razapeta prljava plahta za za�titu od hladno�e zbog koje je zrak bio pro�aran sivim prugama. Soba je zaudarala na vla�nu �buku i neoprana tijela.

�Ispri�avam se na smetnji.�

Na rubu uskog kreveta sjedila je �ena i dojila djete�ce. Odje�a joj je bila pohabana, a tijelo kr�ljavo kao u starice, no o�i su joj jo� uvijek bile sjajne i mlade. Nosila je debele rukavice bez prstiju i sme�u maramu oko glave. Ugledav�i Valentinu, zatvorila je prednji dio haljine.

��to ho�e�?� �enin glas zvu�ao je umorno.

�Sestra i ja trebamo pomo�. Molim vas.� Valentina je mrzila �to mora tra�iti milostinju od ove �ene, koja o�ito nije imala �to dati. �Mojoj sestri je hladno. Treba joj topline. Malo tople hrane.�

�Mojoj djeci treba topla hrana�, mrzovoljno odvrati �ena, �no nemaju je.�

Valentina iz nekog razloga osjeti gri�nju savjesti, premda nije bila kriva za njihove prazne �eluce. Uzela je Katjinu hladnu ruku me�u dlanove i stala je zdu�no masirati. �ena je smjesta polo�ila dojen�e na krevet i pri�la maloj crnoj pe�i u kutu. Otvorila je metalna vrata�ca iza kojih je tinjao si�u�an plamen, gotovo dogorio. Nije ni �udno da je bilo tako hladno. �ena je pomo�u klije�ta iz pe�i izvadila te�ak kamen, umotala ga u pocrnjeli komad ru�nika i polo�ila ga Katji u krilo. Katja zavu�e ruke ispod njega.

�Zar ne mo�ete nalo�iti jo� drva?� upita Valentina.

�Ne.�

�Ja imam novca.�

Troje djece stalo se polako primicati. Djevoj�ica ispru�i prljav dlan. �Mi mo�emo kupiti drva za ogrjev.�

Valentina nije imala drugog izbora nego vjerovati im. Iz nov�anika u d�epu izvadila je dvije bijele nov�anice od deset rubalja, premda je znala da je to i vi�e nego dovoljno za ogrjev. �Donesite i ne�to hrane. Po�urite! Potoropites!�

Sve troje djece odmagli�e.

�Evo, uzmi ovo.� �ena joj pru�i pokriva� s kreveta. Valentina ga pogleda. Vjerojatno je vrvio u�ima.

�Spasibo.� Omotala ga je oko sestrinih ramena, zatiskuju�i joj ga ispod nepokretnih nogu. Bila je svjesna da je �ena za to vrijeme pomno motri i prvi put u �ivotu palo joj je na pamet da se zapita koliko vrijede Katjina invalidska kolica. Onoliko koliko obitelj ove �ene zaradi u mjesec dana? U godinu? Nije imala predod�bu o tome. Ovaj bijedni stan bio je manji od Valentinine spava�e sobe i oronuo. Dio stropa je visio, a po jednom se zidu pro�irila crna plijesan. Osje�ala se vlaga.

�Hvala �to nam poma�ete�, re�e Valentina, iskreno zahvalna. �Restoran u kojemu smo bile napali su �trajka�i, a moja sestra i ja pobjegle smo ne uzev�i kapute.�

�ena kimne prema Katji. �Je li bolesna?�

�Do�ivjela je nesre�u.�

Djete�ce na krevetu po�elo je tiho plakati te �ena re�e: �Uzmi je.�

Valentina pogleda prema zave�ljaju �to se me�koljio.

�Uzmi je.� Ovoga je puta �enin glas bio o�triji.

�Molim?�

�Tra�i� moju pomo�. Zauzvrat ja �elim tvoju. Trenutak predaha od djeteta.� Osmjehnula se, a u osmijehu joj bljesne tra�ak mladosti. �Ne brini se, ne�u ukrasti sestrina kolica.�

Rumenilo je za�arilo Valentinine obraze dok je podizala dijete. Vratilo joj je sje�anje na doba kad je tako nosila Katju, no ona nikad nije ovako zaudarala. Djete�ce gotovo da uop�e nije imalo kose, a noge su mu bile tanane poput dvaju gran�ica.

�Valentina.� Bio je to Katjin jedva �ujni glas. �Daj da je ja dr�im.�

Valentina pribli�i dijete kolicima, no ne preda ga u sestrine ruke. �Prljava je�, procijedi. �Ne �eli�...� No u Katjinim je o�ima spazila �eljan izraz. Polo�ila joj je dijete u krilo preneraziv�i se kad joj se sestra nagnula i poljubila djetetovu ko�tunjavu glavicu. Katjino lice obasjao je smije�ak. Bila se povukla u sebe, no polako je dolazila k sebi.

Miris vru�ih piro�ki sve je promijenio. Troje djece kao da se zaoblilo �ak i prije nego �to su dobili po komad pite od mesa iz nepropusne papirnate vre�ice. Sjedili su na podu ispred cjepanica �to su plamtjele u pe�i, promatraju�i ih s istim onim udivljenjem kojim bi Valentina pratila glazbeni ili baletni nastup.

�Zar ne biste trebali oprati ruke?� predlo�i Valentina stavljaju�i svakome po komad pite na dlan. Prljav�tina na njihovim prstima bila je crnja i od poda.

�Crpka za vodu se zamrznula.� �ena slegne ramenima i odgrize povelik zalogaj kruha namazanog d�emom od ribiza. Dok je �vakala, Valentina je promatrala kako joj se lice rastapa od u�itka i nao�igled se pomla�uje.

�Kako se zove�?�

�Varenka Sidorova.�

�Ja sam Valentina. Moja sestra zove se Katja.�

Katja je pijuckala vru�i �aj s medom iz limenog vr�i�a, a boja joj se vratila u obraze. Dojen�e joj je le�alo u krilu poput ma�eta, opu�teno i mekano od topline.

�Varenka, �ime se bavi tvoj suprug?�

�enin pogled postade oprezniji. �Radi u tvornici.�

�Je li bolj�evik?�

Primijetila je kako se ko�a ispod �eninih o�iju namre�kala. ��to ti zna� o bolj�evicima?�

�Je li i on danas sudjelovao u demonstracijama?�

Varenka se po�ela smijati. Djeca su se zagledala u nju, zapanjena, kao da nisu naviknula na taj zvuk, no ona se nije prestala smijati. Smijeh joj se bez prestanka orio kroz otvorena usta. �ile na vratu isko�ile su joj i suze su joj klizile niz obraze, no smijeh je i dalje ispunjavao zrak, mukao i nezaustavljiv. Pala je na koljena, a smijeh je zamro jednako naglo kao �to je i po�eo. Strgnula je maramu s glave, osloba�aju�i kratko podrezanu kestenjastu kosu. Valentina se zapilji. Katja kratko i prigu�eno uzdahne. Jedna strana �enine glave bila je �elava, a �iroki bijeli o�iljak �to se presijavao kao da je mokar protezao joj se posred lubanje od sljepoo�nice do zatiljka. Promatrala je sestre s mje�avinom samilosti i mr�nje.

�Prije pet godina, ispred ulaznih vrata Zimske pala�e�, re�e strogim glasom, �va�i su vojnici nasrnuli na mene sa sabljama kad smo u povorci do�li razgovarati s carem. Nismo imali nikakve zle nakane, no oni su nas pokosili. Zbog ljudi koji su tada umrli, vi i va� stale� danas ste �ivi. No zaslu�ujete li to?�

Valentina podigne dijete iz Katjina krila i polo�i ga na krevet. �Mislim da je vrijeme da odemo.�

�Ti!� I dalje kle�e�i, �ena uperi prst prema Valentini. �Obe�ajem ti da �emo uskoro do�i po tebe i pripadnike tvojega stale�a, i da ovoga puta ne�ete pre�ivjeti. Vi dokoni bogata�i. Paraziti.� Pljunula je na pod. �Radnici �e zahtijevati pravdu.�

Valentina uzme nov�anik i baci ga na stol. Rublji su se razletjeli zveckaju�i, a djeca pojuri�e za njima poput mi�eva. �Uzmi ovo jer si mi danas pomogla. Zahvalna sam na tome.� Pri�la je �eni koja je kle�ala i prstima joj dodirnula sjajni o�iljak na glavi. Bio je to opscen osje�aj. Nije bio mokar nego gladak i sklizak, i bezbojan poput bi�a koje �ivi pod zemljom. ��ao mi je, Varenka.�

�Ne treba mi tvoje �aljenje.�

�Valentina.� Bila je to Katja. �Ona �eli da odemo.�

�Da, u pravu si. Prije nego �to mi se mu� vrati.� Varenka se prkosno zagleda u Valentinu. �Moj bolj�evik.�

Glasan tresak na ulaznim vratima prepao ih je. Prije negoli su stigle reagirati, za�uo se jo� dvaput, poput udarca �eki�em, i �ule su kako se drvo raskoljuje. �ena podigne dojen�e i privije ga uz grudi toliko sna�no da je po�elo jecati. Valentinino srce �estoko zakuca. �Pri�ekaj ovdje, Katja.�

�Ne, Valentina, nemoj...�

Lupanje se ponovo za�ulo. Valentina bez oklijevanja otvori vrata �to su vodila u sumoran hodnik i potom otklju�a rascijepljena ulazna vrata �to su gledala na ulicu. Ne�ija golema figura blokirala je svjetlo.

�Valentina Ivanova, kojeg vraga radi� u ovoj rup�agi?�

Bio je to Lav Popkov.

6

Arkin je bio mehani�ar, no u du�i se smatrao vje�tim kirurgom za strojeve. Brinuo se o svojim rukama i neprestano �itao o najnovijim izumima, na taj na�in oboga�uju�i znanje. Hvala Bogu da je znao �itati. Premda Bog s tim nije imao veze. Ve�ina seljaka ne zna �itati i pisati, no njegova majka bila je izuzetak te ga je znala tu�i pleta�om iglom po zglobovima prstiju ne bi li potaknula njegov lijeni mozak na razmi�ljanje.

�Viktore�, znala bi re�i dok bi joj on sjedio uz koljeno i mu�io se sa zbrkanim slovima, poku�avaju�i ih uobli�iti u rije�i, ��ovjek koji zna �itati �ovjek je koji mo�e vladati svijetom.�

�Ali ja ne �elim vladati svijetom.�

�Sada ne. Ali jednog dana ho�e�. I tada �e� mi zahvaljivati.�

Nasmijao se sam sebi sjetiv�i se toga. �Spasibo, hvala�, promrmljao je. Bila je u pravu. Sada, u dobi od dvadeset tri godine, zaista je htio vladati svijetom.

�Arkine.�

Podignuo je glavu. �u�ao je na betonskom podu gara�e peru�i ulje i konjski izmet s kota�a Turicuma, nakon �ega je njihova modra boja ponovo zablistala. Prljava sapunica cijedila mu se s krpe po �izmama.

��to je, Popkove?�

Kozak je ne�ujnim korakom u�ao u gara�u. Za jednog tako krupnog �ovjeka kretao se be�umno, poput �umskih vukova u rodnome mu kraju.

��to je?� upita ponovo Arkin.

�Gazdarica �eli razgovarati s tobom u ku�i.�

�O dana�njem poslijepodnevu? Je li to?�

�Kako bih ja to znao?�

�ivot na stepskoj farmi Bogu iza le�a nau�i �ovjeka strpljenju. Na selu �ivot nikad nije u�urban i sve se zbiva sporo pa je Arkin vrlo dobro znao �ekati. Svoje je selo napustio prije �est godina u dobi od sedamnaest, naumiv�i �ivjeti i raditi u Sankt Peterburgu. U tom je gradu mogao osje�ati bilo Rusije. Tu su nicale ideje velikana poput Karla Marxa i Lenjina, �ire�i se ispod zemlje poput korijenja stabala. U tom gradu, bio je uvjeren, le�ala je budu�nost Rusije. Okrenuo se natrag kako bi zavr�io s pranjem kota�a prije nego �to ispere krpu i uredno je objesi o kuku. Kad se osvrnuo, Lav Popkov i dalje je stajao ondje, kao �to je i o�ekivao. Taj je krupni �ovjek u mnogo�emu krojio vlastite zakone, �to Arkinu ba� i nije prijalo.

�Kojeg si vraga radio?� ljutito upita Popkov.

Arkin svu�e duga�ku sme�u prega�u i objesi je o drugu kuku. ��to sam radio? �titio sam ih.�

�Pu�taju�i ih da odu bez nadzora? Je li to tvoja predod�ba �ti�enja?�

�Nisu djeca, Popkove. Mlade su �ene. Donose vlastite odluke, bile one ispravne ili pogre�ne.�

�Ovo je opasan grad.�

�Opasan za njih? Ili za radnike koji svakodnevno umiru po tvornicama?�

�Ti si budala�, prezirno otpuhne Popkov.

�Nisam�, strpljivo �e Arkin. �Ja samo radim svoj posao.�

Bio je to prvi put da je Arkin kro�io u ku�u dalje od kuhinje za slu�in�ad te se jedva suzdr�avao da ne bulji. �to �e ikome toliko stvari? Na zidovima su visjele slike ve�e od njega. Rubini nalik na kaplje krvi ukra�avali su ogledala, a podno�je svakog kipa bilo je obrubljeno zlatom. Lakaj ga je dopratio do male prima�e sobe. Arkin shvati da je to naj�enskastija prostorija u koju je ikad kro�io, sva u boji krema i lavande te puna cvije�a koje je svojim egzoti�nim, njemu potpuno nepoznatim, mirisima ispunjavalo zrak.

Elizaveta Ivanova sjedila je vrlo uspravno u otmjenom naslonja�u dr�e�i �a�u vru�e vode u ruci. Zbog haljine boje jorgovana i sama je izgledala poput cvijeta. Naklonio se, pustiv�i da mu ruke padnu niz bokove, i pri�ekao da prva prozbori. Nije se �urila; sat je otkucao cijelu jednu minutu.

�Arkine�, naposljetku re�e, �zahtijevam obja�njenje.�

�Svakako, gospo�o. Odvezao sam dvije mlade dame na �aj u hotel Gordino, no nismo se mogli probiti do njega zbog svjetine koja je �trajkala du� Morskaje.�

�Nastavi.�

�Zapeli smo u prometu, no uspio sam se iskobeljati otamo i odvesti mlade dame u drugi lokal po njihovu izboru.�

�Trebao si ih dovesti ravno ku�i. Na ulicama je bilo opasno.�

�Predlo�io sam im to, gospo�o. No obje su se gospo�ice tome usprotivile, odbiv�i se vratiti ku�i.�

�Za�to me to ne iznena�uje?� Rije�i su joj se otele s usana, prenuv�i ih oboje. �No ne razumijem gdje si bio kad su napustile �ajanu? Kao voza� ove obitelji, ima� obvezu prema njoj, Arkine. Mislila sam da su ti to objasnili kad...� Zastala je i prinijela vodu ustima, ne otpiv�i ni gutljaj. �Svojeglave su�, promrmljala je.

On se blago osmjehne. �Poznajete svoje k�eri, gospo�o.�

�Dovoljno dobro.�

�Duboko �alim �to sam zbog demonstranata bio prisiljen Turicum parkirati u pokrajnjoj uli�ici. Kad sam se pje�ke vratio do �ajane, ondje je vladala potpuna strka � a gospo�ice Valentine i gospo�ice Katje vi�e nije bilo.�

�Jesi li ih potra�io?�

�Dakako, gospo�o.�

Je li ih tra�io? Je li ih dozivao? Je li jurcao kao lu�ak od ulice do ulice i od trgovine do trgovine? Je li hvatao ljude za revere i pitao ih jesu li vidjeli invalidska kolica? Da, sve je to u�inio i tr�ao je dok ga plu�a nisu zaboljela. I proklinjao je te djevojke dok mu se jezik nije za�ario, no ipak ih nije prona�ao.

Elizaveta Ivanova kimne. �Dakako da jesi. Vidim da si pouzdan mladi�.�

��ao mi je, gospo�o. Ispri�avam se �to sam Vam dao povoda za brigu.�

�Kako si ih na kraju prona�ao?�

�Vratio sam se ovamo i okupio nekolicinu ljudi za temeljitiju potragu.�

Utihnula je, prisiljavaju�i ga da ka�e vi�e nego �to je htio. �Lav Popkov ih je prona�ao�, nevoljko je priznao. �Slijedio je tragove invalidskih kolica u snijegu.�

Taj je Kozak bio poput psa traga�a, pomno pretra�uju�i plo�nike lica gotovo priljubljena uz tlo, pronalaze�i i najneprimjetnije tragove guma �ak i na izga�enom snijegu.

Ona je pustila da razgovor zamre i otpila gutljaj vode, dok joj se grlo stegnulo iznad blijedo�ute biserne ogrlice. �Katji nije dobro�, rekla je nakon nekoliko trenutaka ti�ine.

��ao mi je.�

�Nije tvoja krivnja.�

Pravednost njezine primjedbe osupnula ga je. Ve�ina poslodavaca za sve voli kriviti sluge. �ekao je, no nove rije�i nisu uslijedile.

��elite li razgovarati o tome sa samim Popkovom?� upitao je.

Ona gotovo neprimjetno protrne. �Ne bih.�

Bila su tri sata ujutro. Valentina je ve� dva sata sjedila u mraku. Za�uv�i te�ak korak bolni�arke Sonje kako napokon napu�ta Katjinu sobu, pri�ekala je nekoliko minuta i potom se bosih stopala iskrala na hodnik ne proizvode�i nikakav zvuk. Okrenula je kvaku na vratima bolesni�ke sobe uz jedva �ujni �kljocaj. Iza mre�astog zaslona ognji�ta pucketala je vatra, a glomazni pokriva� na krevetu bio je odgurnut ustranu, nalik na planinski lanac. Slaba�na prilika njezine sestre le�ala je nepomi�no pod tankom plahtom, dok joj se glava nemirno me�koljila na jastucima kao da pripada nekom drugom tijelu.

�Katja�, pro�aptala je Valentina.

Plavokosa glava istog se trena podignula s jastuka. �Valentina?�

�Kako si?�

�Dosadno mi je.�

Valentina klekne na dno kreveta. �Zna� zbog �ega si dobila groznicu, zar ne?�

�Zbog �ega?�

�Zbog toga �to si poljubila prljavu glavu one bebe.�

�Vrijedilo je�, nasmije�i se Katja.

�Nisi to valjda rekla mami ili bolni�arki?�

�Naravno da nisam. Nisam glupa.�

�Smatraj to pustolovinom, samo �to je ne�emo ponavljati. Pretjerala sam, �ao mi je.�

�Ne govori to. Nemoj mi re�i da me vi�e ne�e� voditi u pustolovine.�

�Katja, ako zbilja �eli� pustolovine, mora� se oporaviti. Omogu�it �u ti ih�, obe�ala je, �samo ne onako opasne.�

�Pustolovina nije pustolovina ako nije opasna. Onakvo �to ne bih propustila za sve na svijetu.� Uklonila je vla�nu kosu koja joj je upala u o�i. �Ka�i mi kakav je bio o�iljak one �ene kad si ga dotaknula?�

�Poput toplog stakla. Tvrd i sklizak.�

�Bilo mi ju je �ao.�

�Meni nije.�

�Ne vjerujem ti.�

�Istinu govorim, Katja. Mrzim ih. Nazivali se oni men�evicima, bolj�evicima ili socijalnim revolucionarima, meni su svi isti. Mrzim ih zbog onoga �to su ti u�inili.� Nagnula se i poljubila sestrin vreo obraz.

Katja podigne ruku i nje�no pogladi sestrinu tamnu kosu. �Ta �e se mr�nja s vremenom istro�iti�, re�e s uvjerenjem.

�Je li se tvoja istro�ila?�

�Jest.�

Valentina nije Katji rekla da je ve� prekasno. Da joj je mr�nja ve� progorjela ko�u sve do kosti.

Pokucala je na vrata o�eve radne sobe. Kucnuo je �as da mu priop�i svoju odluku.

�Naprijed. Vhodite.�

Gurnula je vrata. Otac joj je sjedio za �irokim pisa�im stolom presvu�enim ko�om, podignuv�i glavu s papira koje je prou�avao.

�Tra�ila si me?� re�e. �inilo se da nije sretan �to ga ometa.

�Jesam.�

Prekri�io je ruke. Nezapaljenu je cigaru nestrpljivo otresao izme�u dva prsta. Jo� je uvijek bio nao�it mu�karac, premda se mal�ice udebljao od previ�e gozbi u Zimskoj pala�i. Kosu je nosio zalizanu unatrag te je imao guste obrve iznad prodornih, duboko usa�enih o�iju. Tamnih poput njezinih. Te su je o�i sada odmjeravale.

�Sjedni.�

Sjela je na stolac ispred radnog stola, prekri�iv�i ruke u krilu. �Tata, htjela bih se ispri�ati �to sam ju�er Katju odvela u �etvrt R�evka. Poku�ala sam je za�tititi od �trajka�a koji su...�

�Prihva�am tvoju ispriku.� Rukom je otro tamne brkove kao da tako mo�e otrti misli. �Ono �to si u�inila�, re�e, �bilo je budalasto, no shva�am da si poku�ala za�tititi sestru.�

O�ekivala je da �e biti gore.

�Je li to sve?� upitao je. �Imam posla.�

�Ne�, re�e ona. �To nije sve.�

On odlo�i cigaru u pepeljaru koja je stajala uredno smje�tena pokraj nalivpera i crvene olovke pred njim. O�i su mu se zadr�ale na cigari kao da bi mu bilo dra�e da je mo�e u miru popu�iti. Otac joj je imao uredno poslo�en um, zbog �ega se i bavio time �ime se bavi. Valentina nije znala �to to�no radi kao ministar u vladi, no znala je da je njegov posao povezan s financijama. Kao dijete zami�ljala ga je kako u svojoj sobi u uredu kancelara broji carev novac, hrpe rubalja visoke sve do stropa.

Naposljetku mu je dosadila njezina �utnja pa je podignuo pogled.

��to jo�?� upitao je s natruhom nestrpljenja. �Imam posla.�

�Tata, ne �elim se vratiti u �kolu kad po�ne novo polugodi�te.�

Zagledao se u nju, iznena�en. Ni traga gnjevu koji je o�ekivala. Smije�io se.

�Nadam se da se sla�e�, tata�, brzo je dometnula.

�Sla�em, i te kako. Tvoja majka i ja raspravljali smo o tome i uvjereni smo da od �kolovanja vi�e nema� koristi. Vrijeme je da po�nemo razmi�ljati o tvojoj budu�nosti.�

Isprva je bio jedva osjetan, taj prvi neugodni predosje�aj. Zanemarila ga je.

�Sla�em se, o�e. I drago mi je da i ti tako misli�. Na um mi je pala jedna zamisao.�

Naslonio se u naslonja�u i sa zadovoljstvom uzeo cigaru sa stola. Odmotao ju je, odrezao jedan kraj i pomirisao duhan rasko�na mirisa prije nego �to ju je bez �urbe pripalio. Imala je osje�aj kao da ve� ne�to slavi.

�E pa, Valentina�, re�e on, �drago mi je da se sla�emo. Sad si opet dobra k�i.�

Primijetila je ono sad, no nema veze: to je bio prvi korak.

Kimnuo joj je, zadovoljan, a ona je poku�ala zaustaviti taj trenutak kako joj ne bi procurio kroz prste. �Ta tvoja zamisao, jesi li o njoj razgovarala s majkom?�

�Nisam jo�, tata. Htjela sam prvo s tobom porazgovarati o tome.�

�Luckasta djevojko.� Nasmijao se i otpuhnuo kovitlac dima prema njoj. ��to ja imam s haljinama?�

�Haljinama?�

�Da, haljinama koje su ti padale na um. O tome mora� razgovarati s majkom. Majke su te koje se bave takvim stvarima.�

Brzo je udahnula, osje�aju�i okus dima. �Tata, nisam spomenula nikakve haljine.�

�No, ne brini se, siguran sam da �e ti majka htjeti o tome razgovarati.� Kimne u znak razumijevanja. �Znam kakve su �ene kad su haljine u pitanju.�

Ustao je iz naslonja�a i glasno se ushodao po prostoriji, �u�kaju�i rukavima, stru�u�i stopalima po ula�tenim podnim gredama, bubnjaju�i prstima po ko�ulji. Prepoznala je to kao znakove iznimnog zadovoljstva. �to se to doga�alo? Ovaj razgovor odvijao se u pogre�nom smjeru.

�Ne�e mi trebati vi�e od nekoliko haljina�, istaknula je oprezno.

�Ne, draga moja. Ako �eli� uhvatiti dobru partiju, trebat �e ti barem trideset ili �etrdeset haljina, pretpostavljam. No to prepu�tam tvojoj majci. Va�no je da je odluka donesena i da smo ve� sastavili popis imena koja �e� razmotriti.�

�Tata, kako to misli�, uhvatiti dobru partiju?�

�Prona�i mu�a, dakako.�

�Mu�a?� Ruke su joj pale iz krila.

�Da, draga moja. Zar nismo o tome razgovarali? O prekidanju �kolovanja i pronala�enju supruga?� S o�itim u�itkom povukao je dim cigare, uskora�ao se po sobi i otresao mrvice duhana s ko�ulje.

�Uskoro �e� navr�iti osamnaest, Valentina. Vrijeme je da se po�ne� odgovorno pona�ati, prona�e� odgovaraju�eg mu�a i uda� se. Mnogo je krasnih mladih �asnika iz dobrih obitelji.�

�Ja se ne�u udavati, tata.�

�Nemoj se sada glupirati, Valentina, o �emu govori�?�

�Ne�u se udavati.�

�Maloprije si rekla da si se spremna latiti planiranja svoje budu�nosti.�

�Da, ali ne kao ne�ija �ena.�

�A �to ti drugo, zaboga, preostaje? Tvoja majka i ja...� Zastao je, kao da mu je na um pala neugodna misao. Stoje�i nasred prostorije �inio se kao da se sav naduo u odje�i, a obrazi su mu se zajapurili. �Kakvu to zamisao ima� o svojoj budu�nosti?�

Ustala je kako bi ga pogledala licem u lice. �Tata, to je ono �to sam ti do�la priop�iti. �elim se osposobiti za profesionalnu bolni�arku.�

Posjeli su je. Ne u radnu sobu. Ne u prima�u sobu gdje su se obi�no vodile ozbiljne rasprave. Roditelji su je posjeli u glazbeni salon, na mjesto u kojem je godinama gajila nade. Posjeli su je na klavirski stolac sa sjedalom s resicama koje je cupkala i mrsila kad glazba ne bi zvu�ala kako treba. Majka joj je sjela na stolac uz prozor. Premda joj je lice bilo bezizra�ajno kao i uvijek, me�u prstima je dr�ala rup�i� zgu�van u �vrstu lopticu. Maj�ina �utljivost bila joj je gotovo gora od o�eve provale gnjeva.

�Valentina�, re�e joj otac ozbiljno, �mora� smjesta izbaciti te mu�ice iz glave. Zapanjuje me da ti je takvo �to uop�e i palo. na pamet, a kamoli da si o tome ozbiljno razmi�ljala. Sjeti se obrazovanja koje smo ti priu�tili, glazbenih poduka. Razmisli koliko nas je sve to stajalo.�

Krupnim se koracima ushodao ispred nje dok su mu repovi fraka mlatarali od uznemirenosti. Po�eljela je ispru�iti ruku ne bi li uti�ala taj zvuk. Ne bi li uti�ala njega.

�Molim te da me poku�a� razumjeti, tata. Govorim �etiri jezika, znam svirati glasovir i znam lijepo hodati. I �to s time mogu?�

�Mo�e� se udati. Sve mlade dame pripremaju se za to.�

��ao mi je, tata, ali rekla sam ti. Ne �elim se udavati.�

Maj�in o�ajan uzdah bio je kap koja je prelila �a�u. Valentina se okrenula prema glasoviru, okrenuv�i im le�a, i podignula njegov poklopac. Prsti su joj prona�li prvi nje�ni akord, a potom i drugi, i, kao uvijek, zvuk nota umirio ju je. Drhtanje u grudima smirilo se. Odsvirala je kratak ulomak iz one Chopinove skladbe i u skrivenom kutku uma na�as ugledala plamenokosog Vikinga. Iza njezinih le�a zamro je svaki pokret. Zamislila je roditelje kako izmjenjuju poglede.

�Dobro svira�, Valentina.�

�Hvala, mama.�

�Svaki mu� ponosio bi se da mu nakon ve�ere goste zabavlja� kakvom Beethovenovom ili �ajkovskijevom skladbom.�

Valentina skvr�i prste kako vi�e ne bi dodirivali tipke. ��elim biti bolni�arka.� Govorila je tiho, strpljivo. ��elim skrbiti o Katji. Bolni�arka Sonja ne�e dovijeka biti s nama.�

Prostorijom se pronio uzdah i Valentina najednom shvati da joj o�ev visoki tamni lik stoji tik iza le�a. Pogladio ju je po kosi, polo�iv�i joj ruku na rame. Nije se pomaknula. �est mjeseci nije ju dodirnuo, od bombe u Tesovu, i bojala se da �e, ako pomakne makar jedan mi�i�, povu�i ruku i ne dodirnuti je jo� sljede�ih �est.

�Valentina, poslu�aj me, dijete drago. Zna� da ti �elim najbolje. Zanimanje bolni�arke je bijedno, puno kurvi i alkoholi�arki. Nije primjereno za uglednu mladu �enu.�

�Slu�aj oca�, majka �e joj blago.

�Pune su u�iju. Imaju svakakve bole�tine.� Rije� bole�tine izgovorio je tako da je znala da ne misli samo na boginje ili tifus.

�Ali bolni�arka Sonja nije ni kurva ni alkoholi�arka�, primijeti Valentina. �Nema nikakvu bolest. Ugledna je �ena.�

Otac joj �vr��e stisne rame te Valentina osjeti kako joj �eli stisnuti i um. �Postoji jo� jedan na�in�, re�e on, �da pomogne� Katji. Bolji na�in na koji �e� joj se iskupiti.�

�Koji?�

�Nije te�ko.�

�Koji to, tata? �to mogu u�initi?�

�Dobro se udaj.�

Naglo se okrenula natrag prema glasoviru dok joj se grlo stezalo od razo�aranja. Nije �eljela rasrditi oca.

��ula si me, Valentina.� Povisio je glas. �Dovraga, djevojko, mora� se dobro udati. Mora� se smjesta udati. Inzistiram. Za dobrobit prezimena Ivanov.�

�Ili �to, o�e? �to �e� u�initi ako odbijem?�

�Budem li morao, spreman sam te i izbi�evati.�

7

�Izrabljivanje! Oskudica! Gladovanje!�

Mihail Sergejev bio je izvrstan. Znao je kako potaknuti svjetinu, kako pobuditi emocije u ljudima i raspaliti njihove prazne trbuhe. Arkin je sa zadovoljstvom pratio ve�era�nji skup. Ve�inom seljaci, kao i on sam, priprosti radnici �to su se iz ruralnih provincija sjatili u Sankt Peterburg u potrazi za poslom u tvornicama. Ve�ina ih nije znala �itati. Tek nekolicina jedva je znala napisati vlastito ime. Za�udo, ta je �injenica Arkina rastu�ila �ak i vi�e od u�asnih uvjeta u kojima su radili u poduze�ima ili tvornicama. �injenica da vlast namjerno zatupljuje puk uskra�uju�i mu obrazovanje �inila mu se najokrutnijom mogu�om nepravdom. Bio je to oblik kontrole koji je valjalo satrti.

Zbog toga je vjerovao u teoriju vje�ne revolucije Lava Trockog. Sa Sergejevim je oti�ao poslu�ati Trockijev govor na nekom sastanku i obojica su bili toliko op�injeni tim vizionarom �upave, neobuzdane kose, s nao�alama koje su vazda blje�tale, da su cijele no�i �etali ulicama ne mogav�i se smiriti. Otkrio im je neki novi svijet. Onaj u kojemu pravda i jednakost nisu samo prazne rije�i, nego �iva bit �ivota svakog �ovjeka. Od toga su trenutka po�eli vrbovati i druge za socijalisti�ke ideje.

�Ljudi Rusije�, Sergejev je strastveno pozivao, �sami se moramo izboriti za svoja prava. �eljezna ruka carske vlasti mora...� � zastao je i ogledao se po prostoriji prema publici � �mora pasti.�

Odobravaju�e klicanje.

�Dali su nam Dumu kako bi nas u�utkali.� Sergejev je te rije�i izgovorio posprdno.

�No premijer Stoljipin odnosi se prema tome s prezirom i oko vrata stavlja Stoljipinove kravate, om�e, vje�ala, svakomu tko mu se usprotivi.� Sergejev strgne vlastitu kravatu kao da je u�e �to ga gu�i, a okupljeno mno�tvo zaurla. I Arkin im se pridru�i.

�Zanima li Stoljipina to �to vi na stolu nemate kruha za svoju djecu?�

�Ne! Njet! Ne!�

�Zanima li Stoljipina to �to vas tjeraju da radite u uvjetima u kojima bi i pas odgrizao vlastitu nogu samo da pobjegne?�

�Ne! Ne!�

�Zanima li Stoljipina..

�Dru�e Sergejev!� Povikom se oglasio �ovjek mr�av poput hrta koji je stajao na nogama dok mu je iz usta visjela cigareta.

�Sjedni!� doviknuo mu je neki glas.

Sergejev ispru�i ruku zahtijevaju�i ti�inu. �Reci, dru�e. Svatko ima pravo da ga se �uje.�

�Drugovi�, re�e �ovjek podi�u�i glas, �ove brbljarije ne�e nas odvesti nikamo. S neprijateljem se ne mo�emo boriti, nego moramo poku�ati pregovarati s njim. Duma nam je tek prvi korak. Moramo se neprestano boriti i izvojevati nove ustupke. Aleksandr Gu�kov, vo�a oktobrista u Dumi, da je sve od sebe kako bi postigao dogovor za bolje uvjete u rudnicima...�

�Aleksandr Gu�kov�, zagrmi Sergejev, �nije ni�ta drugo doli sredstvo tiranije.�

To je razgalilo gomilu. �Da! Da!�

Sergejev se potpuno uspravi. �Jedino je rje�enje da radnici preuzmu vlast. Mo� sindikatima!�

Uslijedio je gromoglasan pljesak i galama glasova. Okupljeno mno�tvo stalo je nagurivati uljeza sve dok se nije zakleo da ne�e pro�i mnogo dok svi ne budu nosili Stoljipinove kravate te se pora�en iskrao iz dvorane.

�Mo� radnicima!� urlao je Sergejev.

Naslonjen na zid, Arkin je pripalio cigaretu i kimnuo. Diktatura proletarijata, tako je to nazvao Lav Trocki. Bit �e to ljuta i krvava bitka, no ve� je pred vratima. Bilo je samo pitanje vremena.

Sve�enik je bio mudar, u to nije bilo sumnje. Otac Morozov poznavao je ljude. Mamio je gladne trbuhe u crkvenu dvoranu pomo�u velikog kotla vru�ega gula�a. Bez mesa, dakako, samo s povr�em, no bili su mu tako pateti�no zahvalni jer im to nije hranilo samo tijela � hranilo im je i gnjev, bijes zbog onoga na �to su spali. U njima je to razjarivalo osje�aj nepravde, �ak i prije no �to bi ih sve�enik uputio u dvoranu na Sergejevljeve govore. Jedina mana oca Morozova bilo je to �to je vjerovao u Boga i Bo�ju ljubav prema svem �ovje�anstvu, bez obzira na to koliko je netko bijedan primjerak ljudske vrste. To je katkad bio problem.

Sve�enik je poput vrane stajao iza kotla s gula�om koji se pu�io, grabe�i varivo kutla�om i dijele�i ga u emajlirane posude, saslu�avaju�i mu�karce koji bi mu se �alili i nude�i savjete ili trunku utjehe. Nikad se nije zamarao. Uvijek je izgledao isto, visoka, blago pogrbljena, strpljiva figura guste brade, u ru�no ispredenoj crnoj mantiji. Vjerojatno mu nije bilo vi�e od �etrdeset, no izgledao je mnogo starije, budu�i da mu je kosa ve� posijedjela. Mo�da je to bila posljedica tolikih godina slu�anja patnji drugih ljudi, ili pak zbog gubitka supruge.

Arkin je stajao pokraj oca Morozova, �ekaju�i kratku stanku u gladnom nizu zdjelica.

�O�e, imamo opremu.�

�Ovdje?�

�Na donjem katu. Do�ite kad zavr�ite.�

Sve�enik kimne i toplo se nasmije�i sljede�em mu�karcu u redu. Arkin se divio njegovoj stalo�enosti. Nitko nikad ne bi pomislio da sije smrt.

Izrada bombi bila je pipav posao. Otac Morozov bio je mozak operacije, onaj koji je kovao planove. Mihail Sergejev bio je dobavlja� koji je nabavljao potrebnu opremu ne postavljaju�i nikakva pitanja. A Arkinov doprinos bila je ru�na izrada. Nikome drugome nije bilo drago rukovati eksplozivom.

Tri su mu�karca dobro sura�ivala, no Arkin je toga dana primijetio da mu je drug Sergejev nemiran. Neprestano se dizao i sjedao za stol za kojim je Arkin radio, �ivciraju�i ga, dok Arkin nije odlo�io klije�ta za �icu. U podrumskoj prostoriji bilo je tako hladno da im se dah kovitlao poput dima svaki put kad bi progovorili te se Arkin brinuo da bi mu se �elatinski dinamit mogao slediti ako se temperatura previ�e spusti. Pogledao je Sergejeva. Jakna mu je bila prljava i puna rupa, a �al tako zama��en i omotan oko vrata toliko puta da je nalikovao na debelu usnulu zmiju.

��to je, dru�e?� upita Arkin. �Dobar si govor danas odr�ao. Trebao bi biti zadovoljan.�

Sergejev je po rukama premetao kutiju cigareta od duhana mahorka, koji je imao jeftin miris i neugodno je zaudarao u zatvorenom prostoru. Arkin mu je zabranio da pu�i u blizini upalja�a �ahure. Dvije takve le�ale su na stolu pred njim te mu je pogled pao na njih jo� dok se obra�ao Sergejevu. Duge uske �ahure od bakra koje su sadr�avale malu koli�inu �ivina fulminata. Visokoeksplozivne. Arkin je njima uvijek rukovao s po�tovanjem, no rado bi ih polo�io na dlan, naizgled bezopasne poput Sergejevljeve cigarete. Dok bi dr�ao toliku mo� u dlanu, srce bi mu br�e zakucalo.

Iznenadilo ga je koliko je lako bilo prona�i podatke o eksplozivima. U sanktpeterbur�koj knji�nici prou�avao je genijalne izume Alfreda Nobela kako bi bolje razumio tih pet na brzinu napravljenih �tapi�a sivoga �elatinskog dinamita, �to su le�ali spojeni na stolu ispred njega. �elatinski dinamit bio je mje�avina eksploziva sastavljena od nitroglicerina i nitroceluloze pomije�anih s nitratom pota�e i sitno mljevene piljevine. Dvanaest posto sna�niji od dinamita. Dermo! To je poprili�na snaga. A smjesa je otporna na vlagu i ne ispu�ta �tetne pare nakon detonacije. Obavio je dlan oko jednog �tapi�a osje�aju�i njegovu glatku hladnu povr�inu na ko�i. Gospodin Alfred Nobel, pomislio je, bio je �ovjek neobi�na karaktera. Tko bi drugi svijetu mogao nanijeti toliku �tetu, a ipak mirno po�ivati u grobu?

�Dru�e�, re�e Sergejev, ��ao mi je, ali moram oti�i.�

Arkin podigne obrvu. ��to je? Nije te valjda strah?�

�Ne. U pitanju je moja �ena. Uskoro bi trebala roditi, no i dalje radi u tvornici ljepila. To joj izaziva mu�ninu.�

�Ah, obitelj.�

�Nemoj to tako govoriti.�

Arkin se nasmije�i. �Sergejeve, do�i �e dan kad �e obitelji biti stvar pro�losti.� Baci pogled prema sve�eniku. �I vjera tako�er.

Opijum za mase, kao �to je rekao Karl Marx. Jedini prioritet bit �e Dr�ava. Bude li postojao savr�en dr�avni poredak, i stanovni�tvo �e biti zadovoljno. Dr�ava mora imati prednost pred obitelji. Ona �e i biti na�a obitelj.�

�Dakako da se sla�em s tobom�, re�e Sergejev i nesigurno slegne ramenima. �Ali ne ve�eras.� Ustane i zaputi se prema vratima. �Nemojte se raznijeti�, re�e kroza smijeh i ode prije nego �to su ostala dvojica stigla prigovoriti.

Arkin i otac Morozov okrenu�e se natrag prema stolu.

�Dobar je on �ovjek�, re�e Morozov.

�Vatren je govornik i predan je na�oj borbi�, slo�i se Arkin dok je umetao jedan kraj osigura�a u otvoreni vrh �ahure. Klije�tima joj je pa�ljivo stisnuo rubove. Ako ih prejako stegne, mogli bi eksplodirati. �Ali nema �eluca da ubije nekoga.�

�A ti?� upita sve�enik.

�Ja �u u�initi �to god budem morao.�

��ak i raditi za obitelj koju prezire�? Za ministra Ivanova?�

�Da, o�e, radim za tog parazita i da, �pijuniram ga. Kao i vi, radim sve �to na�a borba od mene zahtijeva. Ivanov ima trideset slugu koji teto�e �etvero dokonih ljudi. Kad bi sve sluge diljem Sankt Peterburga radile na ne�em korisnom, kako bi nam samo grad bio druga�iji.�

�Jesi li to predlo�io Ivanovima?� upita blago Morozov.

Ta je ironija Arkina zabavljala. Nasmijao se i omotao komad �ice oko �tapi�a �elatinskog dinamita u �ijoj su se sredini nalazila dva detonatora. Izmjerio je fitilj. Sastojao se od komada pamu�nog vlakna omotanog oko jezgre od sitnog baruta, a sve to bilo je premazano bijelim lakom za za�titu od vlage. Ovaj je sporo gorio, �ezdeset centimetara u minuti. To mu je ostavljalo vremena za bijeg. Odrezao je komad dug stotinu dvadeset centimetara.

Srce mu je tuklo u pravilnom ritmu i to ga je veselilo. Otac Morozov pomolio se nad bombom i iznad nje na�inio znak kri�a. Uvijek je to �inio.

Prije nego �to bi krenuli u pohod.

Tens je zaronio dublje u tamu. Buka u tunelu bila je zaglu�uju�a, no i unato� tomu volio je ondje redovito zalaziti. Morao se spu�tati u kanalizaciju kako bi se uvjerio da radovi dovoljno brzo napreduju i provjerio paze li nadglednici da radnici kopaju du� zacrtanih pravaca.

Zrak je postao gu��i i morao se napola presaviti pod niskim svodom. Voda mu je kapala po ramenima. Sna�na baklja koju je dr�ao u ruci bacala je krug svjetla po oblim stijenkama tunela omogu�avaju�i mu da pomno pregleda zidove od opeke te je svakih nekoliko koraka pru�ao ruku i dodirivao ga. O�i mu nisu bile dovoljne � trebali su mu i prsti. Negdje od naprijed za�ula se potmula tutnjavina. Ispod njegovih nogu bile su tra�nice za teretna kola koja su odvozila iskopano kamenje i zemlju te je osjetio kako podrhtavaju.

�Idu kola�, povikao je.

Trojica mu�karaca ispred njega odsko�ila su u stranu priljubiv�i se le�ima uz stijenku tunela. Buka koju su kola, do vrha natovarena �utom, stvarala prolaze�i pokraj njih parala je u�i. Dva radnika koja su se svim silama trudila gurati ih nosila su bezli�na radna odijela i suknena pokrivala za glavu za za�titu od vode koja je posvuda kapala, lica crnih od naslaga prljav�tine. Na prvi pogled reklo bi se da su mu�karci, no nisu bili. Bile su to �ene. Mu�karci su kopali.

�Pruga je slobodna�, viknuo je.

No primijetio je da su se kola zatresla. Pri�ao im je, nogom gurnuo tra�nice i osjetio da su se pomaknule. Okrenuo se prema jednom od mu�karaca. �Pobrini se da se ovo u�vrsti. Ne �elim nikakve nesre�e.�

Bilo mu je dosta nesre�a, muka mu je bila od njih. Sve je to zbog mraka � radnici ne vide dobro. Smjene su im preduge, alati otupjeli, pla�e preniske.

A njega su smatrali odgovornim za to.

Od krvi je sve bilo sklisko. Jens je �ovjeka nadljudskom snagom dr�ao u sjede�em polo�aju na stolcu. Oglu�ivao se na krikove i zanemarivao kletve. Jednom ga je rukom �vrsto obujmio oko prsa, prikovav�i ga odostraga za stolac, dok mu je drugom �vrsto stisnuo lakat, imobilizirav�i ga. �ovjek se izvijao od bola i silovito zabacivao glavu unatrag, udariv�i Jensa u �eljust.

�Dr�ite ga�, nalo�i doktor Fedorin.

Nakon posljednjega naglog trzaja koji je �ovjeka nagnao na jo� jedan bolan jauk od kojeg se gr�ila utroba, Fedorin se uspravio.

Ruke su mu bile prekrivene krvlju. Znoj mu se presijavao na ko�i, a na �elu mu je ostao krvav trag na mjestu gdje ga je obrisao dlanom.

�Bolje ne mogu, Sergejeve.�

�ovjek se zamagljenih o�iju zagledao u smrskanu desnu podlakticu i zastenjao. Kosti su se jo� uvijek nazirale ispod sloja krvi, no vi�e nije bilo o�trih krhotina �to str�e u raznim smjerovima. Jens osjeti kako Sergejevu po�inju podrhtavati prsa pa popusti stisak.

Polo�i dlan na drhtavo rame kopa�a tunela. �Lije�nik je to izvrsno izveo.� Izvrsno izveo? Kako se usudio tu osaka�enu ka�u nazvati izvrsno izvedenim poslom? Znao je da je Fedorin u�inio sve �to je mogao, no od �ega �e, zaboga, ovaj �ovjek sada �ivjeti?

�Daj mu jo� morfija�, re�e Jens.

�Kakva mi korist od morfija?� progun�a Sergejev. �Ne mogu raditi.� No ipak je prihvatio nekoliko ponu�enih kapi u �lici.

�Zarast �e�, uvjeravao ga je doktor Fedorin. �Mo�da ne�e biti jednako ravna ili sna�na kao prije, no zarast �e. Mlad si, brzo �e zacijeljeti.�

Krenuo mu je ispirati ozlije�enu ruku prokuhanom vodom i jodom, a potom mu po�eo za�ivati rane dok mu je Jens nastavio pritiskati lakat kako bi smanjio gubitak krvi. Kad su mu stavili �iste gaze, zavoje i udlage, i fiksirali mu ruku u povez o vratu, Jens izvadi bocu rakije iz ladice stola koji je slu�io kao privremena radna povr�ina. Nalazili su se u drvenoj kolibi koja je slu�ila kao ured. Nato�io im je tri �a�e �estokog pi�a.

�Evo. Zalij grlo ovime.�

Jednu je gurnuo u Sergejevljevu zdravu ruku, a drugu dao lije�niku. Doktor Nikolaj Fedorin jednim je gutljajem otpio pola nato�enog pi�a, a ostatkom isprao ruke iznad zdjele, zavrnuv�i rukave ko�ulje do lakta. Jens je znao da se ovakve nesre�e ne bi smjele doga�ati. Netko negdje �krtario je na odr�avanju. Nato�io je kopa�u jo� jednu rakiju te se, sad kad je najgore zavr�ilo, Sergejevu po�ela vra�ati boja u obraze.

�Spasibo, direktore Friis.� Nazdravio je Jensu i Fedorinu. �Spasibo.�

�Sergejeve, evo ti novca za vo�nju ku�i u dro�kom³.� Jens mu pru�i sve�anj nov�anica iz ladice. �Uzmi to i nahrani obitelj.�

�ovjek odlo�i �a�u i uzme novac. �vrsto ga je stisnuo prstima razmazav�i krv po nov�anicama. Nastupio je trenutak nelagode. Jens mu ponovo polo�i ruku na rame. �Ti si dobar radnik, Sergejeve. Trebat �e� mi opet kad ti ruka zacijeli.�

Kopa� je prou�avao rublje koje je dr�ao u ruci. ��uvat �ete mi radno mjesto slobodnim?�

�Ho�u.�

�Predradniku se to ne�e svidjeti.�

�Predradnik �e u�initi �to mu ja ka�em.�

Mu�karac se napola osmjehne. �Da. Naravno da ho�e.�

Jens ponovo osjeti kako se nelagoda uvukla u kolibu. �Idi ku�i�, re�e. �Idi ku�i i ozdravi.�

�Trebat �e mu mijenjati zavoje�, primijeti doktor Fedorin. Sergejev je i dalje zurio u novac. �Ne mogu vam platiti, doktore.�

Fedorin okrzne Jensa pogledom. �Tvoj direktor toliko je dobar da �e on pokriti te tro�kove.�

�ovjek napokon polako podigne pogled. �Direktore, ka�ite mi, kanite li osobno pla�ati lije�enje svakom �ovjeku kojemu bude potrebna lije�ni�ka pomo� ovdje u tunelu? �uvati radno mjesto svakom ozlije�enom kopa�u? Svakom radniku u tvornici u Sankt Peterburgu? �ak i onima s osaka�enom rukom poput mene?�

Jens zgrabi mu�karca za zdravi lakat i podigne ga sa stolca. �Idi odavde, Sergejeve. Idi ku�i �eni.�

Pridr�avaju�i desnu ruku lijevom, Sergejev krene prema vratima.

�Ono �to radim u ovim tunelima�, odsje�no �e Jens, �moja je stvar.�

Sergejev se naglo okrene uprijev�i pogled najprije u Jensa, a zatim i u Fedorina. �Ne jo� zadugo�, re�e tiho.

�Mogao je pokazati vi�e zahvalnosti, gad jedan.�

�Bio je poni�en, Nikolaju. Bio bi mi bacio novac natrag u lice. Ono �to on �eli jest raditi u pristojnim uvjetima, a ne milostinju.�

�Jense, dragi moj prijatelju, ponekad mi se �ini da ni dan-danas ne razumije� rusku du�u. Tvoj danski um odve� je racionalan. Ruska du�a nije.�

Jens mu se osmjehne i podigne �a�u. �Na zdorovje! Uzdravlje! Za rusku du�u i ruski um. Neka izvojevaju pobjedu nad neprijateljima napretka.�

�A to su?�

�Samodopadnost i korupcija. Glupost i pohlepa.�

�Ha!� Fedorin pljesne Jensa po le�ima. �To mi se svi�a.�

�Nevolja je u tome �to na svijetu nema srda�nijih ljudi od Rusa, ali ni okrutnijih. U Rusiji nema zlatne sredine, samo sve ili ni�ta. Pogledaj cara Nikolaja. On vjeruje da ga je sam Bog postavio na �elo Rusije, a �ak je i uvjeren da mu Bog �alje proro�anstva kojima se vodi. Govorio mi je o njima.�

�Ne rastu�uj me, prijatelju.�

�Povodi se za duhovnim vo�ama poput monsieura Phillippea Lyonskog i svetog Serafima iz Sarova. A carica je zalu�ena onim podmuklim popom, Grigorijem Rasputinom.�

�Ka�u mi da vjeruje da je bolest njezina sina, carevi�a Alekseja, Bo�ja kazna te je poku�ava zata�kati.�

�Koliko je te�ka ta bolest?� upita Jens.

Fedorin si nato�i jo� jednu �a�icu rakije. �Carev je sin hemofili�ar. Zbog toga ga skrivaju podalje od o�iju u Carskom selu.�

Jens ne dopusti da mu se �ok odrazi na licu. �Hemofili�ar?�

�Da.�

�Oni ne �ive dugo, zar ne?�

�Ne, obi�no ne.�

�Bog neka pomogne Rusiji.�

Fedorin iskapi rakiju. �Neka nam Bog svima pomogne, prijatelju.�

Rukovao se s Jensom i napustio njegov ured. Jens je prolio rakiju po stolu i njome oribao krv s drva. Bez obzira na to �to Nikolaj Fedorin govorio, Jens je osje�ao srodnost s ruskom du�om, osje�ao je da su mu bliska njezina mra�na i bolna raspolo�enja i o�aj. Ovamo je do�ao kad mu je bilo samo osamnaest godina kako ne bi morao robovati u o�evoj tiskari, i umjesto toga studirao in�enjerstvo u Sankt Peterburgu. Tijekom devet godina koje je ondje proveo strastveno je zavolio Rusiju. Nije htio do�ivjeti da padne pora�ena zbog pohlepe.

�Budi tako ljubazan pa mi objasni, Friise�, nalo�io je ministar Davidov.

Plan grada le�ao je rasprostrt pred skupinom od �est mu�karaca. Jens je pripalio cigaretu i za�kiljio kroz dim, promatraju�i napetost na licima ljudi oko stola. Andrej Davidov bio je �ovjek koji je rijetko podizao glas iznad razine �amora. Ljudi bi katkad zaboravljali uti�ati vlastite jezike i saslu�ati ga, no Jens je znao da su takvi ljudi budale.

�Ministre�, Jens se nagnuo naprijed i sa stola podignuo pokaziva� od bjelokosti koji se su�avao prema vrhu, �dopustite da vam poka�em.� Njegovim vrhom stao je pratiti jednu od linija koja je u izlomljenom pravcu presijecala kartu. �Vidite ovu plavu liniju; ona ozna�ava dovr�ene tunele. Primijetite kako se svi oni nalaze u neposrednoj blizini sredi�ta grada i pala�a.�

Davidov kinine. Te�ki kapci sjeli su mu na o�i, no usredoto�eno je pratio pokaziva�.

�Ova pak�, Jens poka�e na niz zelenih crta, �predstavlja one koji su jo� u izgradnji.�

Ministar skupi �upave obrve i stane otvarati i zatvarati poklopac svojega sata proizvode�i o�tar i kratak zvuk. �Treba li nam ih toliko?�

�Zbilja treba, ministre. Sankt Peterburg svake se godine sve vi�e �iri, a broj stanovnika raste budu�i da sve vi�e seljaka hrli s polja u grad u potrazi za poslom u novim tvornicama. Zbog toga ova ovdje�, povukao je pokaziva�em du� debele crvene linije, �prikazuje planirane tunele �ija gradnja jo� nije po�ela.�

Na prostoriju je legla te�ka ti�ina dok je Davidov promi�ljao o karti. Prekinulo ju je tek prezirno frktanje kojim se oglasio Gosolev, koji je bio sklon �mrkanju duhana. �Razmi�ljam o tro�kovima. Sve se�, rekao je Davidov, �svodi na tro�kove.�

�Ovome gradu potreban je novi vodovodni i kanalizacijski sustav, ministre. Bolest i proljev haraju me�u peterbur�kim radnicima zbog nedostatka �iste vode za odr�avanje higijene. Kako da grad o�istimo od sirotinjskih �etvrti kad nemamo dovoljno kanalizacijskih i vodovodnih cijevi?�

�Tro�kovi�, promrmljao je ponovo ministar. �Lani smo morali uskratiti sredstva transsibirskoj �eljeznici kako bismo namaknuli milijun rubalja za onaj prokleti kip careva oca.�

�Ministre�, re�e Jens glasom ne glasnijim od Davidovljeva, �ovo je neko� bilo mo�varno tlo. Sklono je poplavljivanju. Tijekom gradnje moramo danono�no crpsti vodu iz tunela. Doga�alo se da nam se stropovi uru�avaju zbog�, polustisnutih o�iju pogleda prema Krastsinu koji je sjedio ni�e za stolom, �zbog toga �to nemamo drvene potpornje i nedostaje nam svjetiljki.�

�Ne biste smjeli teto�iti siroma�ne�, ubaci se Davidov.

�Potpuno ste u pravu, ministre�, slo�i se Krastsin. �Bolje rade kad su gladni.�

Jens pogleda najprije u jednog pa u drugog te polo�i oba dlana na stol kao da time mo�e zdrobiti njihove rije�i. �Ljudi najbolje rade�, odvrati, �kad se ne pla�e da bi svakog trena mogli umrijeti.� Duboko udahne. �Car me je zamolio da ga osobno izvje�tavam o napretku izgradnje ove vodovodne mre�e. To je ne�to do �ega mu je jako stalo. Da mu ka�em da nisam u stanju br�e napredovati zbog Vas, ministre, ili Vas, Krastsine?�

Davidov podigne jednu debelu obrvu. �Je li to istina? Njegovo je Veli�anstvo od Vas tra�ilo da ga izvje�tavate?�

�Da�, sla�e Jens.

�Krastsine�, nalo�i ministar, �hajdemo ponovo razmisliti o tim sredstvima.�

Jens pripali jo� jednu cigaretu, iznena�en time �to su mu ruke tako mirne. Upravo je stekao dva mo�na neprijatelja.

Grofica je mirisala na ru�ino ulje le�e�i ispru�ena na krevetu.

�Danas si razdra�ljiv�, obznani Natalija Serova. Prstima ��epa pramen Jensove ri�e kose i nje�no ga povu�e, taman toliko da osjeti zatezanje na tjemenu. Ponekad mu se �inilo da bi ga najradije iskidala na komadi�e i svaki od njih stavila u d�ep kako bi ga mogla potpuno posjedovati.

�Nisam razdra�ljiv, Natalija. Nestrpljiv sam.�

�Nestrpljiv zbog �ega?�

�Zbog promjena koje moraju nastupiti.�

�Oh, Jense, molim te, ne po�inji opet s tim.� Nagnula se i poljubila mu �elo. �Barem jedanput u �ivotu ne dopusti tom svom danskom mozgu da zuji.�

�Davidov me poku�ava smijeniti�, re�e.

�O, zaboga, Jense, zar ne mo�e� jednostavno napraviti ono �to taj �ovjek tra�i?� Sna�no ga je udarila dlanom po golim prsima i grubo ga odgurnula. �Zna� da je Stoljipin na njegovoj strani, zar ne? Nemoj ni pomi�ljati na to da se usprotivi� na�em premijeru.� Teatralno je zakolutala o�ima. �Jer �e� izgubiti.� Udaljila se na drugu stranu golemoga kreveta i utonula me�u jastuke. �Molim te, nemoj mi re�i da bi bio toliko glup.�

On pru�i ruku i pogladi je po stopalu. �Ne�, re�e, �toliko glup nisam.�

�Stoljipin je poput prirodne sile. Gorostas koji svakoga zgromi.�

�Uklju�uju�i i samog cara Nikolaja, koji ga se boji. Ba� kao �to se bojao i vlastitog oca.� Jens sjedne uspravno. �Muka mi je od politike. Nego, ka�i, kako ti je sin?�

�Aleksej je dobro, hvala ti.�

Jens je s groficom bio u vezi puna tri mjeseca prije nego �to je saznao da ima sina. Jednom mu je prilikom, nakon �to su cijelo poslijepodne pili �ampanjac, priznala da njezin suprug, grof Serov, nije dje�akov otac. Priznala je da je slaba na zelenooke udvara�e te da se bila upustila u vatrenu ljubavnu vezu s vojnim �asnikom � koji je imao o�i boje apsinta. Poginuo je u bitki koja se vodila u �umama Finske. Jens nikad nije znao govori li grofica istinu � premda bi to objasnilo zbog �ega grof Serov dje�aku posve�uje tako malo pozornosti. Alekseju je sada bilo �est godina i Jens ga je rado vodio na jahanje.

�Moja ne�akinja Marija dolazi mi u posjet za Bo�i�, rekla je prelaze�i mu noktom niz kralje�nicu. �Mo�da bi je volio ponovo sresti. Sje�a� se onog koncerta?�

Jensu se smjesta vrati �ivo sje�anje na taj koncert. Nezaboravna glazba. Za glasovirom bujna kosa i krupne crne o�i. Gnjev u njima usmjeren ravno u njega.

8

�Bolni�arko Sonja, kako je to?�

�Kako je �to?�

�Kako je to biti bolni�arkom. Uvijek nekomu pomagati.�

�ena je promotri dobrohotnim pogledom. �Za�to pita�?�

�Jer sam se odlu�ila �kolovati za bolni�arku.�

�Bolni�arku? Ti?� Bolni�arka Sonja prasne u smijeh, �to Valentina do�ivi poput pljuske posred lica. Bolni�arka primijeti izraz na njezinu licu i smjesta utihne. �Ozbiljno govori�?�

�Da, ozbiljno.�

�Jesi li rekla ocu i majci?�

�Jesam.�

Najednom je nastupila ti�ina. Vani u vrtu krupne pahulje snijega padale su poput bijelih cvjeti�a jabuke.

�No? �to su rekli?�

Valentina se poku�a nasmijati. �Tata je zaprijetio da �e me izbi�evati.�

�Valentina, ne mo�e� biti bolni�arka.�

�Za�to ne?�

�Jer si preosjetljiva. Odve� si krhka. Uvenula bi u surovoj svakodnevici bolnice. To nisu ugodna mjesta, vjeruj mi na rije�.�

�Ti si ih pre�ivjela.�

�Ja sam odrasla na farmi.�

Na to Valentina nije imala �to odgovoriti. Promotrila si je ruke, svoje dlanove i ravne prste. Njoj se nisu �inili krhkima i preosjetljivima. �inili su joj se sna�nima.

�Bolni�arko�, re�e dok je Sonja bila na odlasku, �ho�e� li me pou�iti? Zanatu bolni�arke, mislim.�

Bolni�arka odmahne glavom, blagih i tu�nih o�iju. �Njet, mali�ka. Ne mogu te pou�iti bolni�arskom zanatu. Kako nas na kraju ne bi obje izbi�evali na snijegu.�

Vrata se za njom tiho zatvori�e. Valentina otklju�a svoju ladicu i izvadi popis.

�Spasibo, bari�nja. Hvala vam, mlada gospodarice.� Pomo�nica kuharice kratko joj se naklonila.

�Sretan Bo�i�, ��astlivogo Roidestva, Alisa�, odvrati Valentina.

Obitelj Ivanov svake je godine za Badnjak imala obi�aj darovati ne�to svojim slugama. Ku�a je bila ukra�ena prigodnim vijencima zelenila i jarko oki�enim bo�i�nim drvcem kupljenim na tr�nici pokraj Gostinogo dvora. Valentina je stajala prva u redu, dijele�i slatki�e i sapun i rukuju�i se sa svakim ponaosob. Majka je stajala pokraj nje usiljena smije�ka na licu dok je svakoj od �ena pru�ala komad kvalitetna vunenog sukna, a mu�karcima novu britvu i vre�icu duhana. Elizaveta Ivanova inzistirala je na tome da svi mu�ki zaposlenici u njezinu domu budu glatko izbrijani, uklju�uju�i i vrtlare. Valentinin otac stajao je le�ima okrenut vatri, razmaknuv�i noge dok mu je plamen grijao repove fraka, te bi svakom �lanu svojega osoblja uru�io malenu bar�unastu vre�icu s kovanicama. Valentina je �ula kako bi nov�i�i zazveckali kad bi pali na ispru�en dlan te se pitala koliko svaka vre�ica sadr�i kovanica.

���astlivogo Roidestva, sretan Bo�i�, gospo�ice Valentina.�

�Sretan Bo�i� i Vama, Arkine.�

To je bio prvi put da je voza�a vidjela bez odore. Nosio je uredan sako i �istu bijelu ko�ulju, bio je vitke i atletske gra�e. Odlu�nog lica. Kad su im se pogledi otvoreno sreli, zapitala se �to se zbivalo iza tih njegovih hladnih sivih o�iju. Polo�ila mu je smije�ne slatki�e i sapun na besprijekorno �ist dlan.

�Spasibo�, zahvalio se, no smije�ak �to joj ga je uputio uop�e nije bio primjeren voza�u.

�Arkine, neki dan dobro si vozio kad smo zaglavile u automobilu na Morskaji. Hvala ti.�

�inilo se da se sprema ne�to izustiti, no predomislio se i umjesto toga pristojno kimnuo prema njoj.

�Gdje je Lav Popkov ve�eras?� upita Valentina. �Ne vidim ga.�

Njegov se uljudni smije�ak skameni. �Mislim da Popkov ima drugih obveza. U konju�nici.�

Valentina se namr�ti. �Zar se jedan od konja razbolio?�

�To �ete morati njega pitati, gospo�ice Valentina.�

�Pitam tebe.�

Pogled mu se zadr�ao na njoj mnogo du�e nego �to je to bilo primjereno. �Ne bih rekao da je konj bolestan.�

�Lav? Zar mu nije dobro?�

�Valentina, draga, zadr�ava� red�, re�e joj majka odsje�no. �Do�ite, Arkine.�

On smjesta krene naprijed po sljede�i dar. Od ne�ega u tom voza�u, ne�ega �to je bilo bri�ljivo skriveno ispod uljudne vanj�tine, Valentini su prolazili trnci niz le�a.

�Lave? Lave?�

Gdje li je, dovraga?

�Lave Popkove!� ponovo ga je zazvala u konju�nici.

Prona�la ga je. Sklopljenih o�iju, te�kih be�ivotnih udova, izvaljena na le�ima na hrpi slame u praznom pregratku za konje. Srce joj je zastalo. Ne opet. Najprije njegov otac, Simeon, a sada i Lav. U nosnicama je nanovo osjetila miris krvi.

Po�ela je vri�tati.

�Dovraga, prestani galamiti! Pla�i� proklete konje.�

Prestala je. Kratko je udahnula i gnjevno se zagledala u Lava Popkova. Jedno mu je oko bilo napola otvoreno te joj se mr�tio �e�kaju�i se po pazuhu.

�Glupi, tupi Koza�e�, vikala je na njega, �prestra�io si me na mrtvo ime! Pomislila sam da si mrtav.�

Namrgo�eni izraz je nestao. Ne�to je nerazgovijetno promrmljao i prinio bocu votke ustima, nalijevaju�i bistru teku�inu niz grlo i prolijevaju�i dio po slami. Boca je bila gotovo prazna.

�Lave, pijan si.�

�Nego �to sam nego pijan.�

�Mislila sam da nju�im krv.�

�Uvijek si bila sklona umi�ljanju.�

�Ne umi�ljam da �e� se zate�i u grdnoj nevolji.�

Nacerio joj se ustima nalik na mra�nu �pilju u sjeni konju�nice i nagnuo bocu.

�Lave! Nemoj!� prekorila ga je.

Zavitlao je praznu bocu prema njoj, proma�iv�i je. ��ega se toliko pla�i�?�

�Ne �elim da te bi�uju.�

�Ha!�

Pru�ila mu je slatki�e i sapun, osje�aju�i se smije�no. �Pravi dar je kod oca.�

Nasmijao se, glasnim grlenim zvukom �to mu je prasnuo iz prsa. �Ve� mi ga je dao.�

�Vre�icu s rubljima?�

O�i su mu se suzile u crne proreze. �Njet, ne rublji.�

��to onda? Britvu i duhan?�

Umjesto odgovora krupni se mu�karac naglo uspravio u sjede�i polo�aj, silovito se nji�u�i, i zadignuo crnu ko�ulju povrh glave, otkrivaju�i �iroka prsa prekrivena gustim crnim kovr�ama. Valentina nije mogla odvratiti pogled s njih. Jo� nikad nije vidjela polunagog mu�karca, ne ovako izbliza.

�Pijan si�, nanovo �e ona, no rije�i su joj zazvu�ale manje strogo. �Smjesta navuci majicu prije no �to se smrzne� na mrtvo ime.�

Kao da nije ni�ta rekla. On je bacio ko�ulju sa strane i zavaljao se po slami legav�i potrbu�ke.

�Lave!� Ovoga puta to je zazvu�alo kao tihi uzdah. Dlanom je prekrila usta i stala mu zuriti u le�a.

�vrsti mi�i�i bili su mu izbrazdani popre�nim crvenim tragovima, toliko jednoli�nima da se �inilo da su naslikani. Boja je jo� uvijek bila svje�a i presijavala se. Valentina polako u�e u pregradak i padne na koljena na slamu pokraj njega. Posjekline od bi�a na nekim su mjestima bile duboke, otvorene bolne brazde oderane ko�e.

�Za�to?� pro�aptala je. Nije bilo potrebe pitati tko.

Popkov se otkotrlja, dohvati ko�ulju i navu�e je preko glave. Nije joj bilo jasno kako se uop�e mo�e pomicati s takvim le�ima.

�Za�to je to u�inio?� Osjetila je stid zbog oca, jedak stid u trbuhu.

Popkov i��eprka jo� jednu bocu ispod slame. Ta je bila puna. �Ju�er sam�, re�e, �u�ao u sobu tvoje sestre dok bolni�arke nije bilo.�

�O, Lave.�

On slegne ramenima i ulije jo� alkohola niz grlo. �Htio sam joj darovati sitnicu za Bo�i�, to je sve.�

�Ali to je njezina spava�a soba.�

�Mnogo sam puta u�ao u nju kako bih je polo�io ili izvadio iz kolica.�

�Ali nikad u odsutnosti bolni�arke Sonje.�

On frkne. �Njet. Tvoj je otac u�ao dok sam sjedio na rubu kreveta i razgovarao s njom. I zato me je izbi�evao.�

Valentina ga najednom stane udarati po prsima. �akama mu je bubnjala po mi�i�ima tvrdima poput granita, a on se smijao.

�Glupi, tupi vole!� vikala je. �Nesmotreni Koza�e, lud si. I zaslu�uje� da te se bi�uje.�

Zgrabio joj je zape��e i utisnuo joj vrat boce votke u dlan.

�Evo ti, popij malo.�

Zagledala se u naizgled bezazleno pi�e, protrnula sve do kosti i prinijela bocu usnama.

Valentini je bilo jako toplo. �ula je no�ni vjetar kako grebe po drvenim zidovima konju�nice. Neka ugoda lebdjela joj je u glavi, ne�to s krilima poput leptira ili moljca. �inilo se da joj usne vi�e nisu njezine te su se neprestano izvijale u smije�ak. Sjedila je na tlu nasloniv�i se na bo�nu stijenku pregratka za konje, a noge su joj bile ututkane ispod hrpe slame. Odakle joj tolika toplina u trbuhu? Kad god bi sklopila o�i, u glavi bi joj po�elo zujati te bi se po�ela naginjati ustranu.

�Valentina, dosta ti je. Idi u krevet.� Popkov je zamahnuo �izmom preko slame i udario je u bedro kao da je svinja. �Odlazi odavde�, zare�ao je.

��to si joj dao?�

�Komu to?�

�Ka�i mi.�

�Potkovu.� Zastao je zagledav�i se u slamu. �Ula�tio sam je i...� bilo je o�ito da se stidi, �i kroz nju upleo br�ljan i bobice.�

Valentina pomisli kako je to najljep�i dar �to ga je mogla zamisliti. �A meni ni�ta?� upita.

On podigne svoje crne o�i do njezinih. �Ti si dobila moju votku. �to bi jo� htjela?�

Nasmijala se i osjetila kako svijet nestaje u izmaglici, otploviv�i izvan njezina dosega. �Mama i tata me tjeraju da idem na bo�i�ni bal�, re�e i zatvori o�i. Tama se po�ela zabrinjavaju�e vrtjeti pa se prisilila da ih otvori. Onaj nesretni stvor promatrao ju je podrugljiva izraza lica.

�Pijana si�, re�e Popkov.

�Gubi se�, promuca ona progutav�i slova.

Ve� sljede�eg trenutka shvati da lebdi u zraku, ne osje�aju�i ruke i noge. Kad je samo mal�ice otvorila o�i, ugledala je tamu kako se vrtlo�i oko nje poput pra�ine.

�Lave, spusti me.�

On se nije obazirao na to �to mu govori.

Kroz maglu je bila svjesna da je nosi u mra�nu ku�u kroz ulaz za slu�in�ad, no kapci su joj se slijepili, otvoriv�i se tek kad ju je iskrenuo na krevet ne poku�avaju�i biti pa�ljiv.

�Lave�, promrmlja ona, bore�i se da joj se strop ne sru�i na glavu, �mislim da ne bi...�

�Spavaj�, zare�i on.

�Spasibo, Lave�, re�e tiho. �Hvala ti.� No on je ve� napustio prostoriju.

�Sviraj mi.�

Katja je sjedila u kolicima i bile su same u glazbenom salonu. Valentini je jo� uvijek bubnjalo u dnu lubanje, no sad je barem mogla okretati glavu bez straha da �e joj otpasti. Zaklela se da do kraja �ivota ne�e vi�e ni primirisati votku. Proklela je Lava, njegovu od�epljenu bocu i to �to je narednog jutra izveo konje zvi�du�u�i neku veselu narodnu pjesmu kao da mu mozak uop�e ne pliva u alkoholu.

�Molim te�, re�e Katja, �sviraj mi ne�to.�

�Danas ne�u biti dobra�, promrsila je Valentina podi�u�i poklopac glasovira. Od samog pogleda na tipke koje su je mimo �ekale napetost u njoj popustila je.

Katja se nasmijala. �Ti si uvijek dobra, Valentina. �ak i kad ka�e� da nisi, dobra si.�

Valentina je udahnula, ne znaju�i �to �e odsvirati sve dok joj prsti nisu dotaknuli tipke. Pod njima su se razlegli po�etni taktovi Nocturna u Es-duru, skladbe koju je uvijek svirala za Vikinga. Smjesta je zaboravila na vanjski svijet i za�u�uju�e je dobro odsvirala. Njezina profesorica glazbe ponosila bi se njome jer je melodijsku liniju savr�eno uskladila s akordima odsviranima lijevom rukom, dok je desnom uspjela posti�i �isti cantabile legato, osje�aju�i kako je glazba preplavljuje sa svakim otkucajem srca. Kroz plu�a. Preko ramen�. Niz zape��a i prste.

�Valentina.� Bila je to njezina majka. Kad li je u�la u prostoriju? �Vrijeme je da se po�ne� odijevati za ve�era�nji bal�, re�e Elizaveta Ivanova. �Pristala si i�i, sje�a� li se?�

Valentinine ruke uko�i�e se povrh tipki.

Broj pet s njezina popisa: Slu�ati mamu.

Pusti da joj ruke padnu na tipke po reskom, neskladnom akordu. �Da, mama. Pristala sam.�

Pa�ljivo je zatvorila poklopac glasovira i pri�la malenoj srebrnoj kutiji koja je stajala na stolu pokraj Katjinih kolica. Iz nje je izvadila mjedeni klju�, vratila se do glasovira i zaklju�ala ga, te pri�la prozoru. Od�krinula ga je i bacila klju� van u snijeg. Potom je bez rije�i napustila prostoriju.

Lice Viktora Arkina bilo je izobli�eno. Jedno mu je oko pobjeglo na vrh �ela, a usta su mu se razvukla do veli�ine klju�a za matice. Na trenutak se zagledao u svoj iskrivljeni odraz u zaobljenoj povr�ini mjedenog fara Turicuma pitaju�i se �to je jo� u njemu izobli�eno, dublje u nutrini koju nije u stanju vidjeti. Zabrinjavalo ga je to koliko voli taj automobil. To je bilo opasno. Voljeti ne�to ili nekoga do te mjere � to je �ovjeka �inilo ranjivim. A on sebi nije mogao priu�titi ranjivost. No svejedno se nje�no osmjehnuo sjajnoj modroj oblini prednjeg boka i prebrisao je krpom.

�Ima� posjet.�

Arkin se osvrnuo. U dovratku je stajao Kozak. Izgledao je kao da se zabavlja. To nije bio dobar znak.

�Gdje?�

�U dvori�tu.�

Arkin preslo�i svoju krpu za la�tenje i odlo�i je na policu te pro�e mimo Kozaka i iza�e iz gara�e u dvori�te, gdje je upravo po�ela padati no�, bacaju�i sjene nalik na mrtva stvorenja po kamenim plo�ama. S desne strane nalazile su se konju�nice i kolnica, pred njim je bila crpka i korito za vodu, a s lijeve se uzdizao nadsvo�eni prolaz nad stazom �to je vodila uokolo do pro�elja ku�e. Tik iza prolaza stajala je mlada �ena. Na glavi je nosila rubac �vrsto svezan ispod brade za za�titu od ledenog vjetra i dug remenom stegnut kaput koji je izgledao kao da je neko� pripadao mu�karcu. Dr�ala se kao da joj je nelagodno, a glavu je boja�ljivo pognula.

�Prijateljica?� Popkov se nasmijao pokazav�i prema trbuhu i rukom na�iniv�i tobo�nju okruglu izbo�inu.

�ena je bila u visokoj trudno�i. To je bilo o�ito �ak i pod kaputom.

�Idi la�titi potkove ili timariti konjima grive ili tako ne�to�, re�e Arkin i krene prema �eni. Oprezno ju je pozdravio.

�Kako Vam mogu pomo�i?�

�Nosim poruku. Od Mihaila Sergejeva.�

Smjesta ju je uhvatio za ruku. Bila je mr�ava i nije mu pru�ila otpor. Poveo ju je u gara�u gdje joj se, sklonjeno od vjetra, lice opustilo te mu se stidljivo osmjehnula.

�Ja sam Mihailova �ena, Larisa.�

U tom se trenu ne�to dogodilo, ne�to se u njemu prelomilo. Sve ono �to mu je bilo tako uredno i �vrsto poslo�eno u glavi odjednom kao da se poljuljalo. Na�in na koji je to rekla, tako jednostavno, tako ponosno. Ja sam Mihailova �ena, Larisa. Ruku polo�enih na nabreknuli trbuh. Sjetio se svoje majke kad je isto to izgovorila. Ja sam �ena Mihaila Arkina, Roza. I njoj je ruka po�ivala na nabreknulom trbuhu. Dva tjedna kasnije i ona i nero�eno dijete umrli su od sepse budu�i da mu otac nije imao novca za lije�nika. To se zbilo na njegov deveti ro�endan.

Osjetiv�i ne�to nalik na bol, najednom shvati da i sam �eli imati dijete, imati �enu nabreknulog trbuha koja �e biti njegova unato� tomu �to je Sergejevu napri�ao kako je obitelj stvar pro�losti. Osmjehnuo joj se, potresen.

�Je li se ne�to dogodilo?� upita je.

Ona kimne. Usne su joj bile blijede, a o�i obrubljene tamnim krugovima i pune tjeskobe. �Mihail. Ozlije�en je u nesre�i na poslu.�

�Te�ko?�

�Slomljena mu je ruka.�

Osmjehnuo joj se ne bi li joj odagnao strahove. �Brzo �e to zacijeljeti�, re�e. �Mihail je sna�an.�

No znao je �to to za njih zna�i. Nemati posla zna�ilo je nemati novca. Za hranu, za stanarinu, za djete�ce. Posegnuo je u d�ep i izvukao zadnje tri cigarete i nekoliko nov�i�a. To je bilo sve �to je imao.

�Evo, odnesi to svome mu�u.�

Dopustila mu je da joj ih stavi u sitni dlan. �Mo�e� li si ovo priu�titi?�

�Odvedi ga u crkvenu dvoranu oca Morozova. Ondje ima tople hrane.�

�Spasibo�, pro�ap�e ona. ��ef mu je dao dovoljno rubalja za stanarinu.�

�To je neobi�no. Tko je taj �ovjek?�

�Direktor Friis.�

�Radi� li ti i dalje u tvornici ljepila?�

Ona slegne ramenima. �Da.�

Osjetio je kako mu se u utrobi rasplamsala vatra �to je gorjela s namjerom da ovome nesretnom gradu donese pravdu. Jedan mjedeni far automobila, to bi bilo dovoljno. Mogao bi ga otrgnuti s automobila i dati joj ga da ga proda. To bi bilo dovoljno da osigura �ivot novoro�enom djete�cu, dovoljno da sprije�i da se mlijeko njegove majke ne sasu�i zbog izgladnjelosti.

�Zabrinut je...� re�e ona uznemireno, �zbog... posla koji ve�eras ima obaviti s tobom.�

�Reci Mihailu da mu poru�ujem da se ne brine. Ja �u to rije�iti. Idi ku�i i odmori se. Pojedi ne�to.�

�Spasibo.�

�Sretno s djetetom.�

Ona se osmjehne blagim smije�kom punim nade. Polako se uputi natrag preko neravnih kamenih plo�a krivudavim korakom svojstvenim ili pijanom mu�karcu ili trudnoj �eni. Stoje�i na vjetru, Arkin ju je promatrao dok mu se nije izgubila iz vida. Dakle, kucnuo je �as. Osjetio je kako mu �ivac na rubu �eljusti po�inje titrati te ga nije uspio obuzdati bez obzira na to koliko se trudio.

No bio je spreman za ono �to ga je ve�eras �ekalo.

9

Jens nije volio plesati. Do�ao je na taj vra�ji bal kako bi zasko�io ministra Davidova, i samo zato, no zasad od njega nije bilo ni traga ni glasa. Na�as je zastao u rasko�nom predvorju Pala�e Ani�kov, no budu�i da su ga uznemiravali mramorni stupovi i ki�ene pozla�ene �tukature, premjestio se u salon u kojemu je u tijeku bila karta�ka igra.

Nakon sat vremena sa zadovoljstvom je pospremio �aku rubalja i obveznica u d�ep. Volio je kockanje, no ve� ga se pomalo zasitio. Vidio je �to ono mo�e u�initi �ovjeku. Jednom je sjedio za karta�kim stolom s kockarom koji je usred igre prislonio revolver na �elo i raznio si mozak. A drugom je prilikom na �eljezni�kom peronu grlio staroga prijatelja kojega su poslali na deset godina u Sibir zbog sudjelovanja u uroti - �ovjek je na kocku stavio sve �to je imao u dvorskoj spletki zbog koje je nadvojvodi Vladimiru trebao biti oduzet nadzor nad vojskom. Kockao je i izgubio.

Da, Jens je volio kockati, no u odabranim trenucima. Ve�eras je bio takav trenutak.

�Friise, nisam o�ekivao da �u te ovdje zate�i.�

Jensa je iznenadilo �to ga je Davidov prona�ao u mno�tvu, no to mu je uvelike olak�alo prvi korak.

�Dobra ve�er, dobrij ve�er, ministre.�

Pozdravili su jedan drugoga slu�benim naklonom glave. Ministar je bio zlovoljno stvorenje gustih obrva koje kao da su mu padale preko o�iju, a nakon nedavnog sukoba na sastanku na kojem su raspravljali o sredstvima za izgradnju tunela, u njegovu je dr�anju bilo odre�ene hladno�e. Nosio je elegantan frak s u�tirkanim bijelim prslukom i ovratnikom, no odavao je dojam �ovjeka kojemu su na umu druge stvari osim razonode. Obrazi su mu bili crveni za razliku od uobi�ajene pepeljasto sive boje, i Jens se pitao koliko je dobroga francuskog konjaka ve� popio.

�Dobra ve�er, gospo�o.�

Jens se prignuo nad rukom supruge Andreja Davidova, sitne sredovje�ne �ene u jarko ljubi�astoj haljini. Stalno se smije�ila, kao da se iskupljuje za suprugovo mrgodno lice.

�Kakva krasna ve�er�, ozareno �e ona. �Bo�e dragi, kako volim vidjeti vas gospodu tako veli�anstveno odjevene.�

Pala�a je vrvjela vojnim licima u sve�anim odorama. �epirili su se po veli�anstvenim prostorijama sa svojim pomno upletenim gajtanima i raznobojnim epoletama, dok su se mladi vojnici me�usobno natjecali ne bi li privukli neku od mladih dama s lepezom. Na dru�tvenim doga�ajima u Sankt Peterburgu vojni �asnici bili su najbrojniji, veli�anstveni u svojim bijelim, modrim ili grimiznim odorama, a pripadnici husarske garde oduvijek su bili najnao�itiji i najbahatiji. Ta je vojska u�inila Rusiju jakom, i nisu dopu�tali da Sankt Peterburg to ikad zaboravi.

Najavljiva� s napudranom bijelom perikom i uskim crvenim hla�ama svojim je zlatnim �tapom triput udario po mramornim stubama kako bi najavio dolazak novih uzvanika.

�Ple�ete li?� upita gospo�a Davidova Jensa puna nade, nakriviv�i glavu poput vrap�i�a.

Jensu se �eludac prevrnuo. Bacio je pogled prema Davidovu.

�Samo naprijed�, potaknuo ga je ministar. �Ja ba� i nisam od plesa.�

�Bit �e mi �ast, gospo�o�, odgovori Jens uz galantan naklon.

Dok joj je pru�ao ruku kako bi je otpratio do plesnog podija, nehajno dobaci preko ramena: �Davidove, rije� ili dvije kasnije, ako nemate ni�ta protiv.�

Davidov se namr�ti, no njegova supruga zacvrku�e: �Dakako da ho�e�, zar ne, Andreju?�

Jens se okrene prema svojoj plesnoj partnerici s novoste�enim po�tovanjem. Osmjehne joj se. Ona mu uzvrati smije�ak.

Plesali su mazurku. Bio je to jedan od onih energi�nih plesova od kojih je zazirao, ukupno osam parova �to su se neobja�njivo provla�ili jedni izme�u drugih. Prona�i pravi put izme�u stopala �to kli�u po podiju bilo je gore nego navoditi konja kroz mra�nu �umu.

Tako se sna�no usredoto�io na brz tempo da su mu gotovo promaknula dva tamnosme�a oka �to su zurila u njega s drugog kraja prostorije. Posrnuo je te se ispri�ao plesnoj partnerici. No kad je ponovo pogledao, tamnih o�iju vi�e nije bilo � ostao je samo vihor ljupkih kovr�a i ljeskanje svile. Sjetio se upe�atljivog prizora dugog bijelog vrata, mekane linije obraza i bijele haljine s dugim bijelim rukavicama. I��eznule su u prepunoj plesnoj dvorani, no prepoznao je te o�i. I naumio ih je ponovo prona�i.

�Uzalud ti trud, Friise.�

�Ministre Davidov, predla�em da poslu�ate �to Vam imam re�i.�

�Jo� novca. To ti ho�e�. Jo� sredstava za tu prokletu kanalizaciju.�

Jens se kiselo osmjehne. �Nisam ovdje kako bih razgovarao o kanalizaciji.�

�Nego o �emu?�

�O zemlji�tu.�

Ministar nadme uska prsa. �Slu�am.�

Broj stanovnika Sankt Peterburga raste sve ve�om brzinom, �to obojica znamo. Posljedica toga ozbiljan je manjak stambenog prostora. Stoga su cijene ku�a ili stanova u sredi�tu grada sko�ile nebu pod oblake.�

�Toga sam svjestan.�

�No, s druge strane, postoji mno�tvo neiskori�tenih parcela. �estica zemlje prekrivene �ipra�jem u siroma�nijim �etvrtima i na rubovima grada koje se mogu kupiti za nekoliko stotina rubalja. No nitko ih ne �eli.�

�Zbog toga �to se nalaze u prokletim sirotinjskim �etvrtima.� Davidov prezirno otpuhne dim cigare. �Ako se �eli� preseliti u krcatu prljavu da��aru s jo� deset obitelji, samo izvoli. No ne o�ekuj da �emo te mi ostali slijediti.� Krenuo je da oti�e.

�Neke od tih �etvrti ne�e jo� dugo biti sirotinjske.�

Ministar zastane. Okrene se. Jens je znao da ga je pridobio.

�Ljudima uvijek trebaju stanovi. No bogati trenuta�no �ele �ivjeti samo ondje gdje ima trgovina, restorana i, �to je najva�nije�, zastane tjeraju�i Davidova da �eka, �suvremene kanalizacije i vodoopskrbe.�

Promatrao je kako se ministrove obrve podi�u. �Nastavi.�

�Moderne kupaonice. Moderne kuhinje. One postaju mogu�e zahvaljuju�i tunelima koje gradim ispod grada. A to zna�i da zemlji�te koje danas ne vrijedi ni�ta sutra mo�e vrijediti pravo malo bogatstvo.�

Davidovljeve tanke usne razvuko�e se u ne�to nalik na osmijeh. �U pravu si.� Zami�ljeno povu�e dim cigare. �Proklet bio, u pravu si.�

�Tko je �ovjek�, upita Jens tiho, �koji odlu�uje koji �e se tuneli iskapati u kojim �etvrtima? Tko je �ovjek koji zna kojim �e parcelama stoga rasti cijena?�

Davidov polo�i �ilave prste na Jensovo zape��e, sna�no ga stisnuv�i. �Ti si taj�, re�e ministar promuklim �aptom. �Ti, gade.�

Jens ju je prona�ao.

Veliki lusteri u plesnoj dvorani caklili su se u visokim zrcalima, stvaraju�i dojam svjetova unutar svjetova. Mlade djevojke koje su se te godine prvi put pridru�ile peterbur�kom visokom dru�tvu nosile su bijelo. Poput ljiljana, nje�ne i netaknute. Stajale su okupljene u manjim skupinama s boja�ljivim osmijesima na licima. Uznemireno su pipkale svoje duga�ke bijele rukavice i srne�im pogledom zurile u mladi�e koji su se �epirili pred njima. One �ije plesne kartice jo� nisu bile ispunjene imenima zapovjednika i poru�nika stajale su pokraj prozora i tromim se pokretima hladile lepezama, kao da im je prevru�e da bi plesale.

Jens je pripalio jednu od svojih turskih cigareta, nalaktio se na bron�ani kip polunaga baca�a koplja i promatrao je. Plesala je. Orkestar je svirao mazurku, pa polku, pa polonezu, a ona je bez stanke mijenjala partnere u modroj, grimiznoj te zelenoj odori. Primijetio je da ni s jednim mu�karcem nije zaplesala dvaput. Lijepo se kretala � to je prvo primijetio. Ljubak na�in na koji je dr�ala ramena i glavu, ne uko�eno poput nekih drugih djevojaka, nego u skladu s te�nim ritmom glazbe. Podsjetila ga je na gipku mladu ma�ku, okretnu i podatnu, a stopala joj bijahu skladna i lagana.

�Upoznat �u vas, ako �eli�. Poznajem joj majku.�

�Gospo�o Davidova�, re�e on kad se ona najednom stvorila pokraj njega, �kakvo je zadovoljstvo vidjeti Vas opet.�

�Zuri� u nju.� O�tro ga je potap�ala bjelokosnim dr�kom svoje lepeze. �Odve� je mlada za tebe. �ujem da si skloniji starijim �enama.�

Uputio joj je duga�ak pogled, provukao joj ruku ispod svoje i poveo je na plesni podij kako bi otplesali valcer. �Dobro ple�ete�, rekao joj je dok su klizili uokolo po prostoriji.

Zarumenjela se od zadovoljstva sve od njedara pa do te�ke ogrlice od bisera i ametista koju je nosila oko vrata. Njezine pti�je o�i za�mirkale su prema njemu. �Ne izgleda sretno.�

�Nisam primijetio.�

�La�ljiv�e! Pitaj je za ples.�

Svi�ala mu se ta �ena. I bila je u pravu: mrk izraz na djevoj�inu licu jedva da se mijenjao kako je mijenjala plesne partnere. �inilo se da slu�a �to govore, no sama je malo pridonosila razgovoru. Tek bi ih s vremena na vrijeme prostrijelila pogledom svojih krupnih sme�ih o�iju, najednom animiranih, kao da su rekli ne�to �to ju je zainteresiralo. Jens se stao pitati kakva bi to re�enica mogla pobuditi njezino zanimanje.

�Mislim da je vrijeme da ih prekinem�, promrmljao je gospo�i Davidovoj, �ako ste sigurni da Vam ne smeta.�

�Ni najmanje. Godinama ve� nisam u�ivala u valceru s nao�itim mladim �asnikom.� Nestrpljivo je zatreptala prema njemu, nagnav�i ga na smijeh.

Poveo ju je do mjesta gdje je djevojka plesala u naru�ju nekog poru�nika, a gospo�a Davidova smjesta ih krene upoznavati.

�Draga moja djevojko, ovo je Jens Friis�, gospo�a Davidova svrne pogled prema Jensu. �Valentina je k�i moje drage prijateljice, Elizavete Ivanove. Vas dvoje, vjerujem, imate mnogo toga zajedni�kog. Oboje ste zaljubljenici u�, oklijevala je ne du�e od djeli�a sekunde, poprativ�i to trzajem glave koji ga je podsjetio na vrap�i�a, �zvijezde.�

Jens nije ni trepnuo.

�Rijetkost je�, re�e galantno se nakloniv�i Valentini, �upoznati zaljubljenika u istu stvar. Smijem li vas na�as prekinuti? Kako bismo porazgovarali o zvijezdama, shva�ate?�

�Pa, ne, meni je zapravo...� zaustio je mladi poru�nik, no nije bio ni do koljena gospo�i Davidovoj.

�Zadovoljstvo mi je plesati s Vama.� Bacila mu se u naru�je brzinom munje.

Poru�nik nije imao drugog izbora nego odre�i se svoje partnerice. Jens se ubaci i odvede Valentinu. Tamnosme�e o�i blistale su joj od smijeha, a usne su joj se izvijale u ljubak osmijeh �to ga je svim silama nastojala zatomiti. U njegovim se rukama osje�ala tako lagano, kao da lebdi na zvjezdanoj pra�ini.

�Zvijezde?� upita Valentina.

�Da. Orionovo zvije��e. Veliki medvjed. Sjevernja�a.�

Nastala je stanka.

�I to je sve?� upita ona.

�Vi biste jo�? Postoji Gorostasov �eki� i Astralis gigantis... Mogao bih jo� nabrajati. Sve su one nevjerojatno lijep prizor.�

�Zbog �ega mislite da me zanimaju zvijezde?�

On joj se zadirkuju�i osmjehne, svjestan da ga pomno promatra izvijene obrve. �Htio sam Vas ne�to pitati. Kako bih druga�ije prokr�io put kroz onu �umu odora oko Vas?�

Ona se tobo�e namr�ti. �Ka�ite, �to ste me htjeli pitati.�

On se uozbilji. �Za�to ste se naljutili na mene? Mislim, na koncertu. Mrko ste me gledali kao da mi vrag viri iza ramena.�

Ona zabaci glavu nasmijav�i se tako opu�teno i prirodno u tom neprirodnom svijetu nakita, steznika i umjetnih kovr�a, da se na�ao potpuno zate�en. Bio je to divan zvuk. Grlen i zarazan. Hitro ju je zavrtio preko plesnog podija. S te blizine vidio je da joj o�i nisu samo sme�e kad se smije, nego i zlatne i sme�e, kao da je onaj tko ih je naslikao umo�io kist u pogre�an lon�i� s bojom. Pogled mu je odlutao do mlije�no bijele glatko�e njezina vrata.

�Nije vrijedno spomena�, nasmije�ila se. �Bila sam tek budalasta �kolarka.�

�A sada?�

�Sada se vi�e ne ljutim na Vas. Niti sam �kolarka vi�e.�

�A �to ste onda? Jedna od ovogodi�njih debitantica koja je do�la na dvor kako bi prona�la mu�.

�Ovdje sam jer su mi roditelji tako naredili.�

�A.�

Osjetio je kako se najednom ra�estila, premda je prikrila svaki trag srd�be na licu � izdali su je prsti koje je dr�ala me�u njegovima. Pustio ju je da ple�e u miru, ne postavljaju�i vi�e pitanja. �inilo se da lebdi duboko unutar glazbe kao nijedna njegova plesna partnerica dosad, kao da je glazba va�nija od razgovora. Poveo ju je od natiskanih plesnih parova prema vratima plesne dvorane. �im ih je spazila, �uo je kako je duboko udahnula i pod rukom osjetio kako joj se uska rebra �ire. Podsjetila ga je na �ivotinju koja je nanju�ila slobodu.

��elite li da Vam poka�em Astralis gigantis?� upitao je ozbiljna lica. �Zvijezdu koju je, vjerujem, dosad tek nekolicina ljudi vidjela.�

�Bila bih o�arana.�

Osjetio je tra�ak podrugljivosti.

Brzo se okrenula i po�la prema dvostrukim vratima �to su vodila u prostoriju u kojoj je bila poslu�ena zakuska, a on je pritom udahnuo miris njezine kose. Prekrasni tamni uvojci �to ih je onomad vidio u �koli bili su ukosnicama pri�vr��eni u bri�ljivo dotjeranu frizuru visoko na zatiljku, nagla�avaju�i joj jagodice i dug vrat. No nije mu se svi�ao taj stil. Mo�da takve frizure i jesu bile u modi, no izgledale su odve� u�togljeno � li�avale su je ne�ega. Dok je kora�ala ispred njega, sitna, vitka prilika u svilenoj bijeloj haljini, osjetio je sna�an poriv da joj iz kose izvu�e velik biserni �e�alj i oslobodi te guste kovr�e. Kao da �e tako i nju osloboditi. Osjetio je poriv da iz nje oslobodi sve ono �to je bilo tako �vrsto sapeto.

Usmjerio ju je prema jednom od visokih prozora �to su se protezali od poda do stropa, zastrti zlatnim bar�unom i ukra�eni svilenim cvjetovima. Valentina se nagnula kroz njega kao da no� napolju skriva ne�to �to �arko �eli.

�Gdje je ta Va�a Astralis gigantis?� upita ga tiho.

�Tu je negdje gore, �asna rije�, samo �eka da je se otkrije.�

�Nadam se. Vjerujem da ih mnogo jo� nije otkriveno.�

�Uvijek postoji ne�to �to jo� nije otkriveno, Valentina.�

Nije odvratila, samo se njihala uz glazbu �to je dopirala iz daljine, doimaju�i se gotovo netjelesno me�u sjenama �to su padale izvana.

�Mo�ete li mi donijeti ne�to za pi�e?� upita.

Jens se stao probijati do prostorije za okrepu, no dok se vratio s �a�om likera od limete u jednoj ruci i rakije u drugoj, ve� je bilo prekasno. Odore su se sjatile oko nje poput p�ela. �uo je njihovo gladno zujanje. Progurao se naprijed do visokoga svjetlokosog zapovjednika husarske garde u grimiznoj odori, koji je u ruci dr�ao njezinu plesnu karticu i ne�to gnjevno govorio. Jens baci pogled prema Valentininu licu i u o�ima joj spazi pogled zato�ene �ivotinje. Odlo�i pi�a na stoli�, istrgne plesnu karticu zapovjedniku iz ruke. pokida je na dva dijela i vrati mu ih uz kratki naklon.

�Ispri�ajte nas�, re�e i provu�e Valentininu ruku ispod svoje. �Valja nam prou�iti zvijezdu.�

Dok su izlazili iz prostorije, osjetio je kako Valentina drhti. Na�as je u�asnuto pomislio da pla�e, no kad joj je pogledao lice, vidio je da se zapravo smije.

10

Vo�nja saonicama s konjskom zapregom. Valentina je dahtala, toliko je hladan bio zrak. Vjetar joj je povla�io kapulja�u od dabrova krzna, a ruke su joj bile zavu�ene duboko u muf koji joj je le�ao u krilu. Godila joj je hladno�a. Ispirala joj je vonj cigara s ko�e. Viking ju je umotao u krzneni ogrta� tako da su joj samo vr�ak nosa i brade virili na mjese�ini.

Saonice su brzo klizile po snijegu, podmazani metalni salinci zvu�ali su pjevno poput glazbe, a konjska kopita gotovo da se nisu ni �ula. Viking je u�ivaju�i vozio otvorene saonice. Trebala je biti uznemirena, no nije bila. Majka bi joj se onesvijestila od u�asa da je saznala za to � Valentina uop�e nije smjela biti ovdje, no prema njezinu mi�ljenju nije trebala biti ni na balu. Saonice su letjele ulicama Sankt Peterburga, du� granitnog nasipa uz rijeku, pokraj mosta iza kojeg su se u daljini nazirali tornjevi Tvr�ave svetog Petra i Pavla. Magla je nalegla na rijeku poput zimskog ogrta�a, pretvaraju�i odraze uli�nih svjetiljki u zamu�ene mrlje.

On nije govorio. To joj je odgovaralo. Zatvorila je o�i oslu�kuju�i hujanje salinaca. Odvodio ju je dalje od svjetala grada kako bi mogli gledati zvijezde. Osmijeh joj je zaigrao na prozeblim usnama. Nitko joj jo� nije pokazao zvijezde.

�Ono je Odisej. On je bio veliki ratnik i bogovima je bilo silno �ao da umre pa su ga zavitlali gore na nebo gdje su se mogli hrvati s njime kad god bi im bilo dosadno.�

Valentina poka�e prema drugoj skupini zvijezda. Bilo ih je na tisu�e, svijetle�e to�kice na gustom crnom nebeskom svodu. ��to su one? Prelijepe su. �ine se tako blizu.�

�To su Zeusove pomaga�ice. Svaka od njih bila je zemaljska djevojka u koju se svemogu�i bog zaljubio. Oteo ih je i podignuo gore kako bi mu vje�no bile na ispomo�i. Pri�a se da svaka od njih ima valovite sme�e uvojke i tamnosme�e o�i.�

Valentina najednom shvati da je okrenuo glavu u stranu i zuri u nju, a ne u no�no nebo.

�Bolje ti je da se �uva��, re�e on. �Ti si ba� njegov tip.�

Ona se nasmije. �Ne bi mi smetalo biti gore i odozgo gledati bijedne napore si�u�nih stvorova na zemlji. To bi bilo olak�anje. Osloboditi se svega�, mahnula je krznenim mufom u smjeru grada, �ovoga.�

On podigne glavu i sjedne uspravno. Dotad su bili zavaljeni u saonicama gledaju�i zvijezde.

�Je li toliko lo�e?� upita je tiho.

Ona na�as razmisli. O bombama u rukama revolucionara. Od njih su stradala dva vladina ministra: Sipjagin je ubijen u Pala�i Marinskij, a Vja�eslavu Pleveu ubacili su je u ko�iju. �ak je i Aleksandr II., carev djed, poginuo od bombe. Veli�anstvena crkva Spasitelja Prolivene Krvi sagra�ena je na mjestu pokraj kanala Gribojedova gdje je do�lo do smrtonosne eksplozije. Sjetila se o�eva lica kad je rekao Ti si joj ovo u�inila, i cijelog �ivota kroja�kih proba i �ajanki na koje ju je majka kanila osuditi. Sjetila se �ene sa sjajnim o�iljkom na lubanji, i sjetila se Katje.

�Ne�, slagala je, �nije toliko lo�e.�

�Svira� glasovir poput an�ela. Zar to nije dovoljan razlog za ostanak na Zemlji?�

�Nagovorila bih ja Zeusa da mi dopusti da sviram i na nebu.�

�Ah, da. Stopila bi se s glazbom nebeskih tijela. Bio bi lud kad ti to ne bi dopustio.�

Nije mu mogla vidjeti lice, premda ju je gledao naslonjen u saonicama, usredoto�iv�i se na blistave mrvice dijamanata na nebu. Mjesec mu je sjao iza le�a, zaklanjaju�i mu lice od pogleda. Samo mu je kosa blistala, kovr�ava ispod debelog krznenog �e�ira, no pritom mu je na neobi�nom, varljivom svjetlu sjala ljubi�astim, a ne crvenim sjajem.

��ime se bavite?� upita ona. �Osim �to naprasno odlazite s koncerata i vozite saonice kao lu�ak.�

On se nasmijao, a smijeh mu je odzvonio kroz ti�inu no�i. Nalazili su se izvan grada, na rubu �ume gdje je snijeg napadao nalik na srebrni stolnjak, a stabla se natiskala poput ku�trave tamne vojske, me�usobno se do�aptavaju�i.

�Samo da znate�, re�e, �nisam pobjegao s koncerta. Car mi je naredio da se vratim na posao.�

�O.�

�A �to se saonica ti�e, da, volim ih brzo voziti kad u zaprezi imam dobrog konja.� Primaknuo se mal�ice bli�e te je mogla vidjeti trag njegova daha na mraznom zraku.

��ime se bavite?� ponovo upita.

�Ja sam in�enjer.�

�In�enjer? Zna�i li to da izra�ujete stvari?�

�Tako je. Izra�ujem stvari.�

Za�ula je smijeh u njegovu glasu - smijao joj se. Uspravila se, tjeraju�i ga da se izvije u sjedalu pokraj njezina. Sad mu je mogla vidjeti lice.

�Kakve stvari?�

�Tunele.�

�Tunele? Kakve tunele?�

�Za vodu. Za kanalizaciju. Odvode. No tako�er sam ih gradio i kroz planine. Za vlakove.�

Ostala je bez rije�i. Nikad u �ivotu nije upoznala nekoga tko se bavio ne�im tako konstruktivnim.

�A za razonodu pr�kam po strojevima�, dometne on. �Volim se igrati metalom.�

Zurila je u njegovo srebrnasto lice, primijetiv�i kako su mu rije�i skliznule s usana kao da su sasvim neva�ne. Tako�er sam ih gradio i kroz planine. Tako male rije�i za ne�to tako va�no. Do�lo joj je da zapla�e. Da se baci u snijeg i brizne u pla� na hladno�i te zimske no�i pod nesmiljenim mjesecom.

Umjesto toga re�e: �Kako zanimljivo.�

No on je zacijelo �uo ne�to u njezinu glasu, ili joj je spazio ne�to na licu, jer ju je stao promatrati dok je za to vrijeme konj podignuo glavu i na�ulio u�i prema crnom rubu �ume, kao da je ne�to �uo.

�Rijedak je dar znati svirati glasovir kao �to ga Vi svirate�, tiho �e Jens. �Mladi ste, a svirate svim srcem i du�om.�

Ona odvrati pogled.

�Zacijelo ste mnogo radili�, nastavi on, �kako biste bili tako dobri.�

�To se ne mo�e nazvati radom. Barem ne pravim. Nije to kao gradnja tunela.�

�Valentina.� Dodirnuo joj je ruku. Njegova je bila u rukavici a njezina pod krznenim ogrta�em tako da se to nije moglo nazvati pravim dodirom, no ona ga je osjetila te se okrenula prema njemu �Valentina, �to mislite, �to ljudima pru�a ve�e zadovoljstvo? Tunel? Ili glazba? �to razgaljuje srce i nagoni ga na pjev? Beethoven ih Brunel?�

Nasmijala se osjetiv�i nalet zahvalnosti prema tom buntovnom Vikingu koji ju je oteo i odmaglio s njom usred ni�ega kako bi promatrali zvijezde. �Tko je Brunel?�

�Engleski in�enjer. Isambard Kingdom Brunel.�

Na�in na koji je to rekao. Po�tovanje u njegovu glasu.

�Je li dobar?� upita ona.

�Bio je jedan od velikana.�

Ona kimne. �Ljubomorna sam.�

�Znam.�

Ponovo joj je okrznuo ruku dodirom koji te�ko da se mogao tako nazvati. ��ene nemaju priliku�, prizna on, �biti korisne. No. Valentina, s vremenom �e se i to promijeniti.�

�Ja nemam vremena�, odvrati ona jarosno.

To ga je zateklo. Shvatila je to po tome kako mu se �eljust naglo uko�ila, no nije mogla zaustaviti bujicu rije�i. �Kako biste se Vi osje�ali da po cijeli dan morate pijuckati �aj i diviti se haljinama i nakitu? Vjerujte mi, mozak bi Vam se rastopio. �elim u�initi ne�to... ve�e. Nisam ja ruska lutka matrjo�ka, ne �elim biti samo ukras. �elim uprljati ruke i uposliti mozak i...�

Iz �ume se zaorila nekakva buka, zvuk konja i kloparanje te�kih kota�a dok se ne�to silom probijalo izme�u stabala. Jens bez rije�i prihvati uzde i vje�to kvrcne petama potaknuv�i pospanog konja na pokret. Saonice se skloni�e s mjese�ine i uroni�e duboko me�u sjene.

Teretna kola uspjela su se probiti kroz �umu. Te�ko i nespretno �tropotala su prema snijegom zametenoj cesti poput krupne �ivotinje s grbom na le�ima, upregnuta u dva postarija troma konja �to su soptala vuku�i ih prema mjese�ini. Petorica mu�karaca klipsala su za kolima preko jaruga i grebena, ramenima guraju�i stra�nju ogradu kola kad god bi nai�li na prepreku. Valentini se u�ini da ve� dugo hodaju.

Viking je pozorno promatrao tamne likove. Nije ga mogla vidjeti u mraku, no osje�ala je njegovu znati�elju kao o�tar �iljak. Dlanom joj je stisnuo nadlakticu, no nije joj trebao ni�ta re�i. Ne mi�i se. �ovjek na �elu, onaj koji je vodio konje, nosio je pu�ku. Izvikivao je naredbe mu�karcima iza sebe, no Valentina nije mogla razabrati rije�i. Jens se prigne sasvim uz nju tako da mu je osje�ala dah na hladnom obrazu.

�Oti�i �e�, pro�aptao je, ��im izguraju kola na cestu.�

Ona kimne i usudi se odvratiti pogled s pu�ke. Viking joj je bio toliko blizu da je osje�ala kako mu bilo brzo udara. Bio je tek tamna sjena, nevidljiv u crnoj �umi, no �ula je kako di�e. Udah pa izdah. �vrst kao stijena. To ju je umirilo.

�Vjerojatno su lovci�, promrmljao je.

Najvjerojatnije nisu, pomisli ona, ali ne re�e ni�ta.

�Na putu ku�i�, dometne on.

�Mnogo mesa vuku.�

On zagun�a, kao da ga je udarila. Oboje su znali da u kolima nije meso losa. Vjetar se okomio na te�ku nepromo�ivu ceradu privezanu povrh kola pomo�u u�adi, a �to god da je le�alo pod njom, izgledalo je glomazno. Konji su te�kom mukom vukli teret uzbrdo do ceste, a mu�karci su ga gurali odostraga, dok je onaj na �elu sna�no potezao �ivotinju za uzde. Valentinu je boljelo gledati takvo grubo postupanje s konjima, no uto ti�inu raspara�e psovke.

Jens je primijetio prije nje.

�Prevrnut �e se�, upozorio je.

Teret u kolima premjestio se. Jedan od konja poku�ao se osloboditi zaprege top�u�i kopitima, no mu�karci su sna�no prionuli na posao, guraju�i i pote�u�i dok na koncu nisu sprije�ili kola da se survaju niz padinu i odgurali ih uz stjenoviti obronak do ceste. Kola su se zateturala te se smirila na snijegom zametenom tlu, a mu�karci se naslonili na kota�e dok su im se prsa nadimala. U tom trenutku Jensovu je konju palo na pamet zanji�tati u znak pozdrava izmorenoj kljusadi. Jens skrati uzde i opsuje ispod glasa.

�Valentina.� Govorio je tiho, bez traga panike u glasu. �Ni�ta ne govori.�

�ovjek na �elu teretnih kola krupnim se koracima uputio prema rubu �ume tra�e�i izvor zvuka, s pripravnom pu�kom u rukama.

�Ovamo�, doviknuo je Jens.

�ovjek skrene u njihovu pravcu. �ula je kako mu snijeg �kripi pod nogama. Taj zvuk kosio se s muklim udarcima njezina srca.

�Prekrij lice kapulja�om�, promrmlja Jens ne odvra�aju�i pogled s mu�karca.

Navukla je dabrovo krzno preko lica ostaviv�i tek maleni prorez. �ula je kako metak sjeda u zadnjak cijevi pu�ke te stope �to se primi�u sve bli�e dok nisu zastale. Jens kri�om uvu�e ruku ispod krznenog ogrta�a i stisne joj dlan.

�Dobrij ve�er�, pozdravi on. �Dobra ve�er, prijatelju. Dama i ja krenuli smo na mirnu vo�nju saonicama. �ime god se bavite, nas to ne zanima.�

Na njezino iznena�enje, mu�karac se zauzvrat glasno nasmije i raspolo�eno pljesne Jensova konja po stegnu. Valentina je poku�ala udahnuti kroz onaj si�u�an prorez, no plu�a su joj zaboravila kako se di�e.

�Kupite se odavde�, opu�teno �e �ovjek. �Vodi je natrag u Sankt Peterburg prije nego �to joj se smrzne to slatko dupence.�

Jens izvu�e ruku ispod ogrta�a i pucne uzdama, natjerav�i konja da posko�i naprijed tako naglo da mu se mu�karac morao hitro skloniti s puta.

�Spokojnoj no�i�, dovikne. �Laku no�, dru�e.�

Konj ubrza korak, jedva do�ekav�i da krene, a Jens nastavi tjerati saonice preko snijega u smjeru Sankt Peterburga.

Valentina promoli lice ispod kapulja�e. �Taj �ovjek nije bio opasan.�

Saonice se zatreso�e ispod nje tako sna�no da se morala priviti uz njih.

Jens se nasmije. �Drago mi je da tako misli�.�

Uto �umom odjekne sna�an prasak. Valentina isprva pomisli da se ne�to na saonicama odlomilo, jedan od salinaca ili komad osovine. No Jens ljutito opsuje i o�ine konja uzdama po le�ima ne bi li ga po�urio. Jednom rukom zgrabi Valentinu za zatiljak.

�Dolje!� naredi.

Gurnuo ju je na pod saonica, potrbu�ke na prljavi pod. Ispljunula je puna usta blatnjave vode i uto za�ula drugi prasak. Nakon kojeg je uslijedio i tre�i. Tijelo joj je preduhitrilo um te se sklup�alo u loptu. Bili su to pucnji iz pu�ke.

Jens konju nije dopustio da uspori puna tri kilometra.

Bocnuo ju je po ramenu. �Sad je sigurno.�

Valentina ispru�i udove te se vrati na sjedalo. Vrat ju je bolio i bilo ju je stid.

�Bila sam...� Zastane. �emu poku�avati objasniti? Vidjela je kakve su u�ase ljudi sposobni nanijeti jedan drugome. Pu�ka? Bomba? Bilo je svejedno.

�Upla�ena?� Jens frkne i pusti konja da uspori. �Dakako, imala si i razloga. I ja sam se prepao.�

Valentina se zagleda u njega. �Zaista?

�Dakako. Meci iz pu�ke ba� i nisu bezazleni.�

Osmjehnuo joj se i navukao svoj krzneni �e�ir preko u�iju. Osje�ala je trnce u prstima od adrenalina. Ili mo�da od hladno�e? �inilo se da je saonice progutala no�.

�Onaj nas �ovjek nije poku�avao ubiti�, re�e uvjereno. �Meci su prohujali predaleko od saonica.�

�Zbog �ega je onda uop�e pucao?�

�Kako bi nas prepla�io i otjerao, i pokazao �to nas �eka budemo li glupi i prijavimo doga�aj policiji.�

Hladno�a joj pro�me ruke, krenuv�i ravno prema srcu. U grudima joj je i dalje podrhtavalo.

�Jesi li dobro?�

Kimnula je, no bio je to trzav pokret. �Nisam mrtva. Jo� ne.� Pritom se i nasmijala, no zazvu�ala je tu�no.

On najednom zaustavi saonice. Konj zastane na mjestu, no nezadovoljno zatop�e prednjim kopitima. Mo�da je i njega upla�ila pu�ka. Jens nije ni�ta rekao. Na pustoj, ledom okovanoj cesti u mraku, daleko od ikoga osim vukova i �umskih glodavaca, Viking je zagrli i privije uza se. Samo ju je zagrlio, no �im joj je obraz osjetio toplinu njegova te�kog kaputa, tijelo kao da joj se izvrnulo. Svi pogre�ni dijelovi bili su vani; oni ranjivi dijelovi, tajni kutci. Tijelo joj je klonulo, drhte�i kao prut. Isprekidano je udahnula, a kaput mu je mirisao na mu�ki svijet dima, konja, karata i �irokih prostranstava. No tako�er je osjetila i miris njegovih tunela: mra�nih mjesta, uskih prolaza. Suvratak njegova kaputa mirisao je na opeke. Stisnula je usne. Toliko joj je razuma ipak ostalo.

On dugo nije progovorio. Rukom joj je dodirivao kapulja�u, privinuv�i joj glavu i miluju�i krzno kao da je kosa, te joj �amorio rije�i na jeziku koji nije razumjela. Kad se naposljetku uspravila i sklonila mu ruku s glave, zagledao joj se u lice, a ono �to je vidio zacijelo mu je odagnalo brige jer joj se nasmije�io zelenim o�ima. Prihvatio je uzde i zacvrkutao konju nagnav�i ga u kas. Rekao je samo:

�Oprosti mi, Valentina Ivanova. Nisam te smio dovesti ovamo.�

Ona je nije�no odmahnula glavom, no usne je dr�ala stisnutima. Bojala se da �e ina�e iz njih iza�i rije�i nalik na komadi�e leda kojih su joj bila puna usta, rije�i kojima bi priznala da poznaje mu�karca s pu�kom i la�nim smijehom. Ve� je prije gledala u te prodorne o�i.

Bio je to Arkin. Voza� njezina oca.

Svjetla Sankt Peterburga promicala su mimo njih dok su saonice klizile du� nasipa i ispred pro�elja pala�a s anti�kim stupovima i zlatnim vodoskocima. Rijeka je nalikovala na nespokojnu du�u, crna i hirovita, vazda u pokretu.

��to misli�, �to je bilo pod onom ceradom?� upita Valentina.

�Vjerojatno neka ukradena roba. Mo�da dijelovi kakva stroja. �to god bilo, te�ko je.�

�Zbog �ega bi netko ukrao dijelove stroja?�

�Ukradu ih iz jedne tvornice i prodaju drugoj. Iz vlastitog iskustva znam da nabavljanje prave opreme zna biti dugotrajan postupak.�

�Kupuje� li i ti od ljudi koji kradu?�

Uputio joj je o�tar pogled iskosa. �To misli�?�

�Nemam ja pojma kako se vodi posao. Nije mi bila namjera...�

�Bi li ti?�

��to?�

�Bi li kupovala od onih koji kradu? Da se bavi� takvim poslom.�

Rekao je to lako i nehajno � no osjetila je o�trinu njegova uma i �elju da otkrije �to se krije u njezinu. Ozbiljno je razmislila o pitanju koje joj je postavio. Bi li?

�Da�, odgovori iznenadiv�i samu sebe. �Da, mislim da bih. Kad bih morala.�

On se nasmijao onim svojim prekrasnim ratni�kim smijehom od kojeg joj se ko�a napinjala, a o�i �irile.

�Dobro je�, re�e on. �Onda �emo se dobro slagati.�

Zar nije znao da se ve� dobro sla�u?

11

Vrativ�i se ispred Pala�e Ani�kov, stajali su jedno pokraj drugog na prilazu ispred ulaznih vrata s trostrukim lukom. Tisu�u svjetala blje�talo je kao drzak podsjetnik na silno bogatstvo. Pala�a je pripadala carici udovici, carevoj majci, koja je vrlo vje�to vodila veli�anstven suparni�ki dvor s kojim se malodu�ni poku�aji njezine snahe uop�e nisu mogli mjeriti. Uzvanici su se u taj kasni sat ve� raskala�ili � dio njih penjao se u ko�ije i odlazio na druge zabave koje �e trajati do pet ujutro. �uli su se �tropot kota�a i zveckanje konjske orme. No� je bila bu�na i zvijezde su se �inile svjetovima daleko. Ni Valentina ni Jens nisu se kanili vra�ati na zabavu.

�Pratiteljica �e Vas �ekati�, re�e Jens.

�Ho�e.�

�Ho�ete li biti u nevolji?�

Zbog na�ina na koji ju je pogledao po�eljela je da se vrijeme zaustavi te da ostane s tim visokim �ovjekom u sivom kaputu koji joj je stajao toliko blizu da ga je mogla dotaknuti. Skinula je kapulja�u s lica.

�Moja ve�era�nja pratiteljica maj�ina je prijateljica. Budu�i da je po�ela nova sezona na dvoru, nadgleda nekolicinu nas. Pretpostavljam da �e biti bijesna, no�, uputi mu urotni�ki smije�ak, �re�i �u da sam oboga�ivala znanje u�e�i o zvijezdama. A osim toga, vjerojatno je bila toliko zaokupljena vlastitom razonodom da nije ni primijetila da me nema.�

�Cijela je prostorija primijetila da Vas nema.�

Ona te�ko proguta, �ele�i re�i pravu stvar, no ne znaju�i koju.

�Spasibo, Jense. Hvala Vam �to ste mi no�as pokazali zvijezde.�

On se osvrne preko ramena prema pala�i, kao da kani ne�to re�i, no umjesto toga nakrivi glavu. �Bilo mi je zadovoljstvo.�

Tako slu�ben? Najednom tako pristojan? Lice mu vi�e nije bilo isto ono koje je tako pozorno zurilo u nju na rubu �ume. Jesu li to dvorske zabave �inile ljudima? Pretvarale ih u neke druge osobe?

��elim Vam sre�u s Va�im tunelima�, izusti ona ne znaju�i �to bi drugo rekla.

�Hvala Vam.�

�Mogu li Vam ne�to re�i?�

�Dakako.�

Stopala mu se nisu ni centimetar pomaknula, no osjetila je kako joj se polako primi�e. U mislima. Umalo je dodirnuv�i.

�Ja se razumijem u tunele�, re�e, �koliko i Vi u zvijezde.�

On frkne dugim lijepim nosom.

Na to ona dometne: �Mo�da ne znam kemiju i biologiju koje bih morala znati, no u zvijezde se razumijem.�

Htjela ga je nasmijati, no on je zurio u nju strogim ispitiva�kim pogledom. �Za�to biste, zaboga, morali znati biologiju i kemiju?�

�Kanim postati bolni�arka.�

Nije se nasmijao. Bila mu je zahvalna na tome.

Prou�avao joj je lice, no nije mogla odgonetnuti �to se zbiva iza tih tajanstvenih zelenih o�iju. Primijetila je da te�ko di�e.

�Moj prijatelj je lije�nik�, oprezno je izustio. �Ka�e mi da bolni�arke moraju biti izdr�ljive jer rade s krvlju i bave se ozljedama. I morate biti marljivi.�

�Marljiva jesam.�

Nasmijao se polako, izvinuv�i jedan kut usana vi�e od drugoga. �To Vam vjerujem.�

�Ne�u se onesvijestiti kad ugledam krv. I znam biti izdr�ljiva.�

�Mo�da �ete na tome morati poraditi.�

�Vjerujte. Mogu ja to.�

Nije joj proturje�io. Uzdignuv�i bradu, okrenula se i po�urila prema velebnim ulaznim vratima.

�Valentina!�

Ona se okrene. I dalje je stajao na istom mjestu, poput jarbola vikin�kog jedrenjaka, visok i uspravan. No�ni zrak vrtlo�io mu se oko nogu. Stajala je licem prema vjetru.

�Smijem li Vas posjetiti?� upita on.

Nije se ni potrudila natjerati ga da �eka, kao da tobo�e razmatra njegovo pitanje. �Smijete.�

�U�ivao sam u dana�njoj ve�eri.�

��ak i u pucnjevima iz pu�ke?�

�Pogotovo u pucnjevima iz pu�ke.�

Znala je to�no �to time misli.

Vatra u golemim �eravnicima pred Pala�om Ani�kov plamtjela je boje�i tamu u jarko naran�asto. Stotine ko�ija�a s bradama krutima od leda cijelu su no� grijali ruke na dobrodo�lom �aru, nevoljko odmi�u�i od njega tek kad bi ih uzvanici na odlasku pozvali natrag u ko�ije.

Arkin je promatrao krznene kapute i tijare kako silaze niza stube pala�e. Tako skupe, tako razmetljive, tako ni�tavne. Leptiri koje je valjalo zgaziti. A �to je sa �enama poput Sergejevljeve supruge? U poodmakloj trudno�i, a i dalje crn�i za crkavicu od koje su jedva pre�ivljavali. Zar ovi leptiri nemaju savjesti? No ve�eras ga nisu zanimale �ene, nego mu�karci. Pogotovo jedan mu�karac. Premijer Stoljipin.

Arkin se preodjenuo u voza�ku odoru, premda ministar Ivanov ve�eras nije bio na plesu. Zahvaljuju�i odori bio je neprimjetan me�u ostalim voza�ima i ko�ija�ima, tek no�na sjena s debelog plavog leda na Nevi.

Bio je na iglama zbog doga�aja koji se ranije te ve�eri zbio u �umi. Je li to bio predznak? Da je ovo no� kada �e sve po�i po zlu? To je bio prvi put da su uhva�eni kako prevoze oru�je, i morao se obuzdati. Otvoreni prostori u njemu su uvijek budili nemir. Hitro ispaljen metak, dva tijela u snijegu � to bi zajam�ilo �utnju, no policija bi neminovno krenula nju�kati i otkrila tragove kola me�u stablima. Ne, nekoliko hitaca iznad glave razma�ene mezimice u trojki, to je bilo dovoljno. No ipak. Stisnuo je zube i podsjetio se da ne vjeruje u predznake.

Me�u ko�ija�ima okupljenima oko �eravnika pronio se �amor te se Arkin smjesta prihvatio posla. Tiho se pribli�io pala�i. Netko va�an odlazio je sa zabave, netko zbog koga su se umorni ko�ija�i uskome�ali usred gutljaja votke i okrenuli se kako bi ga vidjeli. Visoki lik premijera Pjotra Stoljipina silazio je niza stube s jo� troje ljudi: dvojicom mladi�a u svijetlim odorama i zgodnom djevojkom gotovo bijele kose i �irokog osmijeha na usana. Njih su troje Arkinu bili neva�ni. Vidio je jedino Stoljipina.

Arkin posegne za vre�om koja mu je visjela o pojasu ispod livreje. Ovo je politi�ka stvar, rekao je sam sebi. Politi�ka. Taj �ovjek si je strah me�u ruskim narodom. �ezdeset tisu�a. �ezdeset tisu�a. Toliko politi�kih zatvorenika dao je pogubiti ili osudio na prisilni rad tijekom prve tri godine slu�be. Jo� tisu�ama seljaka sudilo se na terenu kad je Stoljipin objavio proglas da sve poljoprivredne zadruge moraju biti ukinute. Stotine novina i sindikata prisilno je zatvoreno jer se njihovi ciljevi nisu podudarali sa Stoljipinovima.

Borim se protiv revolucije.

Premijerove rije�i urezale su mu se mozak. Koliko god tvrdio da se zala�e za reformu i koliko god la�i izrekao, Stoljipin je vjerovao da je napredak mogu� samo putem �estoke represije. Arkin je oko sebe vidio posljedice svega toga, �uo vriskove usred no�i. gledao kako se ljudima slamaju srca, osjetio ujed bi�a na le�ima radnika. Ve�era�nje djelo bit �e usluga Rusiji. A ako i sam pogine...

Slegnuo je ramenima stoje�i u ti�ini u sjeni automobila. Jednu je ruku uvukao u vre�u i zapalio fitilj. Srce mu je istog trena umalo isko�ilo iz grudi, znaju�i da ima dvije minute. Stotinu dvadeset sekunda. Ne vi�e.

Ovo je politi�ka stvar.

No u glavi mu iskrsne slika oca, ponosnog zemljoradnika sna�noga prsnog ko�a, kako se sva�a i prkosi �ovjeku krupnom poput medvjeda koji je do�ao u ruralnu pokrajinu odr�ati govor na seoskom sastanku. Taj visoki mu�karac bio je Stoljipin. Nakon te slike uslijedio je prizor grimiznih pruga �to se cijede niz oderanu ko�u u zemlju, prstiju njegova oca zgr�enih od bola, le�a �to se povijaju pod svakim zamahom korba�a. Stid kojemu je, ne on, nego otac mu bio izlo�en nikad ne�e zaboraviti.

Ovo nije osobna stvar, nego politi�ka.

Svi su znali da premijer Stoljipin neprestano nosi za�titno odijelo i da je uvijek okru�en za�titarima, jer ovo ne�e biti prvi put da mu netko poku�ava oduzeti �ivot. Arkin je vidio kako se poput �ohara okupljaju oko pristigle ko�ije �ija su dva konja te�ko disala na studenom zraku. Arkin je o�ekivao automobil, no bilo je svejedno. Mladi su se popeli u ko�iju dok su se ostali automobili i ko�ije motale uokolo, a voza�i i lakaji se nagurivali bore�i se za prostor.

Stotinu dvadeset sekunda.

Svjetla s pala�e bacala su duge sjene, izobli�uju�i obris ko�ije dok joj se Arkin polako primicao. Premijer se uzverao u unutra�njost ko�ije grohotom se smiju�i.

Stotinu sekunda.

Vre�a mu je �i�tala u ruci i osje�ao se miris nagorjelih vlakana dok je fitilj dogorijevao. Nakon �to se Stoljipin smjestio na sigurno u dvopreg, za�titari su se opustili i krenuli prema njezinoj prednjoj strani. Arkin se do�uljao do stra�njeg dijela ko�ije zaklonjen dubokom sjenom, bacio vre�u pod ko�iju i brzim se korakom udaljio.

Sedamdeset pet sekunda.

U glavi je odbrojavao svaki otkucaj sata.

�Hej, ti!�

Neka ruka dohvatila ga je za rame i srce mu je stalo. Preznojio se i grlo mu se stegnulo. Okrenuv�i se ugledao je divovskog �uvara kako se nadvija nad njega.

��to ho�e�?� odsje�e Arkin, iznena�en mirno�om vlastita glasa. �U �urbi sam. Moj ministar naredio mi je da mu odem po automobil.�

�ovjek primijeti Arkinovu livreju. �Kako se zove�?�

�Grigorjev.�

�E pa, Grigorjeve, ka�i svojemu ministru da pri�eka dok...�

Arkin ga vi�e nije slu�ao. Stoljipin je izlazio iz ko�ije. Ne�to je preko ramena doviknuo dru�tvu koje je ostavio u njoj.

�Pri�ekajte ovdje�, doviknuo je premijer, �moram podsjetiti nadvojvodu Michaela da sutra ja�emo zajedno.�

Arkin je svaki pokret promatrao kao da je stotinu puta usporen. Ula�tena cipela �to se spu�ta na crveni tepih koji je vodio u pala�u, ruka u rukavici �to se otvara i zatvara poput usta koja govore, podizanje ramena i okret brade dok se Stoljipin �urno udaljavao.

�ezdeset sekunda?

O, Bo�e, zaboravio je dokle je izbrojio.

Poku�ao se istrgnuti iz �uvareva stiska, no ovaj nije popu�tao. Hitro je pokazao prema dvama konjima upregnutima u ko�iju, koja su zabacivala crne glave i uznemireno toptala po tlu. Da ne osje�aju miris fitilja �to dogorijeva?

�Morat �e� pomo�i umiriti one �ivotinje, ili �e premijerova ko�ija krenuti bez njega. A to mu se ne�e svidjeti.�

Stra�ar je smjesta izgubio zanimanje za Arkina i uputio se prema ko�iji. Drugi su konji nji�tali, nastoje�i se vratiti u tamu. Arkin baci pogled prema sjenovitom prostoru ispod ko�ije, no ondje se ni�ta nije vidjelo.

Trideset sekunda? Ili manje?

Okrenuo se i stao tr�ati, broje�i u glavi. Trideset koraka. Ho�e li to biti dovoljno? Udahnuo je ledeni zrak u plu�a, psuju�i dok je preskakao rubove plo�nika i izbjegavao kota�e, te proklinju�i Stoljipina i stra�ara.

Proklinju�i takvu sre�u.

Bacio se iza veli�anstvenog Rolls Roycea to�no u trenutku kad je u glavi izbrojio do stotinu dvadeset. Dvije je sekunde �u�ao ondje dok mu je srce nabijalo unutar rebara, ne razmi�ljaju�i, rastrojenih �ivaca.

Eksplozija silovito odjekne kroz no�. Jarki prasak proparao je tamu, a snaga udara zaljuljala je Rolls Royce, smrskav�i mu stakla i svinuv�i �vrstu metalnu oplatu. Arkinu je bolno bubnjalo u u�ima. Staklo ga je zasulo poput ledenih bode�a s no�nog neba. Prisilio se udahnuti zrak u prazna plu�a i natjerao noge da se usprave, no spaziv�i prizor iza sebe, do�lo mu je da samo nastavi tr�ati.

Mjesto na kojemu je maloprije stajala ko�ija ispunjavali su vriska, tijela i krv. Niz ulicu se slijevao grimizan potok krvi, dok je miris �elatinskog dinamita i straha lebdio u no�nom zraku, o�triji od ledenih �iljaka. Neke su prilike le�ale na tlu, dok su se drugi razbje�ali od panike. Arkin osjeti mu�ninu. Ravno pred njim le�ala su dva krasna konja �to su vukla Stoljipinovu ko�iju. Jedan je o�ito bio mrtav, le�a izvijenih pod nemogu�im kutom, dok je drugi ostao bez obje stra�nje noge, no bio je jo� uvijek �iv te je divlje nji�tao. Mu�karci u odorama tr�ali su uokolo ma�u�i pi�toljima u rukama, hvataju�i sve one koji su jo� bili na nogama. Arkin se po�eli stopiti s tamom i pobje�i �to dalje od ko�ije, �to dalje od mo�nog �ovjeka koji je stajao poput demona �eljnog osvete na vrhu stuba pala�e, urlaju�i od bijesa u no�ni zrak. Premijer Pjotr Stoljipin. Ostao je �iv.

Arkin ga je prokleo. Ne mare�i za opasnost kojoj se izvrgava, izvadio je pi�tolj ispod jakne, hitro pri�ao konju i prosvirao mu glavu metkom. Dok je ugibala, �ivotinja je od iznena�enja ra�irila sme�e o�i i mlatarala prednjim nogama. Niz Arkinove obraze slijevale su se suze.

�injenica da je podbacio sjela mu je na um poput hladnog sivog pepela.

�Svaka �ast.�

Te rije�i nisu ni�ta zna�ile. Arkin odmahne glavom.

�Ne.�

�Viktore, car �e ubudu�e pa�ljivije postupati. Prestra�io si njega i njegovu vladu. Ne�e vi�e olako odbijati na�e zahtjeve za...�

�O�e Morozov, ne razmi�ljate ispravno. Stoljipin je jo� uvijek �iv.�

�Znam.� Sve�enik polo�i dlan na Arkinovo rame, poku�avaju�i mu proniknuti u du�u svojim strpljivim pogledom. �Ne libi se radovati �to si zadao udarac u korist novoga svijeta koji gradimo. I ti i ja znamo da nam najprije valja sru�iti stari.�

�Stoljipin �e se osvetiti.� Arkinove o�i potamni�e. �Jo� �e ljudi poginuti.�

�To je cijena koju moramo platiti.�

�Ka�ite mi, o�e, kako mislite da Va� Bog na to gleda? Kako uskla�ujete vjerni�ku savjest s podmetanjem bombi? Kakvu izliku smi�ljate svake no�i dok se molite?�

Sve�enik podigne iskrzano izrezbareno raspelo �to mu je visjelo oko vrata i polo�i na njega usne, a potom se prigne bli�e Arkinovu �elu. Usne su mu bile hladne i Arkin i ne htiju�i osjeti kako mu neka mirno�a prodire kroz kosti lubanje do za�arenog kolopleta �ivaca ispod nje.

�Rat �to ga vodimo pravedan je rat�, odlu�no �e Morozov. �U to nikad ne sumnjaj. To je Bo�ji sveti boj za du�e njegova ruskog naroda. No�u On je na� Stup od Ognja, a danju Stup od Oblaka. Mi nosimo Njegov pravedni�ki oklop.�

Viktor Arkin okrene mu le�a. �O�e, do�i �e nas tra�iti.� Poka�e uokolo po podrumskoj prostoriji. �Trebali biste smjesta oti�i.�

�Vratit �u se u svoje selo. Nije daleko od grada pa se mogu brzo vratiti u slu�aju potrebe. A ti?�

�Dr�at �u se svog ministra. Bit �e ljutit nakon ovog napada na premijera, a kad je ljutit, onda je i nepa�ljiv. Za njega sam nitko i ni�ta, sme�a odora ispod koje nema ni�ega, stoga u automobilu naglas govori stvari za koje bi bilo bolje da ostanu u njegovoj glavi.�

�Kao �to rekoh, Viktore, Bog je na na�oj strani.�

Arkin uzme kapu sa stola i krene prema vratima. �Svjesni ste da �emo ih na kraju sve morati ubiti�, tiho re�e. ��ak i �ene i djecu.�

�Smrt je tek po�etak, gledaj na to tako. Za njih je to po�etak vje�noga �ivota, a za one koji ga odlu�e graditi ovdje, bit �e to po�etak pravednoga i �asnoga novog svijeta. Raj na zemlji.�

Arkinu u mislima iskrsne slika krupnih tamnosme�ih o�iju i punih mekanih usana. U�ini �to god mora�, Arkine, bila mu je rekla onomad u automobilu kad su im se demonstranti pribli�avali u Morskoj. Mirna poput ma�ke �to se sun�a. Njezina je plavokosa sestrica sjedila pokraj nje na modrom sjedalu, o�iju krupnih kao u djeteta u trgovini slatki�a.

Sve. Sve ih ubiti. Do�i �e i taj dan. Ruka mu je drhtala dok je hvatao kvaku.

12

Hodnik s visokim stropovima na gornjem katu bio je hladan. Vjetar je hujao po potkrovlju poku�avaju�i se probiti ispod crepova na krovu. Valentina je �ula njegov �tropot i jeku, mahnito zavijanje koje kao da je dopiralo iz �ume. Onda �emo se dobro slagati, bio je rekao. Nasmijala se. Sjetila se njegovih prstiju kako dr�e uzde i mirisa njegova kaputa. Njegove ruke na svom zatiljku. Smijem li Vas posjetiti?

Ispod Katjinih vrata nije dopiralo nikakvo svjetlo, no unato� tomu otvorila ih je i kliznula unutra. U mraku je ne�ujno izula plesne cipele, podignula kraj pokriva�a i zavukla se u topao krevet.

�Katja�, promrmljala je. Obavila je ruku oko nepomi�ne figure i privila se uz sestru, ispreplev�i noge s njezinima i osloniv�i joj obraz na rame. Le�ala je tako nekoliko minuta dok joj nosnice nisu osjetile nekakav miris me�u plahtama, slatkast, metalan miris koji je i predobro poznavala. Hitro se uspravila.

�Katja.�

Nikakva odgovora. Uto je osjetila ne�to mokro �to joj se cijedilo niz ruku.

�Katja!�

Izvila se i izbezumljeno napipala prekida� svjetiljke na no�nom ormari�u. Dlan joj je bio jarko crven.

�Ne! Katja!�

Sestra joj je mirno le�ala na le�ima. Iz drugog su joj zape��a str�ale duga�ke �kare poput no�a u maslacu. Plahte su bile crvene, natopljene grimizom, a sva ta krv potekla je iz male rane nepravilna ruba. Valentina sko�i iz kreveta, dohvati pojas Katjina ku�nog ogrta�a sa stolca i �vrsto ga sve�e oko be�ivotne ruke tik iznad lakta. Krvarenje se usporilo. Zavezala je �vrst �vor. Krvarenje je oslabjelo i svelo se na tanak mlaz. Katjino lice bilo je blijedo i be�ivotno poput jastuka, a svijetle kovr�e jedini njezin dio u kojemu je bilo �ivotne iskre. O�i su joj bile sklopljene.

�Katja.� Valentina je privije u naru�je razdrta bolju. �Za�to?�

Srce u grudima boljelo ju je dok je prislanjala usne uz sestrin hladan obraz. A onda je otr�ala po bolni�arku Sonju.

Valentina je �ekala na dnu stubi�ta promatraju�i prve tra�ke zore kako se kri�om probijaju ispod kapaka na prozorima. To�ka ru�i�aste sun�eve svjetlosti pojavila se na �arenom mramornom podu. Promatrala ju je kako raste, a kad je dosegnula veli�inu i oblik djeteta, za�ula je korake �to silaze niza stube. Bili su spori i te�ki, kao da je svaki od olova.

�Doktore Beloj.� Podignula je pogled prema �irokom licu s bujnim brkovima i uredno pod�i�anom bradicom. �Kako je?�

Lije�nik je nastavio klipsati niza stube. �aket mu je mirisao na laudanum, a dva prsta lijeve ruke bila su mu puna mrlja od nikotina, no bio je jedan od najvrsnijih lije�nika u Sankt Peterburgu, a jednako tako i najskuplji. Polo�io je ruku Valentini na rame kao da �e tako priklije�titi njezino nestrpljenje.

��iva je. Majka ti je sada s njom.�

Valentina tiho dahne.

�Sestra �e ti se oporaviti od ovog... ispada. Neka joj Bog oprosti.� Odmahnuo je glavom i u�tipnuo se palcem i ka�iprstom za hrbat nosa kao da ga ondje ne�to boli.

�Ne�e umrijeti?�

�Ne, ne boj se, ne�e. Zahvaljuju�i tebi. Ti si joj spasila �ivot.�

�Ne�e umrijeti.�

�Neko �e vrijeme biti slaba jer je izgubila mnogo krvi. A ti bi se trebala oti�i presvu�i. Haljina ti je natopljena njome.�

Ponovo ju je potap�ao po ramenu kao da je kakva plaha �ivotinjica te te�kim koracima nastavio niz hodnik. Valentina je ostala pilje�i gore prema stubi�tu. Kad mu je lakaj otvorio vrata, lije�nik se osvrne i pokretom ruke prizove je k sebi.

�Valentina, do�i.�

Ona ga poslu�a, nevoljko se udaljiv�i od stuba.

�Ka�i mi, mlada damo, kako si znala kako i gdje podvezati zavoj?�

��itam o takvim stvarima.�

�E pa, tvoji roditelji mogu na koljenima zahvaljivati Bogu �to si sino� u�la u sestrinu sobu. Do jutra bi ve� bila hladna kao kamen prije nego �to bi je itko prona�ao.�

Valentina podigne pogled prema odmori�tu na gornjem katu. Prsti joj nisu mogli mirovati.

�Izvrsno si zaustavila krvarenje. �in dostojan prave bolni�arke, draga moja.�

Njegove su joj rije�i privukle pozornost. �Doktore Beloj, �to bi mi valjalo u�initi kako bih postala prava bolni�arka?�

�Za Boga miloga, djevojko, ne budi smije�na.�

�Biste li me predstavili u jednoj od bolnica, kako bih mogla poha�ati obuku?�

�Valentina, ovo nije trenutak za zbijanje �ala.�

�Ne �alim se.�

On glasno uzdahne i ponovo se u�tipne za nos. �Ne dolazi u obzir. Tvoji su roditelji ra�alo��eni i imaju dovoljno briga, ne treba� im ih pridodavati.� Poku�a je jo� jedanput potap�ati, no ona uzmakne. �To je tek luckasti hir koji ti je pao na pamet zbog ove�, mahnuo je rukom hvataju�i se za slamke, �ove pogre�ke koju je tvoja sestra u�inila.�

�Ne�ete mi pomo�i?�

�Nipo�to. Umjesto da predla�e� takve besmislice, radije odi utje�iti svoju sirotu majku. Bolni�arski zanat nije za nekoga poput tebe.�

�Za�to ne?�

�Ne budi blesava, djevojko. Zna� ti dobro za�to ne.�

Navukao je kaput, negoduju�i slegnuo ramenima i iza�ao iz ku�e. Ne proizvode�i gotovo nikakav zvuk, Valentina je bosih stopala potr�ala uza stube.

Valentina odlo�i knjigu.

�Mislim da bismo se trebale okaniti nevolja gospodina Rochestera i umjesto toga razgovarati o tebi.�

Sjedila je na rubu Katjina kreveta naglas joj �itaju�i Jane Eyre. To joj je bio jedan od omiljenih romana, toliko prepun pti�je simbolike da joj se na svakoj stranici �inilo da vidi Katju kako lepr�a ranjenih krila i svijetlih, o�ajnih o�iju.

Katja ju je pogledala s nijemim prkosom od kojeg su joj se obrazi blago zarumenjeli. �Nemojmo�, re�e.

�Morat �e� mi re�i, mila sestrice.�

�Ve� jesam.�

�Ne, mislim, zbilja mi re�i.�

�Ono �to sam ti rekla istina je. Bila sam umorna. Bilo mi je dosta.� Prekrila je o�i dlanom, brane�i se od svijeta. �Dosta svega.�

Valentina joj nje�no odmakne ruku. �Dosta mene?�

Plave o�i zamagli�e se od suza. �To nije po�teno.�

�Ono �to si u�inila nije bilo po�teno.�

�Znam.�

Valentina se premjesti bli�e Katji, obgrliv�i joj mr�ava ramena. Pogladi joj ruku omotanu zavojima.

�Pri�aj mi o balu�, re�e Katja.

�Bilo je dosadno. Previ�e u�togljenih vojnih lica. Previ�e testosterona.�

��to je to?�

�Ono �to mu�karci upotrebljavaju umjesto parfema.�

Katja se zahiho�e. �Ti toliko toga zna�.�

�Ne znam, samo sam listala neke medicinske knjige.� Okrene glavu i stavi prst Katji pod bradu, nagnuv�i je kako bi je pogledala u o�i. �Katja, jesi li zbog toga u�inila ono? Zbog bala?�

Katja obori pogled, no Valentina nastavi �ekati u ti�ini.

�Znala sam da �e� ondje prona�i mu�a�, naposljetku pro�ap�e Katja. �Tomu takvi plesovi i slu�e.�

�Gluposti, ludice. Bilo je jezivo dosadno. Zna� da sam oti�la samo zato �to me je mama prisilila na to.� Zagrli sestru objema rukama i privu�e je k sebi, osje�aju�i miris masti od eukaliptusa �to joj ju je bolni�arka Sonja utrljala u ko�u. Poljubi joj kosu.

�Ne�u te napustiti�, obe�a.

�Zna�i, nisi upoznala supruga?�

�Ne, naravno da ne. Samo sam malo plesala. Pila liker od limete i gledala zvijezde.�

�Zvijezde?�

�Da.�

�Jesi li upoznala ikoga posebnog?�

Valentina se sjeti dva duboka zelena oka koja pomno prou�avaju njezine o�i. I dva be��utna siva iza cijevi pu�ke.

�Ne�, osmjehne se. �Nikoga posebno zanimljivog.�

Valentina se s majkom uputila u knji�aru. Nebo je bilo bremenito snijegom, a oblaci su nalegli na Sankt Peterburg poput olovnih utega �to prijete da �e zdrobiti grad. U automobilu Valentina nije mogla odvojiti pogled od voza�eva zatiljka. Htjela ga je izlupati �akama po uko�enim ramenima voza�ke odore i re�i: Prestra�io si me. Prestra�io si me toliko da sam se ponijela poput budale u onim saonicama. Pred onim zelenim o�ima. Htjela je re�i: Ka�i mi �to je bilo pod onom ceradom.

No umjesto toga, kad joj je ljubazno otvorio vrata automobila, pogledala ga je ravno u lice i rekla: �Ve�eras ne�e biti mjese�ine. Za razliku od sino�.�

Vidjela je kako mu prodorne o�i gube o�trinu. Zbunjeno je zatreptao.

Nema� vi�e ni�ta za re�i o mojem slatkom dupetu. Bez pu�ke vi�e nisi tako jak?

Ostavila ga je da stoji pokraj automobila i s majkom u�la u toplu knji�aru na Morskaji. Pustit �e ga da �eka. Proklet bio, pustit �e ga da �eka dok mu se stopala ne smrznu u jarku uz plo�nik.

�Imate li odjeljak o in�enjerstvu?�

Govorila je tiho kako je majka na drugom kraju knji�are ne bi �ula. Knji�ar je morao izviti vrat kako bi je razumio.

�Imamo, gospo�ice. Pokazat �u Vam gdje...�

�Ne, samo mi ka�ite. Prona�i �u sama.�

Pokazao joj je gdje da tra�i te se hitro uputila prema polici. Pregledala je naslove, no u ponudi ih nije bilo mnogo: knjiga o gradnji mostova, nekoliko o rudarstvu i jedna o gradnji Kremlja u Moskvi. Ni�ta o tunelima.

Odaberi. Brzo.

Knjiga o automobilima. Volio je motore, rekao je da se voli igrati metalom. Prst joj je le�ao na ko�natom hrptu spremaju�i se izvu�i ga s police, kadli joj pogled padne na ime napisano na knjizi ispod. Isambard Kingdom Brunel. Zgrabila ju je s police, po�urila prema blagajni i platila. Prodava� ju je omotao u sme�i papir.

��to je to?� Glas njezine majke bio je znati�eljan.

�Brunelova biografija.�

�A tko je taj Brunel, Valentina?�

�Jedan Englez, mama�, re�e nehajno. �Gle, kupila sam i Katji knjigu.� Podigne svezak pjesama Charlesa Baudelairea.

�Ho�e li joj se to svidjeti?� upita majka sumnji�avo.

�Ho�e.�

�Dobra si prema njoj.� Elizaveta Ivanova nje�no se nasmije�i. ��elim da zna� da smo ti otac i ja duboko zahvalni na onome �to si u�inila, �to si joj spasila �ivot. Sretna je �to te ima.� O�i joj se na�as ovla�i�e i ona dotakne k�erinu ruku, onu u kojoj je bila knjiga za Katju. �A isto tako i mi, draga moja.� Kao da se postidjela �to je pokazala osje�aje, dometne ne�to slu�benije: �Uzgred, Valentina, zaboravih ti spomenuti. Zapovjednik �ernov iz husarske garde - vjerujem da si s njim razgovarala na balu - jutros je ostavio svoju posjetnicu. Do�i �e te posjetiti sutra poslijepodne.�

Voze�i ih ku�i, Arkin je oslu�kivao ti�inu u automobilu. Ne�to se zbilo u knji�ari � prkosna iskra u djevoj�inim o�ima i��eznula je. Ve�eras ne�e biti mjese�ine. Njezine su ga rije�i kopkale. No nije mogla znati za sino�. Dovraga, nije mogla.

Trebao je razgovarati sa Sergejevom, no nakon bomba�kog napada morao se primiriti. Mir. Zatrubio je konjskoj zaprezi �to mu je preprije�ila put jer je samo bukom uspijevao odagnati druge zvukove iz glave. Mir je bio ne�to �ega se tek nejasno sje�ao. Mir je sada bila puka rije�. Raj na zemlji imao je visoku cijenu koju je bio voljan platiti � no no�i su bile te�ke. Um mu je bio sve samo ne miran.

Iza njegovih le�a majka je prekidala te�ku ti�inu. Pokazala je prema novom kroja�kom salonu i obe�ala k�eri da �e joj dogovoriti probe, predla�u�i haljine razli�itih stilova. Dok je slu�ao, Arkin je shvatio da mu se svi�a boja glasa gospo�e Ivanove. Bio je vedriji od ostatka nje. Slu�aju�i samo njezin glas, mogao ju je zamisliti bez opreznog izraza �to joj je vazda bio u o�ima. Nije vjerovala ni ljudima ni �ivotu. U tome nema ni�ega lo�eg. Znao je to�no kako se osje�a.

Usporio je na kri�anju na Aveniji Nevski i za�uo k�er kako bez ikakva ustezanja govori: �Mama, zabrinuta sam za tatu. Ovaj bomba�ki napad na premijera Stoljipina mogao bi biti po�etak plana napada na sve careve ministre. Mogli bi se opet okomiti na tatu.�

�Valentina, takve stvari moramo prepustiti tvojemu ocu. Ne mije�aj se. To mu nije drago. On je taj koji donosi takve odluke, a ne mi.�

�Pla�e li tebe, mama, ti revolucionari?�

�Naravno da ne. Oni su neorganizirana rulja. A osim toga, ne zaboravi da nas �titi vojska.�

�Ljudi poput zapovjednika �ernova?�

�Upravo tako.� Uslijedila je duga neugodna ti�ina prije nego �to je Elizaveta Ivanova dometnula: �Molim te, nemoj izazivati neprilike oko njegova posjeta, Valentina.�

Arkin ih je mogao zamisliti kako sjede iza njega, uvjerene da ih njihov zapovjednik �ernov mo�e za�tititi.

Arkin se probudio sav u vodi. Netko je vikao, galamio mu na uho. Posteljina mu se saplela oko nogu te se stao ritati ne bi li ih oslobodio, no nije uspijevao. U mrklome mraku na licu mu se nakupila pau�ina, niti nalik na u�arene �ice �to su mu pr�ile ko�u. I dalje ta vika. Ho�e li taj gad ikad prestati? Boljela ga je glava, a srce mu se tako sna�no uzlupalo da mu se �eludac najednom podignuo te je povratio po plahtama.

Uto za�uje druga�iju vrstu lupanja. �akom po zidu.

�Za�epi, dovraga!� Popkovljev glas.

Arkin je prekasno za�epio usta dlanom, a jeziva je vika prestala. Dopirala je iz vlastita mu grla. Uspravio se u tami i izvukav�i noge iz plahta spustio ih na pod. Dodir hladnih podnih dasaka na bosim stopalima dozvao ga je svijesti. Vratio se u svoj sku�eni sobi�ak iznad konju�nica i obrisao znoj s �ela.

Kakav to �ovjek ima no�ne more o konjima koje je ubio? A �to je s ljudima koje je posmicao? San mu se svake no�i vra�ao, �ivi prizori crnog konja raznesenih stra�njih nogu, koji se izvijao poku�avaju�i krupne �ute zube zariti u preostale dijelove krvavih le�a u �elji da njima i��upa bol. Bolni jauci �to paraju no�.

A �to je s ljudima? �to je s njihovim jaucima?

Dragi Bo�e, u kakva se to �ovjeka pretvarao? Strgnuo je znojem natopljenu potko�ulju sa sebe i stajao drhte�i. Tama mu je godila. Svi�alo mu se kako zamra�uje sve ostalo. Samo je budu�nost bila svijetla.

13

Grofi�in sin bio je neustra�iv, Jens to nije mogao pore�i. Preskakao e svaku prepreku koju bi mu Jens postavio. Nije bio pri�ljivo dijete, no budu�i da je dane provodio zato�en sa suhonjavim ku�nim u�iteljem, tko bi ga i krivio �to je rije�i dr�ao zaklju�ane u glavi? Vani na otvorenom ispu�tao je glasne poklike djetinjeg veselja kad bi njegov zdepasti poni najednom jurnuo dok bi mu dje�akove pete bubnjale po krupnim stegnima. Tra�ak sunca bljesnuo bi kroz drve�e, opisuju�i lukove svjetla iznad �umskih staza.

�Alekseju�, doviknuo mu je Jens preko ramena, �hajdemo dolje do potoka.�

�Smijem li ga presko�iti?� odvrati dje�ak.

�Pro�li si put pao s konja.�

�Nije me boljelo.�

Majka mu se po�alila kako je njezinu sinu rame bilo modro puna dva tjedna te im je zabranila da opet preska�u potok dok malo ne poraste.

Nacerio se Jensu. �Ne�u pasti.�

�Obe�ava�?�

�Obe�avam.�

�Pete dolje, de�ko.�

Probili su se kroz �ipra�je do mjesta gdje je potok izdubio korito kroz crnu zemlju. Dje�akovi obrazi bili su rumeni. Jens je gledao kako malim dlanovima sti��e uzde, podbov�i konja koji se spremio na skok, no uto Aleksej u posljednji �as sna�no povu�e uzde, prisiliv�i konja da se naglo zaustavi. Dje�akov sitan lik isko�i iz sedla i baci se na koljena u mrzlu vodu.

�Iza�i�, naredi mu Jens.

No dje�ak je u naru�ju dr�ao psa. Ili to�nije, pse�u glavu. Krupno sme�e tijelo le�alo je pod vodom, no Aleksej mu je podignuo glavu iznad leda kako bi mogao disati. Gladio mu je mokru nju�ku, uklanjaju�i mu travke iz o�iju.

�Pusti ga, Alekseju. Mrtav je.�

�Ne�u.�

�Iza�i iz vode. Smrznut �e� se na mrtvo ime.�

�Ne�u.�

Aleksej mu nikad prije nije proturje�io. Jens sko�i iz sedla i izvu�e uginulu �ivotinju iz vode. Bio je to krupan lova�ki pas o�tre crne dlake i zdravih bijelih zubiju. Le�ao mu je be�ivotno u rukama, natapaju�i mu odje�u, te ga Jens iznese na kopno dok ga je Aleksej i dalje dr�ao za uho iz kojeg se cijedila voda.

��elim ga odnijeti ku�i�, re�e Aleksej.

�Za�to?�

Dje�ak privine pse�u glavu na prsa. �Da ja umrem u rijeci, �elio bih da me netko pokopa.�

Jens mu na to nije mogao prigovoriti. Privezao je psa za ponijeva le�a te podignuo Alekseja na Junaka, popev�i se iza njega. Promrznulog je dje�aka umotao u svoj kaput i brzo odjahao.

�Uja�e Jense, jesi li ti ikad imao psa?�

�Jesam. Kad sam bio dje�ak, imao sam sna�nog psa za vu�u saonica. Bio je sr�an i imao je sna�ne zube. Zadao mi je nekoliko o�iljaka po kojima ga dan-danas pamtim. Svaki dje�ak trebao bi imati psa.�

Malena glava kimne, a potom se okrene i pogleda ga �eznutljivim o�ima.

Jens uzdahne. �Razgovarat �u s tvojom majkom.�

14

Jens je posjetio Valentinu kao �to je i obe�ao. Stajao je na pragu i osje�ao se nezgrapno poput mladog tikvana s polja sa slamom u kosi. Do�lo mu je da se sam sebi nasmije. Ugo��ivao je i izvodio najotmjenije dame iz kreme sanktpeterbur�kog dru�tva i ne trepnuv�i okom, osim kako bi o�ijukao s njima. A ova krhka mladica znala ga je samim okretom glave i trenutak du�im pogledom bar�unastih sme�ih o�iju nagnati na to da se osje�a kao da su mu stopala prevelika i ramena pre�iroka. U njezinim pokretima bilo je glazbe zbog koje su se druge �ene doimale nespretnima � �ak se i na saonicama uspravila s prljavog poda i smjestila na sjedalo pokraj njega lako poput da�ka ljetnog povjetarca s Neve.

Vrata je otvorio lakaj u livreji koji ga je uveo u predvorje. Vrlo dojmljivo. Jens se osvrnuo oko sebe spaziv�i pozla�eni luster i mramorne kipove u ni�ama du� zidova. Rusi su se voljeli razmetati bogatstvom kao �to se pauni �epire �arenim repovima.

�Gospo�ica Valentina trenuta�no je zauzeta. U modrom je salonu.�

Lakaj je bio �ilav �ovjek uska lica i neobi�no velikih dlanova. Jens mu pru�i svoju posjetnicu.

�Molim Vas, obavijestite je da sam stigao.�

Lakaj i��ezne. Trenuta�no je zauzeta. Mo�da s prijateljicom iz �kole? Sanktpeterbur�ke su dame tijekom jutra obi�avale u ko�ijama obilaziti jedna drugu dijele�i posjetnice, a poslijepodne navra�ati jedna kod druge na �aj, nakon �ega bi uslijedili raznorazni dru�tveni doga�aji i zabave u ve�ernjim satima. �ene su se znale presvla�iti i �est ili osam puta na dan. Jens se sjetio rije�i koje je Valentina izgovorila na mjese�ini: �elim... vi�e. Nije ju mogao kriviti. Ali postati bolni�arka? To je pak bilo ne�to sasvim drugo.

�Gospo�ica Valentina sada �e Vas primiti.�

U�ao je u modri salon. Vjerojatno je bio namje�ten u modroj boji, no on to nije primijetio � vidio je samo Valentinu. Sjedila je na sofi od brokata dok su joj ruke mirno po�ivale u krilu, uspravnih, �ak i preuspravnih le�a. Imao je osje�aj da joj je zbog ne�ega nelagodno. Mo�da zbog njegova nenajavljenog posjeta? No osmjehnula mu se, ustala i pru�ila mu ruku.

�Vrlo ljubazno od Vas �to ste mi do�li u posjet.�

Dr�ala se slu�beno, kao da mu nikad nije le�ala privijena uz grudi na ledenoj cesti u mraku.

�Nadam se da ste dobro.�

�Jako dobro, hvala Vam�, odvrati ona. �Premda posljednjih nekoliko dana �utim studen.�

Tamne je o�i zadr�ala na njegovima trenutak du�e nego �to je to bilo potrebno te je u njima spazio zadirkuju�u iskru prije nego �to je spustila trepavice i okrenula se uz �u�tanje svile.

�Dopustite da Vam predstavim zapovjednika �ernova.�

Tek je tada Jens primijetio da je u prostoriji jo� netko. Svjetlokos zapovjednik husarske garde, nao�ita �iroka lica koje je odisalo samouvjereno��u proisteklom iz iskustva ubijanja ljudi. Jens je to i prije vi�ao na vojnim licima, to uvjerenje u vlastitu nepobjedivost nakon �to su se borili u bitki i pre�ivjeli. No toga dana mladi �asnik nije zaudarao na krv i izgledao je jako stasito u besprijekornoj odori i �izmama visokog sjaja. Jens mu se uljudno naklonio, pomisliv�i kako ne bi bilo lo�e da ga zaposli u jednom od svojih tunela. Da ga malo zaprlja.

Valentina se osmjehne zapovjedniku. �Ovo je Jens Friis. On je in�enjer. Mislim da ste se upoznali one ve�eri na plesu.�

�Jesmo li?� upita zapovjednik �ernov. �Ne sje�am se.�

�Lako mogu�e�, odgovori Jens. �Plesna dvorana bila je dupkom puna.�

No obojica su se sje�ali. Jens je to vidio u zapovjednikovim o�ima. Sje�ao se onog trenutka kad je Jens stigao nose�i liker od limete i odmaglio s Valentinom njemu pred nosom. �ernov to nije zaboravio.

Sjeli su na stolce s visokim naslonima, a slu�avka im je poslu�ila �aj u poput papira tankim porculanskim �alicama s ki�enim zlatnim rubom. �alica za lutke. Jensa je bilo strah da je ne zdrobi u ruci. Valentina je razgovor vodila utabanim stazama: pri�ala je o novootvorenom restoranu na Aveniji Nevski, a potom na�ela temu tra�eva o knezu Feliksu Jusupovu, nasljedniku najbogatije obitelji u Rusiji, koji se netom vratio sa Sveu�ili�ta u Oxfordu u Pala�u Mojka. Spomenula je i K�esinskinu najnoviju baletnu izvedbu. No dosa�ivala se. Jens je to primijetio po uko�enosti njezinih ramena. Stoga mu je privuklo pozornost kad se nevinih, �irom otvorenih o�iju okrenula prema �ernovu.

�Recite, zapovjedni�e, lovite li?�

Jednostavno pitanje, no Jens je ipak za�uo skriveni prizvuk u njezinu glasu. No zapovjednik je bio mlad i jo� nije nau�io slu�ati ono �to �ene prikrivaju rije�ima koje izgovaraju.

�ernov se nagne naprijed, balansiraju�i smije�nu �alicu na koljenu. �Lovim.� �iroko joj se osmjehne, o�ekuju�i pohvalu. �Lani sam sudjelovao u carevoj lova�koj skupini s ameri�kim veleposlanikom.�

�Nije li to bio onaj lov tijekom kojeg je pobijeno pola �ume?� upita blago Jens.

�Da.� �ernov kimne Valentini, nesvjestan onoga �to se doga�a. �Osamdeset jelena i stotinu �etrdeset veprova. Nelo� ulov za jedan dan. Veli�anstvene rogove jednog od jelena koje sam oborio izlo�io sam na zidu u vojarni.�

�Vrlo domi�ljato�, re�e Valentina.

Nastao je tajac. Zapovjednik je prekasno shvatio da je na tankom ledu. Ostavljaju�i �ernova da grca u krvavoj jami koju je sam iskopao, Jens ispru�i duge noge i stane zadovoljno promatrati Valentininu kosu koja joj je u sjajnim uvojcima padala po ramenima. Tamnija od no�nog neba. Sa strane uhva�ena bisernim ukosnicama tako da su joj se u�i tek nazirale, nalik na mekane krhke �koljke.

�A lovite li Vi, gospodine?� upita �ernov s nakanom da i Jensa povu�e za sobom.

�Ne, ne lovim, zapovjedni�e.� Jens je svojem sugovorniku odlu�io pomo�i da se jo� malo dublje ukopa. �No volio bih znati koja Vam je omiljena vrsta pu�ke?�

Valentina hitro usmjeri tamne o�i prema Jensu pogledav�i ga podignute obrve. No prije nego �to im je zapovjednik otkrio koja mu je miljenica, otvorila su se vrata i u prostoriju je u�la Elizaveta Ivanova, elegantna u svijetloplavoj kineskoj svili. Oba mu�karca ustado�e.

�Zapovjedni�e �ernove�, pru�ila mu je ruku, �moj suprug sada je slobodan i mo�e Vas primiti. U radnoj je sobi. Dopustite da Vas otpratim.�

No zapovjednik je zadr�i. �Prije nego �to odem, a uz Va�e dopu�tenje, volio bih pozvati Valentinu na smotru husarskih ma�evalaca idu�i petak poslijepodne.� Okrenuo se prema Valentini i naklonio s takvom otmjeno��u da je Jensu do�lo da mu sasije�e koljena. �Bila bi mi �ast da nazo�ite tom doga�aju.�

�Ne, ja...�

�Dakako da ho�e�, razdragano �e njezina majka. �Va�e su smotre legendarne. Vrhunski prikazi vje�tine... i opasnosti. Sigurna sam da �e se to moje k�eri duboko dojmiti.�

�Ne, mama.�

�Gospo�o Ivanova.� Jens iskora�i naprijed. Bila je niska kao i k�er joj pa ju je nadvisio, unato� tomu �to joj je svijetla kosa bila spletena u pletenicu na vrhu glave. �Valentina je ve� pristala na jedan dogovor idu�i petak poslijepodne.�

�O? A koji to?�

�Danas sam do�ao kako bih ga potvrdio. Rije� je o nadzoru gra�evinskih radova koje je naru�io car. To je slu�beni posjet i car Nikolaj bit �e prisutan, kao i ministar Davidov sa suprugom.�

Vidio je kako se Valentini �ire o�i. �Kako divno.�

Majka joj se namr�tila.

Zapovjednik mrko pogleda Jensa. �To ba� i nije primjerena razonoda za mladu damu.�

�A gledati kako se mu�karci pretvaraju da se me�usobno bodu jest?� upita Valentina.

�Siguran sam da ne �elite razo�arati cara Nikolaja.� Jens se obra�ao njezinoj majci. �Bio je o�aran Va�om k�eri kad mu je svirala na koncertu. To je velika �ast.�

Vidio je kako se koleba.

�Uz pratnju, dakako�, dometne on.

�uo je kako je Valentina udahnula.

�No dobro�, nevoljko zaklju�i njezina majka. �Za ma�evala�ku smotru morat �e se strpjeti do idu�e prilike. No do�ite, zapovjedni�e �ernove, moj Vas suprug o�ekuje kako bi razgovarao s Vama. U me�uvremenu�, o�tro �e Jensu, ��elim Vam ugodno poslijepodne, gospodine.�

Ispratila je oba mu�karca iz salona, no dok su se vrata za njima zatvarala, kroz procijep se za�ula prigu�ena provala smijeha.

Valentina je stajala na plo�niku i uzbu�eno pogledavala prema Bolnici svete Izabele. Zgrada je bila ve�a nego �to je o�ekivala, a kameno pro�elje pocrnjelo je od starosti, lju�te�i se poput stara�ke ko�e. Visoki prozori bili su okovani zahr�alim �eljeznim re�etkama, no ni to je nije obeshrabrilo. Studen je bila �estoka pa je zavukla ruke u muf.

Kako bi bila bolni�arka, mora� biti izdr�ljiva.

Tako joj je bio rekao. Ispravila je ramena, gurnula vrata i zakora�ila u prostrano predvorje u kojem je mirisalo po sredstvu za dezinfekciju i jo� ne�emu, ne�emu neugodnom od �ega joj se �eludac prevrnuo. Unutra�njost je bila prostrana i sumorna, s previ�e sme�e boje. Hodnici su vodili prema prostorijama koje nije mogla ni zamisliti. S jedne strane nalazio se ured sa staklenom pregradom koja se protezala od jednog kraja do drugog, a iza njega sjedila je de�urna zaposlenica. Prstima je premetala nov�i� preko �lanaka prstiju kad joj je Valentina pri�la.

�Dobrij den�, Valentina se osmjehnula ne primiv�i osmijeh natrag. �Htjela bih razgovarati s nekim o obuci za bolni�arke.�

��elite zaposliti obu�enu bolni�arku?�

�Ne, zanima me kako postati bolni�arkom.�

�Pa, ta �e djevojka morati sama do�i ovamo. Na�a medsestra, glavna sestra, htjet �e s njom porazgovarati.�

�Pitam za sebe�, pojasni Valentina. �Ja sam ta.�

�Vi �elite postati bolni�arka?�

�Da.�

�ena se okrene i krene preslagivati neke papire. Valentina pretpostavi da tra�i obrazac, no potom primijeti da se �enina uska ramena tresu. Osjeti kako su joj se obrazi za�arili.

�Ima li nekoga s kim bih mogla razgovarati?�

�Niz onaj hodnik. Tre�a vrata slijeva. Prezime Gordanskaja.�

�Hvala Vam�, re�e Valentina. �Spasibo.�

�Djevojko, �eli� li savjet?�

�Da.�

�Ne trati si vrijeme. A ni Gordanskoj.�

�Ime?�

�Valentina Ivanova.�

�Dob?�

�Osamnaest.�

�Ima� li dopu�tenje roditelja da bude� ovdje?�

�Da.�

�Ima� li ikakva njegovateljskog iskustva?�

�Imam.�

�Kakva?�

�Sestra mi je nepokretna. Poma�em se starati o njoj.�

�Jesi li ikad prije radila?�

�Da.�

��to?�

�Radila sam u uredu.�

�Za�to si prestala?�

�Bilo mi je dosadno.�

�A misli� da ti posao bolni�arke ne�e biti dosadan?�

�Bit �e zanimljivije nego da cijeli dan ispunjavam obrasce.�

Medsestra Margarita Gordanskaja baci nalivpero na stol, zavali se svom te�inom u naslonja� sve dok drvo nije za�kripalo te stisne o�i toliko da su joj ih mesnati obrazi umalo progutali.

�Gubi se odavde�, re�e odrje�itim glasom koji se odbio od zidova male prostorije.

Valentina se nije pokolebala. �Za�to? Zar vam ne trebaju bolni�arke?�

�Naravno da trebaju. O�ajni�ki nam trebaju. Ali ne takve kao �to si ti.�

��to ne valja sa mnom?�

�Sve. Zato odlazi.�

�Molim Vas da mi ka�ete za�to.�

Poluzatvorene o�i se izbe�i�e. Bile su zemljane boje koja se mogla nazvati sme�om. �Za po�etak, la�e�. Jedino istinito u ovoj gomili gluposti koje si mi napri�ala jest tvoje ime i ono o tvojoj sestri.�

�Brzo u�im.�

�Ne.�

�Recite mi �to ne valja sa mnom?�

Medsestra odmahne glavom, od �ega joj se vi�estruka brada opasno ustalasala. �Pogledaj se samo u tom svom otmjenom ruhu. Ti si mlada bogata�ica koja ima previ�e slobodnog vremena pa joj je dosadno. Zasitit �e� se posla bolni�arke u roku od pet minuta. Molim te, ne trati mi vrijeme.�

Valentina je odjenula svoju najskromniju haljinu. I najstariji kaput.

�Ne�u se zasititi.�

�Ne mogu si priu�titi da protratim ionako nedostatna bolni�ka sredstva na obuku takvih kao �to si ti.� Gordanskaja ustane. Njezina u�tirkana odora nekoliko je trenutaka vodila bitku s impresivnim poprsjem koje je umalo ispalo iz nje, na koncu ipak pobijediv�i. �A sada, posljednji put, djevojko, molim te, iznesi tu svoju suludu odje�u i sulude ideje iz mojega ureda.�

Valentina pogleda u krzneni muf koji je izmrcvarila gnje�e�i ga prstima i iza�e bez rije�i.

Arkin je le�ao potrbu�ke. Zemlja je bila vla�na, kaput se prilijepio uz njega, a pozornost je usmjerio prema praznom obzoru. Poveo je trojicu nadobudnih mladih �egrta iz Raspovljeve ljevaonice, od kojih je jedan imao ru�na kolica na �etiri kola. Bilo mu je drago �to su po�li s njim. Zadatak nije bio te�ak, ali bio je pomalo opasan. Vlak je morao usporiti na to�no odre�enom mjestu kako bi istovario teret jer bi ih u protivnom netko mogao uo�iti. Odabrao je dionicu na kojoj su tra�nice bile potpuno ravne, kako nitko iz prednjih vagona ne bi vidio �to se doga�a otraga. S jedne se strane borova �uma prikrala sasvim blizu pruzi, a njezina gusta stabla pru�ala su dobar zaklon. Vjetar se vrtlo�io u granju iznad njihovih glava, otkidaju�i ledene sige koje su padale u snijeg uz mukao udarac od kojeg bi svi posko�ili.

Stup dima pojavio se na obzoru. Arkin osjeti kako mu bilo nabija. Najmla�i �egrt koji je stajao uz njega podigne glavu i �iroko se osmjehne. Arkin ga nje�no gurne laktom.

�Sagni se, Karle. Budi strpljiv.�

�Ako je pogre�an lo�a� u vlaku, ne�e se uspjeti zaustaviti.�

�Sve je sre�eno. Imaj povjerenja.�

Karl kimne, no namr�tena izraza lica. Bio je to de�ko od �esnaest godina sa �u�kasto-ri�om lavljom grivom, �iji je otac bio strojovo�a tog vlaka. Njegovo odu�evljenje svakim zadatkom bilo je toliko zarazno da je Arkin mladi�a razdragano pljesnuo po ko�tunjavom ramenu. �Ne brini se, tvoj otac mo�e s tim iza�i na kraj.�

�Naravno da mo�e.�

Huktanje parnog stroja zaorilo se kroz mrzao zrak, potjerav�i jato vrana iz kro�nji. Njihovo graktanje zazvu�alo je kao upozorenje pa Arkina preplavi trenuta�an strah. Ne zbog sebe � zbog mladi�a. Ptice kao da su graktale Karl, Karl. Ne. Predznaci su za one slabe volje.

Rika parne lokomotive bivala je sve glasnija uz beskrajnu �kripu klipova, dok se najednom nije pojavila, pu�e�i se prema njima niz prugu. Arkin se osvrne provjeravaju�i kako su ostala dva �egrta �to su bila skrivena zajedno s kolicima u sumraku �ume dublje me�u stablima. Dao im je znak. Ne di�ite glavu. Za�ula se �kripa metala i pi�tanje ko�nica koje mu je zastrugalo po �ivcima. U ustima je osjetio okus �a�e. Vlak se zaustavio, spor i trom, a Arkinu je trebalo svega nekoliko sekunda da isko�i iz zaklona, otvori te�ka klizna vrata posljednjeg vagona i dohvati pru�enu kutiju.

De�ko je �uvao stra�u. Pazio je da ne nai�e netko dovoljno budalast da gleda �to se zbiva. Kutiju su smjestili u kolica koja su dva �egrta smjesta odvukla prema mra�nom zaklonu izme�u stabala. Vrata vagona uz tresak su se zatvorila i vlak se po�eo kretati. No prozor susjednog vagona u posljednji se �as naglo otvorio i netko je ispalio hitac iz pu�ke prije nego �to je Arkin stigao povu�i Karla dalje od tra�nica. Pojurili su prema stablima. Krv je kapala slikaju�i crvene cvjetove po snijegu ispod njihovih nogu.

�Jesi li ranjen?� Arkin zabrinuto prodrma de�ka.

�Nisam, ali ti jesi.�

Arkin trepne. I tek onda osjeti �alac bola. Naslonio je dlan na uho, a kad ga je odmaknuo, shvati da su mu prsti crveni. Nasmijao se i obrisao dlan o hla�e. �Nije to ni�ta. Ogrebotina. A sad da te vidimo kako vu�e� ova kolica.�

Svi su se od�uljali kroz �umu s dragocjenom kutijom, dok im se dah ovijao oko njih. Arkin zahvali Morozovljevu Bogu �to su vrane ovoga puta pogrije�ile.

Magla je bila gusta i hirovita. Ovijala je prste oko Arkinova vrata i posezala mu za licem, vla�e�i i hlade�i mu ko�u. Podbo je ru�no kljuse na kojem je jahao ne bi li ubrzalo korak, no konj je bio svojeglav i nije ga slu�ao � kretao se vlastitom brzinom i vlastitim putem. Pripadao je Lavu Popkovu, �to je drugo mogao o�ekivati od proklete �ivotinje? Selo se najednom pojavilo uz cestu, sivo i sablasno, gube�i se svako malo iz vida zbog magle �to se vrtlo�ila oko drvenih koliba. Arkin je �uo hu�anje rijeke negdje u blizini dok je jahao mimo kova�eve radionice u kojoj je pe� rigala vatru. Zazvao je �ovjeka u ko�natoj prega�i.

�Sve�enikova ku�a?�

�Na dnu sela.� �ovjek u zemlji nacrta kri� pomo�u goru�eg vr�ka metalnog �iljka. �Ne mo�ete je proma�iti.�

Arkin je nije proma�io. Nad vratima se uzdizalo golemo, bijelo obojeno �eljezno raspelo koje kao da je iskakalo iz magle s namjerom da ga ��epa za vrat.

�Stani ovdje, rago jedna�, progun�a i zategne uzde, a �ivotinja napokon u�ini kako joj je re�eno. Arkin hitro sko�i sa sedla preina�iv�i torbu od vre�evine preko ramena i pokuca na vrata.

�Vhodite�, oglasi se tanak glasi�. �Naprijed.�

Arkin otvori vrata. Vonj vlage mije�ao se s mirisima kuhanja i goru�im borovim �i�arkama. To ga je podsjetilo na osje�aj kad je kao dijete u svom selu mislio da bi se vanjski svijet mogao u�uljati u ku�u ako prozor ostavi otvoren. Zatvorio je za sobom vrata ostavljaju�i maglu vani.

Unutra nije bilo mnogo namje�taja: nekoliko polovikija, ru�no tkanih sagova na podnim daskama, nekoliko grubo tesanih stolaca, pletena ko�ara koja je izgledala kao pse�i brlog pokraj ognji�ta, te iskrzane knjige naslagane na hrpu u uglu. Morozovu nije bilo ni traga, no na drugom kraju prostorije jedna je djevoj�ica, ne starija od �etiri ili pet godina, sjedila na drvenom stolcu pr�e�i luk u tavi na �tednjaku. Vje�to je protresla tavu kako jelo ne bi zagorjelo prou�avaju�i Arkina krupnim modrim o�ima koje su izra�avale �u�enje, a ne dobrodo�licu. Kosa joj je bila zapanjuju�a. Padala joj je u dugom ravnom slapu do pola le�a, toliko svijetla da se �inila srebrnom.

�Zdravo�, re�e on i nasmije�i se.

Nije uzvratila osmijeh. �Otac mi je zauzet.�

Uzela je kuhinjski no� koji se �inio prevelikim za njezinu sitnu ruku i po�ela sjeckati �e�njak na dasci pokraj sebe. Neobi�no ga je uznemiravalo gledati tako malo dijete kako te poslove obavlja s lako�om proisteklom iz dugogodi�nje navike, no sjetio se da je Morozovu umrla �ena te da je ova si�u�na djevoj�ica o�ito preuzela njezinu ulogu.

�Mogu li razgovarati s tvojim ocem?� upita on. �Va�no je.�

Ona preusmjeri pozornost - bio joj je manje zanimljiv od luka - no o�tricom no�a poka�e prema vratima u dnu prostorije. Arkin im pri�e i podigne zasun. Po�alio je istog trena. Nasred gole i hladne spava�e sobe kle�ao je �ovjek pognute glave i gol do pasa, bi�uju�i se po le�ima malim bi�em. Na dnu svakog od pet jezika od sirove gove�e ko�e bio je �vrst uzao, a svi su bili umrljani krvlju. �ovjek je bio otac Morozov.

�Ispri�avam se�, re�e Arkin i �urno se povu�e.

Vratio se u vanjsku prostoriju, sjeo na jednu od drvenih stolaca i pri�ekao.

�Rekla sam Vam da je zauzet�, re�e djevoj�ica.

�Da, bila si u pravu.�

Nikad to ne bi rekao za sve�enika. �to li je samo Morozovu do�lo da to radi? Iz dana u dan borio se kako bi drugima olak�ao patnje, a istovremeno je sam sebe namjerno ranjavao. Arkinu je to izazivalo mu�ninu. Sjedio je u ti�ini dok se vrata spava�e sobe nisu otvorila, a sve�enik u�ao, odjeven u halju i s uobi�ajenim blagim osmijehom na licu. Arkin mu je na licu tra�io samodopadan izraz koji bi takva pokora trebala izazvati, no nije ga opazio.

�Zdravo, Viktore, ba� sam razmi�ljao o tebi. Jesu li granate uspje�no isporu�ene?� Sjeo je ne pokazuju�i nikakvu nelagodu, ni tjelesnu ni du�evnu, premda je zacijelo �uo kad je Arkin u�ao u sobu.

Arkin se protiv volje osmjehnuo. �Da, zbog toga sam i do�ao. Kutiju smo zasad sakrili u Sergejevljevu kupaonicu, no ondje nije sigurna. Ku�a mu je vjerojatno pod prismotrom. Moramo je brzo premjestiti.�

�A granate? Jesu li u dobrom stanju?�

Umjesto odgovora Arkin posegne u torbu od vre�evine i izvadi : no �to se u njoj nalazilo: naboje s metalnim dr�kom i kutiju streljiva. Dodao ih je sve�eniku koji ih je pomno pregledao.

�Njema�ka vojna oprema uvijek je najbolja�, re�e sve�enik.

Kutija je prokrijum�arena preko nekoliko granica, upotpuniv�i im zalihu oru�ja. Kad kucne �as, bit �e spremni. Ratnu opremu redovito su premje�tali diljem Sankt Peterburga, pohranjuju�i je u jamama duboko ispod grada, kako bi velik njezin dio bio na sigurnom �ak i ako bi im razotkrili jedno od tajnih skrovi�ta. Mjere opreza uvijek je valjalo poduzimati budu�i da im je prijetila stalna opasnost od uljeza. Arkin je neprestano morao zatomljivati nezadovoljstvo sporim tijekom slavne revolucije.

Odjednom se sjeti Valentine Ivanove u automobilu. Izbavi nas odavde, to mu je bila rekla. Zapovjednim tonom, no ono mi urezalo mu se u pam�enje. Ne mene, nego nas. Htjela je spasiti svoju voljenu Katju, nepokretnu siroticu. Prezirao je sve ono �to je obitelj Ivanov predstavljala. Kapitalisti�ki izrabljiva�i. No i preko volje osje�ao je po�tovanje prema starijoj sestri. U njoj je prepoznao istu onu dosljednost i odlu�nost koja je i u njemu gorjela i disala.

�Trocki je pristao do�i i odr�ati govor�, obavijestio je sve�enika.

�Otli�no! Izvrsno!�

�Trebat �e nam crkvena dvorana.�

�Sredit �u to.�

�Sad moram i�i. Ministar �eli da ga ve�eras odvedem na zabavu njegove ljubavnice.� Magla se vani zgusnula.

�Izvoli.� Djevoj�ica je sko�ila sa stolca i pru�ila mu debelu kri�ku crnoga kruha s pr�enim lukom. �Zovem se Sofija.�

�Spasibo�, re�e on iznena�eno i odgrize zalogaj. Jelo je bilo �estoko, puno za�ina i �e�njaka. �Sjajno, hvala ti.�

��to ti je s uhom?� upita ona ozbiljno.

Metak iz pu�ke raznio mu je donji dio u�ne resice koju je sada prekrivala zgru�ana crna krasta.

�Ni�ta stra�no. Samo ogrebotina. Tko se jo� boji malo bola?� Pogled mu se ukrstio sa sve�enikovim te su u tom trenutku jedan drugoga razumjeli.

�Moj otac ka�e da pomo�u bola u�imo.�

�Onda �e cijela Rusija nau�iti, Sofija.�

Pojeo je kruh s lukom, sko�io u sedlo i otkasao u uskovitlanu maglu. U roku od nekoliko sekunda nestao je u mraku, a jedna mu je misao neprestano bubnjala u glavi. Cijela �e Rusija nau�iti.

15

Valentina je �urila preko Aleksandrova trga dok su joj se sjene vrtlo�ile po licu, a udari vjetra razgonili oblake preko neba.

Nikad ni�ta nije i�lo glatko.

Obi�la je jo� tri bolnice i u svakoj �ula isti odgovor. Previ�e si bogata. Predobro si obrazovana. Nisi za to. Premda je zatvorenih o�iju znala previjati zavoje i ve� je poznavala svaku kost u ljudskom tijelu, kao i krvo�ilni sustav i to�ke koje je valjalo pritisnuti kako bi se zaustavilo krvarenje.

Jesam za to.

Mora� biti izdr�ljiva. Izvadila je Jensovu posjetnicu iz d�epa i ponovo pogledala adresu. I�i �e pje�ke. Dvaput je pitala za put, no i unato� tomu shvatila je da je pogre�no skrenula, zalutav�i u mirnu pokrajnju ulicu na �ijem se dnu nalazila crkva bijelog pro�elja. Zlatni kri� na kupoli bacao je duga�ku sjenu na cestu. Skupina mu�karaca okupila se oko �eravnika na drugom kraju ulice kao da ne�to �ekaju. Ba� dok je prolazila mimo crkve, iz nje je iza�ao mladi� i podignuo dvije vre�e iz ru�nih kolica koja su stajala pred vratima.

��to, zaboga, radi� ovdje, Arkine?�

Kao da mu je zarila no� u rebra. Trgnuo se i posrnuo pod te�inom vre�a, ispustiv�i jednu. Tresnuv�i o tlo, razderala se i iz nje su se otkotrljala dva krumpira.

Piljila je u vre�u. Arkin je piljio u nju.

�Za�to ste tu?� upita on brzo.

�Pogre�no sam skrenula.�

��ini mi se da nemate pojma kamo idete.�

Nije to rekao svojim uobi�ajenim izrazom lica � ozbiljnim izrazom voza�a. Na ovome licu bilo je strogih bora i drskih uglova. Rije�i su mu se zamrznule u ledenom zraku izme�u njih, a ona mu ih je po�eljela nagurati natrag u usta. Najednom je �u�nula, podignula dva krumpira i pru�ila mu ih.

�Ovo je tvoje, vjerujem.�

�Spasibo.�

Mahnula je prema vre�ama. ��to radi� s ovime?�

�Poma�em ocu Morozovu.�

Bacila je pogled prema crkvi. �Je li sve�enik ovdje?�

�Da. Dijeli hranu siroma�nima.�

Osje�ala je njegov znati�eljni pogled na sebi. �Poku�avam prona�i put do glavne ceste. Bi li mi bilo pametnije vratiti se putem kojim sam do�la?� upita.

�Odluka je Va�a. Mo�ete nastaviti ovuda, ili se vratiti na poznati put.� Imala je blagi osje�aj da ne govori o cesti, no on poka�e iza njezina ramena. �Glavna cesta je natrag u ovom smjeru.�

�Hvala ti.� Krenula je da ode.

On je podignuo vre�e, po jednu ispod svake ruke, i krupnim se koracima uputio natrag u crkvu, ne primje�uju�i da za sobom ostavlja trag od krumpira. Gledala ga je kako ulazi, a zatim podignula sve krumpire i odmar�irala u crkvu. Zrak je u njoj bio hladniji, a predvorje sku�eno. Pred Valentinom su stajala prastara drvena vrata �to su vodila u unutra�njost crkve, no slijeva joj se pru�ao kratak prolaz na �ijem su se dnu nalazile stube �to su vodile dolje. Na najvi�oj stubi le�ao je krumpir.

Si�la je potpuno ne�ujno. Stube su zavojito vodile do podzemne prostorije, mra�ne i prostrane, s nadsvo�enim stropom i vla�nim kamenim zidovima �iji ju je sna�ni miris zapahnuo po licu. Iz pravca praznoga stola oko kojega su bili poredani stolci dopirali su mu�ki glasovi. Mu�karci su joj bili okrenuti le�ima.

�Oni bi samo pri�ali. Puste rije�i. Dosta mi je vi�e toga�, re�e netko.

�Sla�em se s tobom po tom pitanju, Antone. Naslu�ali smo se dovoljno praznih rije�i. Sad je vrijeme za djela.�

�Prestanite se �aliti.� Arkinov glas. �Svi �elimo vi�e djela. Danas �e do�i i obratiti nam se, pa �emo saznati �to je naumio...� Zastane.

Ugledao ju je. Sve su se o�i okrenule u smjeru njegova pogleda te je Valentina za�ula potmuo uzrujani �amor kad su postali svjesni njezine prisutnosti.

�Zaboravio si ostale krumpire.� Pru�ila mu je one koje je dr�ala u ruci.

Svi pogledi bili su uprti u nju. Mu�karci su se stali �vr��e omatati �alovima, prikrivaju�i lica. Primijetila je da su vre�e nehajno ba�ene na stol, a iz one pokidane poispadalo je kvrgavo povr�e kao iznutrice iz rasporene svinje, no ispod krumpira le�alo je ne�to �to uop�e nije nalikovalo na povr�e, ne�to uglato umotanu u crnu tkaninu. Arkin joj se stao hitro pribli�avati.

�Draga djevojko, daj da te rasteretim toga.�

Glas joj je dopro iza le�a. Okrenula se i zatekla crnu figuru kako stoji nadvijena nad nju na najni�oj stubi.

�Hvala Vam�, promucala je i pru�ila mu krumpire.

�Ovo je otac Morozov.� Arkin je stigao do nje. ��to, zaboga, radite ovdje dolje? Mislio sam da ste oti�li.�

�Brate�, toplim glasom izusti sve�enik nastoje�i izgladiti Arkinove o�tre i drske rije�i, �red je da go��u do�ekamo srda�nije.� Zami�ljeno joj je promotrio lice pogladiv�i se po bradi. Nosio je crnu sutanu od grubog sukna i izno�en crni �e�ir, s mjedenim raspelom pri�vr��enim za prsa tik ispod rasku�tranih krajeva brade. �Dobrodo�la si ako nam se �eli� pridru�iti, tko god bila, draga moja. Okupili smo se ovdje kako bismo se zajedno pomolili za na�u domovinu u ovim te�kim vremenima i od Svevi�njega zatra�ili savjet i mudrost.�

Nikakav zvuk nije joj dopirao iza le�a, no mogla je osjetiti kako je promatraju. Sve�enikovo lice bilo je izbrazdano poput kore stare jabuke, no pretpostavila je da nije stariji od njezina oca. Osmjehnula mu se. Obrazi su joj bili uko�eni.

�Hvala Vam, no morala bih po�i. Samo sam Vam htjela donijeti krumpire koji su se rasuli po ulici.�

To je �ak i njoj zazvu�alo glupo. Stoga je, kad se odmaknuo u stranu, ubrzala uza stube. Mu�karci okupljeni oko �eravnika razmaknuli su se kako bi je propustili te je �ustrim korakom odmaknula do dna ulice. Svjesna da je prate pogledima, pitala se tko im to danas dolazi odr�ati govor. I kakve naume ima.

Ulazna vrata uz tresak su se zatvorila, prenuv�i Valentinu. Zapuh prohladnog zraka izvana poremetio je mir na donjem odmori�tu te je prestala kora�ati. Nagnula se preko ograde gledaju�i donji kat. Nesvjestan njezine prisutnosti, Jens je preskakao dvije stube odjednom dok mu je svjetlo iz plinske svjetiljke zavojito padalo na plamenu kosu kao da ga privla�i njegova unutra�nja energija. Ruka mu je poletjela uz rukohvat, hitra i odlu�na. Je li se uvijek ovakav vra�ao ku�i s posla? Ovako pun �ivota?

�Zdravo, Jense.�

Zastao je i sjevnuo pogledom uvis. �im ju je spazio, o�i su mu se promijenile. Ne�to se u njima preobrazilo. Otvorio je usta kao da �e ne�to re�i, no nije. Presko�io je zadnju stubu i pri�ao joj toliko blizu da ju je umalo dotaknuo, no nije to u�inio. Primijetila je to, na�in na koji je zadr�ao tu udaljenost me�u njima. O�i su mu pomno pretra�ivale njezino lice.

�Je li se �to dogodilo?� brzo je upitao.

�Ne. Samo moram razgovarati s tobom.�

Nije joj micao pogled s lica.

�Kako si u�la? Stvorila se poput �arobne vile pred vratima mojega stana.�

Nasmijala se primijetiv�i kako joj promatra usta.

�Tvoj me je paziku�a pustio unutra. Rekla sam mu da sam ti ro�akinja.�

Osmjehnuo se, podrugljivo nakriviv�i usne, �to ju je na trenutak podsjetilo na njihov zajedni�ki ples na balu.

�Je li ti povjerovao?� upita on.

�Mislim da jest. Rekao je da te mogu pri�ekati ovdje na odmori�tu gdje je toplo, umjesto vani na plo�niku.�

�Onda je taj blesan i gluplji nego �to sam mislio.�

�Za�to?�

�Jer si odve� lijepa da bi mi bila ro�akinja.�

Te su je rije�i zatekle nespremnu. Nije se nasmijao izgovoriv�i ih, samo ih je nehajno izrekao na mirnom pra�njavom odmori�tu i pro�ao mimo nje kako bi otklju�ao vrata stana. Zgrada je bila stara, ki�enih zidnih �tukatura od gipsa i s obiljem baroknih rezbarija i karni�a, no sad je ve� oronula. �ak je i zrak u njoj bio star i bar�unast, kao da ga je previ�e ljudi udisalo tijekom previ�e godina. Valentinu je zapanjilo to �to �ovjek takvih naprednih ideja bira �ivjeti u tako staromodnoj stambenoj zgradi.

Otvorio je vrata ki�enom kretnjom. ��elite li u�i?�

Ona odmahne glavom. �Mislim da je bolje da ne.�

�Dakako.� Uljudno nakloni glavu. �Ne �elimo ugroziti tvoj ugled, zar ne?�

Smijao joj se ispod te uljudne vanj�tine.

�No mo�da bih�, re�e ona zamahnuv�i tamnom kosom, �i smjela... Kao Va�a ro�akinja, dakako.�

Zelene o�i postale su joj jo� zelenije. �Kao moja ro�akinja�, ponovi on poput jeke.

Pro�la je mimo njega i u�la u stan.

U takvoj prostoriji jo� nikad nije bila. Sav namje�taj bio je svijetao, boje meda i takvih jednostavnih ravnih linija da je na trenutak pomislila da je nedovr�en. Podne borove daske bile su ugla�ane pijeskom i prekrivene raznobojnim tepisima, a pred ognji�tem je le�ao velik krzneni sag s dugim dlakama, svijetao poput zdjele mlijeka. Po zidovima su visjele uokvirene slike sobova u snje�nim krajolicima. Jedva se suzdr�avala da ne pilji.

�Onda, ro�akinjo, mogu li te ponuditi �ajem?�

�Ne, Jense, hvala ti. Ne smijem se dugo zadr�ati.�

Uzeo joj je obje ruke u svoje, a ona ih je pustila da po�ivaju ondje. Prou�io ih je. �Tako sitne ruke.� Prst mu je dodirnuo njezin dlan. �A toliko talenta u njima.�

Odmahnula je glavom. �inilo joj se da joj se plu�a pregrijavaju.

�Dakle�, re�e on, �o �emu mora� razgovarati sa mnom?� Nije joj pu�tao ruke.

�Rekao si da ima� prijatelja lije�nika.�

�Tako je.�

�Potrebna mi je njegova pomo�.�

�vr��e joj je stisnuo ruke te je osjetila kako joj se kosti me�usobno sudaraju. �Jesi li bolesna?�

�Ne, ni�ta takvo nije u pitanju.�

�Kakva onda pomo�?�

I tako mu je ispri�ala o bolnicama. Iz nje je prokuljalo sve o prezirnim o�ima �to su je odmjeravale preko stolova. O odbijenicama. Rekla mu je da su joj svi rekli kako je nedorasla zadatku. Unato� tomu �to su im trebale bolni�arke, nitko od njih nije imao povjerenja u nju.

�Ni obiteljski lije�nik ne �eli mi pomo�i.�

Rekla je Jensu koliko je to ljuti i kako joj je do�lo da nasloni glavu na stol i vi�e od bespomo�na bijesa, no umjesto toga krenula je u �etnju preko grada do ove ulice obrubljene drvoredom i pri�ekala ga. Saslu�ao ju je bez prekidanja, a kad je zavr�ila, nije joj rekao da odustane. Toga se bojala, da �e se njegov glas pridru�iti svima ostalima, da �e joj poku�ati istrgnuti budu�nost iz ruku ne shva�aju�i koliko joj to zna�i. No nije to u�inio.

�Do�i�, rekao je odrje�ito, �idemo razgovarati s Nikolajem.

�Spasibo. Hvala ti.�

�Pomo�i �e ti � makar mu morao obe�ati da �u mu pustiti da me idu�i mjesec pobje�uje u kartama. Ali�, nagnuo se bli�e i pozorno joj prou�io lice, �jesi li sigurna da to �eli�?�

One kinine. �Sigurna sam.�

�U redu onda. Hajdemo razgovarati sa starim �arlatanom.�

�Bi li mi pustio ruke?�

Pogledao je dolje, iznena�en. Kao da ih je ve� smatrao svojima.

�Ako moram.� Jednu je primaknuo usnama, nakloniv�i joj se. �Za budu�u sanitarku, bolni�arku Ivanovu.�

Nije mogla ne voljeti tog �ovjeka.

Kad su stigli, doktor Nikolaj Fedorin sjedio je na podu svoje prima�e sobe kartaju�i se sa svojom petogodi�njom k�eri i �e�kao se po brkovima poku�avaju�i se usredoto�iti.

�Ne zamjerite mi �to ne ustajem. Moja malena Ana potukla me je.�

Djevoj�ica im se �iroko osmjehne, dr�e�i karte prislonjene uz bradu. �Pustila sam tati da pobijedi jednu partiju.� No zakliktala je od sre�e kad je odigrao posljednju kartu, a ona je spremno pobila ja�om. Ru�icama je pograbila hrpicu u�e�erenih badema u koje su se kladili, a Jens se nasmijao, rasku�trav�i joj paperjastu plavu kosu.

�Ana, tvoj je otac najgori karta� u Sankt Peterburgu, a ti �e� biti jedna od najboljih.�

Ubacila je ocu u usta badem, utje�no ga potap�ala po obrazu te sa svojim plijenom odskakutala do prozorske klupe. Nikolaj je nalo�io da se poslu�i vino.

��to mogu u�initi za vas?� Sa zanimanjem je prou�io goste.

Jens ju je predstavio. �Ovo je Valentina Ivanova. Potrebna joj je tvoja pomo�, prijatelju. Htjela bi u�iti za bolni�arku, no u bolnicama su je odbili kao �nedoraslu zadatku�.�

�Jeste li?� Lije�nik se obratio Valentini.

�Jesam li �to?�

�Nedorasli zadatku.�

�Nisam.�

�Mo�da nije na Vama da o tome sudite.�

To je zazvu�alo grubo, no ona nije prigovorila. Kako da prigovori i�emu �to ka�e ovaj otac koji u maslinastozelenim hla�ama sjedi s k�eri na podu izvaljen poput dugonoga skakavca i dopu�ta joj da ga pobijedi u karta�koj igri? Nije znala da o�evi to rade.

�Dopustite da Vam ka�em zbog �ega smatram da sam dorasla bolni�arskom pozivu.� Ozbiljno pogleda lije�nika. �Proteklih sedam mjeseci poma�em njegovati svoju paraliziranu sestru. Savladala sam anatomiju ljudskoga tijela i�, poku�ala se sjetiti jo� ne�ega �to bi prevagnulo u njezinu korist, �sviram glasovir.�

Lije�nik trepne. Ona se nasmije�i. �Istog bih trena Va�u k�er mogla nau�iti da svira F�r Elise.�

Uz donji zid prostorije stajao je glasovir na �ijem su poklopcu bile naslagane hrpe knjiga, o�ito nikad otvoren. Djevoj�ica smjesta zaboravi na u�e�erene bademe i stane uspravno poput vojnika, zadr�avaju�i dah.

�Moja supruga imala je obi�aj svirati�, Nikolaj �e tiho. �Otada nitko nije taknuo glasovir.�

��ao mi je zbog Va�e supruge, doktore. Bila bi mi �ast svirati njezin glasovir i pou�avati njezinu k�er.�

�Jesmo li se dogovorili?�

Lije�nik se �eznutljivo zagleda u klavirski stolac od mahagonija na kojemu mu je neko� sjedila supruga. Kimne.

Ana odskaku�e preko sobe i ukloni knjige.

�Hvala ti, Jense.�

Odvezao ju je ku�i u ko�iji, no uglavnom su �utjeli dok se nebo mra�ilo, a na mostovima se po�ela paliti svjetla. Zimska poslijepodneva u Sankt Peterburgu nisu trajala dugo.

Jens i Valentina stajali su na �ljun�anom prilazu ispred njezine ku�e, a sjene su im �udnovato plesale jedna pokraj druge. Nisu pronalazili rije�i za rastanak.

�Radujem se posjetu tvojim tunelima u petak�, re�e ona vedro. Zbog tame mu nije mogla potpuno vidjeti lice. �Bit �e uzbudljivo vidjeti kakve si radove izveo.�

�Drago mi je.�

Ne�to u na�inu na koji je to rekao nije valjalo.

�Ne�to nije u redu?�

�Ni�ta �to ne bih mogao rije�iti.�

Na�as je opazila breme �to ga je nosio na svojim �irokim ramenima, o�ekivanja koja je morao ispuniti.

�Velika je to odgovornost, zar ne?� tiho �e ona. �Iz dana u dan.�

�Vidjet �e� kako je kad postane� bolni�arka.�

�Radujem se tomu.�

To ga je napokon nagnalo na smijeh. �Jedva te �ekam vidjeti u odori.�

Nasmijala se, no osje�ala je da ne�to nije u redu, poput �vori�a u ina�e glatkom tkanju. �U svakom slu�aju, hvala ti �to si me spasio od mogu�e prestra�ne sudbine. Umrla bih od dosade da moram provesti makar jedno poslijepodne gledaju�i odrasle mu�karce kako se igraju ma�evima.�

�Floretima. Ne ma�evima.�

Ona slegne ramenima. �I jedni i drugi su dosadni.�

�A tuneli nisu?�

�Ne, tuneli nikako nisu. Oni imaju svrhu.�

On zakorakne mal�ice unatrag. Dalje od nje.

�Valentina.�

Bilo joj se usporilo. �ekala je.

�Valentina, o �emu je onaj husar htio razgovarati s tvojim ocem?�

�Zapovjednik �ernov?�

�Da, zapovjednik �ernov.�

�Pih, on mi ni�ta ne zna�i. Zaboravi ga.� Prstima zamahne kroz mrzao zrak kao da �eli otresti svaki njegov trag s njihovih vr�aka.

�Nije te�ko pogoditi o �emu je htio razgovarati s tvojim ocem. O tebi.�

�On mi ne zna�i ni�ta�, ponovi ona, ovaj put izravnije, i zakora�i naprijed. �Ne�u imati nikakve veze sa zapovjednikom �ernovom. Nikakve.�

On pru�i ruku i uhvati joj bradu, podignuv�i je ravno prema zraci svjetla iz svjetiljke nad vratima. �Obe�ava�?�

�Obe�avam.�

�Dr�at �u te za rije�.�

Po�eljela je re�i dr�i me. Samo me dr�i.

Ti�inu je razbila buka motora automobila i kota�i su se uz �kripu ukopali u �ljunak. Otac joj je stigao ku�i, prekinuv�i njihov intimni trenutak.

�Valentina�, re�e Jens tihim glasom, pu�taju�i joj bradu, �ne dopusti da drugi donose �ivotne odluke u tvoje ime.�

Vrata automobila zalupila su se i Valentinin otac pri�e im grabe�i krupnim koracima. Valentina je uhvatila pogled voza�a koji je sjedio u odori na voza�evu mjestu o�tro je promatraju�i, no okrenula je glavu kao da ga ne vidi.

�Dobra Vam ve�er, gospodine.� Jens se pristojno nakloni njezinu ocu koji mu uzvrati jednako uljudnim kimanjem glave. Do brade umotan u debeo krzneni kaput, Filip Ivanov nalikovao je na medvjeda �to se povla�i u brlog dok je gun�aju�i otvarao ulazna vrata.

�Unutra, Valentina. Odmah, molim te. �elim razgovarati s tobom.�

U�ao je u ku�u ne pri�ekav�i odgovor. Ona je ostala stajati na mjestu dok se automobil nije udaljio prema gara�i sa stra�nje strane ku�e, te su nakratko opet ostali sami.

�Jense�, re�e ona, �ne zaboravi �to sam ti obe�ala.�

�Ne�, odvrati on tihim glasom od kojeg joj se je�ila ko�a, �ne�u zaboraviti. Nemoj imati ni�ta s njim.�

Ona kimne i pri traku svjetla �to je dopirao kroz ulazna vrata spazi kako mu se usne razvla�e u smije�ak. No sad joj je ve� bio daleko. Gledala ga je kako dugim sporim koracima odlazi prema ko�iji, gdje mu je konj tihim nji�tanjem po�elio dobrodo�licu. Valentina je znala da ne mo�e zaustaviti rije�i koje su potom uslijedile.

�Jense.�

On zastane. Svjetlo mu je padalo na rub �eljusti i uvojak kose.

�Jense, ho�e� li i ti tako?�

�Kako to misli�?�

��to je s onom �enom koja nosi zelene haljine i prostreljuje te pogledom? Onom koja hoda kao da je cijeli svijet njezin.�

On se namr�ti. �Grofica Serova?�

�Ah, da, i izgleda poput grofice. Ona.�

��to s njom?�

�Ho�e� li i ti prekinuti svaku vezu s njom?�

�ula je kako je udahnuo.

�Ho�e� li?� upita ponovo.

Krenuo je natrag prema njoj, ispru�iv�i ruku dlanom prema gore, kao da konju nudi jabuku. �Zamr�eno je�, objasni, �nije ba� lako...�

�Jasno mi je.� Valentina stisne zube.

�Ne, uop�e ti nije jasno. Obe�avam da ne�u imati veze s njom na na�in na koji ti misli�, ali i dalje �u je morati posje�ivati jer... Valentina, nemoj...�

Bilo je prekasno. Nestala je zalupiv�i vrata za sobom.

Zamr�eno je. �to je pod time mislio? Kako li je samo mogao i dalje imati nakanu posje�ivati groficu Serovu? Zacijelo je shva�ao da...

�Valentina�, govorio je njezin otac, �za po�etak ti �elim re�i da imam dobre vijesti za tebe.�

Dopustit �e joj da postane bolni�arka. Opustila se i zahvalno mu se osmjehnula. �Hvala ti, tata.�

�Upoznala si zapovjednika �ernova?�

�Da.�

�Nao�it mu�karac, sigurno �e� se slo�iti.�

Valentina kimne. Trudila se biti ljubazna. Nije zaboravila broj �etiri sa svojega popisa. Nagnati oca da mi oprosti.

�Njegov otac je grof �ernov�, objasni on, �glava jedne od najistaknutijih obitelji u Sankt Peterburgu. Zapovjednik je iznimno bogat mladi�. Jesi li svjesna toga?�

�Mama mi je to spomenula.�

��elim da se uda� za njega.�

Te su je rije�i presjekle. O�tre poput britve.

�Tata.� Nije vikala. Nije preklinjala. Samo je tiho rekla: �Ve� sam ti rekla da se nemam namjeru udavati. Kanim se skrbiti o Katji.�

Na trenutak je nije htio pogledati. �Zapovjednik �ernov zatra�io je moje dopu�tenje da ti se udvara. To je velika �ast.� Jagodi�ne kosti pomicale su mu se kao da �va�e ne�to tvrdo. �Ne �elim vi�e slu�ati te budala�tine, Valentina. Tvoja majka i ja �vrsto smo odlu�ili. Vjeruj mi da kao tvoj otac znam �to je najbolje za tebe. Kad bude� starija, zahvaljivat �e� mi.�

Stajala je nepomi�no na perzijskom sagu. �Tata, ne �elim te ljutiti, zbilja ne �elim, ali jednako se tako ne �elim udati za zapovjednika �ernova. Objasnila sam ti da...�

Obrazi su mu se zajapurili poprimiv�i tamnocrvenu boju, a guste se obrve spojile nad razo�aranim o�ima. Znala je da se osje�a kao da ga je iznevjerila.

�Valentina, molim te, nemoj mi proturje�iti.�

�Ili �to, tata? �to �e� u�initi?� Poku�ala se osmjehnuti. �Izbi�evati me?�

Pri�ao joj je, zagrlio je oko ramena i poljubio je u sljepoo�nicu. �Hvala ti �to si spasila Katju. No sada mi treba� u�initi ovu uslugu. Jednostavno je tako.�

�Poslat �u Katju od ku�e.�

U sobi je bilo hladno, no Valentina to nije primje�ivala. Svukla je odje�u baciv�i je na pod, no ko�u nije mogla svu�i. Uvukla se u krevet i prekrila glavu pokriva�em. Uto su pro�li �marci.

Jednostavno je tako.

Ni�ta tu nije bilo jednostavno. Ni s njezinim ocem, ni s Jensom.

�Jense, dala sam rije�. Nikakve veze s njime. Zaklela sam ti se.�

Vjetar joj je zakucao na prozor.

�Pa za�to onda, Jense�, pro�aptala je, �ti meni nisi obe�ao isto?�

Umirila je bilo, i��ekuju�i da joj njegov tihi glas za�amori u glavi. Minute su prolazile, a od glasa ni traga, pa je zbacila pokriva� sa sebe.

��to radi� ovdje vani?�

Valentina je posko�ila. �Ni�ta.� U mraku je jedva uspijevala razabrati krupan lik Lava Popkova koji je stajao naslonjen na zid ku�e udaljen desetak koraka. Da nije progovorio, ne bi ga ni primijetila pod gustom koprenom mraka.

�Koliko dugo stoji� tu?� upita.

�Dovoljno dugo.�

��pijunira� me? Za oca?�

On zabrunda. �ula je kako je pljunuo.

Stajali su vani na �ljun�anoj stazi iza ku�e gdje bi u ovo doba godine sunce danju jedva dopiralo, a no�u bi se tlo smrznulo. Led i snijeg nakupili su se u skliskim brazdama. Valentina ih je strugala �tapom, bodu�i ih i opipavaju�i prstima za�ti�enima rukavicom. Pomno ih je pretra�ivala pedalj po pedalj pri svjetlu �to je padalo s prozora glazbenog salona. Htjela je zamoliti Popkova da joj pomogne, no rije�i su joj zapele u grlu, pa je sama nastavila potragu u ti�ini. Punih pet minuta nijedno nije progovorilo.

�Tra�i� ne�to?� upita on napokon.

�Da.�

��to?�

�To je moja stvar.�

�Hladno je ovdje.�

Nije ni�ta rekla, nego je nastavila strugati led. Jo� pet minuta ti�ine.

�Ovo tra�i�?�

Naglo je podignula glavu. Nije se pomaknuo s mjesta nego je ispru�io ruku. Oprezno mu je pri�la preko leda i zapiljila mu se u krupnu �aku. Usred nje le�alo je ne�to sjajno i metalno. Otela mu je to iz ruke, �vrsto stisnuv�i dlan. Bio je to klju� glasovira.

�Gade!�

Glasno se nasmijao.

Udarila ga je �tapom po koljenu, a onda ga odbacila i po�ela se smijati zajedno s njim. Neobi�an zvuk njihova smijeha odjekivao je mrzlim no�nim zrakom.

�Gade jedan�, ponovila je.

A potom se kri�om vratila u ku�u.

Viktor Arkin promatrao je Popkova kako se polako vra�a u konju�nice. Krupni se Kozak satima skrivao u sjeni, ne obaziru�i se ni na snijeg ni na o�tar vjetar, �ekaju�i da djevojka do�e potra�iti ono �to je izgubila. Kao da je znao da �e do�i prije ili poslije. Promatrao je kako je Popkov dra�i i zadirkuje sve dok nije planula na njega, te mu je zavidio na nehajnoj lako�i kojom je to u�inio. Popkova kao da uop�e nije bilo briga. Nazvala ga je gadom, no nasmijali su se tome. Zajedno su se smijali. Arkin nije mogao doku�iti za�to.

Sa �enama se osje�ao nelagodno i zanijemio bi, ne znaju�i o �emu bi htjele razgovarati. Sve �ene na politi�kim sastancima kojima bi prisustvovao bile su grlate i agresivne. Imao je dojam da �ele biti mu�karci. Katkad bi osjetio poriv da porazgovara s Valentinom i Elizavetom Ivanovom, zaustavi automobil i zbilja porazgovara s njima, sazna �to im je na umu. Iz nekog razloga Valentinu nije mogao pro�itati. Zbog toga je ostao onako zate�en kad ga je uhvatila kako istovaruje streljivo u crkvi, jer nije imao pojma kako �e reagirati. Bilo je o�ito da je sumnji�ava, no ho�e li podijeliti svoje sumnje s ocem? Ho�e li mu re�i da pozove Ohranu?

Morat �e biti oprezniji, sada vi�e no ikad. Tiho se vratio do gara�e, u�ao unutra i zatvorio vrata. �ivci su mu bili napeti, no ovamo gotovo nitko nije ulazio � bilo je sigurno. Osje�aj je svaki put bio isti, vatra �to ga razdire, poriv da odjuri u novi dan. Kopkalo ga je nestrpljenje pa se poku�ao umiriti tako �to je oti�ao do dna gara�e, iza automobila. Uza zid naslagao je urednu gomilu kartonskih kutija u kojima su se nalazili dijelovi motora, spremnici za motorno ulje, krpe za la�tenje, rasuti alat, komadi�i strojeva i sve ostale stvari kojima je i bilo mjesto u gara�i. Nitko ne�e posumnjati; nitko ne�e rovati dublje.

Samo je on znao za kutiju, onu koja je le�ala pospremljena na dnu. Samo je on znao �to se u njoj nalazi.

16

Bolni�arka Sonja imala je biti Valentinina pratnja toga poslijepodneva. Krupna �ena sjedila je uspravno na sjedalu Turicuma odjevena u najbolji crni kaput i rukavice. Valentina je primijetila da ima nov �e�ir s crvenom vrpcom od bar�una.

�Imamo golemu �ast�, re�e bolni�arka Sonja blistavih o�iju, �vidjeti cara.�

�Istina.�

I bila je istina. Valentina je toga bila i te kako svjesna. No Arkin je sjedio ispred nje za upravlja�em, a ona se pitala kakve se misli roje u njegovu proleterskom mozgu.

Kad je automobil stigao na odredi�te, mjesto nije bilo ni nalik na ono �to je o�ekivala. Zami�ljala je drvenu kolibu pokraj goleme rupe u zemlji u kojoj su s unutra�nje strane pri�vr��ene ljestve. Pla�ila se silaska pod zemlju i kod ku�e ostavila ve�inu podsuknji kako bi se lak�e koristila nogama. Na maj�ino inzistiranje odjenula je kaput od lisi�jega krzna i �e�ir, budu�i da �e biti u dru�tvu cara Nikolaja, no ispod je imala jednostavnu vunenu haljinu visokog ovratnika za za�titu od hladno�e i udobna kroja za lak�e kretanje.

�Uzbu�ena?� upitala je bolni�arku dok su izlazile iz automobila.

�Dan kad upoznajem cara Nikolaja bit �e mi jedan od najboljih dana u �ivotu.� Bolni�arka Sonja s nevjericom je odmahivala glavom. �Nisam mogla zamisliti da �e me ikad dopasti takva �ast.�

Arkin je stajao pokraj stube kako bi joj pomogao da iza�e iz automobila. Valentina ga pogleda. No na njemu nije ni�ta vidjela. Imao je onaj svoj voza�ev izraz lica, no okladila bi se u svoj muf od samurovine da je prislu�kivao njihov razgovor.

�Arkine�, re�e.

�Da, gospo�ice Valentina.�

�Kad parkira� automobil, mo�e� se vratiti ovamo i klicati caru kad stigne.� Pogledala mu je ravno u be��utne sive o�i. �Ako �eli�.�

�Hvala Vam, gospo�ice Valentina.�

Kratko mu se osmjehnula. Sitna osveta za onaj pucanj iz pu�ke. Potom je promotrila zgradu u koju su se spremali u�i. Nije to bila nikakva da��ara, nego upravo suprotno: golema trokatnica sagra�ena od opeke �iji su ulaz uokvirivali rasko�no isklesani zidovi. Najupe�atljivije bilo je pro�elje koje se izvijalo prema van, kao da opona�a tunele �to su se kri�om poput lopova protezali ispod gradskih ulica. Nikakvih golemih rupa na vidiku, barem ne jo�. A ni kozaka u odorama, carevih osobnih tjelohranitelja.

Vrata su se �irom otvorila te joj se srce nepravilno uzlupalo kad je ugledala Jensa kako stoji na ulazu. Jednu je ruku pru�io prema njoj u znak pozdrava, nestrpljivo, �to je bilo u suprotnosti s njegovim ina�e besprijekornim manirima.

�Dobar dan, dame, dobrij den. Stigle ste. Mislio sam da �ete se mo�da predomisliti oko izlaska po ovako gadnoj magli.�

Zar je stvarno mislio da ne�e do�i?

Prvo se naklonio starijoj �eni i rekao: �Uljep�ali ste mi dan. bolni�arko Sonja, s tim veli�anstvenim �e�irom. Zadovoljstvo mi je upoznati Vas.�

Njezini se obrazi zarumenje�e. �Ova starudija? Pomislila sam da bi me njegov obod mogao za�tititi od kapanja vode u tunelima.�

�Vrlo pronicavo�, osmjehnuo se.

Valentini je do�lo da istrgne bolni�arkinu ruku iz njegove, no oprostila mu je kad se naposljetku okrenuo prema njoj. Sve mu je oprostila jer ju je pogledao kao da je cijeli dan �ekao ovaj trenutak i cijelu no� odbrojavao minute. Dopustio joj je da to vidi, nije to skrivao od nje. Mislila je da �e mu zbog magle o�i danas biti bez sjaja, no one su blistale bojom prvih izdanaka proljetne trave, bojom koju prije nije vidjela, barem ne u ne�ijim o�ima. Uzeo joj je ruku i na�as joj se u�inilo da �e je prinijeti usnama, no suzdr�ao se. Umjesto toga duboko joj se naklonio, toliko da mu je vidjela tjeme i kosu koja je str�ala kao da joj se nekamo �uri. Morala se obuzdati da je ne dodirne.

�Dobar dan, Jense�, tiho je rekla.

Pogledi su im se ukrstili. Jo� su je uvijek zbunjivali njegovi osje�aji prema grofici, no danas je to odlu�ila ostaviti postrani. Prste je nakratko obavila oko njegovih prije nego �to joj je ispustio ruku.

�Jesmo li svi ovdje?� upitala ga je. �Spremni za dolazak cara Nikolaja?�

Usta su mu se stisnula. �Bojim se da je Njegovo Carsko Veli�anstvo imalo drugih neodgodivih obveza. Na koncu nam se ipak ne�e pridru�iti u razgledavanju gra�evinskih radova.�

Bolni�arka Sonja razo�arano zacvili. �O�, re�e otegnutim izdahom.

�Ispri�avam se zbog nepredvi�ene promjene plana, no Njegovo Carsko Veli�anstvo ima previ�e obveza koje mu oduzimaju vrijeme. No zato su ovdje ministar Davidov i njegova supruga.�

�Ali ne i car?� kukala je bolni�arka.

�Ne i car.�

�Ne budi smije�na, bolni�arko�, strogo �e Valentina. �Do�le smo vidjeti gra�evinski pothvat. Sigurna sam da �e� nakon �to ga vidi� biti manje razo�arana.�

�Valentina, jesi li i ti razo�arana?�

Jens je postavio to pitanje tako neuvijeno da ju je zatekao.

�Ne.�

�Uistinu?�

�Do�la sam vidjeti tunele.�

�Onda bolje da ti ih poka�em.�

Pru�io joj je ruku te su zajedno pro�li kroz vrata. Iza njih zacijelo je bilo predvorje i u njemu drugi ljudi, no ona ih nije primijetila, svjesna samo sna�nih kostiju njegove podlaktice pod svojim dlanom i topline njegova ramena uz njezino.

�Tuneli�, podsjetila je samu sebe. �Zbog toga sam ovdje.�

Prevarila se oko hr�avih ljestvi. Si�li su u te�ko mehani�ko dizalo koje je podsje�alo vi�e na kavez za �ivotinje nego na prijevozno sredstvo za ljude. �eljezna su se vrata uz tresak zatvorila, a Valentini je �eludac ostao na prizemlju dok joj je ostatak tijela potonuo u utrobu zemlje. Pozdravila je gospo�u Davidovu, sjetiv�i je se s bala, te se upoznala s ostalim posjetiteljima, no nitko od njih nije joj se urezao u pam�enje. Misli joj je obuzeo Jens i njegovi tuneli. Tuneli su mu bili izrazito prijete�i. Zaudarali su po strvini, kao da se neka �ivotinja ondje utopila, te je kroz njih neprestano strujao propuh. �inilo joj se da joj di�u u lice. Niz zidove se cijedila voda, a mrkli mrak ispunjavao je svaki kutak koji nisu osvjetljavale svjetiljke nanizane na oblom svodu.

Posjetitelja je bilo ukupno dvanaest, uklju�uju�i i nju, te �etiri zaposlenika na projektu, koje je Jens predstavio kao in�enjera, geodeta, nadzornika radova i stru�njaka za vodu. Svi su se oni kretali kroz tunele prirodno kao krtice, saginju�i se bez razmi�ljanja kad bi se razina stropa spustila, automatski okre�u�i lica ustranu kad bi pro�li pokraj kakva bo�nog kraka tunela iz kojeg bi ih zapahnuo vla�an i hladan zrak.

Prethodno su se gore u predvorju odr�ali govori. Jens je govorio o svrsi projekta, o potrebi za sustavom odvodnje i kanalizacije kojim �e se unaprijediti zdravstveno stanje u gradu. O dvije tisu�e mrtvih pro�le godine i koleri koja je uzela maha u siroma�nim �etvrtima. O milijunima galona vode koje crpke svakodnevno propu�taju. O poplavama kojima pogoduje mo�varno tlo na kojima je Sankt Peterburg izgra�en, a koje vrvi komarcima. O milijunima opeka koje se peku u Moskvi i potom prevoze. O radnoj snazi koja danono�no odra�uje dvanaestosatne smjene. O odvodnim cijevima �to se ravno poput strijela prote�u daleko na sjever sve do Finskog zaljeva.

I prije nego �to je zavr�io govor u dvorani, Valentina je prestala slu�ati njegove rije�i. Zurila mu je u usta promatraju�i kako mu se usne pomi�u. Imao je �iroku �eljust zanimljiva oblika. Nosio je ko�nati �e�ir koji mu je spljo�tio kosu i debele �izme s gumenim potplatima u kojima je �ljapkao kroz vodu. Svi�alo joj se kako ga svi pozorno slu�aju dok govori, �ak i mrgodan ministar Davidov, te kako se, kad je zavr�io govor, premjestio tako da stane pokraj nje.

�Znati�eljna?� upitao ju je.

�Da, jako.� �Upla�ena?�

�Da, jako.�

�Ne vjerujem ti.�

Nasmijala se. �Ovo je izvanredno postignu�e�, dometnula je. �Zacijelo se jako ponosi�.�

On kimne, smije�e�i joj se i prou�avaju�i joj lice. Bolni�arka Sonja bila je odve� zauzeta razgovorom s gospo�om Davidovom o kori�tenju kamfora za uklanjanje ustajalog mirisa iz ku�e. Upravo se okretala s namjerom da ga predlo�i Jensu kao rje�enje za neugodne mirise pod zemljom, kadli se zvuk nalik na pucanje Zemljine kore zaorio tunelom, paraju�i bubnji�e. Zemlja se rascijepila pod Valentininim nogama.

Svjetla se pogasi�e. Tama zadrhti. Odjeknu�e krikovi, no prigu�i ih prasak stijena i opeka �to su se uru�ile odozgo. Valentina posrne, obuzeta panikom. Bila bi pala da je ne�ija ruka nije uhvatila za zape��e i povukla gore uza zid. Tapkala je u mraku tra�e�i put, obnevidjela. Gu�ila se od pra�ine, no bila je dovoljno prisebna da dr�i usta zatvorenima.

�Ovuda�, za�uje Jensov glas pokraj sebe. O�tar i ljutit.

Povukao ju je za sobom. Nije mogla disati ni razmi�ljati. U�i su je boljele. Pognula je glavu dok ju je vukao u manji bo�ni krak tunela.

�Ovuda!�

Valentini se naprezao mozak. No pru�ila je ruku iza sebe, napipala ne�iju i povukla je, ne �ele�i je ispustiti. Vika se odbijala od zidova dok su posrtali naprijed, no ni�ta nije imalo smisla. Srce joj se popelo u grlo i nije mogla gutati. Zbunjenost joj je zakr�ila um zajedno s pra�inom.

No �ak i u tom mrklom, zagu�ljivom mraku, Jens je znao kamo ide, a prsti su mu se ovili oko njezina zape��a �vrsto poput �ice. Nije ju kanio pustiti. Ta ju je misao vodila naprijed.

Naposljetku je nastupila ti�ina. Onakva ti�ina kakva postoji samo pod zemljom. Jens ju je dobro poznavao, tu potpunu odsutnost zvukova. Katkad se pitao je li smrt takva; ne pakao u kojem bjesni vatra. nego hladna i neumoljiva odsutnost svega. Bez �ivota, bez zvuka, bez svje�eg zraka. U�ini mu se da �e mu glava prsnuti od bola. Zapalio je svije�u i jedini primijetio da mu ruka drhti. Oko sebe za�uo je uzdahe olak�anja kad je zatreperio plamen. Odavno se zakleo da se ispod zemlje nikad ne�e spustiti bez �ibica i svije�e u d�epu.

�Koliko nas je?� Prebrojio je glave. �Osam.�

Osam od sedamnaest. Blagi Bo�e! Ministar Davidov bio je tu zajedno sa suprugom, kao i Kroskin, mladi geodet. No ni traga pomo�nom in�enjeru. Ni Prutzu, stru�njaku za vodu. Tko jo�? Podignuo je svije�u jo� vi�e, a sjene su se razletjele kroz zrak zasi�en pra�inom.

Valentina je bila tu, �u�e�i na tlu. Na trenutak je u�asnuto pomislio da je ozlije�ena, ali nije bila, pomagala je bolni�arki nagnutoj nad Kroskinom koji je le�ao opru�en na vla�noj zemlji. Jedna nogavica bila mu je razderana, a ko�a na potkoljenici presijavala mu se od krvi. Preostalo dvoje, brkati �lan Dume i njegova �ena, stajali su drhte�i. On je o�tro jecao, a ona ga je njihala u naru�ju �ap�u�i mu kratke naputke. �Tiho, Jakobe, bez suza, tiho, obri�i o�i.�

�Umrijet �emo ovdje�, izgovorio je zadihano.

Valentina podigne glavu. �e�ir joj je ispao, a tamna joj je kosa bila puna zemlje. Usmjeri pogled u Jensa.

�Ho�emo li?� upitala je. Izravno pitanje. �Ho�emo li umrijeti?�

Svi pogledi bili su uprti u njega, a Jensu se u�ini da su te�ki kao i slojevi stijena iznad njihovih glava.

�Ne. Njet. Naravno da ne. Pogledajte gdje se nalazimo. Ovo nazivamo me�ukomorom. Ovdje su dvije zapornice, jedna pokraj druge, za usmjeravanje i kontroliranje protoka vode kroz onaj ondje otvoreni jarak.� Pokazao je rukom prema tami do koje nije sezalo svjetlo svije�e dok mu je vru�i vosak kapao po prstima. Nastavi govoriti. Nastavi im puniti glave rije�ima kako bi im odagnao strahove. �No ovamo�, odmaknuo se od natiskane skupine, �na kuki, spremno za slu�aj nu�de, nalazi se ovo.�

Podignuo je uljanicu, poput �arobnjaka �to izvla�i zeca iz �e�ira. Upalio ju je uz pomo� svije�e gledaju�i kako im njezino svjetlo boji pepeljasto siva lica u bole�ljivu �u�kastu boju.

�Moramo in�enjerima iznad zemlje dati vremena da provjere �to se dogodilo�, nastavio je. �Trenuta�no su svi gore u �oku ba� kao i mi ovdje dolje.� Na silu se osmjehnuo. �Ovdje smo sigurni�, re�e im. �Zahvalite Bogu.�

�Kako znate da se svakog �asa neki novi svod ne�e uru�iti?�

Bio je to ministar Davidov. Proklet bio. Svi su se zagledali u svod od opeke koji je na najvi�em mjestu iznad njihovih glava bio visok dva metra, primje�uju�i pukotine. Jens je osje�ao kako se miris njihova straha polako �iri komorom.

�Tunel je sna�an i �vrst.�

�Toliko �vrst da se uru�io na nas.� Davidovljevo mr�avo lice upalo je od napetosti.

�Ne.�

�Kako to mislite, Friise?�

�Tunel se nije uru�io zato �to je nedovoljno �vrst.�

Valentina ustane, sitna prilika u polumraku pe�ine. �Dogodila se eksplozija. �ula sam je.�

�Ne govorite gluposti, djevojko. Svod je bio klimav. Uru�io se na...�

�U pravu je�, umije�a se Jens. Kakav o�tar sluh. Bila je budna, pa�ljivo je slu�ala. Ve�ina ljudi ne slu�a.

�Koji vrag poku�avate...�

�Andreju�, ljubazno �e gospo�a Davidova pola�u�i dlan na suprugovu ruku, �ne sada. Prebrodimo ovo �to bolje znamo. Optu�be ostavi za poslije.� Osvrnula se oko sebe i nasmije�ila se. To nije bio posebno uvjerljiv smije�ak, no pomogao je. Napetost je mal�ice popustila.

�Gospo�o Davidova, pravo zborite. Moramo ostati smireni. Sada je najva�nije provjeriti koliko je tko ozlije�en.� Jens pri�e Kroskinu, geodetu, koji je le�ao na podu. Mladi� je svijao ruke na prsima ne bi li tako umanjio bol. �Koliko je lo�e?�

Kroskin iskrivi lice. �Pre�ivjet �u.�

�Svi �emo pre�ivjeti.�

Bolni�arka kimne u znak ohrabrenja. �Ko�a mu je na jednoj nozi potpuno oderana ispod koljena, no kost sre�om nije slomljena.� Rukama je ve� sna�no pritiskala ranu jednom od svojih podsuknji.

�Evo.� Jens iz pojasa izvu�e d�epni no�i�.

Kroskin razroga�i o�i.

�Ne�emo ti odsje�i nogu, de�ko�, Jens ga utje�i. �Samo �emo razrezati zavoje.� Polo�i ruku bolni�arki na rame. �Dajte sve od sebe�, promrmlja. �Davidove, do�ite ovamo i razre�ite nekoliko zavoja.�

Dodao je no� ministru.

�Ima li jo� ozlije�enih?�

Nitko se nije oglasio. Jens baci pogled na supatnike zato�ene u tom podzemnom paklu u kojemu je vladala gotovo potpuna tama, i odu�evi se njihovom hrabro��u. Osjetio je nalet po�tovanja prema njima, �ak i prema onome gadu Andreju Davidovu koji se prihvatio paranja podsuknje kratkim, u�inkovitim pokretima.

�Svi smo natu�eni i puni masnica, znam, no...�, ovo im se ne�e svidjeti, �ako nema nekih ve�ih ozljeda, sad bih vas napustio.�

�Ne. Nemoj.�

Bila je to Valentina. Primijetio je da ima ogrebotinu na vratu.

�Vra�a� se onamo, zar ne?�

�Moram.�

�Jer bi moglo biti jo� ozlije�enih.�

Ozlije�enih. Zdrobljenih. Priklije�tenih stijenama. Ljudi koji krvare i ljudi na umoru. �ivih. Mrtvih. Svi ti prizori iskrsnuli su u glavama okupljenih.

Valentina brzo dometne: �Odve� je opasno da ide� sam. Povedi nekoga sa sobom.�

Povedi mene sa sobom. To je htjela re�i.

Osvrnuo se po podzemnoj komori. Odlu�io je sa sobom povesti najslabijeg �lana skupine, onoga zastupnika iz Dume, kako svojim strahom ne bi poljuljao one koji ostaju. Jens nije mogao riskirati da me�u njima izbije panika dok ga nema. �Vi.� Poka�e prstom prema zastupniku iz Dume. �Do�ite sa mnom.�

Valentini se iz grla otme tihi uzdah. Ovako izbliza mogao je vidjeti kako joj se zemlja slijepila za trepavice. No nije ju mogao povesti. Nije znao na kakve bi unaka�ene udove mogli nai�i ondje dolje. Nanovo je zapalio svije�u i uhvatio zastupnika iz Dume za lakat, usmjeriv�i ga natrag prema otvoru tunela. Osje�ao je kako �ovjeku drhti ruka.

��ekajte!� Valentina ga zaustavi. �Uzmite svjetiljku, vama �e biti potrebnija nego nama. Nama ostavite svije�u.� Odnijela mu je svjetiljku koja je stajala pokraj ranjenika. �Uzmi je.�

�Hvala�, re�e on. �Spasibo.�

�Oprezno.�

Jens kimne. �Ministre Davidov�, dovikne, �pazite na �ene.�

�Jense�, Valentina �e na to ispod glasa, �zar ne zna� da mi �ene pazimo na vas mu�karce?�

�Zna�i, trebao bih tebe povesti sa sobom?�

�Trebao bi.�

�Ne mogu.�

�Znam. Ovdje nema zvijezda koje bismo mogli gledati.�

Nije mogao ne osmjehnuti se. A potom je oti�ao, crni ga je tunel progutao takvom brzinom da je na trenutak posumnjao je li uop�e �iv.

Valentina je osje�ala nedostatak. Ne svjetla, koje se u me�uvremenu svelo na bijedan plami�ak zbog kojega su ljudi bili jo� tjeskobniji, razdra�ljivi poput ma�aka u vu�jem kavezu. Nego njega, njegove �vrste osi. Bez Jensa komora se �inila znatno praznijom, zrak smrdljiviji, a ljudi sitniji. Spasila�ki pothvat koji se prije samo nekoliko minuta �inio izglednim najednom je postao neizvjestan. Bojala se da se ne�e vratiti.

Vidjela je kako se kre�e u mraku kao da posjeduje ove tunele, kao da pripadaju njemu, a ne gradu � onako kako ljudi posjeduju ku�e. I po prvi put sinulo joj je �to za njega zna�i ovo uru�avanje voljenih mu tunela. Iz razmi�ljanja prenuo ju je bolan jauk kojim se oglasio mladi geodet. U�inila je sve �to je mogla kako bi Kroskinu bilo udobno nakon �to mu je bolni�arka Sonja podvezala nogu, no nije imala mnogo izbora. Pod glavu mu je stavila �al i prekrila ga krznenim kaputom, zatisnuv�i ga oko njega, nastoje�i mu odagnati bol. Stenjanje je prigu�ivao dlanom kojim si je prekrio lice, i premda mu je drugi dlan po�ivao izme�u njezinih, nije govorio.

�Je li Va�a obitelj u Sankt Peterburgu?� upitala ga je.

Kimnuo je, ni�ta vi�e.

�Ja imam sestru�, tiho re�e. �Zove se Katja.� Katja, nisam mrtva. Ne vjeruj im ako ti ka�u da jesam. I ne strahuj za mene. Vratit �u se, ne�u te napustiti, obe�avam. �Plavokosa je kao i Vi i obo�ava se kartati. Imate li Vi sestru?�

Mladi� ponovo kimne.

�Kako Vam se zove sestra?�

Ni�ta. Po�eo je jo� vi�e drhtati.

�Postoje sigurnosni sustavi�, re�e mu. �Postupci za spa�avanje. Izvu�i �e nas odavde, ne brinite se.�

Dlan mu klizne s lica. �Je li to istina?�

�Dakako da jest.�

�La�e.� Davidov je stajao pokraj nje, a sjena mu je po�ivala na njoj, o�trih bridova pri svjetlu vo�tanice. �Ba� kao �to je lagala da je �ula eksploziju.�

�Zbog �ega bih lagala?� upita Valentina.

�Kako bi za�titila Friisa. Razapet �e ga kao nesposobnjakovi�a ako odavde iza�emo �ivi.�

Valentina se osvrne oko sebe. �Je li jo� tko �uo eksploziju?�

Bolni�arka Sonja odmahne glavom. Gospo�a Davidova stajala je nepokretno blizu svije�e na tlu, kao da se ne usu�uje odmaknuti se od nje. Sjena joj je plesala po zidu. Smeteno je zurila u supruga. Samo je supruga zastupnika iz Dume, koja je �u�ala oslonjena o pete, �estoko kimala.

�Ja sam je �ula�, potvrdi. �U�i me jo� uvijek bole od udara. A Vas?�

�Da�, re�e Valentina i pogleda gospo�u Davidovu.

Ministrova �ena polako kimne.

�Eksplozija�, ponovi Valentina. Poznavala je taj zvuk. Urezao joj se u pam�enje u Tesovu. �Bomba.�

Ta rije� razbila je krhku lju�turu pod kojom su se skrivali.

�Zbog �ega bi tko napao kanalizacijski sustav?� pro�ap�e bolni�arka Sonja. Suze su joj klizile niz obraze.

�Ne kanalizacijski sustav�, odsije�e Davidov. �Zar ste toliko blesavi da ne shva�ate tko je trebao biti meta?�

�Car�, Valentina �e bez uvijanja. �Namjeravali su ubiti cara.�

Promatrala je svije�u niz koju se cijedio vru� vosak, stvaraju�i lokvice. Gledala je kako vrijeme dogorijeva. A on se ne vra�a. Htjela je po�i za njim, no umjesto toga slu�ala je uvijek prisutan zvuk vode �to se vrtlo�i i navire. Poku�ala je procijeniti �tetu koju je pretrpjelo pet lica okupljenih oko plamena. Na taj na�in nije razmi�ljala o vlastitom gubitku.

Bolni�arka Sonja bila je smirena. Ve� se susretala sa smr�u i ozljedama. Da, plakala je, no ruke su joj bile mirne dok je njegovala pacijenta koji je le�ao na podu. Geodet je bio rastrojen i preznojavao se, ne mogav�i podnijeti bol i strah. No gospo�u Davidovu bilo je te�e pro�itati budu�i da je naviknula zatomljivati osje�aje.

Samo joj se jedna sitna bora urezala izme�u obrva, kao �to bi se i njezinoj majci znala kad bi imala glavobolju.

Mama? Ne brini se za mene.

Supruga zastupnika iz Dume bila je druga�ija. Nije mogla mirovati. Sjela bi, pa bi ustala, pa kora�ala, uzrujano si dodiruju�i odje�u, kosu, grlo. Bila je mr�ava, toliko da je u mraku nalikovala vi�e na sjenu nego na osobu. �Mu�karaca ve� dugo nema�, re�e.

�Tra�e ostale�, objasni Valentina. �Za to treba vremena.�

�Ali moglo bi se odroniti jo� stijena.�

�To bismo �uli. I ne brinite se: mu�karci bi nas dozvali.�

Davidov zakora�i izme�u njih. �Nema potrebe da se odve� brinemo jer je me�u nama netko tko nam jam�i spas.�

�Tko?� upitaju �ene.

Davidov usmjeri pogled prema Valentini.

�Ja?�

�Da, Vi.�

�Za�to ja?�

�Jer �ete uskoro postati dragulj Sankt Peterburga.�

�Kako to misli�, Andreju?� upita ga supruga.

On se nije obazreo na nju. �Nije li tako, mlada damo?�

�Ne.�

�Valentina Ivanova uskoro �e se udati�, objavi on. �Za sina jedne od najuglednijih obitelji u Sankt Peterburgu.�

�Ne.� Valentina obri�e ruke o prljave suknje. �To je la�.�

�Va� me otac osobno izvijestio o skora�njim zarukama. �estitam, draga moja. A zbog Vas �e obitelj �ernov preokrenuti nebo i zemlju � a i stijene � kako bi Vas izvukla odavde. Bude li potrebno, poslat �e i vojsku.�

Valentina osjeti kako se zrak oko nje promijenio. Zatreperila je blijeda nada. O�i su se zakrijesile, a srca br�e zakucala.

�Ministre, imate li �igice?� upita mirno Valentina.

On se namr�ti. �Imam.�

�Svije�a se brzo topi. Trebali bismo je �tedjeti.�

�Molim?�

�Moramo je ugasiti.�

Tama je bila potpuna. Svi�alo joj se tako. U njoj se mogla sakriti. Nije mogla vjerovati da se ikad bojala Jensovih tunela.

Jense. Vrati nam se.

Svih �estero sjedilo je u krugu na hladnom tlu, dodiruju�i se stopalima, kao ukotvljeni jedni uz druge. Tako se nitko ne�e osje�ati izdvojeno u mraku, sam uz zvuk brzih kora�i�a �takora �to se �uljaju iz jednog tunela u drugi.

Valentina osjeti kako se ministar koji joj je sjedio zdesna naginje prema njoj. �Vi ste bistro i ljupko stvorenje, draga moja�, re�e ispod glasa, �odve� inteligentno da bi se povinovalo volji drugih kad je Va�a tako o�ito sna�na. Poslu�ajte savjet starog veterana. Upotrijebite svoje oru�je.�

�Oru�je?�

�Najja�e od svih, draga moja. Svoju ljepotu.�

�Znate li koje je najja�e oru�je?� upita ga Valentina u mrklom mraku. �Ono kojim se nikad ne�u mo�i poslu�iti.�

�Koje to?�

�Roditi se kao mu�karac.�

On se zasmijulji, duboko u grlu. Osjetila je kako kima u znak priznanja da je u pravu.

Je li mrtva?

Arkin si je to pitanje postavio tisu�u puta. Je li Valentina mrtva?

Nije htio da umre. Ni da bude ozlije�ena. Ili prestra�ena. Zaprepastilo ga je koliko je htio da je �iva. Dosad je ubijao samo neznance i to uvijek zbog vi�eg cilja, no ovaj je put bilo druga�ije. Njezino ga je lice proganjalo. Od eksplozije nije ga mogao odagnati iz misli.

Podignuo je pogled prema prozoru njezine sobe, no nje nije bilo.

Stajao je na hladno�i ispred ulaznih vrata. I �ekao. Polovicu svojega prokletog �ivota proveo je �ekaju�i. Kad su ministar Ivanov i njegova supruga naposljetku si�li niza stube, oboje umotani u debela krzna, oboje uko�eni i �utljivi, sjeli su na modru ko�u i nisu progovarali. Zurili su u suprotnim smjerovima. To nije bilo ni�ta neobi�no, no Arkina je rastu�ilo �to ni u ovakvom trenutku, dok im se k�i smatrala nestalom, nisu uspijevali prona�i ne�to �to bi ih ujedinilo. Je li toliko malo toga ostalo izme�u njih?

Ulice su bile pune prometa, no on je pustio misli da otplove unatrag do onog razgovora sa Sergejevom.

�Car Nikolaj ide posjetiti nove kanalizacijske tunele�, rekao je bio Arkin svojemu prijatelju. �Ovo nam je prilika, Sergejeve.�

�Jesi li siguran?�

�Da. Obiteljska bolni�arka ne prestaje o tome pri�ati. I ona je pozvana kao pratnja starijoj Ivanovljevoj k�eri. To je savr�eno mjesto za postavljanje zamke.�

Sergejev zagun�a. �Kvragu i ova moja ruka. Ovakav ti ne mogu biti od koristi. Jo� nisam u stanju ponovo raditi pod zemljom.�

Arkin ga bri�no potap�a po zdravom ramenu. �Ne mo�e�, dru�e moj, znam to. Ali tvoj brat mo�e.�

Krenuli su raspodijeliti pu�ke i Arkin si je te ve�eri prvi put nakon mnogo mjeseci dopustio da se napije. Napetost je bila zvijer s kand�ama i o�njacima koja mu je �ivjela u utrobi i �ivoga ga izjedala.

Filip Ivanov oti�ao je kimnuv�i kratko supruzi i uputio se u Ministarstvo na nasipu, dok je Arkin okrenuo automobil i vratio se Nevskom avenijom. Pred kroja�kim salonom gospo�e Monique itvorio je vrata Turicuma i, premda mu to nije bio obi�aj, pru�io Elizaveti Ivanovoj ruku kako bi joj pomogao da si�e niza stubu automobila. �inila mu se krhkom, a ina�e o�tre crte lica mek�ima i nejasnima. Ona ju je prihvatila i zahvalila mu prije nego �to je za�la ispod modro-bijele tende trgovine.

�Ne�e me biti sat vremena�, rekla mu je. �Ne du�e.�

�Da, gospo�o.�

Kupio je novine i pro�itao ih u automobilu. Iz njih je malo toga saznao. Nazivali su to nesre�om, uru�avanjem svoda tunela. Ni spomena bombi. Ni spomena poku�aju ubojstva. Prokleti gadovi. Prokleo je cara Nikolaja zbog hirovitosti: bez njega, cijeli taj korumpirani ustroj uru�it �e se jer se ne�e imati na �emu temeljiti. Kad mu je ministar Ivanov rekao da je Njegovo Carsko Veli�anstvo toga dana oti�lo klizati na ledu s djecom u Carsko selo umjesto u posjet tunelima, do�lo mu je da zaurla. Kad �e vi�e taj ustanak? Kad �e po�etak vrlog novog svijeta za koji je Arkin prodao svoju du�u?

Kad se gospo�a Ivanova na koncu pojavila, pokrenuo je motor automobila. Pri�ekao je da tramvaj otklopara mimo njih prije nego �to se uklju�io u promet ispred ko�ije s obiteljskim grbom, no pogled na sve te rasko�ne trgovine i restorane samo mu je produbio osje�aj razo�aranja. Iskreno je vjerovao da �e od danas ta mjesta pripadati obi�nom narodu Rusije. Vozio je brzo, �ele�i pobje�i �to dalje odande.

Zvuk ga je, kad ga je u prvi mah za�uo, prenuo. Na trenutak je pomislio da je pregazio ma�ku. Jedan jedini glasni vrisak od kojega su mu se naje�ile dlake na zatiljku. Naglo je utihnuo, no do tada je ve� shvatio da mu dopire iza le�a. Okrenuo se i ugledao Elizavetu Ivanovu nagnutu naprijed, laktova u krilu i lica uronjena u dlanove. Stenjala je.

Arkin skrene u pokrajnju uli�icu i zaustavi automobil. �Gospo�o, je li vam lo�e?�

Krzneni kaput nije se pomaknuo, �ulo se samo to tiho, neprekinuto stenjanje. Zurio je u njezin shrvani lik i zatekao se kako �udno di�e. On joj je ovo u�inio nalo�iv�i da se bomba postavi u tunel. Ustao je s voza�koga sjedala i stao na zale�eni plo�nik dok mu je vjetar poku�avao otpuhati kapu.

�Gospo�o?� re�e.

Stenjanje utihne. Ostala je i dalje pogrbljena, dok su joj tihi jecaji curili kroz prste. Nagonski je sjeo na sjedalo pokraj nje. Time je prekr�io sva mogu�a pravila, no nije ga bilo briga. Sjedio je pokraj nje, ne dodiruju�i je i ne govore�i, a kad je naposljetku prestala drhturiti i pru�ila ruku prema praznini na sjedalu izme�u njih. on je polo�io svoj dlan na njezin. Rukavica na rukavici, najblje�a mogu�a utjeha, no ostali su tako. Minute su prolazile. Nekoliko pje�aka pogledalo ih je iznena�ena izraza lica, no Arkin se na njih nije obazirao.

�Hvala ti�, pro�aptala je.

Polako, kao da izranja iz vode, Elizaveta Ivanova ispravila se u sjede�i polo�aj te duboko i drhtavo udahnula. Nije ga pogledala niti je odmaknula dlan, no le�a su joj ponovo bila ravna, a suze su prestale.

�Mo�da je jo� uvijek �iva�, tiho re�e Arkin.

�Ne smijem u to vjerovati.�

�Ne odri�ite se nade.�

Usne su joj se razvukle u blago podrugljiv osmijeh. �Nade sam se odrekla prije mnogo godina.�

�Nema potrebe za tim. Nada nas tjera da idemo dalje.�

�Nada u �to?�

�U to da vam je k�i jo� �iva. U �ivot vrijedan �ivljenja.�

Okrenula se prema njemu i on u njezinim plavim o�ima spazi hladnu osamljenost. �ubara joj je bila nakrivljena, a uvojak svijetle kose ispao je iz ukosnice, vise�i joj preko obraza. Po�elio joj je ispraviti �ubaru i namjestiti uvojak. Ispraviti i namjestiti joj �ivot.

�Je li Va� �ivot vrijedan �ivljenja?� upita ona Arkina.

�Naravno.�

Pomno ga je prou�ila, kao da prvi put primje�uje tamne vrhove njegove kose pod kapom, liniju njegovih usana i oprezan izraz u o�ima. Dlan joj je i dalje le�ao pod njegovim.

�Hvala ti, spasibo�, ponovo je rekla.

Elizaveta se naslonila u sjedalu i zatvorila o�i. Vidio je kako joj se o�i pomi�u pod gotovo prozirnom ko�om vje�a, nemirne kao i kucanje njegova srca. U ti�ini je pri�ekao dok u sebi nije prona�la ono �to joj je trebalo da nastavi. Kad je po�elo snije�iti, on je odmaknuo dlan, vratio se na prednje sjedalo i odvezao je ku�i.

Jens Friis vratio se do njih. Valentina je prva opazila blijedo svjetlo svjetiljke, prva koja je sko�ila na noge i prva koja ga je pozdravila te vidjela da Jens koji se vratio nije isti onaj koji ih je napustio. Lice mu se promijenilo. Na neki neobja�njiv na�in kosti su mu bile druga�ije razmje�tene, kao da ih je ne�ija nepoznata ruka rastavila dok ga nije bilo i nanovo ih slo�ila. O�i su mu utonule dublje, a na svakom kraju usana urezala se duboka bora. Bio je otresit. Nepristupa�an. Kratkim je re�enicama objasnio �to su vidjeli.

�Tunel je potpuno zatrpan stijenama i krhotinama.�

Valentina mu je prou�avala ruke. Rukavice u dronjcima, krv �to mu se poput crne zmije cijedila niz zape��e.

�Previ�e toga treba ukloniti. Svod je klimav. Spasila�ke ekipe sigurno ne�e do�i tim putem jer bi se novi dio svoda u svakom trenutku mogao uru�iti.�

�Jeste li ikoga prona�li?� upita bolni�arka Sonja.

Zastupnik iz Dume udalji se do jarka i povrati u vodu.

�Na�li smo trupla�, prizna Jens. Usne su mu bile stisnute. Nitko nije ni�ta vi�e pitao.

�A sada�, re�e on, ��ekamo.�

�Zna� li plivati?�

Valentini se prevrnuo �eludac. �Da.� Ljeti u potoku, dok joj je sestra jo� mogla zamahivati nogama. �Da, znam plivati.�

�Odli�no.�

�Ho�e li do�i do toga?�

�Moglo bi.�

Zamislila je hladnu vodu. �No ne vjerujem da moja bolni�arka zna plivati.�

�Onda �emo je pridr�avati na povr�ini izme�u sebe. Ne budi tako zabrinuta. Najvjerojatnije ne�e biti potrebno.�

�Nadam se da ne�e. Ho�e li voda biti prljava?�

�Vjerojatno.�

Dok je uljanica bila upaljena, �ivjeli su u jednome svijetu. Valentina je kora�ala gore-dolje po podzemnoj komori do ruba svjetla koje je bacala svjetiljka, no nije se usu�ivala zakora�iti onkraj njega. To bi bilo previ�e. Bila je �edna, grlo joj se osu�ilo. Starije su �ene ostale sjediti na vla�nom tlu, potiho razgovaraju�i o po�eljnosti tople kupke. Jens je stajao pokraj jarka pu�e�i cigaretu za cigaretom. Ko�nati �e�ir je izgubio te mu je crvena kosa poprimila prljavo sivu boju, slijepljena s glavom zahvaljuju�i te�ini pra�ine od opeka. Svako malo pri�ao bi mladom geodetu, promotrio mu zajapureno lice i izmijenio pokoju rije� s bolni�arkom Sonjom.

Kad bi ugasili uljanicu, �ivjeli su u druga�ijem svijetu, onom u kojem su na slobodu izlazili demoni �to zaziru od svjetla. Mala bi skupina ponovo sjela u krug, dodiruju�i se stopalima.

�Poku�ajte odspavati�, zapovjedi Jens.

�u�nuo je pokraj Valentine, svukao kaput i ogrnuo je njime.

�Spasibo. Podijelimo ga�, re�e ona.

U potpunom mraku osjetila je dodir njegova dlana dok im je prebacivao te�ki kaput preko krila. Dok je vrijeme sporo protjecalo a glasovi se sti�avali, um su joj preplavili klokotanje i �um vode te je zami�ljala kako nadire, polako ali nezaustavljivo, sve dok ih ne potopi u snu.

�Tiho.�

Jensov glas u njezinu uhu. Jensov dlan na njezinoj bradi. Otvorila je o�i uz trzaj, no pred njima je bila samo tama.

�Tiho�, opet je pro�aptao.

Uto shvati da je nagnut nad njom.

�Jecala si u snu. No�na mora?�

�Da.�

�Ovo mjesto priziva no�ne more.�

Bilo je mra�no kao u rogu. Nije mu mogla razaznati nijedan obris lica, no �ula je kad je progutao i osjetila mekan dodir njegovih usana na svojima. Jedan �as bile su ondje, a ve� su drugi nestale. Tako hitro da nije bila sigurna je li joj se samo u�inilo. Napipala mu je lice, prona�av�i visoko �elo i ravnu liniju obrve, a onda prstima kliznula ni�e istra�uju�i mu kapak i guste trepavice. Nikad dosad nije dotaknula lice mu�karca.

Jens progovori sporim glasom. �Morat �e ukloniti vodu iz tunela kroz koje moramo pro�i.�

Disala je oprezno, udi�u�i zrak �to ga je on malo�as izdahnuo.

�Zna� li �to bih sad volio?� upita je.

��to?�

��etiri kri�ke hladna i slatka, osvje�avaju�eg ananasa. Dvije za tebe, dvije za mene.�

Nasmijala se od iznena�enja.

�Spavaj sad�, tiho �e on. �Bez no�nih mora. Ne brini se, ja �u oslu�kivati vodu.�

Voda je navrla, ba� kao �to je Jens znao da ho�e. O�trim je sluhom �uo promjenu njezina zvuka, naglu promjenu tona mnogo prije nego �to je doprla do njih. Daleko klokotanje kroz cijevi i tunele negdje daleko u vodovodnom sustavu: voda se preusmjeravala otvaranjem i zatvaranjem zapornica. Pojedine je tunele valjalo isprazniti kako bi zato�ena skupina mogla pobje�i, a zvuk vode bio je sve glasniji.

�Samo ostanite mirni�, re�e Jens. ��im voda pro�e kroz ovu komoru, svi �emo se mo�i popeti u vi�i tunel i iza�i odavde. �uvajte glave, strop �e biti nizak. Dr�ite se skupa i �vrsto primite u�e.� To nije bilo pravo u�e, nego njihovi remeni spojeni u dug niz, �ija je svrha bila sprije�iti da koga odnese bujica.

�Koliko �e duboko biti?� upita bolni�arka. Zubi su joj cvokotali.

�Neznatno. Samo se dr�ite u�eta.�

Stajali su u redu iza njega. Ozlije�eni geodet bio je remenjem privezan za Jensova le�a, taman toliko priseban da ga �vrsto uhvati oko vrata. Bio je mr�av mladi�, ne odve� te�ak, no Jensa je brinula otvorena rana na njegovoj nozi u prljavoj vodi. Pokraj njega stajala je bolni�arka kojoj su se molitve slijevale s usana poput zrnaca krunice. Jens je jednom rukom podignuo svjetiljku, a drugom joj �vrsto stisnuo nadlakticu. S druge njezine strane stajala je Valentina. Dao bi sve na svijetu da mo�e stisnuti njezinu ruku i ne pu�tati je, no dao je rije� da �e pomo�i bolni�arki. Svaki sa svoje strane, bio je obe�ao, no cijelim �e putem motriti Valentinu. Davidova je smjestio iza nje, potom njegovu �enu, a iza nje par iz Dume.

Voda je navrla. Nabujala je u jarku i izlila se po tlu komore crna poput nafte, no nitko se nije uspani�io. Za�uli su se o�tri uzdasi kad je ledeni poto�i� prerastao u bujicu, preplaviv�i im stopala, penju�i im se uz potkoljenice i vrtlo�e�i im se oko koljena. Kad se popela do Valentininih bedara, nadimaju�i joj suknju oko nje, pogledom je potra�ila njegov. �vrsto je stisnula u�e i bolni�arku Sonju kad je pokraj njih pro�ao �takor, sumanuto plivaju�i.

Jens je pomno promatrao bujicu. �Sada!� viknuo je.

Podignuo je svjetiljku i otisnuo se. Krotko su ga slijedili, uz �etiri kamene stube do tunela na vi�oj razini gdje se otjecanje usporilo, a prljava mrzla voda sezala im do koljena. Njezin smrad bio je zagu�uju�i, a svod nizak. Davidov je udario glavom o opeke i opsovao, no Jens ih je vodio naprijed �to je br�e mogao, vuku�i improvizirano u�e za sobom. Kad se jednom domognu tog kanala, izlaz ne�e biti daleko.

�Sve u redu?� doviknuo je.

�Da.�

�Nema jo� puno.�

�Koliko?�

No uto Jens za�uje neki zvuk, potmulu tutnjavu �to se pomaljala iz daljine i sve vi�e nadgla�avala zvuk pljuskanja stopala po vodi.

�Br�e�, naredio je.

Protegnuo je korak doviknuv�i: �Jo� malo pa smo stigli.�

�Kakva je to buka?� povi�e Davidov.

Najednom ih je uhvatila panika. Jedan su ga �as poslu�no slijedili, da bi potom odjednom stali tr�ati kroz prljav�tinu, posr�u�i i padaju�i, shvativ�i �to tutnjava najavljuje. Ispustili su u�e. Geodet je Jensa stisnuo toliko �vrsto da ga je po�eo gu�iti, no Jens i dalje nije ispu�tao bolni�arku, primijetiv�i da je Valentina rukom obujmila gospo�u Davidovu koja je te�ko disala. Njezin mu� progurao se do �ela kolone.

�Skrenite prema tom otvoru gore desno. Odatle biste mogli vidjeti danje svjetlo�, dovikne mu Jens.

Svjetlo. Obi�na rije�. Svjetlo. No Jens ju je �uvao sve do sada. Ona je sa sobom donijela nadu. Po�urili su, �etverono�ke grabe�i i pljuskaju�i prema bo�noj udubini u zidu, a �im su skrenuli u nju, Jens je za�uo poklike. On je u�ao zadnji, vuku�i bolni�arku Sonju za sobom, i smjesta ugledao ono �to je ondje i o�ekivao na�i. �eljezne ljestve na �ijem se vrhu nalazilo metalno propadali�te. Kroz male je proreze dopirala sun�eva svjetlost i �ist zrak. Svi uskliknu�e od olak�anja, a niz obraze gospo�e Davidove poteku suze.

Huk vode najednom zagrmi tik iza njih.

�Gore�, naredi o�tro Jens.

Davidov se prvi uspeo. Ramenima je odignuo metalna vrata u podu, a ona se uz zveket otvori�e propustiv�i val zraka s ceste iznad njih i tjeraju�i ih da za�kilje zure�i iz tunela prema gore. Jens hitro prebaci geodeta s le�a na ljestve kako bi ga Davidov mogao povu�i van, a za njim po�alje zastupnika iz Dume i njegovu �enu. Razina vode brzo se podizala, dosegnuv�i Jensov struk.

�Valentina, penji se!�

No ona je gurnula bolni�arku na najni�u pre�ku ljestvi. Sonja je toliko drhtala da se zdepastim rukama jedva pridr�avala �eljeznih ru�ki.

�Bistro! Brzo!� vikao je Jens.

Ruku je ovio oko Valentininih ramena podignuv�i je na ljestve ba� kad je voda provalila u tunel.

�Hajde�, re�e. �izme su joj bile promo�ene pa ju je pogurao.

Zgrabio je zape��e gospo�e Davidove i polo�io joj ruku na pre�ku, vidjev�i kako joj se prsti obavijaju oko nje. Jo� desetak koraka i sve �e biti gotovo.

No u tom je trenutku navrla bujica. Golem zid uskome�ane vode sru�io se na njih, odignuv�i im stopala od tla, jurnuv�i uz ljestve i otrgnuv�i im prste od metala. Svjetiljka se ugasila. Sve se zamra�ilo. Jens je pao u vodu, a usta su mu se napunila prljav�tinom. Glavom je udario u zid. Plu�a su mu gorjela dok se borio da ispliva prema �etverokutu svjetla, no ne�to ili netko pao je na njega, nanovo ga potopiv�i.

Pod vodom je zgrabio ruku �to je divlje lamatala i povukao je na povr�inu. Na�as je spazio prestravljeno lice prije nego �to mu ga je podivljala bujica istrgnula iz ruku. Bila je to gospo�a Davidova. Valentina je vri�tala. Njezina tamna figura presko�ila ga je baciv�i se u vodu.

�Ne�, zaurlao je. �Valentina, ne!�

Usta mu je ponovo zapljusnula prljav�tina. Posegnuo je i dohvatio je za kosu, uplev�i joj prste me�u duge vlasi, i povukao je prema sebi bore�i se s navalom bujice. Tijelo joj je bilo sitno i lagano, no Valentina se ritala i vri�tala da je pusti, vuku�i ih oboje ispod povr�ine. Nije ju pustio; prije �e se utopiti nego je pustiti. Netko s ljestvi ispru�i ruku, dobaciv�i kaput na povr�inu vode. Dohvatio je rukav, a zastupnik iz Dume povukao ga je prema metalnim pre�kama.

�Spasibo�, promrsi Jens.

Valentina je utihnula, stisnuta u njegovu naru�ju, zure�i u smjeru struje bujice koja je odnijela gospo�u Davidovu. Ispustila je dubok jecaj, �ivotinjski zvuk �alosti, no nije se opirala kad ju je Jens pogurao uz ljestve. Napa�eni, natiskali su se jedni uz druge na hladnom sivom svjetlu zimskoga jutra, mokri i iscrpljeni na pustoj cesti. Davidov je pao na koljena uroniv�i lice u dlanove. Jens jo� nije bio spreman sagledati razmjere vlastitog neuspjeha. Do�i �e vrijeme i za to, kad ostane sam, daleko od o�iju svijeta. Zasad je privio Valentinino drhtavo tijelo uza svoje, glade�i joj kosu i uklanjaju�i iz nje prljav�tinu.

�Mogla sam je spasiti�, pro�aptala je, a rije�i su joj podrhtavale na jeziku.

�Ne�, odvrati on. �Nisi mogla.�

U daljini je �uo automobile �to jure prema njima. No imao je osje�aj da budu�nost koju si je po�eo graditi juri u suprotnom smjeru, jednako nezaustavljiva kao i podivljala bujica u tunelima ispod Sankt Peterburga.

17

Valentina je le�ala duboko utonuv�i u jastuke. Nanosi snje�nih pahulja zasipali su prozor. U kutovima stakla hvatao se led stvaraju�i �are tanke poput paukove mre�e, hladne i nepo�eljne kao misli u njezinoj glavi.

Vrijeme je prolazilo. Nije bila sigurna koliko je pro�lo. Dva, tri tjedna? Vi�e? Bila je bolesna, dani su se stopili u jedan; tresla se od groznice, natopiv�i posteljinu znojem, a noge su joj se ispreplitale s plahtama. U svjesnim trenucima znala je da je rije� o plu�noj zarazi uzrokovanoj vodom iz kanalizacije, no kad bi je uhvatili napadaji, bila je uvjerena da je rije� o kazni. Gospo�a Davidova se utopila, bujica joj je odnijela tijelo i zdrobila ga o re�etku zapornice, a Valentina je pre�ivjela jer se uspela uz ljestve prije nje.

Katkad bi u snovima vi�ala �enino milo lice kako joj govori lijepe rije�i. No katkad, no�u, kad bi tama u njezinoj glavi postala usijana i te�ka, gospo�a Davidova pojavljivala bi se kao zloduh iz pakla. Iz o�iju bi rigala vatru, a iz usta sipala prostote. Tada bi Valentina vri�tala. Bolni�arka Sonja uvijek je bila uz nju govore�i oj: �Psst, mali�ka, tiho.� Osjetila bi ne�to hladno na �elu i gutljaj teku�ine na usnama. Ponekad i gorak okus laudanuma.

Vrata su se tiho otvorila i za�uo se tih zvuk kota�a na sagu. �Jesi li budna?�

�Jesam. Dobro jutro, Katja. Dobro izgleda�.�

Katja je uistinu dobro izgledala. Ko�a joj je poprimila zdravu boju, kosa joj je bila svje�e oprana i sjedila je uspravnije.

�Donijela sam ti ananasa. Gle.�

Odlo�ila je tanjuri� na Valentinin no�ni stoli�. U njemu su se nalazile dvije kri�ke jarko�utog ananasa �iji je miris lebdio po prostoriji pretvaraju�i zimu u ljeto.

�Kako se osje�a�?� upitala je Katja.

�Bolje.�

�Odli�no. Ho�e� li danas si�i?�

Valentina sklopi o�i. �Ne. Imam u�asnu glavobolju.�

�Bolni�arka ti mo�e dati ne�to za to. Mogla bi ustati i...�

�Ne. Ne danas, Katja.�

Uslijedila je duga ti�ina. Prozor je podrhtavao i klepetao u oknu. Valentina osjeti kako joj Katjini prsti podi�u ruku.

�Valentina, ne mo�e� ovako nastaviti.�

Opet ti�ina. Ovaj put gu��a, ona �to ote�ava disanje.

�Ka�e mi bolni�arka�, Katja �e blago, �da ti je groznica pro�la. Da ti je bolje.�

�No osje�am se slabo.� O�i i dalje nije otvarala.

�Toliko da ne mo�e� si�i niza stube?�

Valentina kimne.

Sitnim prstima pomilovala je njezine dodirom mekanim poput pera. ��ujem te, mila moja Valentino, �ujem te svake no�i.�

�Ne znam o �emu pri�a�.�

�Dakako da zna�. Svake te no�i �ujem kako se �ulja� pokraj moje sobe kad misli� da je cijela ku�a zaspala. Si�e� na donji kat i svira� glasovir. Satima, katkad �ak i ve�i dio no�i.�

�Ne.�

�Da. Od�ulja� se natrag netom prije nego �to se sluge probude. Priznaj.� Katja joj sna�no stisne ruku, natjerav�i Valentinu da naglo otvori o�i. �I zato �e� me�, re�e Katja, �sad pogledati u o�i.�

Valentina je pogleda. To nije bila njezina Katja. Netko se u�uljao pod ko�u njezine sestre, o�iju hladnih i blijedih poput mjese�eva kamena. Ova se osoba preru�ila u Katju i sve pogre�no shvatila.

�Valentina, �to se s tobom doga�a? �to te je to paraliziralo onako kao �to je bomba paralizirala mene? Nisi ozlije�ena. Nisi bolesna. Nisi se sjetila ni na�ih ro�endana. I dalje se skriva� ovdje gore. Gdje ti je nestao duh?�

�Odnijela ga je voda u kanalizacijskim tunelima.�

��iva si. Nije te zatrpalo kamenje, nisi se utopila, niti si ostala rez pola noge kao onaj geodet.�

�Geodet? Ostao je bez noge?�

�Amputirali su mu je ispod koljena.�

Valentina se prisjeti njegova mladog lica. Okupanog znojem. Prestra�enog. Ruku oko Jensova vrata, sti��u�i ga �vrsto kao pipcima.

�Mo�i �e hodati pomo�u �take�, re�e Katja.

�Gospo�a Davidova vi�e nikad ne�e hodati.�

�Ne.�

�Vidjela sam je kako umire, Katja. Gledala sam kako se ta dobra �ena utapa.�

Katjina ruka popusti stisak, a glas joj postane nje�niji. �Oplakuj je. Da, to je tvoje pravo, ali nemoj prestati �ivjeti zbog nje.�

Valentina klone na jastuke. �Katja, to sam trebala biti ja. Ona se trebala popeti uz one ljestve, ne ja.�

�Ali nije. Ona je umrla, a ti nisi. Prihvati to i nastavi �ivjeti.�

�Jens me je popeo na ljestve.�

�Bogu hvala na Jensu Friisu. Premda te uop�e nije trebao ni pozivati onamo.�

��uti, Katja. Nije njegova krivnja �to su nas prokleti revolucionari naumili ubiti.�

�Odli�no.� Katja se smije�ila. �Napokon iskra. Jensu duguje� da se vrati� me�u �ive.�

No Valentina je navukla prekriva� preko glave. �Odlazi, Katja.�

Sestra joj istrgne prekriva� iz ruku. �Pogledaj se!� vikala je Katja.

Valentina baci pogled na prljavu spava�icu i be�ivotnu, zamr�enu kosu. Upravo kad se spremala zatvoriti o�i kako vi�e ne bi gledala taj prizor, sna�an joj je udarac zaljuljao glavu s jedne strane na drugu, �ustra pljuska po licu.

�Di�i se!� urlala je Katja. �Ustaj iz tog kreveta.�

�Nemoj!�

�Zar �e� samo ostati le�ati u toj svojoj jami i istrunuti?�

�Ho�u. Ostavi me na miru.�

�Pogledaj se. Ima� sve. Sve. Nema� razloga mrziti svijet. Nikakva.�

Valentina ne re�e ni�ta kako ne bi rekla previ�e.

�Sirota gospo�a Davidova dala bi sve da mo�e biti na tvojem mjestu�, zavapi Katja. Naslonila se u kolicima polo�iv�i ruku na grlo kao da �eli ne�to zadr�ati u njemu. �Valentina�, re�e muklim �aptom, �ja bih prodala du�u da mogu biti na tvojem mjestu.�

Za�uo se okret kota�a i Katja je iza�la iz sobe. Valentina jaukne i okrene se licem prema zidu.

Osje�ala je kako joj se u glavi ne�to kre�e. Ne�to gmizavo poput zmije �to joj se ovija oko misli i gu�i ih poput u�eta oko kradljiv�eva vrata.

Krivnja ju je razarala. Slamala joj le�a. Gurala joj lice u pra�inu. Katja. Majka. Otac. Gospo�a Davidova. Amputirana noga mladoga geodeta. �ak i njezina prelijepa odba�ena kobila Da�a koju nije uzjahala od onoga dana kad se zbila eksplozija.

I glas koji joj je neprestano �amorio na uho, toliko tiho da ga je jedva �ula, govore�i joj bi li, da nije bilo nje, Jens uop�e organizirao posjet novim kanalizacijskim tunelima? Da je nije htio oteti zapovjedniku �ernovu, bi li svi ti ljudi jo� bili �ivi? Je li sve bila njezina krivnja?

Zure�i prazna pogleda u zid, polako se rastavila na dijelove.

Dio po dio, poku�ala se sastaviti. No pritom je prou�avala oblik i veli�inu svakog komadi�a, va�u�i ga, odmjeravaju�i i preispituju�i.

Neki su bili o�tri poput krhotina stakla i posjekli su je. Drugi su bili glatki i zaobljeni. Bilo ih je previ�e crnih i slomljenih koje je valjalo odbaciti. Dugo je potrajalo dok preostale komadi�e nije poslo�ila natrag u cjelinu.

Ono �to ju je na koncu nagnalo van iz kreveta bio je ananas. Njegov miris koji je udisala svakim dahom, ne�to Jensovo �to joj se urezalo ispod ko�e. Osje�ala je kako joj iz plu�a prelazi u krvotok, vijugaju�i �ilama. Jer samo bi joj Jens donio ananas. Bio je ovdje. Navratio je do ku�e da je posjeti. Nije le�ao sklup�an u krevetu poput ranjene �ivotinje. Zbacila je pokriva� sa sebe i spustila noge na pod.

Zbaciv�i spava�icu sa sebe, uzela je kri�ku ananasa i polo�ila je na jezik. Kao da joj se sunce rasprsnulo u ustima. Pri�la je pisa�em stolu, otklju�ala ladicu i izvadila popis. Uzev�i nalivpero u ruku krenula je pisati.

11. Postignuti dogovor s tatom.

Ulica je bila turobna. O�tar vjetar s mora brijao je pra�njavom cestom, raznose�i snijeg u �ipkastim kovitlacima, prljavima poput uli�arkine podsuknje. Jens je kora�ao prostranom ravnicom prekrivenom �ikarom, zadubljen u misli, pribilje�avaju�i podatke potrebne za prora�une, pa gotovo nije ni primijetio usamljenu pogrbljenu priliku u te�kom kaputu koji kao da je pripadao krupnijem �ovjeku. Jens spremi blok papira i nalivpero u d�ep, otrese led s valenki �izama i krene naprijed.

�Dobro jutro, ministre Davidov, dobroje utro.�

Davidovljevo sivo lice nije se ni poku�alo pretvarati da mu je drago �to ga vidi. U posljednje vrijeme ni�ta i nitko nije mogao udobrovoljiti obudovjela ministra. A ponajmanje Jens.

�Napredujemo�, objavi Jens.

�Je li prodaja zemlji�ta ugovorena?�

�Ugovori su sastavljeni i spremni. Jeste li poduzeli potrebne korake za prijenos sredstava u banci?�

�Da.�

Jens kimne, zadovoljan. To je �elio �uti. Ovaj komad pustopoljine i neuredne oronule da��are pokraj njega uskoro �e pripasti novom vlasniku i biti spreman za prenamjenu. Bacio je pogled prema kolibama, ni�ta boljima od �tenara.

�Kad bude potpisano i potvr�eno�, re�e Jens, �najavit �u nastavak gradnje kanalizacijskog sustava u ovoj �etvrti, koja �e po�eti na prolje�e.�

Davidov zarije �ake u d�epove i onju�i zrak. �to je o�ekivao da �e namirisati? Novac? Debele masne sve�njeve rubalja uokolo cijele parcele? Iz jedne od da��ara iza�la je �ena s maramom na glavi i cipelama na�injenim od u�adi, nose�i pocin�ano vjedro puno teku�eg otpada koje je izlila po zemljanom putu. Jens okrene glavu u drugu stranu. Ulica je zaudarala po mokra�i. �ena je stajala na hladno�i i promatrala ih, pogrbljenih ramena.

�A onda?� upita Davidov.

�A do tada �ete ve� navesti odbor da glasuje.� Zakora�io je naprijed, tek mu se neznatno unijev�i u lice, iskori�tavaju�i svoju visinu kao prednost.

Davidov ne�to promrmlja, vi�e sebi u bradu nego da ga itko �uje, no vjetar je odnio njegove rije�i.

�Ne�to nije u redu?� upita Jens.

�Muka mi je od kanalizacije. Ne �elim vi�e imati posla s njom, a ni s odborom, nakon...�

�Ministre, dogovorili smo se. Va� je zadatak ispraviti pogre�ne zaklju�ke odbora.� Posegnuo je u d�ep i izvukao srebrnu tabakeru veli�anstvene Faberg�ove izrade, dar grofice Serove. Pru�io je cigaretu svojem sugovorniku, sam uzeo jednu i obje ih pripalio upalja�em, zakloniv�i plamen dlanovima i nagnav�i Davidova da mu pri�e sasvim blizu.

�Ministre, nemojte se sada kolebati. Vi ste taj koji odlu�uje o tome �to odbor misli, i to obojica znamo.�

Vidio je kako se Davidov naduo, kao da mu je laskanje stvorilo jastu�i�e sala ispod ko�e.

�Zamisao odbora je da...�

�Zajebite zamisli odbora�, odsije�e Jens.

Okrene se i baci tabakeru koja uz zveket padne kod nogu �ene u cipelama doma�e izrade. Ona posko�i, prepla�ena, ispusti prazno vjedro i hitro zgrabi srebrnu kutiju. Odbrza natrag u svoju da��aru poput psa koji nosi kost.

�Dogovorili smo se�, nastavi Jens. �Kad zemlji�te bude prepisano na Va�e ime, naredit �ete da se dogodine jo� dr�avnih sredstava ulo�i u pro�irenje kanalizacijskog sustava.�

Davidov povu�e dim iz cigarete i zagleda se u praznu pustopoljinu po kojoj bijahu razbacani komadi zahr�alog metala i razbijeni okviri kreveta. �Nije isto�, re�e s prizvukom boli u glasu. �Bez nje...�

��uo sam�, Jens �e tiho, �da nikako nije isto. Bar ne za Vas.�

Ne�to u njegovu glasu trgne Davidova. ��to?� upita. ��to si �uo?�

�Da je brat Va�e supruge upao u pozama�ne kockarske dugove. Da je oporu�no njemu ostavila novac kako bi ih isplatio.� Govorio je blago. �Da Vi, ministre, morate mudro ulo�iti novac kako biste nadoknadili takav gubitak. To Vam je zacijelo bio te�ak udarac.�

Mislio je na novac, ne na njezinu smrt. Njezinu smrt nije mogao spomenuti. �uljala ga je u grlu poput stakla.

Davidov otpuhne oblak dima u snijeg, promatraju�i ga kako se vrtlo�i oko pahuljica �to padaju. �Iznimno ste dobro obavije�teni�, re�e uko�eno.

�Ministre, u�inite kako smo se dogovorili. U stanju ste nametnuti svoju volju odboru. To vam dobro ide.�

Na tome je stao. Dovoljno je re�eno. Nastavio je kora�ati po pustopoljini, zapisuju�i brojke hladnim prstima.

�Je li joj danas i�ta bolje?� upita Jens.

�Po�ite sa mnom.�

Katja vje�to okrene kolica i brzo se zaputi niz duga�ki hodnik �iji zidovi bijahu ukra�eni drevnim svilenim tapiserijama.

On krene za njom izme�u tankih tragova kota�a na sagu tamnozelene i zlatne boje. Uvijek se vidjelo gdje je bila. Uvijek se �ulo kamo ide. Ne mo�i se ne�ujno kretati, bez privatnosti � svijet u kojem joj ljudi gledaju u tjeme, a ona mora izvijati vrat kako bi ih pogledala o�i u o�i. Svijet o kojem on nije imao pojma.

�Katja�, veselo �e Jens, �brza si poput vu�jaka. Zacijelo ima� jake ru�ne zglobove. Morat �u te uposliti da mi sastavlja� metalne dijelove.�

Ona se nasmijala i ubrzala te je umalo morao potr�ati kako bi je sustigao, no zastao je kao ukopan �im je za�uo glazbu. Pogodila ga je posred grudi kao otvorenim dlanom. Dopirala je ispod vrata �ire�i se u valovima, vedra i te�na ruska narodna pjesma koja je pr�tala od energije. Katja se osvrne preko ramena, �iroko mu se osmjehnuv�i i zamahnuv�i plavim kovr�ama.

�Do�ite, ne grize.�

�Ne �elim je ometati.�

�Ne�ete�, re�e ona i otvori vrata.

Valentina je ustala s klavirskog stolca. Nosila je blijedu srebrnastu haljinu koja je plesala oko nje. Strahovito je smr�avjela. Pru�ila mu je ruku. Primio joj je prste, lagane poput perca, i osjetio �vor bola u dnu grla. Neko vrijeme nije mogao govoriti, no nije joj ispu�tao ruku.

�Jense�, re�e ona smije�e�i mu se.

Tamne su joj se o�i doimale golemima na licu, obrazi izdubljeni sjenama, a ko�a toliko prozirna da joj se nazirala svaka �ilica. No kosa joj se njihala u mekanim valovima te se jedva suzdr�ao da je ne dodirne.

�Jense?�

�Dobroje utro, Valentina. Jako mi je drago vidjeti da si se oporavila i nisi vi�e indisponirana.�

�Indisponirana?� Podignula je obrvu. �Zar je to bilo to? Ba� sam se pitala.�

Nasmije�io se, a ona je zadr�ala pogled na njegovu licu. Kad bi je podignuo u naru�je i privio joj krhku lubanju uz grudi, bi li ga o�amarila? Pre�ao si mjeru, ti danski graditelju tunela. Ti koji utapa� �ene. Koji promatra� zvijezde. Ne dodiruj me.

Bi li mu to rekla?

A �to bi rekla kad bi je zgrabio, tutnuo ispod mi�ice i otr�ao iz ku�e poput lopova �to krade sag? Bi li zakolutala o�ima i smijala se?

�Valentina, ho�e� li mi, molim te, svirati?�

�Trebat �e mi ta ruka.�

Pogledao je mekan dlan �to je le�ao u njegovu, poljubio joj prste i pustio ih.

��to �eli� da ti sviram?�

�Ti odaberi.�

�Sviraj Chopina�, predlo�i Katja.

Valentina kratko odmahne glavom. �Znam koju �u. Mislim da bi ti mogla odgovarati.�

Sjela je za klavir okrenuv�i mu le�a, no on je uzeo stolac i smjestio ga sa strane kako bi joj mogao promatrati profil. Katja je zaustavila kolica uz prozor kao da je to njezino uobi�ajeno mjesto i zagledala se u gola stabla. Prostorija je bila velika, no prevladavale su zagasite boje pa se �inila za�u�uju�e intimnom, a u njoj je dominirao veliki koncertni klavir. U usporedbi s njim Valentina je izgledala jo� sitnije te nekoliko trenutaka nije ni�ta odsvirala, kao da je ti�ina dio skladbe.

Svirala je ne�to mra�no i slo�eno, neku zahtjevnu skladbu koju dosad nije �uo, a prsti su joj se kretali s ritmi�nom sigurno��u koja se kosila s njegovim razumom. Potresla ga je, otvaraju�i u njemu jedna vrata i uz tresak zatvaraju�a druga, prekapaju�i mu po osje�ajima i izvla�e�i iz njega duboko zakopano trnje. Da, bila je u pravu. Odgovarala mu je. Odgovarala je raspolo�enju u kakvom je bio u posljednje vrijeme. Mra�nom i dubokom i jednako zamr�enom kao i tuneli koje je sagradio, a koji su je umalo �ivu progutali.

Je li znala? �to je Valentina naslu�ivala u njemu?

Glazba najednom utihne. Ruke su joj ostale u zraku iznad tipki, �eljne toga da jo� jednom urone u glazbu, no ona ih je susprezala.

�Jesi li joj rekao?� upitala je.

Nije ni pitao komu.

�Jesam, naravno. Rekao sam grofici Serovoj.�

�Dakle, to je rije�eno?�

�Jest.�

�Dobro je.�

Pogledom ga je odmjerila od glave do pete, kao da na njemu primje�uje neku razliku, a potom se vratila glazbi.

Jesi li joj rekao?

Jesam, naravno. Rekao sam grofici Serovoj.

Rekao je Nataliji. U njezinu vrtu jednoga hladnog sun�anog jutra dok je zemlju jo� prekrivao debeo nanos snijega. �etali su stazom. Natalija je ovila ruku oko njegove i nije prestajala govoriti. To joj nije bilo svojstveno, kao da se pribojavala ti�ine. Takva je bila od bomba�kog napada, napeta u njegovu dru�tvu. No njegov je pogled bio prikovan za Alekseja koji se probijao kroz snijeg sa svojim psi�em. Bio je siguran da �e pas izrasti u pravog lovca. Pitao se ho�e li i dje�ak. Njegova je cika prikrivala ti�inu, a smijeh mu je toplinom ispunjavao prohladan zrak, koja je Jensu izazivala osmijeh. U posljednje se vrijeme rijetko smije�io. Za to su bili zaslu�ni tuneli.

�Lijepo je vidjeti Alekseja tako sretnog�, re�e.

�Bio si u pravu, priznajem. Psi� mu je ve� postao najbolji prijatelj.� Prstima mu je tapkala po rukavu, �Jense, �to god da si mi danas do�ao re�i, izbaci to iz sebe. Dosadilo mi je �ekati.� Navukla je krzneni kaput oko sebe poput oklopa.

�Natalija, �ao mi je.� Bio je iskren prema njoj, okrutno iskren. To je bio jedini na�in postupanja sa �enom poput grofice, koja je toliko naviknula da sve bude po njezinu. �Me�u nama je gotovo.�

Nije odmaknula ruku s njegova rukava, no �eljust joj se na djeli� sekunde razjapila. �uo je kako je zastenjala prije nego �to se ponovo pribrala i o�inula ga hladnim pogledom.

�Razumijem�, re�e. �Kako si dosadan. Tko je ona?�

�Ona?�

�Ne poigravaj se sa mnom.�

�Zove se Valentina.�

�Ah! Ona si�u�na pijanistica! Ona koja je bila u tunelu s tobom Ta Valentina?�

On kratko kimne. Nije imao namjeru raspredati o njoj. Nje�no je odmaknuo Natalijinu ruku sa svoje i dozvao Alekseja. Stao je psi�u dobacivati grude snijega, usput zasipaju�i snijegom i dje�aka koji je ci�ao od smijeha. Jens je Nataliji davao vremena da ponovo postane grofica, no kad su stigli do �irokog stubi�ta pred ku�om, zastao je.

�Zar ne�e� u�i?� upitala je. �Na topli konjak.�

�Mislim da ne.�

Ravnodu�no je kimnula. �Kako ho�e�.�

�No navratit �u katkada, ako smijem.�

�Zbog dje�aka. Vi�e ti je stalo do njega nego do mene.� Prizvuk netrpeljivosti ve� je po�eo sje�i nit koja ih je spajala. �Ljudi pri�aju da si mu otac�, re�e nehajno. �Zbog zelenih o�iju.�

�I ti i ja znamo da se varaju.�

�Pa za�to se onda uop�e trudi� oko njega?�

Pogledao ju je ravno u lice, u drsku liniju usana, inteligenciju iza sivih o�iju, i u njemu bukne plamen gnjeva.

�Jer ako ja to ne budem �inio�, re�e, �nitko dugi ne�e.�

Jens je izgubio pojam o vremenu. Glazba ga je o�arala. Kad je naposljetku utihnula, duboko je udahnuo. Osje�ao se kao nakon dugog jahanja kroz �umu. Ushi�eno, �ivlje.

�Hvala ti, Valentina, to je bilo prekrasno.�

Sjedila je posve mirno na stolcu, te je vidio kako joj se prsa nadimaju i spu�taju dok di�e. Ne pogledav�i ga, upitala je: �Kako je geodet?�

�Lijepo se oporavlja�, pre�ustro je odgovorio. �I dalje radi za mene jer nema razloga da se de�ko ne bavi uredskim poslom.�

Okrenula se kako bi ga promotrila. �to li je to za�ula ispod tih pa�ljivo odabranih rije�i? Uz naglu promjenu raspolo�enja okrenula se natrag prema klaviru i po�ela svirati neku �ivahnu rusku narodnu pjesmu �to puca od energije.

�Gle!� usklikne Katja pokazuju�i kroz prozor.

�Blagi Bo�e!� Jens umalo padne sa stolca.

Vani na snijegu krupan je mladi� plesao mahniti koza�ki ples. �u�ao je, ritaju�i se nogama prema starom narodnom obi�aju, ruku prekri�enih na prsima. Potom se podignuo na prste okre�u�i se na jednoj nozi i poskakuju�i.

�To je Lav Popkov�, nasmijala se Valentina.

Kad je ples zavr�io uz provale smijeha i aplauza, Kozak se ljubazno naklonio i oti�ao, dok je snijeg nastavio padati zatrpavaju�i duboke otiske njegovih stopa.

Pogledali su se, nasmije�eni. Jens se nije mogao sjetiti trenutka tad mu se ostatak svijeta �inio toliko dalekim. Valentinini obrazi bijahu rumeni i smijala se, kadli se najednom vrata uz tresak otvori�e i Elizaveta Ivanova stupi u prostoriju.

�O�, re�e uko�eno kad joj se pogled zaustavio na Jensu, �nisam znala da ste ovdje.�

�Dobro jutro.� Ustao je i naklonio joj se.

�Jens se do�ao raspitati za Valentinino zdravlje�, hitro dometne Katja.

�Drago mi je vidjeti da je tako dobro�, osmjehnuo se. �O�ito se dobro brinete o njoj.�

Elizaveta Ivanova primijeti boju na k�erinim obrazima. �Ima� posjet�, objavi.

�Tko god da jest, mama, molim te, reci da sam zauzeta.�

�To ne dolazi u obzir. Do�ao je zapovjednik �ernov. �eka te u prima�oj sobi.�

Valentina se uko�i.

Jens je na trenutak o�ekivao da �e odbiti udovoljiti maj�inu zahtjevu. Bila mu je obe�ala: Ne�u imati nikakve veze sa zapovjednikom �ernovom. No u njezinim je tamnim o�ima zamijetio onaj trenutak kad je odlu�ila pogaziti obe�anje.

�Kakvo neo�ekivano zadovoljstvo�, rekla je hladnokrvno i iza�la iz prostorije. �Hvala ti na ananasu.� Te su �etiri rije�i ostale lebdjeti u zraku za njom.

18

Mra�na usporedna suglasja.

U glazbi. U �ivotu. Valentina ih je osje�ala u vr�cima prstiju, u skrovitim kutcima svojega srca. Vibriraju�i zvukovi �to pristaju jedan uz drugi, no ipak se me�usobno kose i sudaraju. Sjedila je uspravno na rubu naslonja�a u prima�oj sobi, a obrazi su je boljeli od usiljenog smje�kanja. Da, zapovjedni�e. Ne, zapovjedni�e. Kako zanimljivo, zapovjedni�e. Kako �udesno. Kako ste samo pametni.

Kako je neoprostivo va�e zadiranje u moj �ivot.

Izraz na Jensovu licu kad joj je majka u�la u glazbeni salon i izgovorila ime zapovjednika �ernova urezao joj se duboko u misli. Na njemu nije bilo nikakva sklada, ni usporednog ni ikakva druga�ijeg. Samo tama. �iroka su mu ramena bila zaba�ena unatrag, udaljuju�i ga od nje kao da mu sam pogled na nju vrije�a �ivce. Sudar suzvu�ja. Napravila je nabor na suknji, gu�vaju�i tkaninu prstima.

�Osje�ate li se lo�e?�

Zabrinut izraz na nao�itom licu zapovjednika �ernova nije ispio otupiti o�trice njezinih misli.

�Ne, mnogo mi je bolje, spasibo.�

�Iznimno mi je drago to �uti. Uznemirio sam se kad...�

�Oporavila sam se.�

�Odli�no.�

Ponestajalo mu je rije�i. Mo�da ih nije ni mogao zaprimiti mnogo odjednom, budu�i da mu je glava bila puna sablji, pu�aka i vojnih pravila. Jarkocrvena odora bila mu je u�tirkana i na njoj su blje�tale pletenice i mjedene plo�ice, a �izme ula�tene do te mjere da su sjale poput ogledala. Bijele su mu rukavice le�ale nalik na dodatni par dlanova pokraj njega te ih je neprestano dodirivao, dra�e�i ih kao da im tako mo�e udahnuti �ivot. Izazivala mu je nemir. Usta su mu bila skrivena pod svijetlim brkovima i ni�ta nisu odavala.

Kratke ti�ine. Krhke stanke u razgovoru. Gotovo da ih je mogu prelomiti prstima.

�Zapovjedni�e, ne�to bih Vas upitala. Kad ne�to uistinu �elite �to �inite kako biste to i dobili?�

�To je bar lako. Samo donesem odluku i borim se za to, kao �to bih se borio na �elu konjani�kog napada. Ne dopu�tam da mi i�ta odvla�i pozornost. Usmjeren k jednome cilju. Na �ivot ili smrt.�

�To Vam vjerujem.�

Zapovjednik zavrne rukavicu. �Nisam mislio...�

Osmjehnula se. �Shvatila sam �to ste mislili.�

Zarumenio se, u tom trenu nalikuju�i vi�e na �kolarca nego na dvadesettrogodi�njeg �asnika u velikoj ruskoj vojsci cara Nikolaja.

�A �ene. Bi li i one trebale jednako postupati?�

Pljesnuo se po bedru i glasno nasmijao. �Ne, ako �ena ne�to uistinu �eli, onda treba zamoliti mu�karca da joj to pribavi.�

Valentina obori pogled i zagleda se u dlanove.

�Postoji li ne�to�, upita �ernov gorljivim glasom, ��to biste htjeli da u�inim za Vas? Bila bi mi �ast.�

�Ne.� Prisilila se da ga pogleda. �Prije nekoliko tjedana vidjela sam �trajka�e iz tvornica kako mar�iraju po Morskoj.�

�Sami izgrednici i podriva�i. Dobili smo nove naredbe da ubudu�e s njima postupamo stro�e. Pogazit �emo ih kad sljede�i put poku�aju. Ne dopustite da Vas uznemiruju, to su samo neuki seljaci.�

Pri�ekala je dok nije rekao �to je imao. �Me�u demonstrantima bio je i povelik broj �ena.�

��uo sam.�

��ena usmjerenih k jednome cilju. Kojima ni�ta ne odvla�i pozornost. Koje idu na �ivot ili smrt kako bi dobile ono �to �ele.� Govorila je blago, utonuv�i u naslonja�, kona�no pobu�ena zanimanja.

�One rade ono �to im ka�u njihovi mu�karci. Ne zamarajte se time � ne�e Vam vi�e dodijavati. Ne smijemo dopustiti da anarhija poljulja stabilnost na�e dr�ave. �to li �e jo� zahtijevati ti demonstranti? Dobili su Dumu, vlastiti sabor, i to bi im trebalo biti dovoljno. No pokazalo se da, kao �to je moj otac i prorekao, �to tim ljudima vi�e damo, to oni vi�e tra�e.�

�Hvala Vam �to ste mi to objasnili, zapovjedni�e. Dakle, kad ih pogazite konjima kad sljede�i put iza�u na demonstracije, ho�ete li sabljom i pu�kom krenuti i na �ene?�

Lice mu se najednom smrknulo. �Mislim da ovo nije prikladna tema za razgovor. Mlada dama ne bi trebala slu�ati i razgovarati o takvim stvarima.� Prestao je petljati prstima. �Mladoj bi dami na umu trebale biti ugodnije razbibrige. Zato sam danas i do�ao, kako bih Vas pozvao na ve�eru.�

�Zapovjedni�e�, re�e ona smjerno, �po�a��ena sam.�

�Nije ovdje.�

�Mislila sam da �e pri�ekati.�

�Zbog �ega si to pomislila?� upita Katja.

�Jer...� Valentina se ogledala po glazbenom salonu kao da provjerava skriva li se Jens ispod naslonja�a. �Jer sam mu htjela objasniti.�

�O tome si trebala prije razmi�ljati.�

�Je li �to rekao?�

�Ostavio mi je ovo pismo za tebe.�

Valentina podere omotnicu i pro�ita nekoliko ispisanih redaka.

�Dobre vijesti?� upita Katja.

�Da. Od njegova prijatelja lije�nika.�

�Tako je i rekao.�

�Mislila sam da �e biti od Jensa.�

Pri�la je stolcu na koji se on bio smjestio i sjela na nj. Sklopila je o�i.

Toga je dana Valentina odlu�ila ugoditi ocu. Sjela je su�elice njegovu radnom stolu, zatrpanom lavinom papira i spisa, pitaju�i se kako mu, zaboga, uspijeva pohvatati konce u toj zbrci. S jedne strane stola le�ala je velika omotnica ukra�ena ispup�enim zlatnini grbom cara Nikolaja.

�Htjela si razgovarati sa mnom?�

�Jesam, tata.�

�Samo brzo, molim te, imam posla.� Uvijek je bio prezaposlen.

Po�ela je oprezno. �Mogu li ti kako pomo�i, tata? Znam da u ministarstvu ima� pomo�nike i tajnice, no mo�da bih ti mogla pomo�i s ovim kod ku�e.� Mahnula je rukom prema papirima.

On je bio prou�avao list papira na kojemu bijahu ispisane brojke, no sad je premjestio pozornost na nju. Prstima je rastreseno povukao ovratnik �aketa te Valentina osjeti nalet nje�nosti primijetiv�i da su mu nokti blijedi i okrugli poput Katjinih.

�Spasibo. Hvala ti na ponudi, no ne. O �emu bi, dakle, htjela razgovarati?�

�Mislila sam da bi ti bilo drago znati da me je zapovjednik �ernov pozvao na ve�eru.�

Tamne su mu se o�i ra�irile od zadovoljstva i �iroko joj se osmjehnuo. �Otli�no! Izvrsno!� Pustio je papir da padne na radni stol i sklopio ruke kao da se moli. �Bogu hvala�, promrmljao je, a potom se najednom uko�io, napeto se nagnuv�i naprijed. �Prihvatila si, nadam se?�

�Jesam.�

�Bravo. On je jako va�an mladi�, a otac mu je veoma utjecajan na dvoru, pa nemoj biti nepa�ljiva i uprskati ovo, Valentina. To mi je va�no.�

Ljupko mu se osmjehnula i odmahnula glavom zanjihav�i kosu. Upotrijebite svoje oru�je, bio joj je rekao Davidov. Zauzvrat je primijetila kako se bora izme�u o�evih o�iju opu�ta i znala je da ga je usre�ila, barem nakratko.

�Ne�u te vi�e ometati, tata.� Ustala je i krenula prema vratima, no na pola puta zastane i osvrne se preko ramena, kao da se upravo ne�ega sjetila. �Jo� ne�to, tata.�

On je ve� bio uzeo nalivpero, nagnuv�i krupnu glavu nad jo� jedan list papira. ��to je?�

�Prijavit �u se za obuku za bolni�arke u Bolnici svete Izabele.�

Izrekla je to.

�Ne!� �akom je tresnuo o stol tako da su se papiri razletjeli s hrpe, a nalivpero mu je uz zveket palo na pod. �Ne�e� to u�initi.�

�Tata, saslu�aj me. Molim te. Po�alujsta. �elim to u�initi jer...�

�Valentina, ve� sam ti rekao, izbaci tu budalastu zamisao iz glave.� �elo mu se orosilo kapljicama znoja.

�Mislila sam�, re�e ona blago, �da bismo mogli posti�i nekakav dogovor.�

�Kakav dogovor?�

Oprezno kro�i.

�Potreban mi je tvoj potpis na prijavnom obrascu jer imam manje od dvadeset godina. Molim te, tata, potpi�i umjesto mene. Zauzvrat �u plesati s tvojim �armantnim i va�nim zapovjednikom �ernovom. Smije�it �u mu se, treptati i mahati lepezom kao kakva praznoglava glupa�a. U�init �u to�no ono �to �eli�.� Tijekom stanke koja je uslijedila uputila je ocu blag, krotak osmijeh. �Ako potpi�e�.�

�Ne dolazi u obzir.�

�Tata, zamisli samo. Danju �u biti tiha i nevidljiva, bezimena bolni�arka u bezimenoj bolnici. No no�u �u zbog tebe postati ljubimica sanktpeterbur�kog dru�tva, uz koliko ti du�a po�eli �ampanjca, kavijara i plesa.� Zanjihala je bokovima kao da u zanosu ple�e valcer. �Va�e ime, ministre Filipe Ivanove, spominjat �e se na dvoru; ljudi �e zavidjeti Va�em polo�aju. To je ono �to �eli�, zar ne? To i ja �elim za tebe.� Osmjehnula mu se. �To nam oboma odgovara. Dogovoreno, tata?�

On iz d�epa izvadi velik bijeli rup�i� i stane njime tapkati po licu. Uslijedila je stanka. �Dogovoreno.�

�Zahvaljujem ti, tata.�

Oti�la je prije nego �to se otac stigne predomisliti. �im je u�la u svoju spava�u sobu, izvadila je klju�i� iz d�epa i otklju�ala ladicu. Podi�u�i list papira boje bjelokosti, pa�ljivo ga je i��itala prije no �to je prekri�ila zadnju to�ku: jedanaestu. Dogovor s ocem postignut je.

Znala je da �e ocu biti mrsko �to je to u�inila, jednako kao �to je i njoj bilo mrsko, no jedino �e joj na taj na�in dopustiti da nogom kro�i u bolnicu. Polako je otkop�avala bisernu dugmad na rukavu, svla�e�i tkaninu i gledaju�i svoju blijedu ko�u, te zami�ljala Jensove prste na njoj.

Molim te, Jense, molim te, shvati da se moram vi�ati s �ernovom. Poku�ala se nasmijati za njega, no smije�ak joj je zamro na usnama. �elim posao bolni�arke. Potreban mi je. Molim te, nemoj mi ga uskratiti, Jense.

�Jesi li ikad onako la�tio cipele?�

Arkina je to pitanje iznenadilo. Vozio je Elizavetu Ivanovu pokraj katedrale svetog Izaka, a njezina ga je veli�anstvena zlatna kupola smjesta podsjetila na oca Morozova. Tako pametan, na�itan �ovjek, a osu�en na �ivot u vla�noj stra�ari i na no�enje �izama ku�ne izrade s rupama.

�Jesi li, Arkine?� Elizaveta Ivanova ponovi pitanje.

�Nisam, gospo�o.� Upravo su bili pro�li pokraj �etvorice dje�aka na trgu, koji su marljivo radili sa svojim �etkama za cipele i drsko se smije�ili, gladni kopjejki. �Odrastao sam na selu.�

Iza le�a za�uo je kratak uzdah odobravanja, kao da je �ivot na selu ne�to po�eljno.

�Zbog �ega si oti�ao?�

�Zbog primamljivog zova velikoga grada.�

�Sankt Peterburg jako je lijep, priznajem. Je li ti ispunio o�ekivanja?�

�Da�, sla�e on. No ona je imala o�tar sluh te se nasmijala.

�Nadam se da si sretan ovdje�, re�e nakon kratkog razmi�ljanja. �I zadovoljan �to radi� za mojega mu�a.�

�Dakako. Bolje ne bih ni tra�io.�

�Nadam se da je to istina, Arkine, i da to ne govori� samo kako bi mi udovoljio.�

�Istina je.�

Napola je okrenuo glavu, jednim okom i dalje prate�i cestu, a kraji�kom drugog primijetiv�i njezin crni krzneni kaput, mekan i sjajan poput panterina krzna. Smije�ila se. Za�udo, taj ga je prizor obradovao.

�Zamolila bih te uslugu.�

Po na�inu na koji je to rekla bilo mu je smjesta jasno da molba nema nikakve veze s vo�njom automobila.

�Gospo�o, stojim Vam na usluzi.�

�Zaustavi automobil na�as.�

Zaustavio se na plo�niku nasuprot �tandu s ribom. Vonj mrtve ribe na kamenim plo�ama dopro je do automobila. Okrenuo se u sjedalu i u njezinoj ruci primijetio rup�i� od �ipke. Njime je prekrila nos.

�Kako Vam mogu pomo�i, gospo�o?�

Njezine su ga o�i na�as promatrale te je u njima primijetio nesigurnost. Pitala se u kojoj mu mjeri mo�e vjerovati.

�Stvar je... osjetljive prirode�, re�e ona, a obrazi joj se zarumenje�e. Odvratila je pogled, zatresav�i pritom crna pera na �e�iru. �Ne znam koga bih drugog pitala.�

�Znam �uvati tajnu�, re�e on tiho.

Prisjetio se svih onih trenutaka kad bi automobilom dolazio po mlade ljubavnice ministra Ivanova, ili kad bi svojeg poslodavca vozio u njegovu omiljenu javnu ku�u u no�nom klubu Zlatna jabuka gdje je francuska Cigan�ica Mimi u�ivala ministrovu naklonost. O da, Arkin je nau�io dr�ati jezik za zubima.

�Pomo�i �u Vam budem li mogao�, dometne.

Pogled joj je po�ivao na njegovoj ruci u rukavici koja je le�ala na sjedalu, kao da joj nudi odgovor. Te�ko je progutala. ��elim da sazna�... vi�a li se moja starija k�i s kime.�

Arkin se umalo nasmijao. Htjela ga je pretvoriti u �pijuna Ohrane, tajne policije. Kako ironi�no.

�Tko je ta osoba?� upitao je s iskrenim zanimanjem.

�Onaj danski in�enjer s kojim je bila zarobljena u tunelu. Ime mu je Jens Friis.�

Tako, dakle. Najednom je osjetio sa�aljenje prema toj ponosnoj �eni, koju je nu�da natjerala da uhodi k�er.

�Saznat �u �to budem mogao�, pristane on, a ona smjesta podigne pogled s njegove ruke prema licu.

�Razumjeli smo se?� upita.

�Savr�eno.�

Osmjehnula mu se, no on se podsjetio na to tko je ona i �to predstavlja. Nije htio da mu se svidi.

�Da sada nastavim voziti, gospo�o?� upita on, najednom slu�ben.

�Da.� No dok je skretao na snijegom zametenu cestu, ona dometne tihim glasom: �Zahvalna sam ti, Arkine. Na ovome... i na onome neki dan kad sam...�

�Nema na �emu, gospo�o�, prekine je on.

Nije htio razmi�ljati o tome. Sa�aljenje prema klasnom neprijatelju odmagalo je borbi za koju se zalagao. To je bilo opasno. Ne nije si mogao pomo�i.

Jutro je osvanulo sjajno kao ugla�ano staklo. Ni traga magli, samo beskrajan nebeski svod i miris mora u zraku. To je u Arkinu budilo nemir. �ekao je Valentinu pokraj automobila pred glavnim ulazom, a Turicum je blistao rasko�no poput vodomara na suncu.

�Dobro jutro, Arkine.�

�Dobroe utro, gospo�ice Valentina�, re�e prilaze�i �ljun�anom stazom. Izgledala je mr�avo i blijedo. Nosila je skroman kaput i maramu preko glave, a u koraku joj je bilo nekog nemira, kao da je u �urbi.

�Gospo�ice Valentina, drago mi je �to ste se oporavili i �to tako dobro izgledate.�

Ta ju je primjedba iznenadila. �Hvala ti, Arkine.�

�Nadam se da Vam je gospo�ica Katja prenijela moje �elje za brzo ozdravljenje dok ste bolovali.�

�Jest, hvala ti.�

Ostao je stajati ondje, zaboraviv�i na automobil. Uspela se na stubu krenuv�i prema unutra�njosti automobila, no on je podignuo dlan zaustaviv�i je a da je uop�e nije dodirnuo.

��to je, Arkine?�

�Ljudi koji su izazvali eksploziju u tunelu zacijelo Vam nisu namjeravali nauditi ni na koji na�in. Ti ljudi imaju zacrtan cilj � a Vi ste im se samo na�li na putu, i to je sve.� Htio je da zna.

�Reci mi, Arkine, koji je to njihov cilj?�

On snizi glas. �Njihov je cilj izgraditi novo i pravednije dru�tvo. �ele svrgnuti cara. A ne ugro�avati mlade djevojke.�

�Vjeruje� li i ti u to, Arkine? U svrgavanje na�eg cara?�

�Ne, gospo�ice Valentina.�

�Dobro je. Jer da vjeruje�, uhitili bi te.�

Pro�la je mimo njega i u�la u automobil te sjela na glatku modru ko�u zure�i ravno preda se. On je okrenuo ru�icu i upalio motor, popev�i se na sjedalo ispred nje. Nijedno nije progovorilo.

Valentina je jedva do�ekala iza�i iz Turicuma gotovo kilometar prije bolnice i poslati ga natrag ku�i da bude majci na raspolaganju. Godila joj je kratka �etnja te se poku�ala usredoto�iti na ono �to ima re�i, umjesto na sve �to je bilo izre�eno pro�li put. U�la je u Bolnicu svete Izabele i ponovila postupak � provjeru imena na staklenom �alteru i hod niz zelenu stazu od izlizana linoleuma do vrata na kojima je pisalo GORDANSKAJA. Pokucala je.

�Vhodite. U�ite.�

�to god je o�ekivala da �e zate�i, iznenadila se. Krupna figura medsestre Gordanskaje u bijeloj odori kao da se dodatno napuhala od njihova posljednjeg susreta te je stajala naslonjena na red metalnih ormari�a �vrsto sti��u�i duga�ku pincetu me�u prstima. Pozornost je samo na sekundu preusmjerila na Valentinu.

�Ah, da, mala aristokratkinja koja smatra da ima ono �to je potrebno kako bi postala bolni�arka.� Nacerila se u ogledalo naslonjeno na ormari�u, nimalo duhovita. Valentina shvati da prou�ava stra�nji zub koji je bio pocrnio i odlomio se.

�Dobro jutro, medsestro Gordanskaja.�

�Zna� li i�ta o zubima?�

�Ne, medsestro.�

�Onda mi ba� i nisi od koristi, zar ne?�

�Dobro rukujem pincetom.�

�Evo ti.� �ena naglo Valentini pru�i pincetu.

Valentina je uzme i zapita se slu�i li medesestri ta vje�ba za inicijaciju svih budu�ih bolni�arki. No u tom joj slu�aju nijedan zub ne bi ostao u glavi.

�Zaklju�ujem da ima� prijatelje na visokim polo�ajima�, re�e Gordanskaja, no bez gor�ine, kao da se to samo po sebi podrazumijeva. �Naravno da ima�. Pogledaj se samo.� Nasmijala se dubokim glasom od kojeg su joj se zatresli obrazi. �Ne mo�e� se sakriti iza marame i zakrpanih rukavica slu�avke. Znam tko si.�

�Ne skrivam se.�

�Ne?�

��elim biti bolni�arka i u�initi ne�to od svojeg �ivota, a ne samo aran�irati cvije�e i piti �aj. Dajem Vam rije� da sam u stanju marljivo raditi i da sam ve� savladala Dupierreovu knjigu o ljudskoj anatomiji. Njegovala sam mla�u sestru i izvje�tila se u previjanju zavoja.�

�Previ�e brblja�. Kao i sve vi obrazovane. Nau�i �utjeti.� Valentina kimne. �Da, medsestro.�

�Da se prijavljuje� u vojsku, nazvala bih te topovskim mesom, no ovako �u te zvati � tebe i sve ostale mladice poput tebe � pera�icom vr�ina. Time �e� se baviti ve�inu vremena i to je ono �to �e te na koncu dokraj�iti. Sve ste vi pera�ice vr�ina. Mila majko Bo�ja, za�to mi ne po�alju djevojke koje su u stanju raditi? A ne ove bljedolike kilavice.�

Valentina nije ni pisnula.

Gordanskaja joj zgrabi ruku, okrene je kako bi joj prou�ili dlan i palcem je stane bosti po blijedim jastu�i�ima. Valentina se osje�ala poput �ivotinje na sto�noj tr�nici.

�Ko�a ti je blijeda poput pra��i�evih sisa.� Medsestra odmahne glavom. �Ali ima mi�i�a na ovim rukama. Za �to ih koristi�?�

�Sviram glasovir.�

Gordanskaja prasne u smijeh, grub i preziran. �Mili Bo�e, daj mi snage.� Odjednom �irom otvori usta i poka�e na crni zub �to joj je napola visio iz desni. �Izvadi ga.�

Jedan brz trzaj pincetom i crna je �krba iskliznula poput �avla iz trulog drva. Za njim je iscurio tanak mlaz krvi i da�ak gnoja. Bolni�arkinim �irokim licem preleti izraz olak�anja te poka�e prema stolcu ispred svojega radnog stola. Valentina sjedne i odlo�i pincetu u kojoj se i dalje nalazio zub Gordanskaji pod nos.

�Doktor Fedorin preporu�io mi te je za obuku�, odsije�e Gordanskaja. �Trebat �e mi pristanak tvojih roditelja budu�i da jo� nema� dvadeset godina. A sad pro�itaj ovaj obrazac i nagovori ih da ti ga potpi�u.� Zatim dometne uz iskrivljeni smije�ak: �Pretpostavljam da zna� �itati i pisati?�

�Medsestro Gordanskaja�, re�e Valentina, �znam �to god je potrebno.�

19

�udesno je koliko je malo potrebno da se svijet i��a�i. Dok se vra�ala istim putem du� zelenog poda sa �arama i niz ulazno stubi�te bolnice, Valentini ni�ta nije izgledalo jednako, kao da je prije sve gledala kroz zrcalo �to iskrivljuje sliku koja joj je tek sad postala bistra i jasna. Srce joj se stezalo, glasno joj bubnjaju�i u u�ima.

Prije odlaska zastala je ispred te�kih vrata �to su vodila na jedan od odjela i provirila kroz staklenu plohu, zapanjena golemo��u prostorije. �inilo se da se prote�e unedogled s beskrajnim nizovima kreveta nalik na bijele lijesove. Do�la je u napast da gurne vrata i stupi u taj nepoznati svijet u kojemu su blijeda lica le�ala na zgu�vanim jastucima. Neki su razgovarali, drugi su pak nijemo le�ali na le�ima, sklopljenih o�iju.

�Makni mi se s puta.�

Kroz vrata odjela provalila je mlada bolni�arka nose�i emajliranu posudu do vrha nakrcanu krvavim zavojima.

�U �to pilji�? Da ti ljubavnik nije unutra?� Djevojka se nacerila. �Bez brige budi, svakome dam poljubac za laku no�. Kod mene je u sigurnim rukama. Ja sam bolni�arka Darja Spa�jeva, ako nisi znala.�

Bila je vi�a od Valentine i �ilava poput lasice, �irokih jagodi�nih kostiju i tamnopute ko�e ju�njakinje. Crne vlasi kose ispale su joj iz kape, no ruke su joj izgledale sposobno, selja�ke ruke krupnih zglobova. Osmijeh joj je bio �irok i opu�ten.

�Ima� li ti jezik?� upita.

�Polazit �u obuku za bolni�arke u ovoj bolnici.�

Djevojka podigne posudu sa zavojima gurnuv�i je Valentini pod nos. Zaudarala je. �Pomiri�i to. To �e biti tvoj novi parfem kad bude� radila ovdje.�

�Poznajem ja i gori smrad od toga.�

Neuredna bolni�arka prevrne crnim o�ima. �Nemoj re�i da te nisam upozorila.�

Valentina se osmjehne. �Ne�u.�

�Naporno je i za noge.�

�Moje su sna�ne.� Od tolikih godina jahanja. �Ako je tako lo�e, za�to si ti ovdje?�

Djevojka obri�e ruku o prega�u, dodaju�i jo� jednu mrlju onima postoje�im. �Bolje je od muzenja jebenih koza usred jebene planine.� Tutnula je posudu u pregib ruke nehajno kao da je rije� o tek ojarenom kozli�u i odbrzala mi�i�avim nogama.

Valentina jo� nikad nije �ula �enu da tako prostaci. Nasmijala se i po�urila niz glavno stubi�te zgrade � i u tom trenu ugledala Jensa. Stajao je uko�en i mrk u sjeni stabla limete, ruku prekri�enih na prsima i nenasmijana lica. �ekao ju je.

�etali su jedno uz drugo ne dodiruju�i se. Morala je ubrzati korak kako bi ga pratila jer joj nije radio ustupke, kao da ga nije briga je li tu ili nije. No ipak je do�ao u bolnicu u vrijeme kad je imala zakazan dogovor. U to se uzdala.

Jens je izgledao neuredno i �lampavo. Gusta siva pra�ina prekrivala mu je kaput i zavukla se u crno krzno �ubare i crvene mu obrve. Uop�e nije znala kamo idu, no korak mu je bio odlu�an kad se zaputio niz Ulicu Zagoro�naja. Jedva da su izmijenili koju rije�, no bila je bolno svjesna njegove blizine, toga kako mu se kaput vijorio oko potkoljenica, a �izme mu �kripale po snijegu; prizora njegova daha �to se, bijel i nestrpljiv, kovitla na hladnome zraku i trokutastog mjesta u kutu �eljusti koje je �kljocalo i poskakivalo kao da mu nagla�ava misli. Gledao je ravno naprijed, isklju�iv�i je, te se pitala je li je zaboravio.

Kad su pre�li preko kanala na rijeci Mojki, ona re�e: �Molim te, zahvali doktoru Fedorinu u moje ime.�

�Mo�e� mu i sama zahvaliti. Idemo u njegovu ku�u.�

�Za�to tamo?�

��eli ti dati savjet o tome �to mo�e� o�ekivati u Svetoj Izabeli. Objasnit �e ti kako se �to radi i �to �e� morati nau�iti. Re�i �e ti gdje mo�e� nabaviti odoru i nau�iti te kako da odbija� udvaranja mu�kih pacijenata. Nikolaj Fedorin dobar je �ovjek. Mnogo vremena provodi u humanitarnim misijama za siroma�ne i u bolnicama za uboge. Nije samo lije�nik za mirisne salone bogatih i razma�enih.�

Htjela mu je zahvaliti. Htjela mu je re�i: �Vidi�, ipak ti je stalo; ne bi ovo radio da nije.� No umjesto toga uhvatila ga je za ruku, zariv�i mu prste u pra�njavi kaput.

�Jense. Stani.�

Time je mislila da prestane govoriti sve te rije�i �to su se isprije�ile izme�u njih. Da prestane odbijati pogledati je. Da zaustavi bol koju joj je hladno�a njegova glasa izazvala u grlu. Prestane. Zastane. No zastale su njezine noge. Naglo se zaustavile nasred mosta, dok joj je ruka ostala na njemu poput okova koje nije ni poku�ao zbaciti sa sebe. Napokon ju je pogledao, a izraz u njegovim zelenim o�ima dirnuo joj je srce.

�Obe�ala si mi�, re�e. �Zaklela si se da ne�e� imati ni�ta sa zapovjednikom �ernovom.�

Stoje�i nasred ulice, polako mu je otkop�ala dugmad kaputa, jedan po jedan, i zavukla ruke pod njega obujmiv�i ga oko struka.

�Kunem se�, re�e. �Kunem se sestrinim �ivotom da moje srce nikad ne�e imati ni�ta sa zapovjednikom �ernovom.�

Naslonila mu je obraz na grudi, udi�u�i vla�an i zemljan miris pra�ine s njegove odje�e, te osjetila toplinu njegova tijela kad ju je omotao kaputom, privijaju�i je bli�e i pritisnuv�i je uza se. Ispod njih na zale�enom kanalu Mojke jedan je stariji par u istovjetnim �ubarama od dabrova krzna mirno klizao prema Pala�i Taurida dr�e�i se za ruke. Valentina se zavukla jo� dublje, oslu�kuju�i brze otkucaje u njegovim njedrima.

Lije�nik ih je srda�no do�ekao nato�iv�i Jensu i sebi po �a�u vrhunskoga gruzijskog vina, dok su Valentina i njegova k�er�ica Ana pile vru�u �okoladu ispred ognji�ta. Svi�ao joj se taj �ovjek koji je bio tako predan otac, svi�ala joj se njegova velikodu�nost i na�in na koji je ko��atim prstima neprestano dodirivao dijamantnu iglu za kravatu dok je govorio. Bilo je jasno da mu je posebno va�na.

�A sada, mlada damo, porazgovarajmo o Va�oj budu�nosti.�

�Zahvalna sam, doktore Fedorine, na Va�oj pomo�i. Medsestra Gordanskaja jasno mi je rekla kako o�ekuje da �u podbaciti.�

Primio ju je za bradu i pomno je prou�io, kao �to bi prou�avao vlastitu k�er. �Poslu�it �e��, re�e. �Ako je to ono �to uistinu �eli�.�

�Jest. Ve� sam u�ila anatomiju i...�

�Korak po korak. Najprije �emo porazgovarati o vje�tini pravljenja kreveta, �istim odorama i prljavom jeziku medsestre Gordanskaje.

Sjela je i saslu�ala ga. Napunio joj je glavu �injenicama i brojkama vezanima za bolnicu, njezinom povije��u i pravilima. Rekao joj je kako �e se ispravno obra�ati lije�nicima i da u svakom trenutku mora hodati iza njih, s odu�evljenjem joj opisao �iroku paletu lijekova koji se trenuta�no razvijaju, uklju�uju�i i pripravak morfija koji ciljano odagnaje bol. U vi�e je navrata naglasio va�nost �isto�e: �iste ruke, �ista posteljina, �ista odora, sterilna oprema. Govorio je o operacijama, provjeravao joj znanje pitanjima, cijelo vrijeme �upkaju�i krajeve brkova ili glade�i blistavi dijamant u kravati.

Bio je to �udan osje�aj � na neki neobi�an na�in osje�ala je da to ispitivanje i ispipavanje u njoj otvara neka vrata za koja nije ni znala da su zatvorena. Na drugom kraju prostorije Jens i Ana sjedili su na prozoru i kartali, a Ana bi posko�ila i zacijukala poput ma�i�a svaki put kad bi svojom kartom nadja�ala njegovu.

Naposljetku se doktor Nikolaj Fedorin naslonio u fotelji, gurnuo pal�eve ispod prsluka i zadovoljno izdahnuo. �Bit �e dobra, Friise. Bit �e veoma dobra.�

Jens se osmjehnuo. �Znam.�

Ne�to u na�inu na koji je to rekao uzdrmalo ju je. Kao da je pu�ta da ode. Do�lo joj je da pritr�i prozoru i sjedne mu u krilo kako ne bi potajno umaknuo. Po�eljela mu se nasmije�iti i �uti ga kako ka�e: �Bit �e mi veoma dobra.� Ustala je i pri�la mu korak bli�e.

�Jense...� zausti ona.

�Ana�, prekine je Nikolaj Fedorin, �vrijeme je da odemo prona�i tvoju guvernantu i vidimo �to je danas pripremila za tebe.�

Djevoj�ica se namrgodi, no utisne poljubac Jensu u obraz, kratko se nakloni Valentini i odbrza iz prostorije ocu za petama.

�Jense�, re�e blago Valentina.

On potap�a klupu u prozoru na kojoj je sjedio i ona se hitro smjesti pokraj njega, jer nije htjela da po�ne govoriti ono �to nije �eljela �uti. No �im se na�la na jastuku, osjeti kako njegova toplina prodire u nju. Noga mu je stajala pokraj njezine. Bedrom joj je dodirivao haljinu. �vrstim se ramenom oslonio o njezino. Dijelovi njega postajali su dijelovi nje. Primio ju je za ruku.

�Jense, slu�aj me.� Nije micala pogled s njegove ruke dok je isprepletala prste s njegovima. �Ovo je moj as, Jense, moja jedina jaka karta. To je sve �to imam.�

�Iskori�tavanje �ernova?�

�Da.�

�Kao sredstvo pogodbe.�

�Da. Bez njega nemam ni�ta.�

�Ima� mene.�

Ima� mene. Naslonila mu je glavu na rame i pustila je da ondje po�iva, pohraniv�i u nju te dvije rije�i.

�Mora� mi vjerovati�, pro�aptala je. �Samo tako mogu poha�ati obuku za bolni�arke. Roditelji mi to ne�e dopustiti ne budem li zabavljala zapovjednika �ernova.�

�Zabavljala?�

Protrljala je obraz o njegov �aket. �Nekoliko osmijeha, nekoliko plesova, ni�ta vi�e.� Ispustio joj je ruku, a ona osjeti kao da su joj prsti obudovjeli. �Jense, to ne�e dugo trajati. Brzo �emo mu dosaditi ja i moja �utljivost. Ti i ja i dalje mo�emo...�

�I dalje �to?�

�I dalje razgovarati.�

On progun�a, a potom je obujmi rukom, podignuv�i je u krilo i nagnuv�i je unatrag dok mu nije le�ala u naru�ju gledaju�i mu lice odozdo.

�A sada�, re�e on, �razgovarajmo.�

Sagnuo se i poljubio je. Dotaknula mu je kosu mrse�i mu pramenove. �Vidi��, promrmljala je dok joj je usnama klizio niz vrat i iza uha potjerav�i joj krv kroz �ile u vratu, �ja sam poput tvojih tunela.�

�Mra�na i te�ka?�

Povukla ga je za kosu i sna�no je protresla kao vrat psa lutalice. �Nije me lako uni�titi.�

Revolucionari su djelovali u gnijezdima unutar grada, u zasebnim �elijama koje su odr�avale minimalan me�usobni kontakt kako bi umanjile �tetu u slu�aju izdaje. Omanje skupine potajno su se sastajale po podrumima, tiskale se u stra�njim prostorijama �to su zaudarale na lo� duhan i ogor�enost. Arkinu je nedostajalo strpljenja. Nesta�ice hrane bivale su sve gore, cijene su rasle, sindikati su se ukidali, a cijelo to vrijeme sve se ve�i broj bolesnih i besku�nika gomilao na ulici. Intelektualci iz srednjeg stale�a nastavljali su zahtijevati reformu, no valjalo ih je nau�iti da reforma nije i ne�e biti dovoljna. Samo �e revolucija Rusima omogu�iti pristojan �ivot.

Pokraj Arkina sjedio je Sergejev. Previjao je ruku pu�e�i lulu. Samo Bog zna �to je u njoj bilo, no od nje je tmurna prostorija zaudarala na konjski izmet. Njih dvanaest okupilo se na sastanku u skladi�tu iza svje�arnice, a u zraku se osje�ao te�ak miris loja. Arkin je �utio njegov okus u dnu grla, gust i masan. Na �elu stola sjedio je Kra�kov, mu�karac �upave brade koji se borio u carskoj vojsci protiv Japanaca i koji bi pljucao svaki put kad bi netko izustio ime cara Nikolaja. Bio je stariji od ostalih i imao je samo jednu nogu. Tresnuo je �akom o stol zahtijevaju�i ti�inu.

�Arkine�, zare�ao je. �Ve�eras si tih. Kakve su vijesti?�

�Po�ela je odmazda.�

�Ubila�ki gadovi!�

�Na�uo sam ministra Ivanova kako u automobilu razgovara s jednim od svojih pomo�nika. Ka�e da je Stoljipin naredio Ohrani da napuni zatvore dok u njima vi�e ne ostane mjesta.�

Oko stola se razlego�e �u�ljivi povici.

Sergejev je bio taj koji ih je pozvao na red. �Drugovi, �to se oni o�trije obru�e na nas, to se vi�e radnika priklju�uje na�oj borbi.�

�Sergejev je u pravu�, slo�i se Kra�kov. �Svaki put kad postavimo bombu ili bacimo granatu, Ohrana i car�, pljunuo je na pod, za dlaku proma�iv�i psa koji je ondje le�ao, �vide na�u snagu i boje nas se. No proletarijat vidi na�u snagu i po�tuje nas. Sve vi�e �e ih pohrliti na na�u stranu kad po�nu vjerovati da smo dovoljno mo�ni da sru�imo vladavinu prokletih Romanova.�

�No problem je u tome �to nama o�ajni�ki nedostaje sredstava�, primijeti Arkin tiho. �Ako ne prikupimo dovoljno rubalja, kako �emo opremiti tu vojsku proletarijata?�

No Kra�kov se nije dao odvratiti od glavne teme. ��to si jo� �uo?�

�Policija namjerava kazniti vo�e sindikata na na�in koji �e poslu�iti kao primjer ostalima�, upozori Arkin. �Ministar je po tom pitanju bio vrlo jasan.�

�Smjesta �emo ih upozoriti.� Kra�kov se namr�ti. �Neke od njih morat �emo skloniti na sigurno.�

Sergejev zalupa dr�kom lule po stolu. �Moj ne�ak Jusev radi u tvornici Tarasov.� Bra�a Tarasov bili su vlasnici jedne od najve�ih tvornica alata u Sankt Peterburgu i vozikali su se naokolo u sjajnoj Benzovoj limuzini dok su njihovi radnici na ulicama vapili za kruhom. �Kune mi se da su �egrti spremni na pobunu. Ju�er su jo� dva dje�aka poginula kad im se iznad glava slomila dizalica.� Uperio je lulu prema Arkinu. �Jedan od njih bio je de�ko koji je s tobom odradio onaj posao s vlakom.�

�Karl?�

�Ne, onaj niski de�ko, Marat. On je poginuo.�

Arkina obuzme gnjev te�ak i gust poput loja �to se osje�ao u zraku.

Kra�kov se nagnuo naprijed u�arenih o�iju. ��to predla�e�, dru�e Arkine?�

�Car Nikolaj mo�da je dovoljno nemilosrdan da po�alje konjicu da sasije�e i pobije vlastiti narod dok mar�ira ulicama, no �ak ni on ne bi posmicao nevinu rusku djecu. Vrijeme je da uposlimo mlade �egrte ovoga grada.�

Sa sastanka su oti�li u parovima u razmaku od pet minuta. Arkin i Sergejev oti�li su prvi, hitro se od�uljav�i kroz tamu niz nekoliko mra�nih uli�ica dok nisu odmaknuli dovoljno daleko od svje�arnice da uspore korak. Gotovo da nije bilo vjetra pa su pahuljice snijega padale ravno dolje s crnog neba, mekane poput paperja. Arkinu je godio njihov dodir na licu. Bubnjalo mu je u sljepoo�nicama i znao je da �e te no�i ru�no sanjati.

�Viktore�, re�e Sergejev stoje�i mu s boka, �ne krivi se za opasnost kojoj su izvrgnute vo�e sindikata u znak odmazde za napad na Stoljipina.�

�Kako da se ne krivim?�

�Oduvijek smo znali da �emo morati uprljati ruke krvlju. Trocki nas je na to upozorio.�

�A je li nas upozorio na...� Pregrizao je jezik. Njegov je drug imao dovoljno vlastitih problema. �Ka�i mi, prijatelju, kako ti �ena? Je li ve� rodila?�

�Samo �to nije.�

Arkin je za�uo ponos u Sergejevljevu glasu i nanovo osjetio neo�ekivan ubod zavisti. Kao da mu je netko zakucao �avao pod rebro Jednoga dana, re�e sam sebi. Jednoga �e� dana i ti imati �enu. I vlastito dijete.

�Po�eli joj svu sre�u u moje ime�, nasmijao se, �i reci joj...�

Ne�ija ga ruka zgrabi za rame. Tresnula je njime o zid od opeka, istisnuv�i mu zrak iz plu�a. Zamahnuo je �akom i zabio koljeno u napada�eve prepone. �uo je kako je progun�ao, osjetiv�i kako ruka na njegovu ramenu popu�ta stisak, a tijelo klizi na pod. Jo� jedna prilika promoli iz mraka.

�Miruj ili �e� dobiti metak u �elo.�

Arkin se ukipio. Bacio je kratak pogled udesno kako bi provjerio kako je Sergejev, no on je stajao nepomi�no dok mu se na ramenima talo�io snijeg. Bio je pognut, privijaju�i ruku u udlazi uza se kao da je pretrpjela udarce.

��to ho�ete, gadovi?� upita Arkin.

��elimo neke odgovore od vas.�

�ovjek s mauserom u ruci imao je �iroka prsa i pivski trbuh te naslage sala umjesto mi�i�a. Onaj drugi, ni�i, le�ao je izvaljen na ledenom tlu dr�e�i se za prepone i psuju�i. Nosili su crne ko�nate kapute, sjajne poput zmijske ko�e, i imali hladne i usredoto�ene o�i lovaca. Bili su to pripadnici tajne policije, Ohrane. Nisu mogli biti ni�ta drugo.

�To ovisi o tome�, re�e Arkin uljudno, �kakva su vam pitanja.�

Onome koji je le�ao na tlu nije se svidio Arkinov odgovor te se posr�u�i uspravio na noge i tresnuo ga laktom u trbuh.

�Dr�i ovoga gada podalje od mene�, zare�i Arkin, �ili �u mu otkinuti muda.�

�Vro��ine, odstupi!�

�Kakva pitanja?� ponovi Arkin.

�Zbog �ega lutate ulicama u ovo gluho doba?�

Arkin slegne ramenima. �Kartali smo. Ni�ta nepo�udno. Jedini je problem to �to je moj glupi prijatelj prokockao novac za stanarinu pa sad meke�e poput janjeta na pomisao da to mora re�i �eni. Nije li tako, Mihaile?�

Sergejev progun�a. Arkin se nasmijao i sa zadovoljstvom primijetio kako se neljubazna usta pripadnika tajne policije razvla�e u podrugljiv osmijeh. Prst popusti pritisak na obara�u.

�I ovako je ve� u nevolji�, nastavi Arkin i pljesne Sergejeva po le�ima, poma�u�i mu da se ispravi. �Dopustite mi da sirotu budalu odvedem ku�i.� Provukao je ruku ispod prijateljeva zdravog lakta i povukao ga nekoliko koraka dalje. �Laku no�. Spokojnoj no�i, prijatelji. Odve� je hladno da bismo se ovdje zadr�avali.� Pr�tao je gust snijeg na �emu je Arkin bio zahvalan.

��ekajte.�

Jo� nekoliko koraka i snijeg bi ih potpuno zaklonio. �Da?�

�Stanite uza zid i stavite ruke iza glave.�

�Ali za�to...�

�Uza zid.�

Arkin u�ini kako mu je re�eno, vuku�i Sergejeva za sobom, no primijeti da mu prijatelj drhti. Agenti Ohrane po�eli su ih grubo pretra�ivati, izvr�u�i im d�epove i rastvaraju�i kapute, dok je Sergejev �titio udlagu obaviv�i oko nje ruku. Arkinov um radio je punom parom. Ne�to nije bilo u redu.

�Odakle dolazite?� upita onaj debeli s pi�toljem.

�Rekao sam vam, s kartanja.�

�Ili s jednog od sastanaka onog revolucionarnog �ljama?�

�Njet, naravno da ne. Ja radim za ministra u vladi cara Nikolaja.�

Na to su zatreptali, mal�ice popustiv�i stisak na njegovu rukavu. Znoj mu se cijedio niz le�a unato� hladno�i. Pri tankoj zraci svjetla, �to je padala s prozora na katu re�u�i �utu kri�ku mraka, spazio je zdvojan izraz na Sergejevljevu licu.

�Evo! �to je ovo?� Ni�i policajac potezao je Sergejevljevu ozlije�enu ruku poku�avaju�i mu strgnuti udlagu. �Ovaj sroljo krije ne�to u ovome.� Policajac zavu�e prste pod gornji sloj zavoja i izvu�e mali pi�tolj ne ve�i od dlana. Bljesnuo je bisernim sjajem na snijegu �to je padao.

Proklet bio, Sergejeve. Proklet bio.

Mu�karci u crnim kaputima iskesi�e zube. Onaj s pi�toljem sna�no udari Sergejeva kundakom po ruci, na �to ovaj bez glasa padne na koljena, no Arkin ga dohvati prije nego �to se skljokao te ga zavrti i gurne prema dvojici mu�karaca kao da je ovan za probijanje vratnica. Razroga�ili su o�i od iznena�enja kad se Arkin svom te�inom bacio za njim te su se stali klizati unatrag na petama, lamataju�i rukama. Led je bio odve� sklizak te su se obojica sru�ila na zemlju. Arkin je �uo zvuk udarca lubanje o beton, no nije se zaustavio kako bi provjerio kome se to razdrmao mozak. Dohvatio je mali pi�tolj koji je le�ao na tlu i zgrabio Sergejeva za zdravu ruku.

�Tr�i.�

Tr�ali su. Brzaju�i kroz zaba�ene uli�ice, bate�i du� skliske rije�ne obale, ska�u�i preko ograda i ispod nadsvo�enih prolaza, napre�u�i plu�a na ledenom no�nom zraku. Stalno su se dr�ali neosvijetljenih ulica. Arkina je usporavao ranjeni prijatelj, no nije mu htio ispustiti ruku dok god su iza le�a mogli �uti prodorne povike i pogane psovke progonitelja. Samo se jedanput Arkin usudio osvrnuti preko ramena, vidjev�i da je onaj ni�i na �elu, lica o�tra kao u lova�kog psa �to nju�i trag. Onaj deblji nastojao je dr�ati korak s njim no nije uspijevao. Odzvonila su �etiri hica no bilo je odve� mra�no i metak ih je svaki put zaobi�ao u �irokome luku.

Nastavili su tr�ati i izmicati se, neprestano mijenjaju�i smjer.

Sa Sergejevom za petama, Arkin se �etverono�ke spustio do mjesta ispod mosta gdje su obojica �u�nuli svom snagom udi�u�i mrzao zrak. Led pod nogama zakrckao bi �im bi pomaknuli koljenom.

�Gdje smo?� �apne mu Sergejev na uho.

�Nemam pojma, ali budi tiho.�

Trideset su minuta stajali nepomi�no, nevidljivi poput sjena, ometaju�i samo ma�ku u no�nom lovu preko debeloga leda kanala. Kad su se naposljetku uspeli uz zale�enu rije�nu obalu, vladala je posvema�nja ti�ina. Padao je gu��i snijeg, peku�i ih za o�i i talo�e�i im se u hrpicama na vrhovima �izama. �urno su se uputili kroz ulice pognutih glava, dr�e�i se najmra�nijih dijelova grada, te zastali tek kad su na koncu dospjeli do �etvrti Litejna.

Kroz �ipkasti zastor od snijega Arkin se zagledao u prijateljevo ispa�eno lice. �Kako ti je ruka?�

�Jo� nije otpala.�

�Jesu li oni gadovi napravili veliku �tetu?�

Sergejev slegne ramenima. �Gdje god Ohrana kro�i, nanosi �tetu.�

�Nisi smio imati pi�tolj. Zbog �ega si ga nosio?�

�Mijenjao sam dobar bode� za njega u baru. Mislio sam da �u s njime biti sigurniji.� Nanovo slegne ramenima. �Bio sam u krivu.�

Arkin ubaci mali damski pi�tolj u Sergejevljev d�ep. �Prodaj ga�, predlo�i mu. �Ina�e �e te stajati glave. Umjesto toga kupi �eni hrane.�

�Ne.� Sergejev mu ga vrati s pokajni�kim izrazom lica. �Ti ga zadr�i.�

Arkin se nije bunio � bez njega �e Sergejev manje upadati u nevolje. ��uvaj se, prijatelju.� Polo�i mu ruku na rame. �I reci �eni da joj �elim sre�u s djetetom.�

�To je ono za �to se borim. Kako bih sinu izgradio bolju budu�nost. Hvala ti, dru�e�, re�e s nelagodom, ��to mi poma�e�. �ena bi mi umrla od gladi da zavr�im u zatvoru.�

Arkin kimne, a prizor njezina nabreknula trbuha o�ivi mu u sje�anju dok je nestajao u no�i, a snijeg padao toliko gusto da je zrak bio gotovo krut. Dlanom je obuhvatio pi�tolj s bisernom dr�kom koji mu je le�ao u d�epu. Sergejev je bio u pravu. S njim se zaista osje�ao sigurnije.

20

�Onda, kako izgledam?�

�Poput opatice.� Katja je kriti�nim pogledom mjerkala sestru. �To je zbog tog pokrivala na glavi.�

Valentina se okrenula u mjestu kako bi svoju bolni�arsku odoru promotrila iz svih kutova. Bila je bijela i kruta te se u njoj osje�ala kao neka druga osoba. U zrcalu je zurila u bolni�arski veo s uskom trakom oko �ela i urednim platnenim naborima �to su joj visjeli do ramena, potpuno joj prekrivaju�i kosu. To joj je bio prvi radni dan i �ivci su joj treperili kao da ima mrave u trbuhu. Pogladila je u�tirkanu prega�u koju je nosila preko jednostavne bijele kute i osmjehnula se Katji.

�Dobro me pogledaj.�

�Za�to?�

�Jer �u biti druga�ija kad se vratim iz bolnice.�

Katja se nasmijala. �Misli�, prljava, smrdljiva i mrtva od umora.�

�Upravo tako!�

No sestre su izmijenile dug pogled jer su obje znale da Valentina uop�e nije na to mislila.

Bolnica svete Izabele bila je labirint hodnika. �inilo se da granitni zidovi odjela upijaju sve zvukove, zbog �ega je sve bilo prigu�eno i mirno. �amor glasova bio je jedva �ujan, a stenjanje i ka�ljanje malodu�no, kao da se �ivot unutar tih debelih zidova sveo na najmanju mogu�u razinu. Prvi dan promijenio je Valentinino poimanje sebe. �inilo joj se da je kao sanitarka Ivanova prestala biti pojedinac i postala neva�an dio ravnodu�nog stroja, i na tu se spoznaju morala dugo privikavati. Sva�ta je o�ekivala, ali ne i to.

Dan je po�eo inspekcijom. Bolni�arke su se postrojile jedna pokraj druge, a sitne o�i medsestre Gordanskaje stisnule bi se od u�itka kad bi im prona�la kakav nedostatak. Okomila bi se na cipele, naramenice prega�a, iskrzane porube na rukavima, nokte na rukama. Valentina je pru�ila dlanove na pregled i �ula kako je medsestra razdra�eno dahnula od nezadovoljstva budu�i da nije prona�la nikakvu zamjerku.

Pera�ica vr�ina. Gordanskaja je bila u pravu. Prestala je �ak i zamje�ivati njihov neugodan miris. Nau�ili su je kako podvrnuti krajeve na dekama i plahtama i zatisnuti ih oko tankih madraca, narediv�i joj da to ponavlja sve dok ne napravi kako valja. Vje�bala je kako okretati pacijente dok le�e u krevetu i izvu�i prljave plahte ispod njih.

Smjestili su je na �enski odjel gdje su kreveti bili puni ustra�enih o�iju i neurednih frizura. No te su se �ene odlikovale sna�nim strpljenjem i voljom, a Valentina je nau�ila da ne smije brzo hodati. Nau�ila je gledati, okre�u�i glavu s jedne strane na drugu, primje�uju�i kako pacijentice krate vrijeme bezna�ajnim posli�ima: kartanjem, �ivanjem, �e�kanjem stopala i razmi�ljanjem o idu�em obroku. Nepomi�na tijela i sklopljene o�i u njoj su izazivali nemir. Kad se jedna mlada pacijentica guste i sitno nakovr�ane kose najednom uspravila u sjede�i polo�aj, vri�te�i kako joj crv gmi�e po srcu, i po�ela trgati sa sebe zavoje razgolitiv�i krvave grudi, Valentina je otr�ala po pomo�. Za tu je pogre�ku ukorena tako �to se morala suo�iti s bujicom Gordanskajinih naputaka.

�Nemoj tr�ati.�

�Nemoj vikati.�

�Nemoj dizati paniku.�

�Nemoj stra�iti pacijente.�

�Nemoj od sebe praviti budalu, premda to jesi.�

�Nemoj sramotiti bolnicu.�

Nemoj.

Valentina je zurila ravno ispred sebe, ne trep�u�i. Rumena lica, ruku iza le�a i skvr�enih prstiju u cipelama. �Potrudit �u se da budem bolja.�

�Bogami, morat �e�.�

Bogami, morat �u.

Do kraja dana ruke su joj se �arile, a stopala je boljela kao da su ih psi sa�vakali i ispljunuli. No odradila je dan ne usmrtiv�i nijednog pacijenta � i to je bio uspjeh. Mornarsko plavim ogrta�em zakrila je odoru i umor, navukla valjenke⁴ i isteturala u mra�an, snijegom zameten grad. Bila je zapanjena. �inilo joj se nemogu�im da se u Sankt Peterburgu �ivot nastavio zbivati po svakodnevnom, uobi�ajenom redu, dok je njezin pak bio sasvim nesvakida�nji. No ko�ije su i dalje kloparale niz ulice, a lakaji se me�usobno dovikivali pridr�avaju�i se pole�ina ko�ija; tramvaji su zve�ali, dje�aci vukli do vrha natovarene saonice, a svjetla �mirkala kroz pahulje snijega. Ni�ta se nije promijenilo. Osim nje.

Navukla je kapulja�u i pojurila niza stube.

Jens je bio ondje, �ekao je na uglu pod uli�nom svjetiljkom, ba� kao �to je bio obe�ao. Pri�la mu je u naru�je osjetiv�i kako bol, patnja i stid zbog ranije po�injene pogre�ke i��ezava. �elo mu je oslonila o vla�no sukno kaputa te osjetila miris njegova znoja i umora, tisu�u puta gori od njezina.

�Je li dan bio dobar?� upita on.

�Da, dobar. Kao �to je dobro izvaditi bolan zub.�

On se nasmijao i jo� je �vr��e zagrlio.

�A tebi?� pro�aptala je.

�Sad je dobar. Sada moj dan po�inje. Ostatak zaboravljam. Sanitarka Ivanova, izgledate umorno.�

�Ne, uzbu�ena sam.� Privinula se uz njega. �I sretna.�

Obujmio ju je rukom oko struka te su se uputili u �etnju Sankt Peterburgom, zagrljeni, �ude�i se hladno�i pahuljica koje bi im pale na jezik kad bi se smijali.

�Pri�aj mi jo��, re�e ona, �o svojem danu.�

�Koji dio ho�e�? Dobre ili lo�e vijesti?�

�Dobre.�

��uo sam da �e se izgradnja novog pogona za pro�i��avanje otpadnih voda koji bi sjevernom dijelu grada trebao priskrbiti �istu i pitku vodu nastaviti ove godine. Sredstva su kona�no odobrena i dozna�ena.�

�Na koji na�in pro�i��avaju vodu?�

�Ho�e� du�u verziju ili kra�u?�

�Kra�u.�

Nasmijao se zadovoljnim grlenim zvukom koji mu se razlegao iz grla. �Nepro�i��ena voda obradi se pomo�u koagulanta � zacijelo umire� od �elje da sazna� kojeg, pa �u ti prikratiti muke i re�i je u pitanju aluminijev sulfat � i potom ispu�ta u spremnike za talo�enje.�

�I to je to?�

�Ne, nipo�to. Godina je 1911. i slu�imo se najnaprednijom suvremenom tehnologijom koja postoji.�

��to onda slijedi?�

�Ovo je uzbudljivi dio.�

�Jedva �ekam.�

�Voda se potom propu�ta na brze pje��ane filtre i...� Zastao je radi dramati�nijeg u�inka.

�Nemoj sad stati.�

�I ozonizira. Eto�, re�e on uz �irok osmijeh, �nadam se da �e� to imati na umu svaki put kad bude� pila �aj u onoj rasko�noj prima�oj sobi za dame.�

�Kunem se da vi�e nikad ne�u jednako do�ivljavati vodu �to te�e iz slavine samovara.� Protrlja obraz o njegovo rame. Bilo je vla�no. �Da pje��ani filtri!�

Hodala je uz njega poluosvijetljenim ulicama, bedra prislonjena uz njegovu duga�ku bedrenu kost. Veselilo ju je to �to su, unato� razlici u visini, tako lako i prirodno pristajali jedno drugomu.

�A sad�, re�e on i okrene glavu pogledav�i je ravno u o�i, �ka�i mi kako je tebi protekao dan?� Na obrvama su mu se uhvatile pahulje snijega.

�Najprije mi reci lo�u vijest.�

Odmahnuo je glavom, a usta su mu se, uvijek izra�ajna, ovjesila. Niz umorne noge pro�li su je srsi, no ne zbog hladnog zraka s rijeke.

�Ka�i mi, Jense�, promrmljala je tiho.

Oklijevao je te je na�as pomislila da �e joj slagati ne�to �ime �e zata�kati ono �to ga je zbilja morilo, no nije. Zastao je i privukao je u blijed krug svjetla ispod uli�ne svjetiljke. Zadignuo joj je kapulja�u ogrta�a i zavukao ruke u nju, ukloniv�i kva�ice koje su pridr�avale bijelu tkaninu pokrivala za glavu na mjestu kako bi joj mogao dodirnuti kosu.

�Jednoga bih ti dana�, re�e, �volio po�e�ljati tu divnu kosu.� Zario joj je prste me�u guste uvojke. Sna�ne sposobne ruke; ruke �to su kadre vje�to raditi. �Valentina�, re�e tiho, �pla�im se za tebe.�

Polo�ila mu je dlanove za�ti�ene rukavicama na obraze kao da tako mo�e upravljati rije�ima �to su mu na jeziku. �Zbog �ega, Jense? Za�to bi se pla�io?�

�Bolni�arko Ivanova, zar niste �uli?�

��ula �to?�

�Da je ponovo izbila kolera.�

�I? Kako je bilo?�

�Bilo je dobro, mama, hvala na pitanju. Mnogo sam nau�ila.�

Iznenadilo ju je �to ju je majka do�ekala na pragu male �itaonice �im se vratila ku�i. Nosila je ve�ernju haljinu boje vina, a kosa joj je bila ukra�ena rubinima.

�Valentina, molim te, u�i.�

�Umorna sam, mama. Molim te, dopusti da se najprije okupam i presvu�em.�

��ao mi je, draga, ali moram razgovarati s tobom.�

��to je tako hitno, mama? Nije valjda Katja?�

�Ne, tvoja sestra nije u pitanju.� Majka joj je izgledala kao da joj je nelagodno. �Mora� ispuniti svoj dio pogodbe.� Glas joj je bio blag. �Znam da si umorna, ali...�

Valentina shvati �to je slijedilo.

�Ima� sat vremena, Valentina. Da se pripremi�.�

�Pripremim za �to?�

�Za izlazak. Ne zaboravi, zapovjednik �ernov dolazi po tebe kako bi te izveo na ve�eru.�

�Mama�, re�e Valentina oprezno, �bi li bila tako ljubazna i zamolila zapovjednika da odgodimo ve�eru? Ve�eras mu ne�u biti bogzna kakvo dru�tvo. Iskreno, preumorna sam da mislim, a kamoli koga zabavljam.�

�Valentina.� Maj�in glas bio je bezizra�ajan. �Pristala si na ovo. Sve je ugovoreno.�

�Molim te, ne danas.� Nije mogla podnijeti ni pomisao na �ernova.

�Dala si nam rije�. Mora� odr�ati obe�anje. To je va�no. Razumije� li me, Valentina?�

�Da, mama. Razumijem.�

Majka joj se nasmije�ila, no u o�ima joj se i dalje zrcalio oprezan izraz. �Hvala ti�, re�e, poljubi k�er u obraz i iza�e iz prostorije. Valentina sklopi o�i, isklju�uju�i maj�ine rije�i. Polako je podignula rame pod vla�nim ogrta�em, primaknula ga licu i udahnula. Je li to bio njegov miris? Miris ne�ega novog. Ili pak vonj bolnice?

Brzo je pojurila uza stube osje�aju�i kako joj se mi�i�i bune. Prvo �to je napravila u�av�i u sobu bilo je to da je izvadila popis i prekri�ila to�ku pet:

Slu�ati mamu.

A potom je sa smije�kom na licu povukla debelu crtu preko broja tri. Prona�i posao.

U�inila je �to je morala. Jela �to je morala. Govorila kad je morala. I ni�ta vi�e.

Zapovjednik Stepan �ernov stigao je u veli�anstvenoj sjajnoj crnoj ko�iji na �ijim se vratima nalazio grb njegove obitelji i koju su vukla �etiri istovjetna konja. Odveo ju je u Donon, otmjen francuski restoran. Saznav�i da je rezervirao privatnu prostoriju, obuzeo ju je nemir, ali nije bilo razloga za brigu. Bio je besprijekorno pristojan i uljudan, na trenutke �ak i oklijevaju�i, ne znaju�i �to bi rekao kad su ostali nasamo. Ona mu nije pomagala.

Dok su jeli o�trige i kavijar, vladale su duga�ke neugodne ti�ine koje nije ni poku�avala prekinuti. U jednom su joj trenutku vje�e postale te�ke poput olovnih utega i polako se sklopile, no uspjela je sprije�iti da joj glava klone u tanjur pe�ene jesetre u umaku od goru�ice i maslina. Tijekom kave on se nagnuo naprijed i brzim, nestrpljivim pokretom otkinuo vrh crne cigarete sa zlatnim filtrom.

�Dosa�ujem li ti?� upita je.

To pitanje bilo je toliko nepotrebno da se po�ela smijati. Nije namjeravala, ali nije se mogla suzdr�ati, i kad je jednom po�ela, vi�e nije mogla prestati. Smijeh je samo navirao iz nje. Bilo je to zbog umora � i besmislenosti cijele te situacije, gluposti njezina oca ako je mislio da �e mu dopustiti da je prisili na to da se uda za tog �ovjeka svijetlih brkova samo zato �to je visoko cijenjen. Zapovjednik �ernov sjedio joj je su�elice i promatrao je. Ona je objema rukama prekrila usta kako bi uti�ala smijeh, no on joj se ipak iskrao kroz prste. Suze su joj se kotrljale niz obraze.

�Valentina, molim te, prestani.�

Ona kimne. A zatim uslijedi�e nove suze.

On je polako pripalio jo� jednu cigaretu, motre�i je kroz dim. �Dakle, nasmijavam te. Uz to �to sam ti dosadan.�

Nagnuo se preko stola te je mogla vidjeti kako su mu plave o�i bljesnule dok ju je prou�avao. Je li to zbog znati�elje? Smetenosti? Ili pak pukoga gnjeva zbog njezina drskog pona�anja? Nije imala pojma.

�Tako dakle�, re�e on. Naglim teatralnim zamahom ruke pomeo je sve staklo i porculan sa stola, koje se uz tresak razletjelo po privatnoj blagovaonici. �Sad je pred nama prazan stol. Mo�emo po�eti iznova, ti i ja. Stavi na njega �to god �eli�.�

Pomno ju je motrio nastavljaju�i pu�iti crnu cigaretu sna�nog mirisa. Smijeh je prestao, kao i smrtna dosada. Podignula je kut bijelog stolnjaka od damaska, obrisala njime o�i i tiho �tucnula.

�Nekoliko pravila�, re�e.

�Slu�am.�

�Ako mi �eli� �to re�i, reci to meni, a ne mojim roditeljima.�

�inio se iznena�en, a svijetle pjegice na njegovu nosu potamnjele su. �Dogovoreno.�

�Znam da si ve� razgovarao s mojim ocem, no ne �elim ni�ta �vrsto dogovarati. Barem ne idu�ih dvanaest mjeseci.�

�Cijelu godinu! To je... bezobzirno od tebe.�

�Na tome ustrajem.� Ostavljala si je dovoljno vremena.

�Onda i ja na to pristajem.�

�Hvala ti.�

�A sad je red na mene, Valentina.�

Ona kimne.

�Samo jedno pravilo.�

�Koje glasi?�

�Bez drugih mu�karaca. Bilo kojeg drugog mu�karca �u ubiti.�

Zagledala se u smrskano posu�e �to im je le�alo oko nogu nalik na i��upano perje kakve sirote ptice. Konobar je u�ao kako bi sklonio krhotine, no �ernov ga je pokretom ruke otpravio iz prostorije �Ne pre�e� od razbijanja, zar ne, Stepane? Kako bi dobio �to �eli�.�

Obraze mu je oblilo rumenilo zahvativ�i mu i bo�nu stranu nosa. �Ja sam vojnik, Valentina.�

Kao da je to obja�njenje.

�Stepane.� Promatrao joj je usta dok je govorila. �Budem li razgovarala s drugim mu�karcima, �etala s drugim mu�karcima ili �ak plesala s drugim mu�karcima, ne moram valjda o�ekivati da �e osvanuti mrtvi.�

�Naravno da ne.� Slegnuo je ramenom, a epolete su mu se zanjihale od nelagode. �Nisam mislio...�

Usne su joj se razvukle u smije�ak. �Znam �to si mislio.�

�I, �to sad? No�ni klub? Predla�em Akvarij. Svidjet �e ti se. Uza zidove plesnog podija nalaze se akvariji za ribe.�

�Sada se idem ku�i naspavati.�

Valentina je nau�ila zamje�ivati sitnice. Znakovite pojedinosti. Ovje�ena usta, pomodrjeli nokti, iznenadan osip na ko�i, zadihanost; nau�ila ih je tra�iti. �ak i promjene mirisa mrskih posuda za obavljanje nu�de.

Prvu smrt pacijenta do�ivjela je koncem prvog tjedna. Preminula je �ena tanke kose koja je svijet �ivih napustila jednako nenametljivo kao �to ga je i nastanjivala, a tuga koja je preplavila Valentinino srce bila je sasvim neumjerena. Skrila se u skladi�te, ljuta na sebe. Jedva da je poznavala tu sirotu �enu, no suze su joj tekle niz obraze i morala je prekriti usta mokrom krpom ne bi li prigu�ila jecaje. Umrla bi od stida da ju je medsestra Gordanskaja zatekla takvu.

Te ve�eri kad je si�la niza stube Jens je smjesta znao. �Valentina�, rekao joj je, �znala si da ne�e biti lako.�

�Znam.�

Tijekom �etnje sporo je kora�ao, a ona se pitala je li to zbog nje ili njega, ili samo kako bi odgodio trenutak rastanka. Toga je dana zima napokon popustila i s tamnog neba nad Sankt Peterburgom sipila je sitna ki�a �to joj je svojim blagim dodirom i o�trim mirisom mora do�la kao osvje�enje nakon hladnih i sumornih hodnika bolnice. Nosnice su joj se �arile od mirisa sredstva za dezinfekciju.

�Onda�, upita on, �kakva je danas bila medsestra od koje svi strepe?�

�Poput goni�a robova. Tjerala me da okre�em madrace i krpom �istim podove.�

�Tako treba. To je ono �to vama mladim zabu�anticama treba.� Valentina ga podbode laktom u rebra. �Bude� li govorio takve stvari, u�utkat �u te injekcijom anestetika.�

�Opa, zadivljen sam. Ho�e� re�i da si ve� po�ela davati injekcije?�

�Ne, nisam jo�. Ali�, podignula je lice prema njemu, �mogla bih na tebi vje�bati.�

On se zahihotao i provukao joj ruku ispod svoje, dr�e�i je za dlan. �Na meni mo�e� vje�bati �to god ho�e�.�

Svidio joj se na�in na koji je to rekao. Mimo njih prokasao je konj, a jaha� im je doviknuo: �Dobrij ve�er�, kao da su jedan od uobi�ajenih parova na putu ku�i gdje �e skuhati meso i jedno drugome naglas �itati ispred ognji�ta. Ta joj je pomisao izazvala �udan osje�aj u srcu. Pitala se osje�a li i on isto, tu ispunjenost, poput jedne od �trcaljki koje je danas promatrala kako upijaju krv dok umalo nisu prsnule.

�Kako je Katja?� upita Jens. Neo�ekivano pitanje.

�Srdita je. Krajnje mrzovoljna.�

�Zbog �ega?�

�Jer joj je trenuta�no bolje. Manje je boli.�

�Nije li to razlog za sre�u?�

�Ne. To zna�i da joj svaki dan dolazi u�itelj i tjera je da vje�ba matematiku, koju mrzi.�

Nasmijao se. Obo�avala je njegov smijeh. Bio mu je jednako svojstven kao i crvena kosa i dugi vitki udovi. Zvuk njegova smijeha �ula bi katkad u snovima pa bi se probudila. Le�ala bi u krevetu prisje�aju�i se osje�aja njegove blizine ili ruke oko njezina struka. U snovima on bi sjeo na rub njezina kreveta i pri�ao joj dok bi mu crvena kosa blistala na mjese�ini, a crna sjena plesala po zidovima. Bila je sigurna da je ono �to joj govori od �ivotne va�nosti, no svakoga bi jutra njegove rije�i isparile �im bi otvorila o�i.

�Jense�, re�e dok su prelazili most, �kako napreduju radovi na uru�enom tunelu?�

�Odve� sporo.�

�To te zacijelo frustrira.�

On slegne ramenima, no Valentina se nije dala zavarati.

�Koristim ovu priliku�, dometne on, �i ogor�enost zastupnika Dume kako bih priskrbio dodatna sredstva za zamjenu jo� jednog dijela starih drvenih kanalizacijskih cijevi i pobolj�anje nagiba korita Neve.�

Zastali su na kri�anju, pri�ekav�i da se dvoja te�ka kola s konjskom zapregom otkotrljaju pokraj njih.

�Jense, za�to ti je toliko stalo do tih tunela?�

�Oni su mi posao.�

Nasmijala se i odmahnula glavom. Kapulja�a ogrta�a skliznula joj je s glave. Skinula je pokrov za glavu, no i dalje je bila u bolni�koj odori. �Da, to ti je posao, no o�ito je da ti tuneli zna�e i vi�e od toga.�

Dlanovima mu je �vrsto obujmila mi�icu, zadr�avaju�i ga na rubu plo�nika premda se cesta ispraznila. Ki�a se poja�avala, sijeku�i kroz tminu, kupaju�i krovove i stvaraju�i mlake na cestama. S vremenom �e se pretvoriti u led.

�Zbog �ega �eli� graditi ba� tunele? A ne mostove, poput Isambarda Brunela u Engleskoj. On je izgradio krasan vise�i most Clifton, nije li?�

�Zadivljen sam.�

Popela se na prste i poljubila ga u bradu. Kratke dla�ice ogreble su joj usne. �Zna� li �to ja mislim?�

��to se to kuha u tvojem zamr�enom mozgu?�

�Imam teoriju. Mislim da voli� uvoditi red u kaosu.�

�Ha! Dobra ti je ta teorija.�

�Od hrpe opeka ti napravi� tunel. U gradu kojemu trebaju podzemni cjevovodi ti izra�unava� nagibe. Nizu zgrada koje se gu�e u prljav�tini i poplavljenim podrumima ti priskrbi� kanalizacijski sustav. Uvo�enje reda u kaosu.�

Lice mu je bilo nepomi�no, a o�i su je netremice promatrale. Samo mu se dah kretao, probijaju�i se izme�u ki�nih kapi. Zabacio je glavu i zagledao se u gradske krovove. Niski oblaci nasjeli su na nebo zakriv�i sve zvijezde. �Cijeli Sankt Peterburg valja pro�istiti. Ne samo vodoopskrbni sustav.�

�Do�i sa mnom, Jense. �elim da ne�to vidi�.� Uhvatila ga je za ruku te su zajedno pretr�ali cestu.

Arkin se odlijepio od zida pokraj vrata trgovine. Strugnuo je iz sjene na susnje�icu dok su farovi automobila ocrtavali likove Valentine i njezina in�enjera. Tr�ali su kao da osje�aju kako im se prikrada s le�a, premda je bio siguran da nisu to mogli osjetiti. Bio je i vi�e nego oprezan.

Ki�a mu je i�la na ruku. Stanovnici Sankt Peterburga �urili su se du� plo�nika skriveni pod ki�obranima koji su tvorili crni zaklon ispod kojeg se mogao saginjati. Pratio ih je bez muke, slijede�i ih iza svakog ugla i skretanja. Strpljivo je �ekao u mra�nim kucima dok bi zastajali u trgovinama, znati�eljno se pitaju�i �to se nalazi u sve�njevima koje su iznosili pod rukom.

Vidio je i vi�e nego �to je htio. Vidio je kako dodiruju jedno drugo. Kako se ne mogu prestati gledati, toliko da su mogli posrnuti po putu. Kako im se tijela nikad nisu odvajala, kao da ih spaja nevidljiva nit. Sve je vidio.

Kretali su se brzo, biraju�i neosvijetljene ulice. Olak�avaju�i mu posao.

21

Valentini je trebalo vremena da prona�e pravu ulicu, no �im je u nju skrenula, prepoznala je ku�u. Vjetar se poja�ao, nose�i im ki�u u lice.

�To je ta ku�a.�

Jens nije pokazivao nikakvu �elju da pokuca na vrata pred kojima se zaustavila. �tovi�e, nije pokazivao nikakvu �elju za sudjelovanjem u ovom pothvatu, no ona ga je bez obzira na to odvela u ove sumnjive zaba�ene uli�ice, unato� njegovu negodovanju. Ramena su mu bila kruta i uko�ena.

�Valentina, ovdje ti nije mjesto. Odora bolni�arke nije ti krinka, zna�. Ona ne skriva ono �to jesi. Ovdje nisi sigurna.�

Nasmijala mu se, na �to se on namr�tio. �Dakako da sam sigurna. Imam tebe uza se. Evo, to su ta vrata.�

Jens ih gurne i vrata se uz �kripu otvore. On je prvi zakora�io preko praga, no zapahnuo ih je te�ak smrad, toliko sna�an da je Valentina morala prekriti nos rup�i�em. Lijeva vrata bila su zatvorena, no ovaj put na njima nije bilo djece pa im je pri�la i pokucala. Iznutra nije bilo odgovora. Pridr�avaju�i sve�njeve koje je nosio u rukama, Jens je okrenuo kvaku koja se glatko otvorila. U prostoriji je bilo ledeno i vladala je polutama, budu�i da je jedan jedini okrajak vo�tanice bacao treperavo svjetlo. Valentina se usplahiri, sjetiv�i se da je �ena s ozlije�enom glavom pro�li put nije srda�no do�ekala.

�Varenka?� zazvala je.

Dok su joj se o�i privikavale na tminu, oslu�kivala je ti�inu. Nisu se �uli dje�ja galama ni pla� dojen�eta. Nikakva zvuka osim sipljiva disanja nalik na soptanje konja. Prostorija je zaudarala gore od hodnika.

�Varenka?� ponovo �e Valentina.

Netko se pomaknuo na krevetu. Ruka je povukla deku, a lice sivlje od pepela zagledalo se u njih kroz tanke proreze o�iju. Bila je to Varenka. Na glavi nije imala maramu pa su joj se o�iljci vidjeli u polutami, no podignula se u sjede�i polo�aj.

�Odlazite�, prosiktala je. �Ostavite me na miru.�

Valentina ispusti naramak ogrjeva koji je nosila i pohita prema krevetu, rasprostiru�i debeli vuneni pokriva� koji je donijela. No Jens je zgrabi za ruku i povu�e je natrag.

�Nemoj�, promrsi.

��to?�

�Nemoj je dodirivati.�

��to je?�

�ena se nasmijala bolnim zvukom. �Osje�a njezin miris. Ve� ga je prije �uo. I izgleda mi kao netko tko jest.�

�Miris �ega?� upita Valentina.

�Smrti�, tiho odgovori Jens. �Pripalit �u vatru i onda odlazimo.�

Valentina istrgne ruku. �Ne. Sad kad sam tu, �elim joj skuhati jaja i...�

�Odlazi.� �ena klone natrag na krevet. Na njemu nije bilo jastuka, samo prljavi goli madrac i pokriva� sa zakrpama koji je smrdio po bljuvotini i ne�emu jo� gorem.

�Sad sam bolni�arka�, pojasni Valentina. �Mogu pomo�i.�

Nikad dosad nije zapalila vatru. Niti kuhala jaja. No �vrsto je naumila sada to u�initi. Smireno je po�ela tra�iti tavu dok se Jens pobrinuo za vatru. Okretno je naslagao drva u pe� i poslu�io se papirnatim vre�icama u kojima je donio hranu kako bi raspirio plamen �ibice. Plamen vatre odmah je obasjao prostoriju, a Valentina je protrnula. Prostorija je bila strahovito prljava. U jednome kutu nalazilo se metalno vjedro do ruba puno izmeta, a po podu su se protezali �uti tragovi sasu�ene bljuvotine. Osjetila je kako joj se kiselina di�e u grlu.

�Jense�, promrmljala je, �o�ekivala sam da �emo joj donijeti hranu, jo� jedanput joj zahvaliti �to je pomogla Katji i oti�i. I dug je podmiren.� Ogledala se oko sebe. �Ali ovo...�

Pogledao je �enu na krevetu i lice mu se skamenilo. �Bolesna je, Valentina. Mo�e� namirisati koliko je bolesna. Ako ostane� ovdje, izla�e� se pogibelji. Pobogu, pa mi i ne znamo od �ega boluje, mogla bi te zaraziti...�

Polo�ila mu je prst na usne. �Samo nekoliko minuta, Jense. Bit �emo brzi.�

�Znam ja�, odvrati on. �Ne�e� ostaviti ovu bolesnu neznanku kao �to ne bi ostavila ni vlastitu sestru. Takva si.�

Zagrlio ju je kao da ih �ena ne gleda zavidnim o�ima i poljubio je u �elo. Od toga su joj zubi prestali cvokotati. �Brzo �emo�, obe�a ona.

�Ti si bolni�arka.� Osmjehnuo joj se, izazvav�i joj neopisiv osje�aj u utrobi. �ivci su joj zabrujali, napeti poput �ica glasovira.

Latili su se posla, omotav�i �alove preko nosa i usta i za�titiv�i ruke rukavicama. Plitko su disali, halapljivo gutaju�i zrak tek kad bi provirili van na ulicu. U usporedbi s prostorijom, no�ni zrak bio je slatkog okusa, premda je zapravo bio trpak od otpada iz tvornica i bogzna �ega sve ne.

Najgore se dogodilo ve� na po�etku. Valentina je pri�la krevetu.

�Gdje je djete�ce?� upitala je.

�inilo se da �ena ima napadaj gr�eva, udovi su joj se izvijali od bolova. �Mrtvo je�, odgovorila je ravnodu�no.

�Tako mi je �ao.�

�Ostali spavaju.�

Valentina za�kilji u tmini zagledav�i se prema drugoj strani kreveta. Tek je tada razabrala tri mala zamotuljka pod pokriva�em, tako mr�ava i tanka da su izgledala kao obi�ni nabori tkanine. Valentina se prigne.

�Ne pribli�avaj se�, promrsi �ena. �Probudit �e� ih.�

Valentina baci kratak pogled na njihova plavi�asto siva li�ca te okrene glavu. �Prona�i �u ne�to vode�, re�e. �Negdje na ulici mora postojati crpka.�

S police je dohvatila glinenu zdjelu i pohitala van. Stigla je u posljednji tren. U najmra�nijem kutku povratila je sve �to je toga dana pojela, obrisav�i usta rukavom, i ostala stajati na studenoj ki�i lica okrenuta uvis. Djeca u krevetu bila su ista ona koja su onomad tako gorljivo prihvatila njezine nov�i�e. Sada su le�ala pokraj majke, nepomi�na i uko�ena. Svi mrtvi. Dok je prona�la crpku za vodu i krenula natrag prema ku�i, neki je pas lutalica ve� halapljivo gutao njezinu bljuvotinu.

Vrata su se uz tresak otvorila, prestra�iv�i Valentinu koja je iskuhavala drugi limeni vr� vode na �tednjaku. Teku�ina je �ak i nakon prokuhavanja izgledala sivo i bo�ato.

�Tko ste, dovraga, vi?� Zdepast �ovjek u zimskom vojni�kom kaputu s kojeg su skinute oznake �ina banuo je u sobu.

�ak i da se nije njihao, bilo bi o�ito da je pijan. Bacio je vunenu kapu na pod, otkriv�i izbrijanu glavu i ko�u posutu sme�im pjegama kao u pti�jih jaja.

�Kojeg vraga radite u mojoj ku�i? Mi�ite mi se od �ene.�

Jens se smjesta odmaknuo. Uzeo je tavu za pr�enje iz Valentininih ruku i prebacio joj ogrta� preko ramena. �Upravo smo na odlasku.� Bacio je podeblji sve�anj nov�anica na stol. �Platite �eni lije�nika, a djeci dostojan pogreb.�

�Ti.� �ovjek se poku�avao usredoto�iti na Valentinu, no to mu zbog stalnog treptanja nije polazilo za rukom. �Tko si ti? �to takva ljepotica radi u...�

�Ona odlazi�, re�e Jens. Glas mu je bio neprijazan poput onog psa na ulici.

�Do�li smo pomo�i Va�oj supruzi�, odgovori Valentina. �Bio bi red da ste Vi ovdje da joj pomognete.�

�Za�epi gubicu!� �ovjek nasrne prema njoj.

S lako�om mu se izmaknula, no on se sapleo zaletjev�i se u zid silinom od koje je popucala �buka. Jens mu je gurnuo podlakticu pod grlo.

�Ne izazivaj sre�u�, zare�ao je Jens.

�Ivane�, zavapila je �ena na krevetu. �Molim vas, nemojte ozlijediti mojega mu�a.�

Jens ga pusti. �Ti me ne zanima��, re�e jetko. �Tvoja je �ena jednom pomogla mojoj prijateljici koja joj se htjela odu�iti. To je sve.�

�Krvopije parazitske.�

Jens slegne ramenima i krene prema izlazu, stoje�i izme�u Valentine i Ivana. Izvadio je cigaretu i pripalio je, dobaciv�i jednu i mu�karcu, koji ju je uhvatio i stavio me�u usne.

�Radi� li?� upita ga Jens.

�Da. Da. Radim kao konj svakog prokletog dana.�

�Gdje?�

�U Raspovljevoj ljevaonici.�

�Rad u ljevaonici opasan je�, odvrati Jens.

�I ja sam.�

�Ivane�, dozove ga �ena, �pomogli su nam. Pogledaj vatru.�

Tek se tada mu�karac o�ima podlivenima krvlju ogledao po prostoriji zamijetiv�i sve�njeve hrane na stolu i novu vo�tanicu na polici. Na koncu mu se pogled zaustavio na plamenu u pe�i, i taj ga je prizor �ini se otrijeznio. Tromo se odvukao do plamena svije�e pripaliv�i na njemu cigaretu, sa zadovoljstvom povukao dim i ispru�io �uljevite dlanove prema toplini vatre.

�Dolazi� s jednog od sastanaka, zar ne?� Jens poka�e prema letku �to je virio iz mu�kar�eva d�epa.

�Da, dolazim. �to se to tebe ti�e?�

��to sada govore?�

�Ka�u da �emo vas se uskoro svih rije�iti. Pravda za proletarijat toliko je jebeno blizu da je mo�emo okusiti. Stojimo rame uz rame, drugovi po oru�ju. Organizirani smo.�

�Novi �trajkovi?�

�Da.�

��ujem da se bolj�evici i menj�evici me�usobno kolju.�

�Pogre�no �uje�.�

Valentina osjeti kako se Jens zaintrigirao. Bio je rekao: Ti me ne zanima�, no to nije bila istina, vidjela mu je to u o�ima.

�Jense?�

On kimne, no nije odvajao pogled od Ivana, �ovjeka koji je sudjelovao u tajnim odborima i �trajkovima i �ija je �ena le�ala bolesna u krevetu. �ovjeka �iju je ku�u Valentina upravo oribala, �ije je vjedro puno izmeta ispraznila, i �ija su djeca le�ala mrtva na tom istom krevetu, a da to nitko nije primijetio dok se on opijao do besvijesti.

�Vrijeme je da po�emo�, re�e ona.

Jens se i dalje nije pomicao.

�Ne mora biti ovako, Ivane�, re�e. �Postoje ljudi koji se zala�u za promjene u vladi, ljudi poput Garjatana i Kornova. Odbor za industrijski razvoj sastaje se s vlasnicima tvornica, name�u�i promjene koje �e pobolj�ati uvjete za radnike.�

�Puste la�i.�

�Ne, istina je.�

�Pri�aju ti la�i. Vlasnici tvornica masno potpla�uju gadove u tvojim odborima. Ni�ta se ne mijenja.� �ovjekovo lice utone u duboke bore o�aja.

�Ni�ta. Ljudi poput tebe su budale ako misle da se ovo mo�e rije�iti razgovorom.�

�Alternativa, dru�e, jest rijeka krvi na Aveniji Nevski.�

�Onda nek� je tako.�

Valentina krupnim koracima pri�e vratima i sna�no ih povu�e.

�Tko si ti?� upita je Ivan. �Slatka mala bogata�ica. Kladim se da ti je otac va�an �ovjek. Korumpiran i bezvrijedan, ali va�an.�

�Kako se usu�uje�?� Do�lo joj je da mu �amarom izbri�e drzak osmijeh s lica. �Moj je otac ministar Ivanov koji je po�ten i �astan �ovjek.�

Jens je najednom uhvati za rame i �urno izvede van na ulicu. Ledena ki�a bola joj je obraze poput ledenih �iljaka.

�Valentina�, procijedi on dok ju je hitro odvodio �to dalje od te ku�e, �to nisi smjela re�i.�

�Ali istina je. Moj je otac �astan �ovjek.�

�Nisi smjela re�i svoje ime.�

Arkin ih je gledao kako nestaju niz ki�nu ulicu. In�enjer je obavio ruku oko djevoj�ina struka, a ona mu je polo�ila glavu na rame. Kao da posjeduju jedno drugo. Gledao je za njima dok mu se nisu izgubili iz vida, a potom je pre�ao cestu do vrata kroz koja su maloprije iza�li.

Nije trebalo mnogo truda. Samo je blago gurnuo vrata ramenom i ona su se �irom otvorila. Mrak. No�no nebo �to prodire kroz pukotine u vratima. Neko je vrijeme stajao tako, oslu�kuju�i, �ekaju�i da mu se o�i naviknu na mrak. �to ju je nagnalo da do�e u ovu potleu�icu? Kojeg vraga radi? Pitao se �to �e joj majka re�i kad joj se k�i vrati ku�i puna u�iju i buha.

S trijema ku�e na suprotnoj strani ulice gledao ih je kako ulaze i izlaze nose�i vjedra smrdljiva izmeta i vode; vidio je djevojku kako se naginje i povra�a uza zid na pljusku. Bila se oglasila bolnim jaukom za koji je pomislio da �e je dokraj�iti. Ali ne, �ustro se vratila natrag u hodnik i u�la kroz vrata s lijeve strane. Prona�ao je ta vrata. Otvorila su se �im ih dodirnuo �lancima prstiju te je zakora�io unutra.

�Izlazi!�

Krupni mu�karac izbrijane glave izvalio se za stolom, gnjevno pilje�i u njega. �ena je le�ala na krevetu, a od njezina su ga tupog i be�ivotnog pogleda pro�li srsi.

�Samo sam do�ao razgovarati s tobom, dru�e�, re�e Arkin mu�karcu, �ni�ta vi�e.�

Rije� dru�e upalila je.

�A o �emu to?� upita sumnji�avo mu�karac.

�O tvojim gostima.�

�Njima!� Prljavim je prstima otrgnuo komad poga�e crnog kruha i gurnuo ga u usta. ��to je s njima?�

�Za�to su bili ovdje?�

�Donijeli su kruh i pokriva� mojoj �eni. Jer nemamo pristojnu pla�u kojom bismo sami kupovali prokleti kruh.� Glava mu je klonula na ruke.

Arkin pri�e nekoliko koraka bli�e krevetu. U�asno je zaudarao. �Jesu li i�ta rekli?� upita bolesnu �enu.

�Njet.�

�Samo su ti donijeli darove?�

�Da.�

�Za�to?�

�Ona mi je prijateljica�, pro�ap�e �ena.

Umalo se naglas nasmijao. Ova �ena i Valentina? No ponovo se sjetio kako je stajala na ki�i i bolno zajauknula. Kao da joj je stalo.

�Tko si ti?� graknula je �ena.

�Ja radim za njezina oca.�

�Ministra?�

Dakle, to im je rekla.

�Ve� je jedanput bila ovdje�, promrmlja �ena. �Sa sestrom.�

Sad mu je bilo jasno. Ovo je zacijelo ono mjesto na koje su se sklonile i do kojeg ih je Popkov slijedio onoga dana kad se odr�avao �trajk na Morskaji, i Valentina se sjetila odu�iti se za ukazanu ljubaznost. Nije mislio da bi se netko iz njezina stale�a gnjavio takvim stvarima.

�Gdje ti radi mu�?� upitao je.

�Kod Raspova.�

Ljevaonica na kraju grada. Smjesta se vratio do stola, pripalio si cigaretu sebi i jednu mu�u, te ga bocnuo ne bi li se probudio.

�Evo ti.� Ponudio mu je cigaretu.

Mu�karac je uzme preko volje i uspravi se, mutna pogleda. �Jo� si tu?�

�Radi� u Raspovljevoj ljevaonici?�

�Pa �to?�

�Tamo ima mnogo �egrta.�

�Pa?�

�enu najednom spopadne podra�aj na povra�anje te Arkin hitro ustane donijev�i pocin�anu posudu ispred nje. Pru�io je ruku namjeravaju�i je bolje pokriti prekriva�em, no uto odsko�i unatrag zgro�en. Tri lica. Si�u�na i siva poput kamena.

�Ostavi ih.� Glas joj je bio blijed �apat.

Su�ut prema njoj nasjedne mu na grudi poput olova. �Poznajem sve�enika�, re�e blago. �Smijem li ga dovesti ovamo?�

Kimnula je zagledav�i se u njega o�ima punim o�aja. Arkin �urno krene prema vratima, zastav�i samo kako bi protresao mu�karca po ramenu. �Odspavaj i otrijezni se, dru�e. Vratit �u se i onda �emo razgovarati o �egrtima iz Raspovljeve tvornice.�

�ovjek ga smeteno pogleda. �Za�to?�

�Jer imam zadatak za njih.�

22

Valentina nije oti�la ravno ku�i. Nije mogla, barem ne jo�. Jens ju je smjestio u ko�iju i odveo je u svoj stan, izrazito svjestan neprimjerenosti tog postupka. Mlada djevojka, po mraku, bez pratnje, no oboje nisu bili sposobni za izlazak na javno mjesto gdje bi joj neznanci gledali rasku�tranu kosu i prljavu odje�u.

�Valentina�, re�e on, �daj da ti osu�im kosu.�

Utonula je duboko u naslonja� koji gotovo da je progutao njezino sitno tijelo. Ruke su joj, mrtva�ki blijede, le�ale u krilu. Pri�ao joj je nose�i ru�nik te ga je prvi put te ve�eri pogledala u o�i. Pustio ju je da �uti dok joj je vadio ukosnice iz kose i ru�nikom joj stao brisati mokre vlasi sporim, ritmi�nim pokretima, po�inju�i od tjemena gdje joj je kosa bila najmokrija. Gusti uvojci slijepili su joj se za tjeme ocrtavaju�i skladan oblik njezine lubanje. Brisao ih je sve do vrhova koji su poskakivali i kovr�ali se, �kakljaju�i mu prste.

Bio je to neizmjerno prisan �in, intimniji �ak i od poljupca. Naslonio se na rukohvat njezina naslonja�a, a ona je pomalo nakrivila glavu dok joj je su�io kosu, otkrivaju�i vitak blijedi vrat. U jednom trenutku nje�no joj je obuhvatio bradu rukama kako bi joj glava mirovala dok joj je nje�no trljao tjeme, no ona i dalje nije progovarala. Samo je pustila da joj brada le�i u njegovu dlanu, kao da joj je ondje i mjesto.

Nastavio joj je gladiti tamnu grivu dugo nakon �to je ve� bila suha, najprije ru�nikom, a potom i rukom. Kad bi je podignuo, presijavala se i svjetlucala, o�aravaju�i ga igrom svjetla koje je plesalo u njezinoj dubini poput mjese�ine na nemirnom no�nom nebu. Neizmjerno mu je godio njezin svilenkast dodir na ko�i, kao i to kako mu je klizila glatko poput svile me�u prstima.

Sagnuo se i poljubio joj mlije�no bijeli zatiljak.

�Kako mogu onako �ivjeti?�

Progovorila je. Bio joj je dao piro�ke i �alicu vru�e �okolade, mame�i je van iz mra�nog skrovi�ta u koje se povukla. Sjedio je na kau�u nasuprot njoj, ispru�iv�i noge i prekri�iv�i stopala, u�ivaju�i u �a�i crnog vina. Poku�avao ju je razonoditi.

�Jesi li znala�, upitao ju je, �da se vi�e od polovine vina proizvedenih u Francuskoj izvozi u Rusiju? Mo�e� li to vjerovati? Mi pijemo vi�e vina nego bilo koja druga zemlja na svijetu.�

�esto bi se zatekao kako govori mi. Mi Rusi. Na�a zemlja. Kao da je on jedan od njih, podrijetlom iz Perma ili Tvera.

�Ja ne bih mogla onako �ivjeti�, re�e zure�i u vatru. �Ne onako.�

Znao je da se ne�e okaniti te teme.

�Svi mi �ivimo�, odgovori joj tiho, �kako najbolje znamo i umijemo.�

�Radije bih bila mrtva.�

�U to sumnjam. A osim toga�, dometne, �ja bih ti svaki dan dolazio zapaliti vatru. I su�iti ti kosu kad god bi pala ki�a, i ra��e�ljavati je kad bi je zapleo vjetar.�

Podignula je glavu.

�A kad bi do�lo ljeto�, nastavi on, �umjesto da odlazi� na rasko�ne balove u Pala�i Ani�kov ili obilne obroke u Dononu, ili provodi� ve�eri na baletnim predstavama u kazali�tu u dijamantima opto�enim ve�ernjim haljinama, ja bih s tobom odjevenom u dronjke pro�etao do kakva skrovita mjesta na obalama Neve gdje bismo jeli kuhana jaja i br�kali stopala u rijeci.�

Okrenula je glavu i pogledala ga u o�i. �A glazba?� upita ga ozbiljnim glasom. �Ima li u tom tvojem novom svijetu glazbe? Ili mogu zaboraviti na glasovir, operu i balet?�

�Naravno da bi bilo glazbe.� Osmjehnuo joj se. �Ti bi mi pjevala uz �uborenje vode �to nam zapljuskuje gle�njeve, a ja bih te pratio na svojoj violini.�

Valentina zine. �Svira� violinu?�

�Nije ba� da je sviram. Prije �e biti da gudalom cvilim dok ne postignem pokoji kre�tavi ton u usporedbi s kojim je i uli�ni ma�ak glazbeno nadaren. Me�utim�, hitro nastavi, �pobolj�at �u se. obe�avam.�

Nasmijala se. On po�eli ponovo �uti taj zvuk.

�Prije si me bio upozorio da se klonim rijeke Neve�, primijeti ona. �Rekao si mi da je one�i��ena.�

�Vidi�, to je prednost dru�enja s in�enjerom kanalizacijskih tunela, jer te mo�e uputiti u prava mjesta. Znam sve tajne zakutke do kojih ne dopiru struje �to nanose prljav�tinu.�

�Je li zbilja toliko one�i��ena?�

Nije htio o tome razgovarati. Slegnuo je ramenima. �Mogla bi biti i �i��a.�

�Pri�aj mi o tome.�

�Radije bih ti svirao violinu.�

O�i su joj se zaokru�ile poput nov�i�a, a njega obuzme stid - samo su on i pokoji slu�ajno zalutao mi� �uli kako svira. Privukla je koljena prsima i o njih oslonila bradu tvrdoglavo nakriviv�i glavu.

�Sviraj�, zapovjedi Valentina.

Uspravio se, duboko joj se naklonio uz ki�enu kretnju rukom kao da skida �e�ir pred nekom od nadvojvotkinja iz obitelji Romanov i rekao: �Potpuno Vam stojim na usluzi, gospo�ice.�

To je iskreno i mislio. Samo nije bio siguran zna li to i ona.

�Prestani!� ponavljao je Jens.

�Ne mogu si pomo�i.�

�Okrutno je.�

�Znam�, Valentinu je ponovo spopao grohotan smijeh, �okrutno prema ljudskom uhu!�

�Nisam tako mislio.�

Jens joj se namr�ti, udari gudalom po vratu violine i stane tobo�e nestrpljivo tapkati stopalom po ula�tenom parketu. Stajao je nasred prostorije, staviv�i violinu pod bradu kao da mu je stari prijatelj. Svirao joj je ulomak iz Bizetove Toreadorove pjesme, ne paze�i ba� na notni zapis. Pjesma je bila �ivahna i nasmijavala ju je, i to mu je bilo jedino va�no. Danas se sva�ega nagledala � sad je htio da se smije. A smijala se poput djeteta, potpuno se prepu�taju�i. Nos bi joj poru�i�astio, ljupka se usta �irom rastvorila, a o�i joj se stisnule, blistave od suza. Tamni sjajni uvojci njezine kose koju je s toliko pa�nje osu�io i zagladio razletjeli su se oko nje dok se njihala smiju�i se glasno i bez zadr�ke.

Bila je jo� mlada, na to se stalno morao podsje�ati. Mlada i ranjiva.

Uz zveket je odlo�io violinu i gudalo na stol, gnjevno se zagledao u svojega jedinog slu�atelja i gordo se uputio do sofe na koju je sjeo, uko�en i uvrije�en, prekri�iv�i ruke na prsima. No nije se ni na trenutak dala zavarati. Sko�ila je iz naslonja�a dosko�iv�i poput gladne ma�ke na komad sofe pokraj njega. Polo�ila mu je dlan na zape��e i razdvojila mu ruke.

�Ove prste valja podu�iti�, smijala se, podi�u�i mu lijevu ruku, �ove zlikovce!� Zabacila je glavu od u�itka �to je prona�la pravu rije� te ga pogledala prevrnuv�i o�ima, a potom nje�no prislonila vr�ak svakog zlikovca uz usne kao da im opra�ta. �Nau�i ih da znaju �to rade.�

Zna li ona �to radi, pitao se.

�Prona�i �u ti u�itelja�, objavi ona.

�Mo�e� li me ti podu�iti?�

�Ne, ne.� �iroko mu se osmjehnula. �Osim toga, na kraju bismo samo vikali jedno na drugo.�

Povukao ju je za ru�i�asti nos. �To bi moglo biti zabavno.�

�Na Anu, k�er�icu doktora Fedorina, ne vi�em dok je u�im svirati glasovir, ali to je zato �to se ona lijepo pona�a. Imam osje�aj da se ti ne bi lijepo pona�ao.�

Zagledali su se jedno drugome u o�i, a on je shvatio da taj trenutak traje predugo kad je za�uo tih uzdah �to joj se oteo s usana. Odvratio je pogled shvativ�i da je vidjela previ�e onoga �to nosi u sebi.

�Valentina, vrijeme je da te odvedem ku�i.�

Ona napola sklopi vje�e, promatraju�i ga kroz guste trepavice. Znao je da, ako sada ne ustane, ne�e nikad. Za po�etak je povukao ruku, no izraz na njezinu licu prikovao ga je za mjesto. Bilo je nago. Na njemu se jasno ogledala potreba za njim, mra�na i o�ajni�ka.

�Jense�, pro�ap�e ona o�iju uprtih u njegove, �bojim se da �u te izgubiti.�

�Nikad me ne�e� izgubiti, ljubavi. Mi smo jedno drugome su�eni. Zar ne shva�a�?�

Obujmio ju je rukom, privukav�i je bli�e i prisloniv�i joj glavu uz prsa. U sobi se �ulo samo njihovo disanje, uskla�eno do svakog uzdaha. Dugo su tako sjedili, promatraju�i kako vatra iz ognji�ta baca sjene �to su im se �uljale sve bli�e, gurkaju�i im koljena i skrivaju�i im se u cipelama. Jens joj poljubi tjeme, toplo i mirisno.

�Jense�, zazove ga muklim glasom. �Pri�aj mi o sebi, ka�i mi tko si.�

Nitko mu jo� nije postavio takvo pitanje. Malo je promislio te krenuo odgovarati. Pri�ao joj je o djetinjstvu koje je proveo na brodovima i pla�ama u Danskoj, o tome kako je izra�ivao razne stvari - od �ljunka, kamenja, naplavina. O nacrtu mosta koji mu je priskrbio nagradu, o brodu koji je potonuo u zaljevu i u kojem su se umalo utopili on i njegov pas. Priznao joj je da ima strast prema motorima, strojevima i svemu �to je sastavljeno od pokretnih dijelova te joj je govorio o bra�i Wright iz Amerike i Louisu Bleriotu iz Francuske.

�Let avionom�, re�e on. �To je budu�nost. Vidjet �e�.�

Osjetio je kako se smje�ka. Nije mu vjerovala.

�A tvoji roditelji?� upita Valentina.

Taj dio prepri�ao joj je u najkra�im crtama. O�eva tiskara u Kopenhagenu, njihove sva�e kad mu je Jens rekao da bi radije studirao strojarstvo. Razo�aranje u blagim sme�im o�ima njegove majke. I dalje im je pisao jedanput na mjesec, no u Danskoj nije bio ve� pet godina.

�Sad sam Rus�, ustvrdi on.

�Jesi, kao �to je i �irafa.�

Pojasnio joj je kakvu budu�nost pri�eljkuje Rusiji te da se toplo nada da �e zemlja ostvariti stabilnost putem razgovora i kompromisa, a ne putem nasilja. No nije spomenuo rat za koji je bio uvjeren da je na pomolu � svoje je strahove skrivao od nje. Postupno je osjetio kako joj je glava na njegovim grudima ote�ala i kako joj se tijelo stapa s obrisima njegova. Bok joj se sasvim priljubio uz njegov.

�Pri�aj mi o grofi�inu sinu.�

Tada joj je pri�ao o Alekseju.

�Aleksej je sin grofice Serove i tek mu je �est godina. Svidio bi ti se, Valentina. Tako je odva�an.� Prstima joj je milovao krhko rame, otkriv�i da odora bolni�arke savr�eno pristaje njezinim uskim kostima. �Poput tebe�, re�e ispod glasa. �Ba� poput tebe. Ljubavi. mora� shvatiti da ne mogu napustiti Alekseja. Ne mogu ostaviti dje�aka na cjedilu. Njegovu ocu, grofu Serovu, stalo je samo do vlastitog razuzdana �ivota na dvoru i ljubavnice u njezinu rasko�nu stanu na Engleskoj obali. Grofica je bijesna. Zamjera dje�aku �to...�

Pustio je da mu rije�i zamru na jeziku. Osje�aji Natalije Serove bili su odve� slo�eni da bi se tako olako razmrsili. Prislonio je usne uz Valentinin obraz, nanovo udahnuv�i miris bolnice kojim joj je odje�a odisala, i obgrlio je objema rukama, nji�u�i je, grle�i i utiskuju�i u sebe.

�Budi velikodu�na, Valentina�, pro�aptao je. �Dopusti mi da zadr�im Alekseja. S vremenom sam zavolio dje�aka i on nije kriv za moje pogre�ke s njegovom majkom. Ona i ja smo zavr�ili. U to nikad nemoj sumnjati.�

Iznenadilo ga je �to se nije dalje osvrtala na tu temu. Samo je primaknula usne njegovima i strastveno ga poljubila, bri�u�i sje�anja na sve druge usne, utiskuju�i trag vlastitih, prisvajaju�i ga. Prsti su joj stali otkop�avati dugmad njegove ko�ulje, pomalo nespretno, a dlanovi joj milovali njegovu ko�u, isprva suzdr�ano. No kad joj je kliznuo rukom niz le�a, tra�e�i mekane obline pod odorom, odva�ila se. Stala mu je milovati gola prsa, prisloniv�i mu usne iznad srca.

Poljubio joj je vrat, ku�ao ko�u, osjetio kako joj kosa klizi poput svilenih niti preko rebara i udahnuo njezin mo�usni miris. Ne njezine odore, nego nje same, onoga vitkog gladnog bi�a ispod odje�e. �udnja za njom buknula mu je u �ilama poput �umskog po�ara te se prisilio da ustane.

�Ne, Valentina.� Rije�i su mu zazvu�ale oporo. �Ne, mila, odve� si mlada. Mora� i�i ku�i.� Te�kom je mukom to izgovorio.

O�i su joj bile crne poput tinte, a pogled uprt u njega s tako sna�nom �e�njom da se morao otrgnuti od nje. No glas joj je bio mekan i zavodljiv.

�Koliko je tebi bilo godina kad si prvi put vodio ljubav sa �enom?�

�Nije o tome rije�.�

�Ja mislim da jest. Sam si bio donio tu odluku. Sad i ja �inim isto.�

Polako je ustala i bez oklijevanja po�ela otkop�avati cijeli niz dugmadi na rukavima i prslu�i�u. Nije gledala u njega nego se usredoto�ila na tu radnju, kao da je sama u vlastitoj spava�oj sobi. On je stajao vatri okrenut le�ima i promatrao je. Promatrao kako joj je ruka izronila iz rukava i prvi put vidio blijedu ko�u njezina ramena kako se presijava pri svjetlosti vatre, mekana i glatka poput stepke.

Promatrao ju je dok je odrje�ivala vrpce prega�e, jasno razabiru�i oblik njezinih rebara pod potko�uljom. Promatrao ju je kako svla�i visoke vunene �arape, dube�i na jednoj nozi s godinama stjecanom vje�tinom, pa�ljivo ih podvr�u�i i otkrivaju�i vitka bijela bedra. Vjerojatno je glasno dahnuo, premda toga nije bio svjestan. Srce mu je vjerojatno nastavilo udarati, premda je bio siguran da je stalo. Osje�ao je da u tom trenutku nije u stanju u�initi ni�ta drugo nego gledati je.

Pognula je glavu, pu�taju�i da joj gladak slap kose padne preko lica, tako da nije mogao vidjeti izraz na njemu kad je sa sebe svukla i posljednje komade donjeg rublja. Stajala je naga pred njim, a on ju je, i neka mu Bog na tome oprosti, �elio vi�e od vlastitog �ivota.

�Prelijepa si�, pro�aptao je.

Ona podigne glavu i osmjehne mu se. Obrazi su joj se zarumenjeli, a o�i joj bile tamnije nego ikad prije. Duboko u njoj gorjela je vatra od koje su joj se usne rastvorile te je disala kratkim, �ustrim udasima. Znao je da bi joj usne, kad bi prislonio svoje na njezine, bile vrele.

�Volim te�, re�e ona.

Nagost te izjave osupnula ga je vi�e od obna�enosti njezina prelijepa tijela. Bila je potpuno ogoljena u svojoj jednostavnosti i iskazanom povjerenju. On se sagnuo, s poda podignuo ogrta� koji se su�io ispred ognji�ta i pri�ao joj. Toliko blizu da je primijetio kako joj se ko�a me�u dojkama orosila znojem.

�Valentina, ako se iz ovih stopa ne omota� ovime�, re�e strogo, prebacuju�i joj ogrta� preko ramena i vezuju�i joj ga ispod brade, �obe��astit �u te ispred ognji�ta.� Nije htio vidjeti izraz u njezinim o�ima. �A sad lijepo odjeni to prekrasno tijelo dok nam skoknem po pi�e.�

Iza�ao je iz prostorije. U kuhinji se nagnuo nad sudoper, pustio hladnu vodu da te�e i poprskao se po licu i vratu. Nato�io si je �a�icu votke i iskapio je.

�Valentina�, promrsio je, �kako �ovjek mo�e toliko voljeti �enu? �to si mi to u�inila?�

Ostavio joj je dovoljno vremena. Nakon pet minuta, kad mu se bilo primirilo i kad je mislio da se ve� odjenula, nato�io si je jo� jednu �a�icu, a njoj �a�u limunade te se vratio u sobu. Odmah na vratima iz grla mu se oteo dug potmuli uzdah. Svjetlo je bilo uga�eno, a ona se ispru�ila na sagu od sobova krzna ispred ognji�ta, dok joj je sjaj plami�aka plesao po ko�i, boje�i joj nago tijelo u zlatno. Do�ekala ga je �iroka osmijeha.

��ekaju li svi Vikinzi toliko prije nego �to obe��aste svoje �ene?�

Je li joj ko�a prije bila mrtva?

Zacijelo jest. Blijeda, be�ivotna, mlitava. Jer je na onom sagu od sobova krzna o�ivjela na na�in za koji Valentina nije znala da je mogu�. Vi�e nije prepoznavala taj �udesan pokrov na tijelu kao ne�to svoje. Svaka pora, svaki najtanji sloj, svaki glatki, neistra�eni dio nje postojao je u vlastitom zasebnom svijetu koji bi o�ivio �im bi ga dodirnule Jensove usne. Udubina u dnu grla, tanki sloj ko�e povrh svakog pojedinog rebra. Sada su pr�tali od �ivota. Kad joj je poljubio donju stranu svake dojke, kru�e�i toplim i vla�nim jezikom nagore prema bradavici, u�inilo joj se da joj se ko�a po�inje preobra�avati. Postajati ne�to vi�e od ko�e.

Prstima mu je gu�vala ko�ulju i polagala mu dlanove na prsa, na le�a, pipaju�i ispup�enja mi�i�a. Istra�uju�i njegovu gra�u, svaku tetivu i �vrst oblik kostiju, dlanovima upoznavaju�i oblik njegova tijela. Mogla je osjetiti vatru koja je u njemu buktjela. Ili je ta vru�ina isijavala iz nje, iz krvi �to joj je kolala od srca do vr�aka prstiju?

Kad mu je jezikom okusila bakrenaste kovr�e �to su mu se protezale od kop�e remena do grla, oglasio se zvukom koji nikad prije nije �ula. Odzvonio je iz dubine njegovih plu�a, postav�i dio nje i bubnjaju�i joj u glavi.

�urno je svukao odje�u sa sebe i odnio Valentinu u svoj krevet dok je njoj u u�ima odzvanjao zvuk nalik na udar Thorova malja.

Valentina nije htjela oti�i, no Jens ju je nagovorio. Ni sama nije znala kako je uspjela natjerati tijelo da ustane i iza�e iz kreveta koji je mirisao na njega, podignuv�i glavu s njegova toplog jastuka. Ko�a joj je jo� uvijek �utjela njegov dodir i tijelo drhtalo od u�itka kad ju je popeo u ko�iju i odvezao natrag do o�eve ku�e. Kad je lakaj otvorio vrata, bila je sigurna da �e primijetiti promjenu na njoj ili namirisati mo�usni miris Jensova tijela te je pohitala preko predvorja.

�Valentina!�

Zastala je, jednom nogom na najni�oj stubi, duboko svjesna koliko neuredno izgleda. Nadala se da �e se uspjeti od�uljati do sobe a da je nitko ne vidi. �Molim, tata.�

Stajao je na pragu prima�e sobe, zajapurena lica. Bio je odjeven za ve�ernji izlazak i u ruci je vrtio �a�u pjenu�ca kojom je zamahnuo prema njoj, poprskav�i bijeli prsluk zlatnom teku�inom. �Valentina, kasno je.�

�Znam, tata.�

�Gdje si bila?�

�U bolnici, u Svetoj Izabeli.�

�Do sada?�

�Imali smo hitan slu�aj. Nesre�a u jednoj od tvornica.� Nije bila vi�na laganju.

S gnu�anjem joj je promotrio odoru. �Pa si je, kako vidim, o�istila prega�om?�

�Nisam, tata.�

Nije ga htjela izazivati, ovoga puta ne. Smije�ak �to joj nije silazio s usana nije bio namijenjen njemu, no on to nije znao, pa joj je pri�ao ljubazna izraza lica. Teturao je.

�Imam ne�to za tebe.� Stao je prekapati po d�epu i na koncu iz njega izvadio pismo, vi�e puta presavijeno. �Od zapovjednika �ernova.�

Do�lo joj je da se okrene, potr�i uza stube, baci se na krevet i istjera zapovjednika �ernova iz svojih misli. Njih je ionako potpuno zaposjeo netko drugi. Prsti su joj visjeli niz bokove.

�Uzmi ga, djevojko.�

�Ne �elim ga, tata.�

�Uzmi prokleto pismo.�

Lebdjelo je izme�u njih, svijetlo i neumoljivo. Prsti joj se nisu pomaknuli.

�Pro�itat �u ga sutra, tata, Ve�eras sam preumorna.�

��elim da ga odmah pro�ita�. Ovdje preda mnom.�

Nije ga pogledala iz straha da joj u o�ima ne vidi tragove �udnje za Jensom. Zurila mu je u crne lakirane cipele na �ijoj su se sjajnoj povr�ini odra�avala o�tra svjetla lustera. Pru�ila je ruku, a on joj je u nju gurnuo presavijeni papir. Pustila je da joj le�i u dlanu.

�Molim te, pro�itaj ga.�

Polako je otvorila pismo, a pred o�ima su joj zaplesale rije�i ispisane debelim crnim slovima. Bila su zamu�ena, a ona se odbijala usredoto�iti na njih i tako ih izo�triti.

�Onda?�

Odmahnula je glavom.

Oteo joj je pismo i stao �itati naglas. �Najdra�a moja Valentino...�

�Nisam ja njegova najdra�a.� Glas joj je zazvu�ao tiho i isprekidano. Otac to nije ni primijetio.

23

Snijeg je padao u bijelim kovitlacima, bibaju�i se pri naglim zapusima sna�noga vjetra, da bi se potom povukao poput vojske �to okuplja �ete spremaju�i se za sljede�i napad. Bijeli pokriva� blistao je na krovovima i cestama, a grad �to ga je prije mnogo godina Petar Veliki sagradio na prljavom mo�varnom tlu izgledao je otmjeno i ljupko poput jednog od carevih labudova.

Arkin nije primje�ivao njegovu ljepotu. Ono �to mu je privla�ilo pozornost bile su tamne policijske odore. Okupljali su se u skupinama od dvoje ili troje na uglovima ulica, o�iju budnih kao u vukova. Nije ih jo� o�ekivao. Bili su brzi, �to ga je iznenadilo, i napeti. �egrti iz Raspovljeve tvornice krenuli su u �trajk, top�u�i ulicama, bu�ni i razulareni poput pasa pu�tenih s lanca, izvikuju�i krilatice kojima ih je nau�io i ma�u�i ru�no izra�enim zastavama. ��elimo pravdu!�

�Ujedinjeni se borimo! Ujedinjeni pobje�ujemo!�

�Zahtijevamo po�tene pla�e!�

�Pobjeda radnicima!�

Ujedinjenim su glasovima neprestano izvikivali rije�i koje su ih sve dirale u srce: �Dajte nam kruha! Hleba!�

Bili su mr�avi kao kosturi, sama kost i ko�a pod kaputima koji ne bijahu dovoljno debeli da ih za�tite od ruske zime. Tako mladi, a tako pomireni sa sudbinom. To ga je razgnjevilo. Morao je ulo�iti svu svoju mo� uvjeravanja kako bi im objasnio da u�asne radne uvjete u svojoj ljevaonici mogu promijeniti ako se ujedine. Bezizra�ajna blijeda lica isprva su bespomo�no i beznadno zurila u njega. Osoba koja mu je pomogla rasplamsati vatru u njihovim gladnim trbusima bio je Karl, sin strojovo�e koji je s njim preuzeo kutiju s ru�nim granatama s vlaka. Bilo mu je tek �esnaest, a ve� je sve razumio.

�Drugovi, stvari se mogu promijeniti�, bio im je rekao Arkin. Stajao je na sanduku u zale�enom dvori�tu ljevaonice osje�aju�i kako im se uzbu�enje mije�a sa snijegom �to im ga je vjetar nosio u lica. �Vi ih mo�ete promijeniti. Vi radnici ste oni koji imaju pravu mo� � potrebna vam je samo hrabrost da tu mo� upotrijebite.�

�Bra�o�, viknuo je mladi Karl, �poslu�ajte na�ega druga. Na�i se gospodari prema nama odnose gore nego prema �takorima. Ju�er je Pa�in ostao bez pola ruke; pro�li je tjedan Grigorjev izgubio glavu. Tko �e biti sljede�i?�

�Smjene su preduge�, ustvrdio je Arkin. �Doga�aju se pogre�ke.�

�Nema sigurnosti na radnome mjestu�, dometnuo je Karl.

�Nemate pravo na pritu�be.�

�Ne dobijate vodu. A ovdje je vru�e kao u paklu.�

�A je li va�e gospodare briga?� Arkin je zamahnuo �akom.

�Ne�, vikom su uzvratili mladi glasovi.

�Pa nau�imo ih onda da ih bude briga!� vikao je Karl.

Tada su po�eli �trajkati. Ivan Sidorov stajao je na vratima ljevaonice gledaju�i ga s po�tovanjem. Kad nije bio pijan i zavaljen preko stola, izgledao je sasvim druga�ije, kao �ovjek koji bi Arkinu mogao poslu�iti. Sidorov je bio taj koji je okupio �egrte u dvori�tu. Izmijenili su pogled, i to je bilo sve. To je bilo dovoljno.

Ostali su im se pridru�ili. Vijest se brzo �irila. Dok su prolazili mimo tvornice cipela na Ulici Stre�ka, iz nje je nagrnula povorka mladi�a u ko�natim prega�ama, zdu�no se pridru�iv�i rulji iz tvornice Raspov. �egrti iz tvornice za izradu alata Tarasov pove�ali su im broj dobrano iznad tri stotine, mar�iraju�i s njima rame uz rame i izvikuju�i krilatice. Za njima je stupao Sergejev s rukom u udlazi.

�Svaka �ast�, �estitao je Arkinu.

On mu kimne u znak pozdrava. �Kako ti je �ena?�

�Zabrinuta oko toga kako �e se dana�nji dan rasplesti.�

�Ka�i joj da se na� kamen sve ve�om brzinom kotrlja nizbrdo. Ni�ta ga ne mo�e zaustaviti.�

Sergejev stisne �aku u znak odobravanja, no ko�a mu je bila siva i izbrazdana, kao da mu se krv zgu�njava u �ilama.

�Idi ku�i�, ponuka ga Arkin. �Ruka ti danas o�ito nije u dobrom stanju, prijatelju. �egrti nas gotovo i ne trebaju jer ve� nju�e pobjedu.�

�Ha! Ne vide bitke koje tek slijede.�

�Ovo je samo �arka, Sergejeve. Tek po�etak. Neka u�ivaju u danu slave.� Zabrinuto ga je promotrio. �Ti idi ku�i. Njeguj �enu.�

Na Arkinovo iznena�enje, Sergejev ga je potap�ao po ramenu, �vrsto ga stisnuv�i. �Sretno, uda�i, dru�e.� Odvojio se od povorke �trajka�a i oti�ao. Mjesto pokraj Arkina smjesta je zauzeo Karl, visok �trkljavi mladi� na �ijemu je licu blistao �irok osmijeh.

Sjatili su se na sporedni kolosijek pruge na otvorenoj vjetrometini, na zapu�teno mjesto gdje su se ran�irali vagoni. �izmama su toptali po ledom okovanom tlu. Arkin ih je slu�ao osje�aju�i kako mu krv klju�a. Bio je to zvuk nogu Rusije u protestnoj povorci. �ak se ni car sa svojega carskog prijestolja ne�e usuditi pobiti tu nevinu mladost. Osjetio je kako mu nada kao vru�a teku�ina preplavljuje utrobu pri pomisli na budu�nost svoje zemlje.

�Arkine, ljudino, raspalio si im te mlade umove.�

Bio je to otac Morozov. Zgrabio je Arkina za ruku. Pahulje snijega natalo�ile su se na sve�enikovu crnu �e�iru nalik na aureolu, u o�troj suprotnosti s pohabanim mu kaputom.

�Ovo je moj mladi drug Karl iz Raspovljeve ljevaonice. Ve� se dokazao kao va�an borac za na�u stvar.�

Sve�enik pru�i ruku u znak dobrodo�lice. Mladi� je primi, pogne glavu nad prstima za�ti�enima rukavicom i prisloni ih uz usne. �O�e�, promrmlja s po�tovanjem.

Ta jednostavna gesta Arkina je stra�no rasrdila, no nije to ni�im pokazao. Zar ne shva�aju? Upravo takva priro�ena slijepa pokornost ono je �to bolj�evici poku�avaju iskorijeniti. U budu�nosti Rusije, gdje �e svi biti jednaki, nema mjesta religiji, iskazivanju po�asti i prigibanju koljena. �ak ni pred Bogom.

�Dolaze li?� Arkin �e napeto.

Morozov se osmjehne. �Da.�

�Kada?�

�Upravo su na putu.�

�Odli�no. Odr�ali su obe�anje.�

Karl pogleda jednoga pa drugoga. �Tko? Tko to dolazi?�

��eljezni�ari�, objasni mu Arkin. �Ovaj je ran�irni kolodvor pokrenuo �trajk u znak potpore �egrtima.�

�Po�inje�, re�e tiho Karl. �Zar ne?�

�Da.�

Mladi� uspravi le�a i nadme ko��ata prsa. �Dru�e Arkine, dru�e o�e, ponosan sam �to sam dio ove velike...�

�Stigli su!� vikne glas iz mno�tva. ��eljezni�ari su stigli!�

Razlegli su se uzbu�eni povici kad je falanga od oko stotinu ili vi�e mu�karaca u radnim odijelima i modrim kapama nagrnula na ran�irni kolosijek zamahuju�i �akama po zraku.

�O�e�, promrmlja Arkin ispod glasa, �zahvalite svojem Bogu u moje ime.�

Sve�enik sklopi o�i i osmjehne se, pomoliv�i se. Jedan od �eljezni�ara, kr�an i krupan �ovjek s istim takvim glasom, popeo se na zahr�alu prikolicu i odr�ao govor kojim je okupio �egrte pobudiv�i u njima mahnito uzbu�enje. �ak ni ledeni zastor od snijega nije mogao ohladiti vatru �to im je planula u �ilama. Arkin je bio zadovoljan onime �to su toga jutra postigli.

�Sti�u konji�, doviknuo je jedan od �egrta na za�elju.

Poslali su vojsku. �egrti i �eljezni�ari nisu se brzo sna�li, no Arkin se hitro uzverao na jedan od zapu�tenih vagona. �Pripremite se. Stigle su �ete.�

Ispod jakni i kaputa najednom osvanu�e �eljezne �ipke. Zvuk kopita pribli�avao se, �tropo�u�i po �ljunku dok se snje�na koprena nije razmaknula poput Crvenoga mora i otkrila odred konjanika u grimiznim odorama za kojima su se vijorili ogrta�i. Zaustavili su se i razvukli se u dugu liniju, prije�e�i pristup i ne ostavljaju�i prostora za bijeg.

Izbila je panika. Prelazila je s mladi�a na mladi�a, o�tri uzdasi i uznemireni povici, no poveli su se primjerom �eljezni�ara. Promatrali su problijedjelih lica i razroga�enih o�iju dok je svaki od vojnika pru�ao sablju preda se, okrenuv�i o�tricu plo�no prema nebu. Na njima je napadao snijeg kao da time umanjuje prijetnju.

�Smjesta se razi�ite!�

Naredbu je izgovorio zapovjednik na �elu konjani�kog odreda. Sjedio je na veli�anstvenom pastuhu koji je jedva �ekao da krene u napad, stru�u�i prednjim kopitom po zemlji i prave�i brazde u izga�enu snijegu. Jaha� je uperio pogled u �eljezni�ara koji je stajao na prikolici.

�Smjesta se razi�ite!� ponovo je naredio.

Arkin se pokrenuo. Probio se izme�u �egrta i izbio na �elo, sasvim blizu vojnicima.

�De�ki ne �ine ni�ta lo�e.� Govorio je mirno.

Zapovjednik ga o�ine pogledom te iz nekog razloga zastane i pogleda ponovo.

�Tko si ti?� upita.

�Drug ovih �egrta. Zapovjedni�e�, re�e oporo, �nemojte danas izazivati nevolje. Ne �elimo krvoproli�e.�

Jedan kraj zapovjednikovih usana izvije se, otkrivaju�i zadovoljan smije�ak. �Ne �elimo?�

�Ne. Ovi su momci...�

�Opasni.�

�Ne. Oni samo izra�avaju svoje nezadovoljstvo i zahtijevaju da ih se saslu�a.�

��elimo pravdu�, ustvrdi Karl stoje�i pokraj njega. Objema �akama stiskao je �eljeznu �ipku.

�U tom slu�aju, mladi izgredni�e, pravdu �ete i dobiti.�

Bez ikakva upozorenja zapovjednik se nagne i hitro zamahne sabljom kroz zrak. Za�uo se samo tih fijuk. Arkin je bio brz, ali ipak ne dovoljno. Povukao je svojega mladog prijatelja unatrag, tako da mu je zamah sablje koji je imao rasporiti dje�akovo grlo dohvatio samo nos rasjekav�i mu jednu stranu nosnice. Krv mu je �iknula niz bradu.

�eljezni�ari nahrupi�e naprijed, obasuv�i konjanike gnjevnim rije�ima. Planula je sva�a. �trajka�i su po�eli vitlati metalnim �ipkama i alatima dovev�i prosvjed do ruba nasilja. Arkin je �egrte uklju�io ba� kako bi izbjegao takvu vrstu nasilja, no sad je odvla�io Karla dalje od prvih borbenih redova. Pregledao je mladi�evo lice. Karl je prislonio ruku uz nos, dok mu se krv slijevala niz prste, a zlatnosme�e o�i plamtjele. Arkin je osjetio kako drhti, ali ne od straha nego od gnjeva.

�Stani iza �eljezni�ara�, naredi mu Arkin. �Pripremi �egrte da budu spremni usko�iti ako zatreba.�

De�ko odjuri. Padao je gust snijeg tvore�i debele bijele nanose, a glasovi su postajali sve glasniji. Napad husara zbio se munjevitom brzinom. Konji su jurnuli naprijed, a sablje sjekle lijevo i desno, ne�ujne i surove. �uli su se reski krikovi, a krv je potekla po snijegu dok su se ljudi klizali pod kopitima. Metalne �ipke sru�ile su se na �ete, drobe�i kosti i izvr�u�i stopala iz stremenja dok odore nisu nestale pod mno�tvom radni�kih �izama. No sablje su nastavile vje�to zamahivati, iznova, paraju�i odje�u s le�a i rasporiv�i obraze i grla. Napad, pregrupacija, napad. �ak je i snijeg u zraku postao crven dok su konji ponovo zauzimali polo�aje du� sporednog kolosijeka.

Arkin izvadi Sergejevljev mali pi�tolj iz kaputa. �est je puta precizno naciljao, �est puta zabiv�i metak u grimizna prsa vojnika. �trajka�i su �estoko uzvra�ali napade. Konji su se ru�ili na koljena. �ljemovi padali na tlo. Arkin se bacio usred bitke, izbjegavaju�i o�trice, odbijaju�i udarce, a cijelo se vrijeme probijaju�i bli�e onom visokom plavokosom zapovjedniku na pakleno crnom pastuhu.

Arkin je nabasao na Karlovo tijelo s krvavom mrljom na prsima. Mladi�eve su o�i bile razroga�ene, zure�i u snijeg �to je padao, no staklaste i be�ivotne. Pahulje su mu se natalo�ile na trepavicama i rastapale se na toplim o�nim jabu�icama poput suza. Arkin je slomio vrat vojniku koji je stajao nad njim dr�e�i u ruci sablju s koje je krv jo� uvijek kapala po snijegu, i pao na koljena pokraj dje�aka. Sklopio mu je o�i. Ni�ta na ovome svijetu nije sveto. �ak ni nevini. Dograbio je sablju i uz gnjevan urlik nasrnuo na grimizne odore.

�ene su najmarljivije radile. Valentina je brzo postala svjesna te �injenice. U Bolnici svete Izabele �ene su najvi�e radile, a bile su najmanje pla�ene, no i unato� tomu nisu se bunile. Prema mu�kim bolni�arima odnosile su se s pokorno��u koju je Valentinina smatrala nezaslu�enom, a prema lije�nicima kao prema utjelovljenim bo�anstvima.

Ona se usredoto�ila na svoje zadatke i malo govorila. Nije joj smetalo �to ve�inu vremena provodi u prostoriji za ne�isto, ribaju�i �to god je bilo potrebno i steriliziraju�i opremu. To je bio zanimljiv dio posla, medicinski pribor. Rukovala je njime s po�tovanjem, nalaze�i neo�ekivano zadovoljstvo u fino izra�enim �eli�nim rubovima i neobi�nim oblicima. Svi�alo joj se �to svaki komad pribora slu�i odre�enoj svrsi, �tipaljka, sonda, igla i mnogo drugih za koje je samo mogla naga�ati �to su. Svaki dan ona i njezine kolegice novakinje poha�ale su sat vremena poduke, tijekom kojih bi naprezala mozak s jednakom usredoto�eno��u kao i kad bi savladavala novu klavirsku skladbu. Dok bi radila na odjelima, postavljala bi jasna pitanja i pozorno slu�ala odgovore.

�Znate dobro slu�ati�, rekla joj je jedna pacijentica.

Sveta Izabela bila je bolnica za siroma�ne. Utemeljena je prije vi�e od stotinu godina na zahtjev Katarine Velike, no uvijek joj je nedostajalo kreveta i odjela. Kroz njezina vrata prolazio je beskrajan niz bolesnika i ljudi na samrti, no mnoge su morali odbiti primiti, premda za njih nije bilo nade da �e lije�ni�ku pomo� prona�i negdje drugdje. No Valentina je u�ila kako neke stvari ne do�ivljavati osobno. Primjerice, onoga �ovjeka kojega je toga jutra zatekla kako le�i na stubi�tu poput krepane ma�ke. Imu�ni ljudi nisu odlazili u bolnice. To su bila mjesta kamo se odlazi umrijeti. Lije�nici bi dolazili u ku�e uglednih ljudi, ako treba i po nekoliko puta na dan, i lije�ili pacijente u vlastitim krevetima, gdje bi se �ak izvodile i manje operacije. Bogati bi pacijent do�ao u bolnicu samo ako mu je trebao opse�an kirur�ki zahvat.

Valentina je uronila ruke duboko u pjenu�avu vodu i po�ela ribati spekulum, no nedugo zatim podignula ih je i promotrila. Bile su crvene i nadra�ene, pune sitnih pukotina oko �lanaka. Osjetila je kako je preplavljuje stid. Bile su to ruke bolni�arke, a ne pijanistice. Mrzila se �to joj je do toga stalo.

Vrata iza njezinih le�a otvori�e se. �A, tu si. Treba� nam.�

Valentina se okrene dok je sapunica kapala na pod. Bila je to mlada Darja Spa�jeva, bolni�arka koju je upoznala onoga dana kad je do�la na razgovor, ona crne kose i pogana jezika. �irokoga osmijeha danas nije bilo.

�Zna� li�, upita je Valentina, �da ima� krvi po cijelome vratu?�

�Mora� do�i�, odgovori djevojka. �Smjesta.�

Zrak je bio te�ak i zagu�ljiv. U�av�i na mu�ki odjel u�inilo joj se kao da joj je netko glavu omotao ustajalim pokriva�em. Soba je bila toliko zasi�ena krvlju, strahom i sirovim gnjevom da nije ostalo mnogo mjesta za i�ta drugo. Tijela su le�ala posvuda: na krevetima, na madracima na podu, na golim daskama. Previ�e njih, zbilja previ�e.

��to se zbilo?� upita Valentina.

�Husari.�

�Napad?�

�Pa, nisu se samo igrali svojim krasnim sjajnim sabljama.�

Valentina spazi glatke obraze bez bora. Mladi�i, ljudi �iji su snovi poderani na komadi�e. Krv im je curila iz glava, otvorene rane zjapile na ramenima. Pje�aci protiv konjanika.

��ort!� opsuje Valentina.

Zapovjednik �ernov odr�ao je obe�anje.

�Darja�, bilo joj je nabijalo u u�ima, �odakle da po�nem?�

�Bolni�arko Ivanova, uzmite ovo. Hitro.�

Medsestra Gordanskaja gurnula je �kare Valentini u ruku i smireno oti�la do drugog dijela odjela gdje je Darja svim silama poku�avala sprije�iti mu�karca s povezom preko o�iju da ne otpu�e na pod. Valentina nje�no polo�i dlan na pacijenta ispred sebe. Le�ao je potrbu�ke.

�Zdravo, ja sam sanitarka Ivanova.�

Trudila se zvu�ati bri�no i utje�no. �karama mu je rasjekla jaknu od poruba pa sve do ovratnika, te potom isto u�inila s ko�uljom. Dvije duge usporedne posjekline protezale su mu se niz le�a nalik na crvene tramvajske tra�nice. Isprala ih je antisepti�nim sredstvom, no �im je obrisala krv, nova mu je potekla niz blijedu ko�u. Ranu je trebalo �ivati. Dok je radila, cijelo je vrijeme razgovarala s njim. Nakrivio je glavu, iskosa je pogledavaju�i upla�enim o�ima.

�Lije�nik samo �to nije stigao�, poku�ala ga je umiriti. �Nekoliko �avova i bit �ete dobro.� Ranu je prekrila povojem i sna�no pritisnula kako bi zaustavila krvarenje. �Uskoro �ete se vratiti na posao.�

��ekali su nas. Ovaj put �vrsto su nas naumili dokraj�iti.�

�Jeste li �trajkali?�

�Njet. Samo smo se okupili u dvori�tu na�e tvornice. Ja i ostali �egrti.�

�Vojnici su vas napali u dvori�tu tvornice?�

�Ne.� O�i su mu se ustreptale, a iz usta mu je iscurilo malo bljuvotine. �Oti�li smo do sporednog kolosijeka za ran�iranje vlakova kako bismo porazgovarali sa �eljezni�arima. Njihov predradnik je...� Po�eo je jecati bolnim �ivotinjskim zvukovima.

�Tiho, ovdje ste na sigurnom.� Dotaknula mu je kosu koja je bila kruta i slijepljena od krvi. Pogladila ga je po obrazu. I po vratu.

�Bolni�arko�, pro�aptao je sklopljenih o�iju, �ne mogu pomicati ruke.�

�Bistro! Brzo!� pozvao ju je lije�nik u bijeloj kuti.

Trajalo je to cijeli dan, mladi�e su samo dovozili na kolima i nosili na ramenima ili za nu�du sklepanim nosilima. Valentina je postala imuna na bolne jecaje i suze. Nau�ila je da je dobro prisloniti pacijentov dlan na vlastito grlo jer bi ih njezino sna�no bilo iz nekog razloga umirivalo, pru�aju�i im nadu. Nau�ila je da ih ne treba u�utkivati; pu�tala bi ih da govore, pla�u ili vi�u, �to god im je olak�avalo muke. U njihovo ime pisala je kratka pisamca njihovim voljenima, prinosila �a�e vode njihovim natu�enim usnama i odvrtjela toliko namotaja zavoja da joj se �inilo da postaju produ�eci njezine ko�e na tu�im rukama, nogama i glavama.

�Bistro!�

�Da, doktore?�

�Ovdje mi treba jedna doza morfija.�

�Da, doktore.�

Jedan je dje�ak, tamnoput poput Cigan�i�a i ne mnogo stariji od Katje, le�ao na le�ima prekri�iv�i tanke ru�ice na prsima. Ko�a mu je bila skliska od znoja. Osmjehnuo se Valentini dok su mu usne nastavile izgovarati molitve. Odmjerila je dvije kapi sredstva protiv bolova iz staklene bo�ice u �a�u i pridr�ala mu glavu dok je otpijao teku�inu. Zjenice su mu bile sitne poput vr�aka igle.

�Spasibo.� Izgovorio je to toliko tiho da ga je jedva �ula. �Do svidanija. Zbogom.�

�Zgazili su ga�, promrmlja lije�nik, �njihovi konji.�

�Je li sve�enik u blizini?� hitro upita Valentina.

�Na drugom je odjelu.� Lije�nik glasno izdahne od iscrpljenosti. �Njegove su usluge danas iznimno tra�ene.� Podignuo je glavu i prvi put pogledao mladu bolni�arku pokraj sebe u o�i.

�Valentina! Djevojko draga, nisam imao pojma da si to ti. Zbog odora sve izgledate kao...�

�Znam, doktore Fedorine. Mi bolni�arke sve smo iste.�

�Te�ko da je tako.� Nadlanicom si je obrisao o�i. �Ti i medsestra Gordanskaja jedva da pripadate istoj vrsti.�

Osmjehnula se, osjetiv�i takvo olak�anje �to kona�no mo�e opustiti mi�i�e lica da ga je umalo zagrlila oko vrata, kao �to bi katkad Ana znala u�initi kad bi je ne�im obradovao.

�Trebali biste se odmoriti, doktore.�

On odmahne glavom. �Ovo ba� i nije ona vrsta bolni�arskog posla koju sam ti u glavi namijenio kad sam te preporu�io bolnici.� Doktor Fedorin na�as odvoji pogled od ranjenika na odjelu i promotri Valentinino lice. Pitala se �to vidi na njemu. �Vatreno kr�tenje�, re�e on tiho.

Dje�ak na krevetu podignuo je ruku u zrak, na�iniv�i njome znak kri�a. �Krvavo kr�tenje�, ispravi se on, o�iju uprtih u Valentinu.

�Prona�i �u ti sve�enika�, re�e ona, stisne dje�aku ruku te i��ezne.

No sve�enika nije bilo ni na sljede�em odjelu. Prekr�ila je pravila i zadignula suknje, pohitav�i niz jedan od hodnika u potrazi za �ovjekom u crnom. Nije htjela dopustiti da dje�ak umre bez utjehe odrje�enja. Mora� biti �vrsta, bio joj je rekao Jens, kako bi se nosila s krvlju i ranama.

Ne�ija ruka spusti joj se na rame, toliko te�ka da je osjetila kako su joj se kosti uleknule. Valentina odsko�i, prepla�ena.

�Dijete, ne boj se.�

Prestala je tr�ati i promotrila �ovjeka koji kao da se iz vedra neba stvorio na hodniku. Izgledao je poput neke vrste sve�enika Bio je dojmljive, ple�ate gra�e, pomalo zastra�uju�i u obi�noj crnoj halji. No ne�to u njemu nagnalo ju je da se udalji. O�i su mu bile krupne i okrugle, zapanjuju�e svijetle plave boje i usa�ene duboko u duplje. Nisu treptale, samo su zurile u nju. �inilo se kao da gore.

Nije mogla na�i drugu rije� kojom bi to opisala. Bile su uprte u nju, progorijevaju�i put do zakutaka njezina uma dok je nije obuzela sna�na �elja da odvrati pogled, no nije mogla.

�Trebam sve�enika�, re�e brzo.

�Dijete...� Glas mu je bio dubok, a rije�i odmjerene. Mo�no su odzvonile na hladnome hodniku. �Dijete, cijelom �ovje�anstvu trebaju sve�enici kako bi im pokazali put do Boga. Vidim da te ne�to mu�i. Dopusti Mu da te o�isti.�

Umalo se naglas nasmijala jer je taj neobi�ni �ovjek bio sve samo ne �ist. Odvojila je pogled od njegova lica i premjestila ga na dugu rasku�tranu bradu koja je bila prljava i slijepljena od krvi. Halja mu je bila puna mrlja, a ruke prekrivene debelim slojem prljav�tine. U�asno je zaudarao. Jedino �isto na njemu bilo je draguljima opto�eno raspelo �to mu je blistalo na lan�i�u oko vrata.

�Mo�da biste najprije trebali zamoliti Boga da Vas o�isti�, predlo�i ona. �No, molim Vas, do�ite brzo. Trebamo Vas u...�

Posegnuo je prema njoj golemim prljavim rukama. Pritisnuo joj je dlanovima obraze i prostrijelio je svojim mo�nim pogledom. �Ti si ta kojoj ne�to treba, mali�ka. Ja ti mogu pru�iti mir za kojim �udi�. U ime Gospodnje.�

Pognuo je glavu kao da �e joj utisnuti Kristov poljubac u �elo, no u posljednjem se trenutku sagnuo i poljubio je u usta. Valentinu su preplavili �ok i gnu�anje kad joj je golemim ustima nalik na pe�inu progutao usne. Ritnula se i sna�no ga o�amarila po obrazu. Zvuk pljuske prigu�ila je njegova �upava brada, a ona je sve neda�e koje je toga dana do�ivjela usmjerila u gnjev.

�Vi niste Bo�ji �ovjek. Vi ste varalica, odvratan pohotni...�

On se nasmijao razdraganim potmulim smijehom kao da ga je obasula rije�ima hvale. Bila je u napasti da ga jo� jedanput o�amari, no gadilo joj se dotaknuti ga. Protrljala je usta dlanom, dr�e�i se na sigurnoj udaljenosti od njega.

�Treba Vas jedan dje�ak na samrti�, re�e mu.

�Ne treba me on. Ti si ta koja me treba.�

�Vi niste pravi sve�enik, zar ne?�

�Ja sam samo siroti sveti �ovjek, starec. Ponizno se nudim du�ama koje trpe, du�ama poput tvoje. Du�ama koje ne znaju prona�i svoj put.�

�Moja je du�a moja stvar�, re�e ona. �Vi niste starec. Ovome dje�aku treba pravi sve�enik.� Svijetle je o�i upro u njezine te je osjetila kako joj je jezik ote�ao u ustima, a misli joj po�ele lutati. Svjesnim se naporom prisilila okrenuti od tamne prilike i po�uriti natrag niz hodnik. Svojski se potrudila otjerati lik toga prljavog �ovjeka iz glave.

�Bolni�arko�, zazvao ju je dubokim glasom. �Mali�ka, srest �emo se mi opet, i tada �e� mi ponuditi poljubac u zamjenu za svoju du�u.�

Valentina je prona�la sve�enika, pravog sve�enika. Nosio je ru�no tkanu sutanu pohabanih rubova, �tolu �to mu je visjela oko vrata i crn �e�ir koji je vidio i boljih dana. Na prvi pogled pomislila je da je rije� o seoskom sve�eniku koji je vjerojatno doputovao do bolnice iz jednog od obli�njih sela nakon �to je �uo za pokolj, no kad se odazvao na njezin povik i podignuo glavu prekinuv�i pjevu�iti molitvu nad jednim ranjenikom, smjesta ga je prepoznala. Bio je to sve�enik kojega je upoznala kad je nabasala na Arkina kako nosi vre�e krumpira u crkvu. Zure�i prema njemu pitala se kakve sve tajne sve�enici �uju i koliko im ispovijedi odzvanja u glavama.

�O�e, trebam Va�u pomo�.�

��to je, bolni�arko?�

�Jedan mladi� umire.�

Reagirao je na na�in koji ju je iznenadio jer je, premda naizgled miran dok je kora�ao uz nju do susjednog odjela, �izmama bijesne odgurivao pohabani rub halje.

�O�e, znate li �to se dogodilo?�

��egrti rade u u�asnim uvjetima.� Rije�i su mu, za razliku od nogu, bile suzdr�ane. �Nakon �to je jedan od njih izgubio ruku rade�i na stroju, odr�ali su sastanak, no policijski su dou�nici posvuda.� Odmahnuo je glavom i podignuo Bibliju do razine o�iju �Neka se Bog smiluje du�ama tih vojnika jer ja ne mogu na�i ni trun�icu milosti za njih u svojem srcu. Da se mene pita, sve bih ih prokleo da cijelu vje�nost gore u paklu.� Mahnito je protresao Bibliju kao da �e tako iznuditi odgovor iz njezinih crnih korica. �Ti �egrti obi�na su djeca.�

�No ja sam �ula da su se udru�ili sa �eljezni�arima.�

�Da.�

��to zna�i da je sve bilo dobro organizirano.�

Dok je otvarala vrata, sve�enik je zastao prisiliv�i je da se okrene.

�Tko ste Vi?� upita on.

�Obi�na bolni�arka. Koja poku�ava spasiti �ivote va�im �egrtima.�

Obi�na bolni�arka. Jednostavne rije�i. �inilo se da su ga umirile.

O�i su mu opet postale blage te je krenuo naprijed. �Ja sam, dakako, oja�en. Nitko ne bi trebao vidjeti ono �to sam ja danas vidio kad su sablje po�ele sje�i.� Privio je Bibliju uz prsa kao da je �tit.

Ona pru�i ruku i dodirne kri� otisnut na njezinim koricama. Bili ste ondje?�

�Da.�

�Ka�ite mi, o�e Morozov, je li i Viktor Arkin bio ondje?�

Kosti lica mu se ovjese. �Tko ste vi?�

�Je li ozlije�en?�

Odmahnuo je glavom gotovo neprimjetno.

�Ka�ite mu�, re�e ona, �da skloni kutiju koju je sakrio u dnu gara�e. Prije no �to Ohrana do�e po njega.�

24

�Sanitarko Ivanova.�

Medsestra Gordanskaja zaustavi Valentinu na odlasku s odjela. Starija se bolni�arka doimala umorno, a o�i su joj izgledale ranjeno, kao da je taj dan bio odve� nemilosrdan.

�Sanitarko Ivanova, danas ste dobro radili. Imate potencijala da postanete primjerna bolni�arka.� Crte lica su joj se smek�ale. �Priznajem da ste me iznenadili.�

�Hvala, medsestro.�

�Sad po�ite ku�i i isperite ovaj dan vrelom vodom i gutljajem votke, ako znate �to Vam je �initi.�

�Da, medsestro.�

Primjerna bolni�arka. Valentina nabaci ogrta� preko ramena. Primjerna bolni�arka.

Vani na stubi�tu naletjela je na sestru Darju i smjesta je zapitala: �Poznaje� li sve�enika koji je danas bio ovdje?�

�Oca Morozova? Da, on je �esto tu. Ne mogu podnijeti njegove propovjedne govorancije�, Darja ovjesi lice i skine kapicu s glave, �ali bolesnicima donosi hranu, a i utjehu. Oni ga vole.�

�Ne, ne mislim na njega. Onoga drugog. Onoga prljavog i odbojnog, s hipnoti�ki plavim o�ima i vrlo skupim raspelom.�

�A, kvragu, taj gad. Nije te dirao, je li?�

�Nije�, sla�e Valentina.

�Ne brini se, taj nije �esto ovdje. Samo kad se po�eli podsjetiti kako je to biti siroma�an.�

��to �eli� re�i? Gdje ina�e provodi vrijeme?�

�Isuse Kriste, Valentina. Zar ne zna� tko je taj smrdljivi gad?�

�Tvrdio je da je starec, siroma�an sveti �ovjek.�

�Jest, moje govno. Da sam barem ja tako siroma�na.�

�Pa tko je on?�

�Grigorij Rasputin. Takozvani �udotvorac koji provodi vrijeme kraj na�e mirisne carice. Reci mi da mu nisi dopustila da te dohvati svojom prljavom �apom.�

��udotvorac?�

�Tako se sam naziva.�

�Jense, kakva je carica �ena?�

�Za�to pita�?�

��isto me zanima.�

�Carica Aleksandra? Dr�i se hladno, suzdr�ano, i pona�a kao bahata njema�ka princeza, �to i jest. Ali nisam ba� siguran da je takva i ispod ko�e.�

On prije�e rukom uz nje�nu oblinu njezina golog boka pa joj se stane penjati prstima uz rebra. Sjedio je uspravno na krevetu, iza nje, jer ju je volio tako pro�dirati o�ima. Pro�dirati. Ta mu se rije� uvijek �inila nesuvislom pokraj rije�i o�i, jer kako bi o�i mogle pro�dirati? Ali sad je shvatio. O�i su mu bile gladne kad ona nije bila uz njega, izgladnjele do praznine za koju nije vjerovao da postoji. Nijedna mu �ena to nije napravila, to da u glavi �uva njezine slike poput dragulja. Sad je nastojao saznati �to je potaknulo ovo zanimanje za caricu.

�Vjerujem�, razlo�i on, �da je dijelom takva jer je srame�ljiva. Carica mo�da jest aristokratkinja, ali nemu�ta je u kurtoaznim razgovorima pa stoga izbjegava dru�tveni �ivot na dvoru zbog �ega joj zamjeraju. Ali nema sumnje da je vrlo odlu�na karaktera.�

�Odlu�na u kojem smislu?�

�Ve�inu vremena dr�i cara Nikolaja uza se, na osami u Aleksandrovoj pala�i u Carskom selu. On radi odande. Znam da su udaljeni samo dvadeset milja od Sankt Peterburga, ali to je dvadeset milja predaleko s obzirom na nerede koji vladaju u gradu. On ovdje ima du�nosti.�

Ona kimne kao da je o tome ve� promi�ljala. �Njihove �etiri k�eri, mlade nadvojvotkinje, dr�e li se i one povu�eno?�

�O da. Svi ka�u da zajedno u�ivaju u obiteljskom �ivotu, ja�u konje, jedre i igraju igre. Vole tenis. I, naravno, skrbe se o dje�aku. On je sredi�te njihova svemira.�

�Da, dje�ak, carevi� Aleksej.�

On pogne glavu i utisne joj nje�an poljubac u oba koljena. Ona zarije ruku u njegovu kosu i privu�e mu lice bli�e svojemu.

�U �to zuri�?� re�e namr�teno.

�U tebe. Poku�avam proniknuti u to kako si sklopljena.�

�Za�to? Zar me misli� rastaviti?�

On je poljubi u usne. �In�enjeru bi to bio zanimljiv izazov.�

Valentina mu sjedne su�elice i ovije noge oko njegova struka. On podvu�e ruke pod njezinu stra�njicu i privu�e je bli�e k sebi. Ko�a joj je blago mirisala na karbolni sapun.

�Pri�aj mi o sve�eniku, Rasputinu�, re�e ona.

�Za ime Bo�je, Valentina, za�to te zanima taj pokvarenjak?�

�Reci mi.� Bila je ozbiljna. �elo je naslonila na njegovu klju�nu kost pa joj nije mogao vidjeti lice, ali na golim je prsima osje�ao njezin dah, male plitke izdisaje. �Do�ao je u Svetu Izabelu�, dometne mu.

�Dr�i se podalje od njega. Ve� je napravio dovoljno zla.�

�Kakva zla?�

�Grigorij Rasputin produbljuje razdor izme�u cara i njegovih ljudi.�

�Jense, ljubavi, nemoj se ljutiti. Ispri�aj mi o njemu.� Jezikom mu dodirne komadi� ko�e.

�On tvrdi da je Bo�ji sveti �ovjek, poslan od Krista da vodi narod Rusije, a poglavito da vodi caricu. A preko nje i samog cara.� Ova ga je tema bacala u o�aj. �Car Nikolaj je budala. Sve�enik je umije�ao prste u politiku i okre�e Njegovo Carsko Veli�anstvo protiv izabranih mu savjetnika i...� Zastane.

�I �to?�

Jens slegne ramenima. �Ma zaboravi ga. Nemojmo vi�e o sanktpeterbur�kim problemima. Borbene �e se linije ionako ubrzo formirati.�

�Ti si ba� siguran da �e do toga do�i?�

On je svali na jastuke. �Nitko od nas ne mo�e biti siguran, stoga...�

�Nemoj mi povla�ivati, Jense. Nisam dijete.�

Sledio ga je na�in na koji je to rekla. O�i su joj se danas nagledale previ�e toga u onoj prokletoj bolnici. Gdje je nestala ona djevojka koja je s njim gledala zvijezde u �umi, u hladnoj zimskoj no�i? Pomilovao je glatku kosinu njezina ramena te sjeo osloniv�i se o jastuke, posegnuo do no�nog ormari�a i pripalio si cigaretu.

�Valentina, ljubavi, carski je dvor pokvareni lonac u kojemu se sva�ta kuha. Raskala�en i izopa�en.� Glas mu je bio ravnodu�an. �Grigorij Rasputin je propali sve�enik, ali upala mu je sjekira u med. Carica Aleksandra ima malo prijatelja, osim blagonaklone Ane Virubove, a i ona je u njegovoj mo�i. Neki ka�u da taj �ovjek ima iscjeliteljski dar kojim poma�e cari�inu sinu. Neki pak da je hipnotizira. Da mo�da �ak postoji i nekakva seksualna veza izme�u njih dvoje.�

Valentina trepne. �Zar bi itko po�elio oti�i u krevet s tako odvratnim �ovjekom?�

�O, iznenadila bi se. �ene na dvoru jedna drugoj kopaju o�i kako bi mu udovoljile.�

�Ali on smrdi.�

Jens se resko nasmije. �Seljak koji zaudara, odrpani mu�ik koji se ne pere i ne presvla�i. Nema druge nego Bo�ji �ovjek!�

�Jense�, Valentina mu otme cigaretu koju je dr�ao me�u prstima i povu�e o�tar dim, �misli� li da Rasputin doista ima iscjeliteljske mo�i?�

On joj uzme cigaretu i ugasi je. �Ne. I da ti nije palo na pamet voditi Katju k njemu.�

�Nisam ni mislila.�

Ali la� je ostala visjeti u zraku, prozirna kao i dim.

Varenka nije bila mrtva. To je bilo dobro. Ulica nije bila u nimalo boljem stanju i ulazna su vrata jo� uvijek bila rascijepljena, a smrad u neosvijetljenom hodniku prodorniji nego ikad. Ali Varenka nije bila mrtva.

�Donijela sam jo� hrane�, re�e Valentina i spusti torbu na stol. Iza nje utisne nov�anik. Nijedna ga ne spomene.

�Vidim�, nasmije�i se Varenka. Nije to bilo ni�ta nalik na pravi osmijeh, tek pomicanje mi�i�a lica, ali poslu�ilo je u to ime.

�Da nam skuham �aj?� predlo�i Valentina.

�ena s o�iljkom na tjemenu bila je zgurena na podu, zamotana u tro�nu deku, glava joj je bila otkrivena, a ko�a se doimala pomalo zelenkasto. �i�ak vatre svjetlomrcao je u pe�i i ona se zgrbila pred njom, usta lagano otvorenih kao da �e pro�drijeti �uti plami�ak.

Valentina iz torbe zagrabi naramak trije��a. �Evo.�

Varenka hitro izvu�e tri iverka i pa�ljivo ih spusti kroz nadsvo�eni otvor na plamen. Kad su zapucketali, njezino tanko li�ce uzvratilo im je osmijehom, kao da su prijatelji, a za to je vrijeme Valentina zagrijala �ajnik i pripremila �aj. Fini kola�i iz maj�ine kuhinje u ovom su okru�ju izgledali smije�no, ali �inilo se da �ena to ne primje�uje. Pridru�ila se Valentini za stolom i pojela tri komada prije nego �to je progovorila.

�Za�to si do�la?�

�Da se uvjerim da si jo� tu.�

S dna �enina grla zagrgolji �udan zvuk. Valentini je trebao trenutak da shvati da se smije.

�Zar misli� da bih mogla biti igdje drugdje?� upita Varenka.

�Radi� li?� priupita Valentina.

�Radila sam.� �ena odmahne glavom. �U predionici. Ali otpustili su me kad sam uzela slobodan dan jer mi je sin bio bolestan.� Pogled joj je bio tvrd. Bez suza.

�Znam kroja�icu koja tra�i �ista�icu. Mogla bih razgovarati s njom. Ako �eli� to mjesto.�

�Naravno da ga �elim.�

U sobi zavlada muk. Obje su ne�to o�ekivale jedna od druge. Valentina prozbori prva.

�Onda �u je pitati. Ali morat �e� �istiti.�

Varenka pogleda u svoje prljave ruke. �Crpka na ulici opet je smrznuta. Za �aj rastopim snijeg.�

Valentini se preokrene �eludac pri pogledu na svoju dopola ispijenu �alicu. �Psi pi�aju po snijegu.�

Varenka se jo� jedanput oglasi hroptavim smijehom i pogleda svoju novu prijateljicu. ��to �eli�? Nisi tu samo kako bi me hranila.�

Valentina iz torbe izvadi lon�i� ukuhanih marelica i crni kruh. Da Jens zna da je do�la ovamo sama, naljutio bi se. ��elim da me upozori�.�

�Upozorim na �to?�

�Na to kad sti�e opasnost.�

�Koja opasnost?�

�Ova va�a revolucija.�

I kao da je izrekla �arobnu rije�, nestade mrtvila i Varenkine o�i, usne, njezina ugasla ko�a, sve se promijeni. Valentina ostade zaprepa�tena da jedna rije� mo�e imati takvu mo�.

�Ovo je moja adresa.� Gurne komad papira preko stola.

Varenka ga i ne pogleda. �Ne znam �itati. A ionako se ne bih pribli�avala ku�erini u kakvoj ti zacijelo �ivi�. �ak bi i tvoje sluge pljunule na mene. Smisli ne�to drugo.�

�Vidjela sam oglasnu plo�u kraj autobusne stanice na Trgu svetog Izaka. Mo�e� na nju zakva�iti komadi� �ala kao upozorenje.�

�Crvenog �ala?�

�Ako �eli�.�

�ena kimne. Valentini se u�ini �udnim da je o�iljak od sablje jedino �to se sjaji u toj vla�noj sobi i zapita se boli li je.

��to god ljudi govorili�, promrmlja Varenka, �ne�e nastupiti uskoro, ta njihova revolucija.�

�Jednom sam vidjela vojsku crvenih mrava koja je u rojevima napadala voluharicu i ubila je�, doda Valentina. �Mo�da tvoji mravi jo� nisu spremni biti vojska.�

�Reci mi, �ime se bavi� da ti prsti izgledaju tako jaki?�

�Sviram glasovir.�

Varenka stane opipavati Valentinine prste kao da �e iz njih izmamiti glazbu. �Nikad nisam �ula kako netko svira glasovir.�

Zbog njezinih rije�i Valentini je do�lo da zapla�e.

Dogodilo se slu�ajno. Jens nije namjeravao spominjati Katju. Tako se zbilo jer je ve�er proveo igraju�i poker u ku�i svojega prijatelja. Doktor Nikolaj Fedorin bio je ondje i, dok je gubio na kartama, ispri�ao mu je o novoj terapiji za ozljede kralje�nice koja se isprobavala u toplicama u Karlovym Varyma. �uo je dobra izvje��a. Fedorinu su na pameti bili �egrti �ija su krhka mlada le�a pretrpjela nalet o�trica sablji, ali Jens je odmah pomislio na Katju. Kad je sljede�eg jutra iza�ao jahati i ugledao Valentinina divljeg Kozaka kako poskakuje kroz vodenastu izmaglicu na le�ima nemirne kobile, bilo je o�ekivano da �e dobaciti primjedbu na njezin ra�un.

�Elegantno stvorenje, Popkove, nema sumnje. Ali ne bih rekao da je ba� u tvom stilu.�

Kozak zanji�e glavom, poput konja. ��ivotinja nije za mene�, progun�a.

�A! Iznena�enje za gospo�icu Valentinu mo�da?�

�Njet.�

Jens podbode svojega konja da produlji korak, ali mladoj kobili boje p�enice svidio se Junak pa je ubrzala i ona �ele�i grabiti usporedno s njim. Kozak olabavi uzde dopu�taju�i joj da zamahne grivom i propne se na stra�nje noge dra�esno poput balerine.

Jens nije mogao ne nasmijati se. �ak se i Kozak popustljivo nacerio te su nastavili jahati bok uz bok kroz vla�ne ulice. Jens se na Junaku postavio izme�u kobile i prometa kako bi je na taj na�in umirio na raskri�jima gdje bi je spopao nemir. Magla je omotala tanke sive ruke oko njih prate�i ih cijelim putem, sve do ku�e Ivanovih.

Popkov je timario Junaka i s velikim je konjem dobro postupao. Jensu se svidio �ovjek koji je vr�cima prstiju mogao osjetiti kako je �ivotinja raspolo�ena i po kojem je pregibu valja po�e�ati pa da konj zadovoljno zanji�ti kroz ra�irene nozdrve.

�Ne�u dugo�, dobaci Kozaku.

Mu�karac progun�a.

Jens na slavini u dvori�tu napuni vjedro vode i stavi ga pred Junaka koji u njega sa zadovoljstvom uroni svoju veliku crnu gubicu. Jens na trenutak ostane stajati promatraju�i konja.

�Popkove�, re�e, �ti ima� povla�ten polo�aj u ovom ku�anstvu.� Podrugljiva osmijeha odmjeri krupnog �ovjeka. �Budu�i da si tupoglavi Kozak, ne vidim razloga za�to ti je dopu�ten pristup ku�i, kao i mladim gospo�icama Ivanov.� Jens prije�e rukom niz Junakov mi�i�av vrat. �Pretpostavljam da je tako zbog tvojega uro�enog �arma.�

Kozakova usta razvuko�e se u �irok osmijeh, otkrivaju�i velike bijele zube. �Idi kvragu.�

�Nikad nisam vidjela Valentinu tako sretnu.�

Jens se osmjehne Katji pridr�avaju�i malu �alicu �aja na koljenu. �To je zbog posla u bolnici. Dobila je osje�aj svrhovitosti.�

�To i mama ka�e.�

�Tvoja je majka vjerojatno u pravu.�

�Mama je ne poznaje tako dobro kao ja.�

�A �to je to�, upita on oprezno, ��to ti zna�, a tvoja majka ne zna?�

�Jense, nogama se mo�da ne mogu slu�iti, ali o�ima mogu.�

�I �to to vidi�?�

Ona se nasmije. �Vidim kako joj ko�a blista kad bi trebala biti siva i umorna zbog dugih sati provedenih u bolnici i kako joj korak ote�a kad je prisiljena provesti dan kod ku�e. Vidim kako joj se usnice kri�om razvla�e u osmijeh kad misli da je nitko ne gleda i kako hvata dah. Usred re�enice odjednom ne mo�e govoriti.� Katjin glas postane �eznutljiv. �Mislim da se to dogodi kad se upravo tada ne�ega sjeti.�

��ega?�

�Trenutka. Koji je obuzme.�

�Katja, koja si ti pronicljiva djevoj�ica.�

�Ona mi je sestra. Volim je.�

Zadr�ali su pogled jedno na drugome. �I ja je volim�, doda on nje�no.

Ona kimne zatresav�i plavim uvojcima. �Znam.�

�Kako zna�?�

�Jer poznajem Valentinu. Ona voli i voljena je.�

�Svim �u se srcem brinuti o njoj, Katja.�

Ona mu se nasmije�i. �Vjerujem ti, Jense. Ali budi oprezan. Ako tata dozna da si joj ti miliji od kapetana �ernova, zabranit �e ti da u�e� u ovu ku�u.�

�Hvala ti na upozorenju.�

Katji nije bilo lako tek tako mu prepustiti sestru.

Jens je za�uo buku iz konju�nice prije nego �to je stigao do nje. Pohitao je pobojav�i se za Junaka. Krici i udarci odzvanjali su od drvenih zidova, a ondje je zatekao petoricu ljudi kako mlate Popkova na mrtvo ime. Grdosija je teturao i zamahivao poput pijanog medvjeda, a krv mu je liptala iz rasjekline iznad oka. Drugi su konju�ari pobjegli i to je zna�ilo samo jedno: bilo im je jasno tko su ti ljudi u crnim kaputima i ula�tenim �izmama, i znali su da se trebaju skloniti. Ali petorica na jednoga; Jensu se to u�ini kao nepo�tena borba.

Dohvati jednog od napada�a za rame, okrene ga i za pozdrav dobije udarac u trbuh. Progun�a. Prije nego �to je stigla doletjeti jo� jedna �aka, on se zaleti glavom u prsa drugog napada�a i ovaj izgubi ravnote�u. Jens brzo trzne vratom prema gore i glavom ovome smrska �eljust. Vrisak propara vla�an zrak, a konji po�e�e nji�tati i mahnito udarati kopitima. Psovke i �ipke �ibale su Popkova po ramenima sve dok nije pao na tlo, no pritom je sa sobom povukao jo� dvojicu. �izme su udarale, a prsa zvi�dala od napora.

�Tako vam svega!� povi�e Jens. �Odmah prestanite. Ubit �ete ga. �to se ovdje doga�a?�

Jedan od napada�a napola okrene glavu. Lice o�trih crta s ljubi�astom mrljom zurilo je u njega o�ima koje su bile tek neprobojne crne zjenice, duboki nezasitni ponori u�itka.

�Gubi se. Osim ako i ti ne �eli� malo.�

Netko sa strane zamahne �eljeznom �ipkom priprijetiv�i da �e Jensu smrskati lubanju. On nije imao pojma za�to je tu�njava izbila, ali sada vi�e nije ni mario. Sagne se i s vje�alice na zidu dohvati korba� te ga razmota. Bi� je zavr�avao metalnim bodljama.

Prvi udarac bi�a rasjekao je ne�ija le�a, a drugi je otkidao komad mesa s neza�ti�enog vrata. Krv stane �ikljati po slami. Dvojica koja su jo� uvijek stajala na nogama ostavi�e Kozaka i krenu�e na Jensa, no on vje�tim trzajem zgloba o�ine bi�em po zraku. Oni uzmaknu�e. Prekasno su shvatili da iza njih stoji ozlije�eni Kozak. Ukradena �ipka u njegovoj ruci prvo se sru�ila na jednu, a potom i na drugu glavu, te oni pado�e poput kamenja.

�Jeb�o ih sve!� prodere se Popkov.

�Jeb�o tebe!� prosop�e Jens. ��to si, dovraga, napravio da si izazvao ovu tu�u?�

Gledali su se, obuzdavaju�i se da ne prasnu u smijeh. Neo�ekivana bra�a po krvi.

�Kvragu�, doda Jens, �u �to si me uvalio?�

Iza njih se za�uje miran glas. �Spusti taj bi�. A ti, glupane, ostavi �ipku.� Nije to bila prijetnja. Tek mirno izre�ena obavijest. �Ili �u ti prosvirati mozak.�

25

Strah se pojavljuje preru�en u mnoga obli�ja. Jensa je stigao u obliku pera, pera u ruci njegova ispitiva�a. Kad je istra�itelj bio smiren, pero mu je le�alo uspavano i nepokretno izme�u prstiju, ali kad bi se uzrujao, poprimilo bi brz tik-tik-tik tempo. Jensovo srce odjekivalo je u njegovu ritmu.

�Pitajte ministra Ivanova�, re�e Jens po dvadeseti put. �Ku�a je njegova, ne moja. Ja sam samo do�ao po svojeg konja. To je sve.�

�Za�to je konj uop�e bio ondje?�

�Rekao sam Vam. Bio sam u posjetu ministrovoj k�eri.�

�Ili Vam je taj izgovor poslu�io samo kako biste se do�epali konju�nice?�

�Ne.�

�Kako biste uzeli kutiju s ru�nim granatama koju ste ondje skrili?�

�Ne.�

�Kad ste skrili granate u konju�nicu?�

�Nisam.�

�Tko Vas je poslao da ih uzmete?�

�Nitko. Ne znam ni�ta o njima.�

�Napali ste moje agente bi�em.�

�Ubili bi Kozaka.�

�Zna�i, priznajete da je Lav Popkov Va� sudionik u protudr�avnoj zavjeri.�

�Ne. �ovjeka jedva poznajem. On je ondje sluga, to je sve �to znam o njemu.�

�La�ete.�

�Ne.�

Vrtjeli su se u krugovima. Tik-tik-tik. Jens je sjedio kao da mu je sasvim svejedno, iznova i iznova odgovaraju�i na ista pitanja. Ipak, sve se zbivalo na vrlo uljudan na�in. Tim �udnije. Nije bilo prazne sobe za ispitivanje, o�trih svjetala, lisi�ina koje ozlje�uju ko�u. U prostoriji se nalazio naslonja� s podstavljenim naslonima, a �ak su mu ponudili i cigaretu. Koju je odbio.

Sjedili su u obi�nom uredu sa sme�im omotnicama i bujnom biljkom u loncu na polici. Na podu se nalazio lijep, novi tepih. Bez krvavih mrlja, opazi Jens. Njegov ispitiva� bio je malen, pro�elav �ovjek strpljiva lica. Imao je velike u�i koje je u trenucima nesigurnosti dodirivao prstima. Svaki put kad bi Jens rekao: �Razgovarajte s ministrom Ivanovim, on je odani podanik Njegova Carskog Veli�anstva�, prsti bi potra�ili uho. �ovjek je nastupao oprezno, znaju�i da ple�e po tankom ledu.

Prokleti Kozak bio je budala. Od Ohraninih se o�iju nigdje nije moglo pobje�i, nigdje nije bilo sigurno. Ako je Popkov mislio da je konju�nica ministra vlade dobro mjesto za skrivanje protudr�avnog oru�ja, onda nije imao pojma kako radi tajna policija. Svejedno, bilo mu je te�ko povjerovati da je Popkov bolj�evik. Prokletstvo, stresao se pri samoj pomisli da se Valentina mogla na�i u blizini kutije tako ubojitog sadr�aja.

�Gdje je Lav Popkov?� naglo upita Jens.

�Revolucionar je odveden na ispitivanje.�

Jensu se smrzne krv u �ilama. Ispitivanje.

�Ne vjerujem da je Popkov revolucionar. Bilo tko mogao je onamo staviti granate kako bi ugrozio ministra.�

�Uklju�uju�i i Vas.�

�Ne, mene ne.�

�To u �to Vi vjerujete neva�no je.�

�ovjek je imao gladne o�i. Htio je iskesiti zube i pro�drijeti Jensa, ali ne�to ga je u tome spre�avalo. Jens shvati da je razlog tomu titula napisana pokraj njegova imena, na prednjoj strani korica dosjea na stolu. Jens Friis, in�enjer Njegova Carskog Veli�anstva.

In�enjer Njegova Carskog Veli�anstva.

Poslu�it �e mu �e to, ta titula. Za�to ne? Srce mu je bubnjalo u u�ima. Znao je da postoji sto razloga za�to ne, sto podrumskih tamnica za ispitivanje ni blizu ugodnih kao ova prostorija. Tamnica s lancima pri�vr��enima za stolce i osu�enom krvlju na poplo�enom podu. Jens se ljubazno obrati ispitiva�u.

�Gdje je Lav Popkov?� ponovo upita. ��elim ga vidjeti.�

Bilo je o�ito da je taj zahtjev ozlojedio ispitiva�a koji se trudio to ne pokazati. Nakon duge �utnje tijekom koje je pero kuckalo tamo i ovamo, on ustane, pri�e vratima i otvori ih takvom silinom da su se odbila od zida.

�Do�ite.�

Smrad. Znoj. Krv.

Jens se posljednjim naporima obuzdavao da ne pobjesni. To ga je sprije�ilo da udari �akom u metalna vrata, branilo mu da svojeg pratitelja ne dograbi za vrat i nagura kroz uzak prozor�i� s poklopcem. Stao je ispred �elije i zazvao Popkova.

Unutra je uspio razaznati �iroka le�a i krv �to je curila iz svje�ih rana. Jens stane bli�e i kroz �etvrtasti prozor�i� na vratima ugleda Kozaka kojemu su zape��a bila privezana lancima za zid. Bio je posve gol, ali jo� uvijek na nogama, lica pritisnuta uz prljave plo�ice. Krupni mi�i�i na stra�njici bili su mu crni od masnica, a s genitalija su mu visjele elektrode prispojene na bateriju. Izmet mu se slijevao niz stra�nji dio nogu.

Smrad. Znoj. Krv.

Buka grada bila je ne�ujna. Bila je kasna ve�er kad je Jens stigao pred velebnu ku�u Ivanovih. Dijelom je o�ekivao da �e je zate�i zatvorenu i zaklju�anu, sa stra�om pred vratima, zatamnjenih i be�ivotnih prozora. Ali nije bilo tako. Svjetla su gorjela. To je bio dobar znak. Lakaj ga je, skre�u�i pogled, odmah uveo. Imao je sitne, nervozne o�i. �to god da se ovdje zbivalo izme�u ministra Ivanova i policije nakon �to su odveli njega i Popkova, ostavilo je traga.

A tragova je bilo i na Jensu. Desno mu je rame pulsiralo od bola jer se jedan gad pri uhi�enju odve� zanio s kundakom pu�ke. Sluga ga je uveo u plavi salon, u kojem je prvi put sjedio s Valentinom, no ve�eras je nije o�ekivao vidjeti jer je bio siguran da �e je otac izuzeti. Njezino ime moralo je ostati neokaljano skandalom u konju�nici.

�Jens Friis�, najavi sluga.

Jens u�e u jarko osvijetljen salon i na�as zastane kako bi se priviknuo na prizor. Na njegovo iznena�enje, svi su bili tu. Filip Ivanov izgledao je slu�beno u tamnozelenom �aketu, le�ima okrenut vatri. �upave obrve bile su mu nadvijene nad umornim o�ima dok je jednom nogom tapkao o mramorni kamin. Elizaveta Ivanova sjedila je na otomanu, nepomi�no poput lutke. Ruke su joj bile sklopljene u krilu, a �a�a vode kraj nje.

Ali Jens jedva da je primijetio ikoga od nazo�nih jer su mu o�i bile ispunjene Valentinom. Sjedila je na fotelji pokraj sestre. Obje su bile u krem haljinama, ali kontrast izme�u njih nije mogao biti izra�eniji. Katjino lice bilo je uplakano, no Jensu se smjesta nasmije�ila. �inilo se da joj je laknulo �to je do�ao, no Valentina mu nije pru�ila takvu dobrodo�licu. Sme�e su joj o�i bile gotovo crne od gnjeva, a iz upu�enog mu pogleda mogao je pro�itati da ne bjesni na oca, nego na njega. Kosa joj je bila svezana straga, ostavljaju�i lice otkriveno i golo, i ovoga ga puta nije tako duboko pro�ela njegova ljepota, nego njegova snaga - bila je to profinjena �eli�na mre�a pod ko�om. Naslutio ju je on i prije, ali nikad dotad nije ju vidio tako jasno. �elio je sjesti i objasniti joj za�to se potukao s Ohraninim agentima, no umjesto toga okrenuo se prema njezinu ocu.

�Ministre Ivanov, drago mi je �to ste svi na sigurnom.�

�Friise, kojeg si vraga radio u mojoj konju�nici? Zamahivao bi�em na policiju? �udi me da su te pustili nakon takvog ispada.�

�Policija je pogrije�ila�, nepokolebljivo izjavi Jens. Nije pogledao Valentinu. �Ubili bi jednog od Va�ih sluga. Zar Vam nije stalo?�

�Proklet da si, stalo mi je do toga �to je u konju�nici bila kutija s granatama koja nas je sve mogla odnijeti u zrak.� Ivanov stane kora�ati gore-dolje ispred kamina, napregnutih ramena i stisnutih �aka.

Jens ostane stajati na mjestu, pokraj vrata. Nisu ga pozvali da sjedne, sre�om, jer je jedino slobodno mjesto bilo ono pokraj Valentine.

�Nije Lav jedini koji je mogao izgubiti �ivot�, hladno prozbori Valentina. �Doveo si se u u�asnu opasnost.�

�Nisam ga mogao ostaviti ondje da ga mlate dok ne umre na slami.�

�Znam.� Valentina odmahne glavom kao da se �eli otresti ne�ega. �Gdje je Lav sada?�

Jens odgovor uputi njezinu ocu. �U smrdljivoj zatvorskoj �eliji. Zato sam i do�ao. Jo� mu ve�eras treba Va�a pomo� ili ga, kunem Vam se, sutra ujutro ne�e biti me�u �ivima.�

Katja jaukne. �Tata! Mora� mu pomo�i.�

Filip Ivanov na k�eri ne obrati pozornost, jo� je uvijek bio usmjeren na Jensa. �Za�to su tebe pustili?�

�Jer nisam imao nikakve veze s granatama. I zato �to�, zastane pitaju�i se koliko daleko s Ivanovim mo�e i�i, �imam prijatelje na dvoru. I Vi i ja znamo, ministre, da ovaj grad funkcionira po na�elu poznanstava i usluga koje vam netko duguje.�

Ivanov trepne, razmatraju�i �to to to�no zna�i. Izvadi cigaru iz srebrne tabakere na okviru kamina kako bi si dao vremena, ali njima ne ponudi Jensa.

�Onda, znaju li tko je podmetnuo granate?� upita Jens.

�Viktor Arkin�, odgovori mu Valentina. �Na� voza�.�

�Je li priznao?�

�Ne�, zare�i Ivanov. �Moja je k�i pro�li tjedan vidjela kutiju u stra�njem dijelu gara�e. Naravno, nije znala �to je u njoj. Morao ju je premjestiti u slu�aju da Ohranini ljudi do�u nju�kati. Naredit �u da ga strijeljaju ako ikad na�u tog izdajnika.�

�Zar je nestao?�

Ministar sna�no povu�e dim cigare. �Pobjegao je. Vra�ji revolucionar. U mojoj ku�i. Proklet bio, nadam se da pluta negdje u Nevi i da su mu rakovi izjeli o�i.�

�Bio je dobar voza�. Meni je bio drag.�

Svi pogleda�e Elizavetu Ivanovu s njezinom �a�om vode u ruci. To je bio prvi put da je prozborila.

�Nikad nije bio bezobrazan�, nastavi ona, �kao onaj koza�ki konju�ar. Niti je bio tako prljav.�

�Tata?�

Zazvala ga je Katja. Ispru�ila je ruku koja je, onako blijeda, ostala visjeti u zraku, te joj otac pri�e i prihvati je. ��to je bilo, malena?�

�Napravi kako Jens ka�e, tata. Molim te. Pomogni Lavu.�

Jens je gledao kako se ministar krzma. Na jednoj strani vage bila je njegova �elja da udovolji mla�oj k�eri po pitanju beskorisnog sluge, a na drugoj bezobzirnost po pitanju politi�kih poteza. No Jens osjeti da je u pitanju jo� ne�to, ne�to �to mu je privuklo pozornost. Strah. �ega se ovaj carski ministar tako boji?

�Katja, drago dijete, ne razumije��, po�ne Ivanov umiruju�e �Znam da si se naviknula na tog neobrazovanog Kozaka, ali...�

�Naviknula?� prekine ga Valentina. �Naviknula? Rije� je o puno vi�e od toga, tata. Taj neobrazovani Kozak cijeli je �ivot u tvojoj slu�bi, gledao je kako mu otac umire zbog tebe i jer je taj dan odjahao tra�iti mene. Lav Popkov gnu�a se ove najezde bolj�evika, kao �to mrzi i najezdu �takora u svojoj konju�nici. A ti �e� ga svejedno ostaviti da umre u smrdljivoj zatvorskoj �eliji Ohrane?�

�Da.�

�Ne mo�e�.� Ona zadihano posko�i na noge. �Mora� nazvati �efa policije i tra�iti da ga smjesta puste�, re�e drhtavim glasom, �ili �u ja...�

Valentina pogleda Jensa i ne�to u njezinu izrazu lica podbode ministra. On stane pred Jensa.

�Izlazi iz moje ku�e, Friise! Zabranjujem ti da ovdje ikad vise kro�i� nogom�, zadere se Ivanov.

Jens se okrene Valentini. �Po�i sa mnom. Sad. Ostavi ovu ku�u zajedno sa mnom.�

Te je rije�i promrmljao, ali u sobi su odzvonile kao da ih je viknuo. �inilo se da su odrije�ile ne�to u njoj � udovi joj postado�e meki, a kruti mi�i�i lica opusti�e se dok mu je gledala u o�i. Bijes je ustuknuo, a njegovo mjesto zauzeo je pogled mekan i nje�an kakav bi mu uputila u privatnosti njegove spava�e sobe. Na jedan budalast trenutak pomislio je da �e po�i.

Usne joj se razdvoje i on je uhvati za zape��e. �Po�i sa mnom�, ponovi.

Ona ostavi ruku me�u njegovim prstima, ali glavu okrene prema ocu. Jens je vidio s kojim je naporom to napravila, koliko joj je vrat bio napet.

�Tata�, izusti, �ako ve�eras ne zatra�i� da puste Lava, zamolit �u nekoga drugog da to napravi.�

�A tko bi taj netko mogao biti?�

�Zapovjednik �ernov.�

�Ne�, Ivanov �urno otpovrne, �Valentina, slu�aj me. Ne mogu dopustiti da se na�e ime spominje pred �ernovima jer �e misliti da si preslaba i neva�na da bi bila vrijedna dogovorenog braka.�

Dogovoreni brak. Te rije�i Jensu propara�e mozak. Oti�lo je tako daleko. Dogovoreni brak. On naglo pusti Valentininu ruku. Kratko se nakloni njezinoj majci, ni�ta vi�e od toga, te krupnim koracima iza�e iz sobe.

��ekaj!�

Jens je uzjahao Junaka oglu�iv�i se na njezin povik. Trebalo mu je da ja�e brzo, da izbije iz glave sliku njezinih slatkih izdajni�kih usana. U mojem srcu nikad ne�e biti mjesta za zapovjednika �ernova, bila je obe�ala. Zaklela se na sestrin �ivot. U njezinu srcu mo�da i ne�e, ali u bra�nom krevetu ho�e.

�Jense!�

Doletjela je iz mraka u dvori�te konju�nice i rukom mu obgrlila nogu u stremenu, ne bi li i nju povukao za sobom ako odja�e. On spusti pogled na njezino blijedo, uzdignuto lice, na ramena koja su drhtala pod blijedom svilom i osjeti kako mu srce ponire.

�Zbogom, Valentina.�

�Nemoj i�i.�

�Nemam razloga da ostanem.�

�Jense, volim te.� O�i joj se zamagli�e i suze poteko�e niz obraze. �Samo tebe.�

On joj se tu�no nasmije�i, sagne se i poljubi joj glavu. ��ini se da ti ljubav nije dovoljna.�

Podbo je konja prema naprijed tako o�tro da je istrgnuo nogu iz Valentinina zagrljaja, a u istom trenutku ne�to je u njemu puklo. Dok je hitao iz dvori�ta, nije se osvrnuo.

Radna soba njezina oca bila je potpuno ista; stol pun papira, otvorena kutija s cigarama. Vani na hodniku �ula je �u�tanje metle po mramornom podu, ka�alj sluge, �kripave stube. Isti zvukovi. Kao da se ni�ta nije promijenilo, kao da njezin svijet nije le�ao smrskan u komadi�e na kaldrmi u dvori�tu konju�nice. Poku�avala se usredoto�iti na ono �to joj je govorio otac, ali jedino �to su joj u�i mogle �uti bilo je mrtvilo u Jensovim rije�ima. Nemam razloga da ostanem. Jedino �to je mogla vidjeti bio je njegov pogled. Oblik �vrstih mi�i�a njegove potkoljenice bio joj je utisnut u ruke i nije se usu�ivala razdvojiti prste kako ga ne bi izgubila. To je bilo jedino �to joj je od njega ostalo.

�Tata�, prekine ga, �nema dogovorenog braka.�

On polo�i obje ruke na stol pa na njih prebaci te�inu jer mu je trebao oslonac. �Valentina, molim te, nemoj mi stvarati dodatne probleme pokraj ovih koje imam.� Govorio je vrlo mirno, �to ju je jo� vi�e uznemiravalo.

�Dobro, tata. Ali, napravi to za Lava. Molim te, obavi taj telefonski poziv.�

Nije se usprotivio. Pri�ao je crnom telefonu na zidu radne sobe, zavrtio ru�icu i od operatera zatra�io broj. S kim god da je razgovarao, trajalo je kratko, nekoliko odsje�nih zapovijedi. Valentina je uspjela �uti rije�i �ef policije, ali to je bilo sve. Kad se vratio, umorno je sjeo za stol, nalaktio se na njega, a bradu polo�io na ruke. Pogledao ju je ugaslim, ogor�enim pogledom.

�Eto, napravio sam to�, re�e. �Sad idi.�

�Tata, nismo mogli ostaviti Lava u rukama Ohrane.�

On gun�avo izdahne i spusti lice u dlanove. Po�eo je gubiti kosu na tjemenu, i prizor te male ljudske slabosti u njoj izazove iznenadan nalet sa�aljenja.

�Tata, �elim da shvati� da se ne�u udati za kapetana �ernova. Ni�ta me ne�e natjerati na to da s njim odem na carski bal u Zimski dvorac.�

Opet se za�ulo prigu�eno gun�anje, ali otac nije podignuo pogled. �Treba mi da to napravi�.�

Ona odmahne glavom. ��ao mi je, tata.� Krene prema vratima. �Valentina�, promrmlja otac, �on nema novca.�

�Tko nema novca?�

�Tvoj in�enjer.�

Srce joj zabubnja u grudima. Stajala je jedne ruke na vratima. �Ima dovoljno.�

�Za tebe mo�da dovoljno, ali ne i za mene.�

Dok ju je otac promatrao, ona spazi mjesto na te�kim naborima brade gdje mu se zlatni pe�atnjak utisnuo u ko�u.

�Tata, za�to bi ti �elio njegov novac?� Poka�e uokolo po sobi, na nao�itu englesku sa�maricu na zidu, na umjetni�ke slike francuskih pejza�a, na police s knjigama u ko�natim uvezima. �Ne razumijem. Za�to?�

Njemu se o�i stanu magliti i promijene boju iz sme�e u mutnu. �ilice na brkatom licu izgledale su beskrvno i ona opazi da mu se krive usta. Na trenutak je pomislila da ima sr�ani udar.

�Tata?�

�inilo se da se taj trenutak rastegnuo sve do zidova sobe.

�Tata?�

Ona krene prema njemu, no on se pribere i uspravi.

�Dobro. Re�i �u ti za�to mi treba novac, Valentina. Jednostavno je. Bankrotirao sam. Nemoj se �uditi. Du�an sam. Bankama. Zajmodavcima. �ak i lopovskim �idovskim trgovcima. Svakome tko je htio uzeti moju zadu�nicu.� Zastane. �Dopusti da ti ka�em da �u, ako se ne uda� za kapetana �ernova, zavr�iti u zatvoru zbog pronevjere. Majka �e ti umrijeti na prosja�kom groblju, a tvoja draga sestra bit �e izba�ena na ulicu.� Ispusti dug, opor izdah kao da ga je mjesecima skupljao u sebi i zadr�i svoj pogled na njoj. ��eli� li to, Valentina?�

Arkin je le�ao na podu. Krevet mu je sa�injavalo nekoliko vre�a ba�enih na kamene plo�e, a pokrio se sve�eni�kim liturgijskim ruhom. Kraj njega je u metalnom poklopcu gorjela svije�a. Bilo je to ironi�no. Do�ao je tra�iti uto�i�te u ku�i Boga kojeg je prezirao, a kojemu nije mogao ne biti zahvalan � ba� kao �to je bila i njegova majka. Le�ao je na le�ima i zami�ljao crkvu punu ikona, zasi�enu molitvama, kako se nad njim di�e u vis. �titila ga je. Spasibo. Hvala. Rije� mu je usklju�ala na jeziku te on rastvori usne kako bi je pustio da pobjegne.

U mraku zatop�e �takor, stru�u�i no�icama po kamenom podu kao vr�kom sablje. A vr�ci sablji opsjedali su mu um, o�tre�i se na njemu, bez obzira na to bio on budan ili spavao. Bol u ramenu sada je jenjavala, rana je po�ela zacjeljivati, no bol u srcu samo je rasla sa svakim satom dok je ondje le�ao. Zurio je u velike crne grede nad svojom glavom i vrtio misli. Prostor se nije grijao i zrak je bio toliko hladan da je bilo nemogu�e zaspati, ali to nije ni �elio, ne dok mu je um bio u takvom stanju.

�Spasibo�, re�e naglas. �Hvala.�

Ovaj put to nije bilo upu�eno Bogu. Zahvalio je ocu Morozovu koji mu je pru�io uto�i�te. Morozov je tvrdio da je sluga Bo�ji, ali bio je u krivu. Bio je istinski sluga ruskog naroda i nijedan car nije mogao vladati takvim �ovjekom.

Arkinu je o boku visio malen pi�tolj s ru�kom opto�enom biserima, topao i napunjen. Izdaju nije opra�tao.

�Viktore Arkin, vhodite, u�ite.�

Sergejeva �ena otvorila je vrata podariv�i Arkinu topao osmijeh dobrodo�lice. Izgledala je... Arkin je tra�io pravu rije�. Izgledala je promijenjeno. Na na�in kao �to se siva, bezobli�na gusjenica preobrazi u �ivahna i ustreptala leptira. Odisala je bojama koje su dolazile iznutra. Kosa joj je bila neoprana, odje�a posve bezli�na, a ipak je blistala. Je li te tako promijenilo to �to si dobila dijete? Je li to uta�ilo neku duboku unutra�nju glad? Za njezino dobro, htio se okrenuti i oti�i, ali nije.

�Zdravo, privet, Viktore. Drago mi je �to te vidim.�

Sergejev ispru�i ruku, no Arkin se nije mogao prisiliti da je prihvati. Umjesto toga nagnuo se nad ladicu koja je zauzimala sredi�nje mjesto na stolu i pogledao ru�i�asto povijeno djete�ce koje je u njoj le�alo. Sve na djetetu bilo je premaleno da bi pripadalo ljudskom bi�u, prsti�i, nosi�, mala za�iljena brada. U�i mu bijahu poput pti�jeg paperja, a trepavice si�u�ne zlatne niti. Arkina stane ne�to probadati u prsima, �udno je disao.

�Zove se Nata�a.�

�Lijepo.�

�Divna je.�

��estitam.� Promatrao je njezinu majku s �udnim osje�ajem strahopo�tovanja. Bila je mr�ava, ali grudi su joj nabujale te on osjeti neo�ekivanu �udnju za njom. Brzo se okrene prema Sergejevu. �Mo�emo li razgovarati nasamo?�

�ivjeli su u jednoj jedinoj maloj sobi u kojoj su krevet i stol bih nagurani oko pe�i. Prostorija je bila �ista i mirisala je na borove �e�ere, na podu je bio rukom ispleten poloviki u �arkim bojama, ali �buka se lju�tila sa zidova, a na stropu se �irile pukotine u obliku tra�nica. Razgovarati nasamo bilo je neizvedivo.

��to god ima� re�i, mo�e� re�i ispred Larise. Prehladno je da bismo i�li van.� Sergejev sjedne na stolac kako bi naglasio razlog. �Ona zna �to radimo.�

�Zna?�

�Naravno.�

Sergejev se �inio silno napetim, kao da ne �eli ostati nasamo s njim.

�Kako ti je ruka?� upita blago Arkin.

�Prokleta gnjava�a.�

Larisa je stajala pokraj ladice, odsutna. Jedna joj je ruka po�ivala na djete�cu kao da ne bi mogla podnijeti da je ostavi, a na licu je imala zadovoljan smije�ak. Arkin skrene pogled. Bilo mu je dosta.

�Ti si sretan, dru�e�, re�e tiho. �Propustio si bitku �egrta protiv vojske.�

��ao mi je. �uo sam da je bilo lo�e.�

�Bilo je gore nego lo�e.�

��ao mi je�, ponovi Sergejev. Pogled mu je bio uprt u ladicu. �Jesi li bio ozlije�en?�

�Nekoliko posjekotina, ni�ta stra�no.�

�Nismo mislili da bi gadovi mogli napasti tako mlade momke, zar ne?�

�Nismo. Bili smo u krivu.�

�alosni muk progutao je sav zrak u sobi. Sergejev je te�ko disao.

�Za�to si to napravio?� upita Arkin.

�Napravio �to?�

�Izdao ih.�

Larisa dahne. �Povuci to �to si rekao, dru�e Arkine�, �estoko re�e.

Ali Sergejev nije odgovorio ni�ta, samo je gledao u ladicu.

�Za�to?� ponovo upita Arkin. �Vojnici su nas �ekali. Spremni za paljbu. Za�to si to napravio?�

�Zbog djeteta�, pro�ap�e Sergejev.

Larisa rukom pokrije usta.

Sergejev je nije gledao. �Ohrana me ponovo uhvatila one no�i kad smo imali okr�aj s njima. Nakon �to smo se ti i ja rastali, Viktore, stjerali su me u kut. Mlatili su me u jarku dok mi opet nisu smrskali ruku. Zaprijetili su mi da �e me baciti u prokleti zatvor da ondje istrunem. A �to bi bilo s Larisom? A �to s djetetom koje je uskoro stizalo? Morao sam to napraviti.� Podigne pogled prema Arkinu. �Prijatelju moj�, oporo re�e, �ti ne zna� �to zna�i voljeti nekoga vi�e nego vlastiti �ivot. �ak i vi�e od vlastitih uvjerenja. Nisam mogao dopustiti da mi �ena i dijete budu izba�eni na ulicu i umru od hladno�e.�

Larisa je ne�ujno plakala. Dijete je osjetilo njezinu �alost i po�elo cviljeti.

�Dru�e�, obrati mu se Arkin odsje�nim glasom, �nastavimo ovaj razgovor vani. Tvoja �ena i dijete ne moraju ovo slu�ati.�

Ispru�i ruke i osovi Sergejeva na noge. Dok su izlazili iz sobe. Larisa je podignula djevoj�icu, prislonila joj glavu pod svoju bradu i tiho pjevu�ila u mekanim tonovima kako bi je uti�ala. Arkin je tom prizoru okrenuo le�a, ali ostao mu je u glavi. Vani na ulici njih su dvojica prohodali dio puta ne progovoriv�i ni rije�i. Snijeg je prestao padati, ali le�ao je poput te�kih pokriva�a na krovovima, nastoje�i skliznuti na neoprezne prolaznike. Takva je bila Rusija. Oborila bi se na tebe, gu�ila te i uni�tila, ako bi joj dopustio.

�Prijatelju...� po�ne Sergejev.

�Nisam ja tvoj prijatelj.�

�Viktore, molim te, ja...�

�Ti si izdao �egrte. Oni su nam vjerovali i to ih je ubilo. I izdao si mene. Obavijestio si Ohranu da sam skrio granate u gara�u Ivanovih.�

�Ne, ne, ne ti, Viktore. Htio sam da Ivanovi sami ispadnu krivi.�

�Nemoj se sa mnom igrati, dru�e.�

Prolazili su kroz jednu od uskih mra�nih ulica koje su vijugale izme�u dvori�ta iza ku�a, zatrpane smrznutim sme�em i uginulim �takorima. Viktor stane. Ni�ta mu se nije promijenilo u izrazu lica kad je iz kaputa izvukao mali pi�tolj, prislonio ga Sergejevu uz glavu i povukao obara�. Be�ivotno tijelo svalio je na ulicu i oti�ao. Pratila ga je slika Larise s djetetom u naru�ju.

26

Valentina je mahala bijelom lepezom od labu�eg perja uspinju�i se Jordanskim stubama. Sad je bilo slu�beno. Bila je kurva. Ponu�ena na dra�bi za najve�u ponudu. Novac je na stolu? Uzmite je, va�a je.

Carski bal u Zimskom dvorcu bio je pa�ljivo izre�irana smotra uznositosti i rasko�na bogatstva, jedan od najzna�ajnijih doga�aja u sanktpeterbur�koj sezoni. �vrste pergamentne pozivnice napravljene od tele�e ko�e i ukra�ene pozla�enim dvoglavim orlovima bile su najpo�eljnija svojina u gradu, a nadmetanje kako bi im se do�lo u posjed bija�e nemilosrdno. Stotine svije�njaka i lustera kupalo je dvorac u svjetlu, odbijaju�i se od zrcala i bljeskaju�i sa zlatnih vaza. Marija, ne�akinja grofice Serove, �aputala je da su orhideje dovezene posebnim vlakovima s Krima, ali Valentini je bilo sasvim svejedno. Do�la je na bal, napravila je ono �to je otac od nje tra�io. Dok su prolazile kroz Nikolajevu dvoranu, Marija bi kraj nje svako malo �ujno dahnula od uzbu�enja.

�Valentina�, re�e ona, �mislim da smo umrle i oti�le u raj.�

�Ja sam umrla i oti�la u pakao.�

�Ne budi smije�na. Pogledaj sve te zgodne �asnike koji jedva �ekaju da ih se ��epa.�

Valentini se pred o�ima u�ini kako se gomila gostiju nji�e u ljeskavu sjaju. Prizori nanizanih limunovih i naran�inih stabalaca i visokih �upavih palmi vrtjeli su joj se u glavi. Hladila je obraze lepezom i nije obra�ala pozornost na povorku prin�eva i princeza, na vojvode i grofove, na biskupe u ljubi�astim odorama s dugim bijelim velovima.

Radije bih bila mrtva nego ovdje. Valentinu obuzme ta misao. To ju je podsjetilo na Katju i onu no� kad je u zape��e zarila �kare pa zadrhti unato� vru�ini.

Marija je uhvati za ruku. �Ima� li tremu?�

�Ne, za�to bih je imala?�

�Jer �e tvoj Stepan biti ovdje. A i njegovi roditelji, grof �ernov i njegova �ena.�

�Moj Stepan.� Te se rije�i Valentini zalijepe za jezik.

�Za�to si to tako rekla?�

�Da to utuvim sebi u glavu.�

Marija je za�u�eno pogleda. �Je li on ve� tu?�

Kroz velebne dvorane u svojim naki�enim odorama paradirali su vojni �asnici, oficiri iz svih jedinica. Kozaci u crvenom, ulani u plavom. Nije opazila zapovjednika �ernova.

�Marija�, re�e, ��eljela bih ne�to popiti.�

Votka je pomogla. Bila je od brusnica. To joj je prijalo. Izabrala ju je iz reda ohla�enih �a�a sa �estokim pi�ima koja su imala dodatke limunove korice, papri�ica, brusnica ili bivolske trave. Htjela je probati onu s bivolskom travom, ali nije se usudila jer je sluga, kad ga je zaustavila i uzela �a�u sa srebrnog pladnja, umalo prolio pi�a po svojoj zla�anoj uniformi. Marija je pijuckala liker od limete i razroga�enih o�iju gledala prijateljicu.

�Valentina�, prosiktala je, �osramotit �e� se.�

Valentina se grohotom nasmije, iznenadiv�i se pritom spoznajom da je jo� uvijek u stanju smijati se. �Ve� sam se osramotila, zar ne shva�a�?�

Prona�la je masivni stup od talijanskog mramora koji se ne bi prevrnuo u slu�aju pometnje. Stajala je le�ima uza nj, ali ne i naslonjena na njega � samo je mu�karcima bilo dopu�teno nasloniti se na stupove ili dovratke � ali dodirivala ga je potpeticom satenske cipelice i vrhom lakta, tek toliko da se uspravno odr�i na nogama. Tijelo ju je ve� zanosilo u stranu bez upozorenja, a to ju je uznemirilo.

Marija je oti�la. Valentina nije bila sigurna kad se to dogodilo, ali �im je ugledala svoju prijateljicu na drugom kraju dvorane kako razgovora s �asnikom, okrenula je glavu i pokraj sebe spazila prazno mjesto. Valentina se izvje�tila u opa�anju srebrnih pladnjeva koji su kru�ili dvoranom, kao i u dozivanju sluga dizanjem obrve. Osje�ala se iznena�uju�e toplo i ugodno. Ne ba� pospano, ali na rubu, a onaj u�asni crni ponor koji joj je ne tako davno zjapio pred nogama, �inilo se da je nestao, poput Marije. Sad je samo mogla misliti na Jensa. Na njegov osmijeh, njezin obraz naslonjen na njegova gola prsa, njegovo bilo �to joj je odzvanjalo kroz kosti lubanje sve dok joj i misli nisu poprimile taj ritam.

�Valentina, tra�io sam Vas.�

�Zapovjedni�e �ernov, dobra ve�er.�

Ona mu pru�i ruku, a on je okrene kako bi joj poljubio dlan. Kao da ju je posjedovao. Ona postane svjesna glazbe koja je svirala, bio je to Ples mladih labudova iz Labu�eg jezera �ajkovskog, te usmjeri pogled prema jednoj od galerija kako bi vidjela orkestar u punom zamahu. Veseli zvuci probudi�e joj o�tru bol u grudima, bol za koju je mislila da ju je utopila u votki.

�Valentina, draga, ve�eras krasno izgledate.�

Lice mu je pod svjetlom svije�njaka sjalo od napora i ona poku�a zamisliti kako bi bilo gledati to lice iz dana u dan, do kraja �ivota.

�Zapovjedni�e...�

�Molim Vas, zovite me Stepan.�

�Stepane, ho�emo li pro�etati dvoranama dok ne stigne Njegovo Carsko Veli�anstvo?�

On ispru�i ruku. �Iznimno mi je drago �to imam tu �ast.�

Ona se nevoljko odmakne od stupa, ali sigurnim potezom premjesti ruku pod njegovu. �etnja kroz dvorane bila je dobra ideja. To je zna�ilo da mu ne�e morati gledati lice.

Stepan �ernov bio je ugla�en i pa�ljiv. Cijelih pola sata dopustila mu je da je vodi kroz odaje, a on je sve to vrijeme iznosio svoja mi�ljenja o vojnim pitanjima. �Car bi trebao izbaciti generala Levitskog koji je prestar i zaboravljiv i zamijeniti ga s...� U�i su joj se umorile i isklju�ile. Predstavio ju je Makarovu, ministru unutra�njih poslova i premijeru Stoljipinu, krupnom �ovjeku okrugle �ele, uredne bradice i brzih, pametnih o�iju. Ona mu se nasmije�ila a on je zasjao od zadovoljstva.

�Kakav dragulj ima�, �ernove. Dobro je �uvaj.�

Kao da je bila ne�ije vlasni�tvo koje je slu�ilo tomu da ga se uresi i njime razme�e pred drugima prije nego �to ga zaklju�aju na sigurno kad padne no�. Kad ju je Stepan odveo do svojih roditelja, kratko se naklonila lagano svinuv�i koljena, a pritom se �vrsto dr�ala za njegovu ruku osje�aju�i kako joj se izokre�u o�i. Ali, osim toga, malo �ega se sje�ala u vezi s tim susretom. Kad je sat otkucao devet sati, veliki dvorski mar�al, barun Vladimir Freedricksz, najavio je cara Nikolaja i caricu Aleksandru, cara i caricu svih ruskih zemalja. Prepao je Valentinu kad je �tapom od ebanovine dugim tri metra triput udario o ula�teni pod i izviknuo: �Njihova Carska Veli�anstva!�

Zapovjednik �ernov nasmije�io joj se i pomilovao je po ruci koja je po�ivala na njegovoj. Ona je svim svecima zahvaljivala �to je nosila duge bijele ve�ernje rukavice.

Carska je svita polako paradirala pred njima, blje�te�i pod slapovima dragulja i ordenja. U povorci ih je bilo stotinu ili vi�e, a nadvojvode i nadvojvotkinje �epirili su se kao da je svijet njihov Rusija je zasigurno bila. Romanovi su je tako �vrsto dr�ali u svojim rukama da nije vidjela na�ina kako bi je skupina slabunjavih tvorni�kih radnika mogla oteti. Sebi usprkos, bila je pod dojmom Rusija je bila sigurna. Nikakvi plja�ka�ki revolucionari nisu imali izgleda preuzeti vlast u svoje ruke.

�Vama ne trebaju takvi dragulji�, �apne joj �ernov na uho. �Vi ste ljep�i od bilo kojeg dijamanta.�

Ona izvu�e ruku. �A �to Vi znate�, upita, ��to meni treba?�

Plesali su ve� satima, no Valentina je radije plesala nego sjedila. Toplina votke povla�ila se poput oseke ostavljaju�i za sobom o�tre hridi.

Kako joj je otac mogao to napraviti? �eljela je rasparati haljinu koju je nosila, krem svilu ukra�enu stotinama bisera. Tisu�e rubalja, toliko je ko�tala. A �to je sa svim ostalim haljinama u njezinoj garderobi? U maj�inoj garderobi? Sve to od posu�enog novca. I onda ta rije� koja ju je prestravljivala, od koje su joj se noge saplitale, a srce zastajalo. Pronevjera. Njezin otac bio je carski ministar financija, njegove ruke bile su u riznicama Romanovih.

�Za�to ste tako ozbiljni?� upita �ernov stisnuv�i joj ruku. Plesali su valcer i on ju je bio posesivno obgrlio rukom.

�Ve�eras sam�, re�e ona, �promatrala raznolike vojne odore. Koja smo mi ratoborna nacija.�

On joj se udvorno nasmije�i. �Draga moja Valentina, morate razumjeti da je Rusija oduvijek bila zemlja koja se tijekom povijesti odr�ala na okupu � ne pomo�u zakona, ne pomo�u kulture, ve� pomo�u vojske.�

�Mislila sam da smo to prerasli. A �to je s na�om trgovinom i poljoprivredom?�

On je sa smijehom ne uva�i. �Ne. Rusija jest i uvijek �e biti vojna dr�ava.�

Plesao je dobro, s lako�om klize�i kroz dvoranu. Ali ona nije bila zavr�ila. ��ula sam da su prije nekoliko dana na sporednom kolosijeku napadnuti �egrti.�

�Ne bih rekao da su bili napadnuti, samo su nau�ili lekciju.�

��to su lo�e napravili?�

�Valentina�, o�tro izgovori njezino ime. �Ne sada.�

�Stepane, jeste li bili s husarima koji su napali �egrte?�

On uko�eno vrati pogled na nju. �Da, bio sam ondje.� Zastane, promatraju�i joj lice. �Imate li �to re�i?�

�Ne�, odgovori ona tiho. �Nemam ni�ta re�i.�

U pono� je servirana ve�era na kojoj su se gosti poslu�ivali sami. Valentina nije okusila gotovo ni�ta. Okrugli stolovi sa zlatnim jeda�im priborom i bijelim damastnim stolnjacima s izvezenim Romanovim orlom bili su postavljeni u Koncertnoj dvorani. Za svakim je stolom jedan stolac bio ostavljen prazan za cara Nikolaja koji je kru�io me�u gostima. Ali Valentini su prizori zakuski, hors d�oeuvres i fazana bili vi�e nego �to je mogla podnijeti. Ispri�ala se i napustila stol te oti�la u jedno od predsoblja, gdje je kraj visoka prozora stajala �enska figura u haljini i zurila u no�. Valentina joj pri�e i stane to�no iza nje.

�Dobra ve�er, grofice Serova.�

Grofica se okrene i Valentina ugleda �a�u konjaka u njezinoj ruci. �Opet pijanistica, ako se ne varam. �to radite ovdje?� upita.

�Bilo mi je vru�e.�

Grofica otpije svoje pi�e, a smije�ak i��ekivanja smek�a joj usne �Jeste li �edni?�

�Da.�

�Po�ite sa mnom.�

Valentina je pratila otmjenu figuru do duga stola u sljede�oj odaji. U njezinu se sredi�tu di�io dupin u skoku, izra�en od leda, ali Valentina jedva da ga je pogledala. Oko njega bila su poredana pi�a u kristalnim �a�ama: likeri, limunada i vo�ni sokovi na desnoj strani, a vino i �estoka pi�a na lijevoj.

��a�u vina?� predlo�i grofica. �Ili mo�da ne�to ja�e?�

�Sok od breskve, mislim.� Valentina uzme visoku �a�u i prinese je usnama. �Tako osvje�avaju�e.�

Sive o�i grofice Serove zastre izraz dosade. Bilo je jasno da se nadala opiti Valentinu te se ugrize za donju usnicu i od�eta, o�ito umorna od igre. Ali Valentina odlu�i ostati. Tu je bilo svje�ije. Uzme komad leda i prisloni ga uz sljepoo�nicu ispijaju�i sok. Kad ga je do pola popila, izabere drugu �a�u s pladnja, ovaj put sok od ne�ega drugog i izlije ga u preostali sok od breskve.

�Dugo ste se zadr�ali.� Stepan �ernov namr�ti se podignuv�i svijetle obrve dok je Valentina sjedala. �Je li Vam lo�e?�

�Ne, nimalo.� Ona mu se nasmije�i. �Srela sam groficu Serovu pa smo raspravljale o tome koji vojnici imaju najljep�e odore.�

�Nadam se da ste rekli husarska garda.�

�Naravno.� Prije�e rukom po grlu samo da bi vidjela kako njegove plave o�i prate njezin potez. �Druge i ne primje�ujem.� On se na to nasmijao i po�eo pri�u o kla�enju na borbe pijetlova, ali Valentini je promaknula poenta pri�e.

�Samo �u oti�i po jo� jedno pi�e�, oglasi se ona.

�Re�i �u jednom od sluga da Vam ga donese.�

�Hvala, ali nemojte. Godit �e mi mala �etnja.�

�Po�urite.� On poka�e glavom na cara Nikolaja koji je sjedio za obli�njim stolom. �Mi smo sljede�i koji �e biti po�a��eni dru�tvom Njegova Carskog Veli�anstva.�

Dok se �urila kroz velebna pozla�ena vrata, u glavi joj sine misao. Volio joj je nare�ivati.

27

Jens je pu�io jednu od cigareta s inicijalima cara Nikolaja. Poku�ao je zamisliti kako bi to moralo izgledati da su ti inicijali ili otisnuti, ili izra�eni u pozlati ili izvezeni na svemu oko tebe. To je zna�ilo da nikad ne mo�e� zaboraviti tko si. On je na carski bal do�ao samo zato da bi udovoljio ministru Davidovu � Jens nije bio raspolo�en za veselice. Ali je s ljudima koje je Davidov okupio u jednom od mirnijih predsoblja razgovarao o poslu dok se od dima vi�e nije moglo gledati, a na kraju se s njima i rukovao. Ipak, nije im vjerovao. U Sankt Peterburgu nisi mogao vjerovao nikomu.

�ak ni tamnim nasmije�enim o�ima. Jens iskrivi lice i ugasi cigaretu.

��to ti je ve�eras?� upita Davidov. �Izgleda� kao da bi grizao.�

�Tu sam. Razgovarao sam s tvojim prokletim lihvarima. Ne o�ekuj da �u se jo� i tebi smje�kati.�

Ministar Davidov nasmije se sebi u bradu i zavrti konjak u svojoj �a�i. Njegovo orlovsko lice izgledalo je zadovoljno, a to je bila rijetkost. �Sigurno je �ena u pitanju�, ustvrdi on.

�Za�to to misli�?�

�Vidio sam te na poslu, Friise, i vidio sam kako stavlja� �ivot na kocku u onom uru�enom tunelu. Vidio sam te neraspolo�ena i podivljala. Ali ovakva te jo� nisam vidio. Pa pogledaj se!�

Oba mu�karca nosila su crne �akete sa zlatnim reverima, ali Jensov je bio zgu�van dok je iskrivljenih udova zavaljeno sjedio u brokatnom naslonja�u.

�Ovdje sam zbog posla�, zare�i Jens. �I ni�ega drugog.�

Pripali jo� jednu cigaretu, ali u tom trenutku opazi �enu koja je ulazila u sobu. Na carskom balu �ene su morale nositi bijelo ili krem pa je na prvi pogled bila samo jedna od mnogih u profinjenoj svijetloj haljini. Ali uzbunio ga je na�in na koji je hodala, to oholo dr�anje prilazilo mu je s nestrpljivo��u kojoj se nije obradovao.

�Grofice Serova.� Ustane i nakloni se nad njezinom ispru�enom rukom.

�Jense, �to ste se zakopali ovdje? Zar ne znate da Va�a mala ljubimica pijanistica svira Njegovu Carskom Veli�anstvu?� Osmijeh joj je bio o�tar poput ma�je pand�e. �Morate po�uriti. Privukla je poprili�nu publiku.�

Nije joj mogao pomo�i. Bilo je kao da gleda ma�i�a koji se utapa. Ruke su lamatale, usta se otvarala kako bi uhvatila zraka, valovi nemilosrdne poruge su je potapali, a ismijavanje vuklo na dno. Kad je tek bio u�ao u dvoranu, pomislio je da Valentina zadirkuje publiku, da se poigrava s njima sviraju�i krive note. Ali u pitanju nije bila �ala. Sjedila je na rubu stolca za velikim klavirom i od pogleda na nju Jensu se stisnulo srce.

Izvedba je bila katastrofalna. Valentina se mogla rasplakati i istr�ati iz dvorane. Ali nije, sjedila je ondje, stisnutih zuba. I svirala dalje. �inilo se da su joj izme�u glave i ruku prekinute sve veze. Svirala je Beethovenovu Odu radosti koja nije mogla biti neprikladnija: u dvorani nije bilo ba� nikakve radosti. Na jednoj su strani, na detaljno izra�enim zlatnim stolcima uko�eno sjedili car i carica, okru�eni s vi�e od stotinu pripadnika sanktpeterbur�ke elite koja se okupila u toj manjoj dvorani gdje je prethodno svirao Balalajka orkestar. �apat je puzao uza zidove.

Valentina, ljubavi, da ti mogu dati svoje prste, dao bih ti ih.

Car Nikolaj s dosadom je potezao svoju urednu bradicu dok mu je namrgo�eno lice poprimalo razdra�ljiv izraz. Kona�no je ustao bez rije�i, ponudio ruku svojoj �eni i iza�ao iz dvorane. Za njim su, jedan po jedan, krenuli i gosti, i Jens opazi da je grofica bila me�u prvima.

Prokleti bili tako bezobrazni, ona jo� svira, jo� se trudi.

U prvom redu publike stajao je zapovjednik �ernov �ije je lice bilo grimizna maska, jarko kao i odora na njegovim le�ima.

Jens je osje�ao kako mu se okre�e utroba. Ono �to je rekao njezin otac moralo je biti istina, brak je morao biti dogovoren jer ju je zapovjednik ve� gledao kao svoj produ�etak i njezino poni�enje do�ivljavao kao svoje. Jens ga je zbog toga mrzio. Ne zbog preuzetne pretpostavke da se njezino pona�anje odra�ava na njega, nego zato �to se taj mu�karac osje�ao poni�enim. Nije mu bilo �ao Valentine, nije suosje�ao s njom zbog situacije u kojoj se na�la. Nije po�elio odsje�i svoju desnu ruku kako bi je izvukao iz ponora u kojem se utapala. Bio je samo poni�en. Posramljen zbog nje.

Glazba naglo prestane i Jens prvi zaplje��e nakon �ega uslijedi mlak pljesak, a zatim krene prema njoj. �Valentina Ivanova�, glasno re�e, �kako po�rtvovno od Vas �to ste nam pristali svirati iako se ne osje�ate dobro.�

Ona ga pogleda u o�i. Nije bilo suza. Zatim podigne bradu, ispravi le�a i ustane sa stolca s uobi�ajenom otmjeno��u pa prisloni ruku uz sljepoo�nicu nazna�iv�i time bla�u glavobolju. Nasmije�i mu se, a on joj ponudi ruku. Bez �urbe su, kroz nakit i perje okupljenih, zajedno kora�ali prema vratima. Zapovjednika �ernova nije ni pogledala.

Jens ju je dr�ao. Mogao je osjetiti parfem u njezinoj kosi i nevolju u dahu. Dr�ao ju je stisnutu uza se dok nije prestala drhtati i dok joj se glava nije smirila nakon �to je padala i padala na tvrdu izbo�inu njegove klju�ne kosti.

�Valentina�, poljubi joj uho koje je gorjelo, �zaboravi ih. Ni jedna jedina osoba ondje nije vrijedna tvoje �alosti.� Onda je poljubi u glavu i povu�e u udubljenje u zidu, iza mramornog stupa. �Bila si divna.�

�Bila sam u�asna.�

�Ne, bila si veli�anstvena. Pijana kao letva ipak si uspjela posti�i da Beethoven zvu�i kao Beethoven.�

�Moji glupi prsti milijun su puta pogrije�ili.�

�Nitko nije primijetio.�

��to?� ona naglo podigne glavu. O�i joj nisu bile sasvim usredoto�ene. Trebao joj je trenutak da opazi njegov �aljivi smije�ak pa da i sama iskrivi usne i prasne u smijeh. �Misli� da car nije ni�ta primijetio?�

�Ba� ni�ta.�

�Hvala nebesima.�

Njezino tijelo u svijetloj svilenoj haljini bilo je oslonjeno o njegovo, toplo i mazno, i kad je zabacila glavu sa svom rado��u koja je nedostajala njezinoj izvedbi, na nogama ju je zadr�ala Jensova ruka oko struka. Smijala se dugo, od srca, daju�i si odu�ka.

�La�ljiv�e�, dahne promuklim, razuzdanim glasom.

On joj se usnama ovla� spusti niz oblinu vrata, pridr�avaju�i joj glavu rukom. �Po�i�, �apne. �Po�i sa mnom sada.�

Valentina mu ovije ruke oko vrata, a on joj nje�no podigne bradu i pozorno se zagleda u njezine tamne o�i. Bile su napola zatvorene, tek tra�ak sjaja ispod dugih trepavica.

�Ho�e� li se udati za mene?� upita je.

�Prvo me poljubi.�

On gladno pritisne svoje usne uz njezine, a ona mu uzvrati svom stra��u, silinom i u�itkom koje je kanila prenijeti u izvedbi.

�Jense�, promrmlja, �iza�imo van gledati zvijezde. Pitaj me ponovo pod zvijezdama.�

Ve�er je bila obla�na, ali nije im to smetalo. On �e joj opisati ba� svaki bljesak svjetla koji treperi u dalekom svijetu i njih dvoje gledat �e ih zajedno.

Lagano se njihala na vrhovima prstiju kad ga je poljubila. �Pitaj me ponovo, Jense Friise�, �apne.

Pljuska u lice trgne ga iz posve�enosti Valentini. Obraz ga je zapekao kao da ga je ugrizla zmija i on �akom preprije�i ruku u odori koja je bila ponovo zamahnula na njega, a iz koje je visjela bijela rukavica. Dok je zurio u njezina vlasnika, srce mu je uzburkala vikin�ka krv. Thorov malj zalupao mu je u grudima.

�Zapovjedni�e �ernov�, re�e, �uvrijedili ste me.�

Ovaj mu baci rukavicu na noge.

�Mi�i ruke s nje!� zaurla �ernov. Usne su mu drhtale od bijesa. �Makni ruke s nje ili �u te, tako mi Boga, ubiti istog �asa, golim rukama caru pred o�ima.�

�Samo izvoli.�

�Prestanite!� krikne Valentina. �Prestanite.� Zgrabi Jensa za ruku. �Molim vas�, vikne ona, �neka ih netko razdvoji.�

Pristigo�e druge odore i mrki Davidov, stanu se okupljati pogrdni i ljutiti glasovi. Jens ni da ih pogleda.

�Zahtijevam zadovolj�tinu�, prasne �ernov dok su ga dva �asnika u plavom dr�ala za ruke. �Moji sekundanti javit �e ti se sutra.�

�Bit �e mi zadovoljstvo.�

�Ne.� Valentina je stajala podalje od obojice, lica bijela poput vapna. �Kunem vam se da se ne�u udati ni za jednog ako iza�ete na dvoboj.�

Jens osjeti kako mu ona klizi kroz prste poput suhog pijeska. Nije ju htio izgubiti, ne ovako, ne sada. Polako, obuzdavaju�i se, uko�eno se okrene zapovjedniku �ernovu, lupne petom o petu, kratko se nakloni i ispru�i ruku. �ernov stane oklijevati, na trenutak nesigurno pogledav�i prema Valentini kao da procjenjuje njezinu vrijednost, a onda se nevoljko oslobodi drugih i prihvati ruku. Nijedan od njih ne re�e ni rije�.

�Hvala Bogu.� Valentina se strese od olak�anja i zavrti glavom. ��to je to �to mu�karce pri zdravoj pameti pretvara u borbene strojeve bez mozga?�

Nijedan od njih ne ponudi odgovor pa se ona okrene na peti i od�eta, dostojanstveno, koliko je to u svom stanju mogla izvesti.

�Sutra�, promrmlja Jens odsje�no, ispod glasa, �im ih ona vi�e nije mogla �uti. �O�ekujem da �e� se javiti sutra.�

Svjetlo i pomicanje parali su joj mozak. Sljede�eg jutra Valentina se uza svaku stubu penjala s krajnjom pomnjom, opipavaju�i zidove sa strane, �kilje�i �ak i u polumraku. Kad bi barem mogla u�vrstiti glavu na vratu, onda bi se mo�da mogla popeti do vrha. Ali na pola puta drvenih stuba preko cipele joj pretr�i mi� takvom brzinom da je izgubila oslonac i pala.

��ort!� promrmlja. �Vrag te odnio!�

�Tko je ondje?� vikne netko od gore.

Njoj bolno zatitra�e bubnji�i u u�ima.

�Pst, ne vi�i.� U �urbi se nezgrapno uspentra uz ostale stube kako se ne bi strmoglavila dolje u konju�nice. Kad je stigla na vrh, malo vi�e otvori uzak prorez izme�u kapaka i sa zanimanjem pogleda uokolo. Nikad prije nije bila tu, u konju�arevim sobama.

Pred njom se pru�ao dug, pra�njav hodnik. Sunce je s lijeve strane propu�talo opaku svjetlost, ali s desne se prostirao niz malih odvojaka, svaki sa svojim vratima. Samo su jedna bila zatvorena. Ona zalupa na njih.

�Odlazi.�

��ort!� ponovo opsuje. �Nisam se popela ovamo ni za �to, kvragu.� Pa gurne vrata i u�e. Svjetlo je, hvala nebesima, bilo prigu�eno, a prozor malen i neopran. Soba je, ako bi se tako mogla nazvati, zaudarala na konje i znoj. �Jo� si �iv, Lave. Nisu te uspjeli ubiti.�

�Korov nikad ne umire.�

�Evo, donijela sam ti ne�to.�

Iz �ala koji joj je bio omotan oko struka ona izvadi punu bocu votke i kutiju cigareta. Popkovu zasjaje crne o�i. Sjedio je uspravno na tvrdom stolcu pokraj kreveta, ali nije izgledao dobro. Oko o�iju je imao tamnoljubi�aste masnice, nos mu je bio slomljen i iskrivljen pod neobi�nim kutom, a na �elu i po usnama imao je posjekline. Kad je posegnuo za bocom, ona primijeti da mu na jednom prstu nedostaje nokat, te da je na tom mjestu crna grudica sasu�ene krvi. Osjeti kako joj bijes podi�e kiselinu u �elucu.

�To je dobra votka iz ormari�a mojeg oca.� Namjesti osmijeh. �Nije ono odurno sme�e koje si mi bio dao.�

On se naceri pa potegne iz boce, a onda glasno izdahne od zadovoljstva. �Jedina ljekarija koja mi treba.�

�Lave, kako si? Mislim, doista? Boli li te jako?�

On ju je promatrao nate�enim o�ima. �Pre�ivjet �u.� Podigne bocu. ��eli� malo?�

�Ne, hvala.�

�Izgleda� kao da bi ti dobro do�lo.� On se zahiho�e, a ona opazi kako se pritom trznuo i protrljao rebra.

Zanimalo ju je, ali odvrati pogled. �Nije ba� neki dom, ovo mjesto?�

�Meni dovoljno.�

Krevet, stolac, polica i nekoliko vje�alica. Dovoljno? Popkov je imao dvadeset dvije godine, bio je odrastao �ovjek, �etiri godine stariji od nje i ve� je to smatrao dovoljnim.

�Ima li ovdje vode?� upita ona.

�U dvori�tu konju�nice.�

�Donijet �u malo.�

�Nemoj se gnjaviti.�

Ona se sjeti stuba, od �ega joj se stisne utroba.

�Ne gnjavim se. Netko se treba pobrinuti za tebe.�

Potrajalo je dok se vratila jer je morala oti�i i do ku�e, ali na koncu je donijela emajliranu posudu tople vode i tanjur s crnim kruhom i sirom. Pod mi�icu je bila tutnula paketi� zavoja i gaza bolni�arke Sonje koja joj je ogor�eno prigovorila da ih trati na �tog prljavog Kozaka�. Valentina mu je isprala rane, ispravila nos najbolje �to je znala i previla ono �to je mogla, a Popkov je sve to vrijeme glasno gun�ao i odbijao skinuti bilo �to drugo osim ko�ulje.

�Ne budi budalast�, ukori ga ona. �Ja sam bolni�arka. Naviknula sam...�

�Ti si djevoj�ica.�

Ona se nasmije�i i odlu�i to zanemariti. Dok mu je dugim komadom zavoja povijala rasjekline od bi�a na �irokim le�ima, znati�eljno ga upita: �Mrzi� li ih sada? Ljude koji su ti to napravili?�

�Ohranu?� On pljune na pod. U ispljuvku je bilo krvi. �Oduvijek sam mrzio policiju. Jednako tako i bolj�evi�ke ubojice. Nema razlike.� Ponovo pljune.

�Ali, Lave, ako mrzi� obje strane, na koga se mo�e� osloniti, komu mo�e� vjerovati?�

On je iznena�eno pogleda. �Pa sebi, naravno.�

�Mogla sam znati.� Stane se smijati i osjeti kako joj se glava vrti uokrug sobe. Pri�eka je da se vrati i, kad je zavr�ila s previjanjem, podigne posudu pa stane kraj vrata, nasloniv�i se na dovratak. Na krevetu mu je bila ostavila lon�i� s ljekovitom ma��u. �Bolje?�

On progun�a i proguta jo� jedan pozama�an gutljaj votke. Ona se okrene da �e po�i.

�Taj tvoj tip, in�enjer. Spasio mi je...� Popkov se zaustavi. Rije�i mu zape�e u grlu.

�Znam�, nje�no �e ona. �Znam. Jensu Friisu drago je �to si �iv.�

Popkov kimne izubijanom glavom. �Ali on ne�e jo� dugo ostati �iv ako ne�to ne napravi�.�

Ona se sledi. �Reci mi.�

�Dvoboj.�

�Ne, to nije istina.�

�Pri�a se posvuda. O tebi. O dvoboju. Taj plavi govnar s dvije dlake na licu �edan je krvi. Pro�le je godine u dvobojima ubio dvojicu.�

�Ne, Lave. Krivo si �uo. Oni su se dogovorili. Rekli su da ne�e.�

Popkov polako i razo�arano zanji�e glavom. �E pa, lagali su ti.�

Valentina je nedaleko od sebe za�ula �tropot metalnog dizala i naje�ila se. To je bio prvi put da se vratila u Jensov tunel. Na sebi je imala svoj bolni�arski ogrta� te se �vr��e umotala u modre nabore ne bi li se za�titila od sje�anja koja je prizvao taj zvuk.

Nije sjela na stolac koji su joj ponudili u Jensovu uredu, nego je odlu�ila stajati. Zauzela je mjesto kraj prozora i usredoto�ila bolne o�i na dvori�te. Vrvjelo je od posla, radnici u platnenim kapama izranjali su iz zemlje i treptali poput krtica na suncu. �ene su na glavama nosile marame i gurale kolica s kamenjem i zemljom niz metalne tra�nice. Svi su bili mr�avi, sivih lica i svi u istom tonu, prekriveni pra�inom. Bilo ih je nemogu�e razlikovati. Je li ovo Jens gledao svakog dana? Nije bio u uredu kad je do�la pa su po njega poslali kurira.

��aj?� ponudi �inovnik.

�Ne, hvala.�

�inovnik se vratio svojem snopu papira, a Valentina svojem �ekanju. Vani je nebo bilo zimski svijetloplavo i jedna je ptica na gracilnim krilima klizila tamo-amo, plove�i na zra�nim strujama ponad grada. Prije nego �to ga je mogla vidjeti, za�ula je Jensove brze korake i osjetila kako joj srce juri. Kad ju je ugledao, u dva hitra koraka na�ao se pokraj nje.

�Je li ne�to po�lo po zlu?�

�Da.�

On se okrene �inovniku i otpravi ga mahnuv�i rukom pa ovaj iza�e bez rije�i, naginju�i glavu kako bi �to na�uo dok je zatvarao vrata.

��to je bilo?�

Nadvije se nad nju, pun brige. Ona korakne unatrag i bijesno ga odmjeri. �Lagao si mi.�

�Lagao za �to?�

�Za dvoboj.�

�A, to.�

�Da, to.�

On pri�e svojem stolu koji je bio primjer slo�enosti i reda u usporedbi s neurednim papirima na stolu njegova �inovnika. Sjedne i pogleda je oprezna izraza koji mu ona po�eli izguliti s lica. ��to s njim?�

�Borit �e� se?�

�Da.�

�Ne, Jense, ne. Nemoj, ne smije�. �uje� li me? Jesi li poludio? On �e te ubiti. On �e...�

Bila je odlu�ila da ne�e plakati, da ne�e biti djevoj�ica. Bila je obe�ala sebi. Ali pomisao da bi ga mogla izgubiti parala joj je srce i grlo joj se stisnulo pred rije�ima koje bi se, ako ih izgovori, mogle i ostvariti. Skrene pogled s njega i usmjeri ga prema prozoru, u pauka koji je u kutu pleo svoju tanku mre�u.

�Molim te, Jense. Nemoj se boriti s njim. �elim te �iva.�

To je zvu�alo bolje. Smirenije. To �e saslu�ati. Ali ti�ina koja se protezala izme�u njih bila je mra�na poput njegovih tunela i u tom je trenutku znala da ne�e biti po njezinu. Okrene se prema njemu i zatekne ga kako je promatra sjede�i za stolom, tako pozorno kao da je to posljednji put.

�Imaj povjerenja u mene�, re�e produbljenim glasom. Zvu�ao je umorno.

�On bi te mogao ubiti.�

�Ili bih ja mogao ubiti njega.�

�Pro�le je godine u dvobojima ubio neka dva �ovjeka.�

�Ja nisam neki �ovjek.�

�Jense, nemoj. Zbog mene.� Uspijevala je glas odr�ati u prihvatljivu tonu.

Njemu usne zatitraju jedva primjetnim smije�kom. To je zapanji. Bio je tako pomiren.

�Za�to, Jense? Za�to bi to napravio? Samo oti�i.�

On odmahne glavom.

��ort! Nemoj!� ona vikne i udari dlanom o stol. �Nemoj mi re�i da je to ne�to �to mu�karci moraju napraviti, boriti se za ono �to je njihovo, ozna�iti svoj teritorij. Nemoj mi re�i da si tako glup. Ili sam ja u krivu. Mo�da si tupoglav i �eljan slave kao i svi ostali bezumnici koji bi htjeli biti junaci u svojim odorama, naki�eni perjem. Mislila sam da si druga�iji, mislila sam da si...�

Zaustavi se. On ustane i obi�e stol. Uhvati je za ruku i privu�e, sti��u�i je svojim dugim rukama u zagrljaj sve dok joj lice nije bilo zagnjureno u otkop�anu mu ko�ulju na vratu. Nije mogla govoriti, sve i da je htjela.

�Slu�aj me, Valentina. Nisam �eljan slave, ali �elim �ivjeti s tobom ovdje u Sankt Peterburgu.� U kosi je mogla osjetiti vrelinu svake rije�i koja mu je silazila s usana. �Zapovjednik �ernov me je izazvao. Ako ne prihvatim izazov, bit �u obilje�en kao kukavica i to �e biti kraj mojeg �ivota i moje karijere u ovom gradu. Bio bih izba�en s projekta kanalizacije, car i njegova pratnja okrenuli bi mi le�a, odbijali bi me u svim pristojnim ku�ama. Bio bih gubavac. Izop�enik.� Podigne joj glavu s grudi i poljubi je u blijedo �elo. �Kakav bismo �ivot imali? Nitko me ne bi htio zaposliti.�

Ona se privije uz njega. �Mogli bismo pobje�i.�

�Pobje�i kamo?�

�U drugi grad. U Moskvu. Bilo gdje.�

�Moj bi me ugled pratio poput �ugava psa. Rusija mo�da jest golema zemlja, moja Valentino, ali glas se iz grada u grad �iri br�e od kuge. Kamo god da po�em, kao in�enjeru, ugled mi je va�an koliko i krv koja mi kola �ilama.�

�Radije bih da ti je ugled ukaljan, nego krv prolivena u �umi.�

Na to nije ni�ta rekao, samo ju je dr�ao. �Nisam vrijedna toga�, pro�ap�e ona naposljetku.

�Tko to ka�e?�

�Ja.�

�Onda ne zna� �to je ljubav.�

Izvu�e se iz njegova zagrljaja i vrati prozoru. Nije �eljela da joj vidi suze. Sve to vrijeme znala je da �e se, ako �ernov pogine, o�ev bankrot samo pove�ati. �Jesi li ikad ubio �ovjeka?� upita ona promatraju�i dijete koje je vani lopatom kr�ilo tra�nice.

�Ne.�

�Zna� li rukovati pi�toljem?�

�Naravno. Ne brini se, pristojan sam strijelac.�

�Ali on je u vojsci. On to radi svaki dan.�

�I proganja moju �enu. Govnar radi i to, tako�er.�

Ali njoj nije bilo do smijeha. �Kakav je to �ovjek koji mo�e hladnokrvno ubiti drugog �ovjeka?�

Okrene se i na�e ga kako stoji to�no iza nje, visok i nepopustljiv. �Volim te, Jense Friise.� Dodirne mu lice i polo�i ruku na njegovo srce. �I zato ne podcjenjuj ono za �to sam sposobna.�

28

Arkin se odmakne od zida koji mu je crpio toplinu iz tijela i oprezno produ�i niz plo�nik pun ljudi u donjem dijelu Nevske avenije. �ekao je vi�e od sat vremena. Nebo je bilo zastrto, ljubi�asto poput nagnje�ene ko�e i grad se osje�ao krhko. Ljudi su u �urbi ulazili i izlazili iz trgovina, ne pogledavaju�i prema gore. Uz rub plo�nika kloparaju�i se zaustavila ko�ija s ko�ija�em u sme�e-zlatnoj livreji, koji je nestao u maloj prodavaonici �to je iznad svojega izloga imala sliku vinograda. I Arkin je mnogo puta obavljao isti zadatak.

On se provu�e izme�u kupaca i pribli�i ko�iji. Bila je ondje, sama kao i obi�no. Kroz prozor mogao je razaznati profil Elizavete Ivanove koja se blago smije�ila ne�emu ususret. Svakog utorka nakon jutarnjih dru�enja po ku�ama sanktpeterbur�kih imu�nih dama, obi�avao je ovdje zaustaviti Turicum. Iz prodavaonice bi se vratio sa �alicom topla kuhanog vina iz dobrih gruzijskih vinograda i ona bi ga polako ispijala u ti�ini. To joj je postao obi�aj.

Na blagajni prodavaonice uvijek je bio red pa je znao da ima nekoliko minuta prije nego �to se ko�ija� vrati, ali znao je i da bi bio glup kad bi riskirao. �ak i zbog nje. On hitro otvori vrata ko�ije i usko�i na klupicu nasuprot njoj. Sme�a ko�a sa zlatnim resama i mjedenim gajtanima mirisala je na njezin parfem. Bio je pripremio rije�i koje bi izrekao u slu�aju da ona po�ne vri�tati i zvati upomo�, no iznenadila ga je. Plave su joj se o�i ra�irile i na trenutak su joj se otvorila usta, a zatim mu je podarila tako iskren i topao osmijeh da mu se od njega razvezalo ne�to bolno u grudima �to se �vorilo ondje pod rebrima od onog trenutka u ulici sa Sergejevim.

�Arkine, nedostajao si mi�, re�e ona.

Tako obi�ne rije�i.

�Hvala Vam, gospo�o.�

�Brinula sam se da bi policija mogla...� Pusti da rije�i zamru.

�Nisu me jo� uhvatili, kao �to vidite.�

Ona se namr�ti. �Znam da ne bi nanio zlo mojoj obitelji. Bilo koji sluga mogao je postaviti kutiju s granatama u gara�u.�

Nije joj proturje�io, nego je u�ivao ponovo je promatraju�i. Bila je odjevena u haljinu boje ostrige i ogrta� boje �kriljevca ure�en srebrnom lisicom oko ramena, a prizor njezinih dragulja i bogatstva kojim se teto�ila nije ga razbjesnio na na�in na koji je znao da bi trebao.

�Gospo�o Ivanova, moram biti brz. Ne�to trebate znati.� Nagne se naprijed, koljenima gotovo dodiruju�i njezina. �Ne�to �to sam na�uo u gradskim barovima i �ega, bojim se, niste svjesni.�

��to?�

�Zapovjednik �ernov iza�i �e na dvoboj s in�enjerom Jensom Friisom.�

O�ekivao je da �e se iznenaditi, ali ne i da �e problijedjeti toliko da su joj usne poprimile boju papira.

�Za�to?� pro�ap�e ona.

�Zbog Va�e k�eri.�

�Valentine?�

�Da.�

�O, dragi Bo�e, ne.� Usta joj se otvore i iz grla joj se otme o�tar zvuk. �Moj je suprug uni�ten�, zacvili ona ispod glasa, ljuljaju�i se naprijed-natrag na svom mjestu i rukom prekrivaju�i usta.

Ta ga je rije� zapanjila. Uni�ten? �to je time mislila? Reagirala je tako pretjerano da je gotovo po�elio da joj nije otkrio tu informaciju. Ali riskirao je s namjerom. Sergejev je bio mrtav. Mnogi �egrti bili su mrtvi. Uskoro �e, ako sljede�i plan uspije, i premijer Stoljipin biti mrtav. Rusko se tlo treslo pod ulicama Sankt Peterburga i pala�e �e se po�eti ru�iti jedna po jedna. Nije se mogao otresti �elje da se pobrine za to da Elizaveta Ivanova bude na sigurnom.

�Gospo�o�, re�e mekano, kao �to bi se obratio djetetu koje je nehotice prestra�io, �zapovjednik �ernov poznat je strijelac. On �e ubiti in�enjera. Nema razloga da se bojite...�

�Ne, ne, ne. Ako ubije in�enjera, ona se nikad ne�e udati za �ernova, znam ja Valentinu.� Onako potresena, dr�ala je ruku na bradi i on za�uje kako joj zubi cvoko�u.

�Je li to toliko va�no?� upita je. �Ako se ona ne uda za �ernova?�

Ona ne odgovori. Umjesto toga stala se naginjati naprijed dok joj blijedo lice nije bilo toliko blizu da je mogao vidjeti svaki detalj njezinih o�iju, tamnoplave krugove oko zjenica i trunke blijedo ljubi�aste poput uzoraka u plavetnilu njezinih �arenica. Tanku crvenu nit u bjeloo�nici jednog oka. Dah joj je blago mirisao na metvicu.

Ona objema rukama uhvati njegovu i privu�e je koljenu. O�i su joj bile prikovane za njega. �Pomozi mi, molim te�, preklinjala je.

�ak i kroz siv materijal rukavica mogao je osjetiti da su joj ruke hladne kao led. �inilo se kao da je sva toplina njezina tijela pre�la u njegovo, te on osjeti kako mu gori vrat.

�Kako bih Vam mogao pomo�i?�

�Ti si snala�ljiv �ovjek, Viktore.�

Nazvala ga je Viktor. Mislio je da mu ni ime ne zna. Zirne kroz prozor kako bi se uvjerio da ko�ija� jo� nije iza�ao iz vinarije, ali ona podigne ruku, spusti je na njegov obraz i okrene mu lice prema svojem. Usne su joj drhtale, razdvojene u nijemoj molbi.

On je poljubi. Brz, sna�an dodir njegovih i njezinih punih slatkih usana, okus njezina jezika koji mu je okrznuo zube.

�Pomozi mi�, dahne ona.

Znao je da �e pomo�i toj supruzi ministra vlade. Ali nije znao za�to.

Dro�ki je Valentinu ostavio pred vojnim barakama husarske garde i, kad su je preko dvori�ta poveli u sobu za posjetitelje, za njom su se okretale glave vojnika. Bila se pa�ljivo odjenula. Nakon duga razmi�ljanja odabrala je svilenu cvjetnu haljinu uz koju je nosila grimizan �e�iri� ure�en svijetlim paunovim perjem koje bi pri najmanjem povjetarcu zatreperilo. Kaput joj je bio krem boje, �vrsto stisnut kako bi joj naglasio uzak struk, ukra�en crnim krznenim ovratnikom i malom grimiznom dugmadi. Majka joj je bila naru�ila taj kaput ba� zato �to su boje husarske garde grimizna, bijela i crna. Danas �e joj dobro poslu�iti. Jer danas je trebala op�initi zapovjednika.

Soba je bila izrazito mu�ka. Klupe i stol od tamna hrastova drva, pod od hrastovih dasaka, a na zidu portreti ozbiljnih vojnih �asnika u pompoznim odorama, na�i�kani srebrnim i zlatnim gajtanima. Valentina im se namr�ti, zapitav�i se koliko su ljudi pobili. Nije morala dugo �ekati. Za�uje kako �ernov stupa kroz predvorje, kako dugim, gladnim koracima �urno i �eljno hita k njoj. Srce joj se ubrza. Osje�a li se ovako vojnik prije bitke? Kad mu je �ivot na vagi? S njim u sobu nahrupi i njegova poletnost i osmijeh koji je poskakivao po cijelom njezinu tijelu. Usne mu potra�e njezinu rukavicu. Ruku joj nije pustio, ve� ju je zadr�ao u svojoj poput zarobljenika, taoca.

�Valentina, draga moja djevojko, koje neo�ekivano zadovoljstvo. I kako samo dobro izgledate.�

Nije bila otupjela. Ni izvaljena na le�a. Ni zalivena votkom. To je mislio.

�Dobro sam, Stepane, hvala Vam.�

�Ali kako zadivljuju�e �armantno izgledate, tako�er.� Stao ju je mjeriti pogledom i kad se naposljetku zaustavio na njezinu licu, ona mu u grlu za�uje zvuk nalik na predenje. �Oprostite na mojoj pojavi�, re�e on, �ali upravo sam se vratio s vojnih vje�bi na Marsovim poljanama.�

�Koje prikladno ime. Polja rata.�

�Mi smo ratnici, Valentina. To je ono �to vojska radi. �to ste drugo o�ekivali?�

Ona spusti pogled. �Narod Rusije zahvalan Vam je.�

�ernov joj zauzvrat jo� jedanput poljubi ruku. Bio je odjeven u �istu bijelu ko�ulju, otvorena vrata, i husarske crne hla�e s jednom crvenom prugom sa strane. Kosa mu je bila mokra, svje�e oprana i za�e�ljana unatrag. Na vratu su mu sjajile izra�ene zlatne kovr�e.

�Nadam se da Vas ne uznemiravam, Stepane.�

�Ne, nimalo. Recite, �to Vas je dovelo ovamo danas? I to bez pratnje.� Bio je to blag ukor.

��eljela sam razgovarati s Vama. Nasamo.�

�Glede �ega?�

�Glede Jensa Friisa.�

Usne mu ostado�e nasmije�ene, ali o�i se promijeni�e, odjednom postado�e blijede i o�tre poput leda. Ona ga slobodnom rukom pogladi po rukavu.

��elim da odustanete od tog dvoboja s njim�, mekano re�e. �To nema nikakve va�nosti i�, oja�eno uzdahne, �ne bih mogla podnijeti da budete ozlije�eni.�

Slavodobitnost, to mu je vidjela na licu, o�it uzlet slavodobitnosti � ali bilo je tu i ne�ega drugog, ne�ega �to nije mogla odgonetnuti; bljesak ne�ega tamnijeg u svijetloplavom, i on joj �vr��e stisne ruku.

�Valentina, za�to igrate igre?�

Njoj posko�i srce. �Kakve igre?�

�Pretvarate se da Vam nije stalo do mene i poku�avate me u�initi ljubomornim time �to o�ijukate s drugim mu�karcem. Nemojte biti tako zaprepa�teni. Pogledajte se sada, vidim da ste nespokojni pod tim lijepim perjem, a znam i za�to.�

Ona ne trepne.

�Bojite se za mene, zar ne?�

Ona kimne.

�Nema potrebe. Ubio sam svakog s kim sam iza�ao na dvoboj.�

Njoj se iz grla otme zvuk.

�Ne morate biti tako iznena�eni, draga. Ja sam prvorazredan strijelac i namjeravam tom in�enjeru dati do znanja kako prolaze oni koji po�ele ukrasti ne�to moje.�

�Stepane, sino� sam Vam na balu rekla da se ne�u udati za Vas ako mislite iza�i na dvoboj.�

On se stane smijati pa je privu�e bli�e, povukav�i je za ruku koja je jo� bila u njegovoj. �Jo� jedna Va�a igrica.� Smijeh naglo prestane. �Sad je dosta s igrama. Dvoboja �e biti. Izazvao sam Friisa i nema vi�e pri�e. A ne�e biti ni njega.�

�Stepane, ne!�

On je iznena�eno pogleda. �I �to sada?�

�Ako odustanete od dvoboja, udat �u se za Vas.�

Rije�i su bile izre�ene. Istog �asa njegova su usta bila na njezinima, a jezik koji je gurao u njih imao je okus po pivu. Vrelo joj je puhao u lice i rukama joj gnje�io grudi, ali ona nije ni trepnula.

Kad ga vi�e nije mogla podnijeti, zabacila je glavu i zapiljila se u njegovo lice. Bilo je zajapureno, a umjesto zjenica imao je crne pro�drljive rupe.

�Dogovoreno?� upita ona.

�Dogovoreno.� On je ponovo privu�e i poljubi. �Pri�ekajte ovdje.�

Nestane iz sobe. Ona rukom pokrije usta kako bi suspregnula bilo kakav zvuk. Za nekoliko minuta vratio se s bar�unastom plosnatom kutijom. Pompozno se pred njom spustio na koljeno i pru�io joj kutiju.

�Zaru�ni�ki dar.� Nije se smijao.

Ona je uzme, otvori, i osjeti kako joj je srce zamrlo. Zurila je u ogrlicu polo�enu na bijelu svilu, gdje je na debelom zlatnom lancu, u ugraviranom medaljonu, le�ao dijamant. Dijamant veli�ine oraha Pokraj njega bile su i odgovaraju�e dijamantne nau�nice. Valentini je gorjelo u prsima kao da je progutala kiselinu. Zna�i, to je bila cijena za koju �e se podati.

�Divna je.�

On posko�i na noge i sve�ano joj objesi ogrlicu oko vrata otkop�av�i joj pritom gornje dugme na haljini. Tek kad je bila pri�vr��ena, on se nasmije�i, kao �to se vlasnik nasmije�i svojem psu kad mu pri�vrsti ogrlicu i povodac.

�Pripadala je mojoj baki kad je bila tvoje dobi�, re�e. Zadr�i prst na dijamantu, a zatim i na njezinoj blijedoj ko�i. �Izvanredna�, promrmlja.

Kupio ju je i platio za nju.

�Hvala ti, Stepane.�

�Je li to sve?� Nagne se kako bi je ponovo poljubio.

�Zna�i, ne�e� iza�i na dvoboj?�

�Ne brini se, an�ele moj, ne�e mi pasti ni vlas s glave.� Usne su mu bile gotovo na njezinima.

�Ali slo�io si se da se ne�e� boriti.�

�Pristao sam o�eniti se tobom, to je sve.� On se odmakne i slegne ramenima.

�Naravno da moram iza�i na dvoboj. To je pitanje �asti.�

�Ne!� ona se oslobodi njegovih ruku i bijesno ga pogleda. �Ne�u se udati za tebe ako nastavi� s tim dvobojem koji je izvan svake pameti.�

�Valentina, ne budi smije�na. Mi smo zaru�eni.�

�Ne!�

Ona stane petljati oko kop�e na zatiljku kako bi skinula ogrlicu, ali on istupi i zgrabi je za zape��a. Spusti svoju glavu do njezine.

�Mi smo zaru�eni�, ponovi hladno. �Ne mo�e� to promijeniti.�

Na to se ona prestane boriti i nasloni mu glavu na rame.

�Molim te, Stepane�, tiho re�e. �Bez dvoboja.�

On joj pusti jednu ruku i podigne bradu kako bi je pogledao u o�i. Bolio ju je njegov stisak. �U pitanju je prokleti in�enjer, je li? �eli� da taj gad bude po�te�en.�

�Molim te, nemoj iza�i na dvoboj. Nemoj ga ubiti, Stepane. Rekla sam da �u se udati za tebe, zar ti to nije dovoljno?�

On je grubo poljubi u usta. �Obe�avam ti, Valentina, s izrazitim �u ga zadovoljstvom ustrijeliti u srce.�

Valentina opsuje samu sebe, proklinju�i se �to je predugo zanemarivala ono �to se na njezinu popisu nalazilo pod brojem devet: Kupiti pi�tolj. Umjesto toga, sad se morala u�uljati u o�evu praznu radnu sobu i ukrasti lova�ku pu�ku koja je visjela na zidu. Iz ladice je u d�epove natrpala �aku streljiva i s tim otr�ala do konju�nice.

�Evo�, Valentina baci pu�ku na Lavov krevet. �Nau�i me kako se slu�iti njome.�

On je sjedio zavaljen na stolcu, a zrak je bio ispunjen dimom cigareta poput magle. Popkov jednom rukom protrlja o�tre �ekinje uz �eljust.

�Jesi li ikad pucala iz pu�ke?�

�Lave, da sam pucala iz pu�ke, ne bih te molila da me nau�i�.�

�Ovakva pu�ka napravila bi rupetinu u tvojem ramencu. Treba ti manja.�

�Samo sam ovu mogla nabaviti. Molim te, Lave, brzo me nau�i. Kako je napuniti i pogoditi metu.�

Ali Kozak se ne pomakne s mjesta. Samo ispru�i ruku, podigne pu�ku s kreveta kao da je od perja i stavi je na koljena. �Engleska je�, re�e. S po�tovanjem je po njoj prelazio rukom, od po�etka glatkog kundaka, niz plavi metal, do vrha sjajne cijevi. Pritom je kimao, kao da mu pu�ka ne�to govori.

Potom jo� jedanput glasno potegne iz poluprazne boce na podu. �Imam bolju ideju.�

Valentina pucne uzdama i mala zdepasta kobila posko�i naprijed, uspravnih u�iju. Prvi je put vozila ko�iju. Kobila je mirno trupkala, ali brzo je poslu�ala kad ju je potjerala u �ustar kas niz Bolj�uju Morskuju ulicu. Hvala ti, Lave. Dobro si izabrao za mene. Ko�ija je bila stara i �kriputava, mala dvosjedna, sa zakrivljenim krovom i otvorenim prednjim dijelom. Nije znala odakle ju je iskopao, ali dobro je slu�ila svrsi � bila je lagana i brza te se njome moglo lako upravljati. Nakon �to su se oboje popeli na usku klupicu, iznenadilo ju je kad joj je Popkov predao uzde.

�Ti vozi��, zare�ao je.

Ona ga je pogledala u izubijano lice, uzela uzde i coknula maloj kobili. Popkov se zgurio na boku, izvijaju�i tijelo kako bi mu stra�njica �to manje dodirivala sjedalo.

�Lave, boli te. Mora� prestati s ovim. Mogu to u�initi sama. Vrati se u krevet dok se ne zalije�i�.�

On ju je pogledao �kiljnuv�i crnim o�ima. �Ne kvari mi zabavu�, progun�ao je, a ona mu nije proturje�ila.

�uma je po�ela o�ivljavati. Krhki kosturi breza svjetlucali su pod posljednjim zrakama sunca, a sa zemlje se podizala ve�ernja rosa, ovijaju�i se oko vitkih stabala. �u�kanje u grmlju otkrivalo je mjesta na kojima su no�na stvorenja nju�ila zrak, pripremaju�i se za no� pred sobom. Valentina i Popkov tako se dugo nisu pomicali s mjesta da su i sami postali dijelom �ipra�ja. Valentina je udisala vla�an miris �umskog pokrova i gledala kako, na udaljenosti manjoj od tri metra, kuna o�trim pand�ama grebe po kori svaljenog drveta, �eprkaju�i kukce.

Zrak je postao tako hladan da joj se dah smrzavao po otpalom li��u na zemlji gdje je le�ala. Ko�iju s kobilom bila je privezala daleko u �umi, a zatim iznijela dva te�ka krznena tepiha. Popkov je nosio pu�ku. Hodao je tako polako da ju je boljelo gledati ga, ali odbijao je pomo�, a ona se suzdr�ala od sa�alnih izjava jer je znala da bi to mrzio. Tek kad su pristignuli na �istinu na vrhu blaga bre�uljka, Popkov je progovorio.

�To je to.�

�Sljeme pi�tolja?�

�Da.�

Kako je saznao da �e se tu odigrati dvoboj, nije znala. Bio je nestao na nekoliko sati, od�epao naliven votkom, a onda se vratio i objavio: �Sljeme pi�tolja. Tamo idemo.� Mogla je samo pretpostaviti da je oti�ao piti po barovima koje su posje�ivali husari i ondje nekoliko jezika podmazao pivom. Bila mu je ponudila morfij iz Katjina ormari�a s lijekovima, ali to je glatko odbio, a ona je znala da joj je bolje ne navaljivati. Rekao joj je da je to omiljeno mjesto za dvoboje, zato se tako i zvalo. Bilo je prikladno smje�teno blizu grada, a ipak na skrovitu i sigurnu mjestu, zaklonjeno od znati�eljnih o�iju na samom rubu �ume. Valentina nije mogla prestati misliti koliko je mladih ljudi tu prolilo krv, brane�i takozvanu �ast.

Zamotana u krzno koje je bila navukla preko glave, le�ala je potrbu�ke kraj Popkova u �ipra�ju pod brezama. Imali su dobar pogled na �istinu. Prostirala se na udaljenosti manjoj od �etrdeset koraka, ispresijecana sjenama stabala dok su posljednje zrake sunca nestajale iza drve�a. Prsti magle puzali su sve bli�e. Pro�lo je sat vremena, a zatim jo� sat. Popkov je bio tako miran da je Valentina bila uvjerena kako je zaspao. Boljela ju je ruka, ali nije se pomicala, �ak ni kad je za�ula prigu�enu vrtnju kota�a ko�ije po pra�njavu putu. �Tu su�, pro�ap�e.

��ujem ih.�

Njoj bilo posko�i u grlu. �Nemoj ga ubiti, Lave.�

To mu je ve� bila rekla i prije, na �to je on samo slegnuo ramenima, ali sad joj nije odgovorio. Izvukao je pu�ku iz jastu�nice u koju je bila spremljena i namjestio je na rame. Ona osjeti poriv da zapuca i to je zaprepasti.

Prva crna ko�ija zakrenula je na rub �istine, a zatim za nekoliko minuta i druga. Iz prve su isko�ila �etvorica mu�karaca, svi u grimiznim husarskim jaknama, svi nabijeni nervoznom energijom, a onaj sprijeda bio je �ernov. Odmah ga je prepoznala, po na�inu na koji je hodao, isturenih prsa. Iz druge su ko�ije iza�la tri mu�karca, dvojica u te�kim kaputima, a tre�i u crnu ogrta�u. Kratko su se okupili i porazgovarali, a zatim se jedan od njih, onaj u ogrta�u, izdvojio i oti�ao do onoga u crvenu. Na svoj u�as Valentina prepozna da je to doktor Fedorin. Ugledav�i tog �ovjeka, tog lije�nika, njoj prodre u glavu koliko je strahovito stvarno to �to su ti ljudi radili, koliko je stvarna bila bol koju �e nanijeti, i grlo joj se stisne.

Popkov je gurne laktom u rebra � bila je tiho jauknula kad je ugledala Jensa. Stajao je mirno pod posljednjim tracima sunca koji su mu padali na vrat poput sje�iva. �ak je i s udaljenosti mogla vidjeti njegov postojan dah, obla�i� bijelog u potamnjelu zraku, bez traga panike. Po�eljela mu je zavri�tati, preklinjati ga da odustane od samoubila�ke predod�be mu�ke �asti, ali nije, za to je bilo prekasno. Dijelom je duboko u sebi vjerovala da je Jens htio ubiti �ernova, doista ga ubiti, i to je bio razlog zbog kojeg je bila tu. Dotaknula je Popkovljevu ruku kojom je dr�ao pu�ku.

�Husara samo rani�, podsjeti ga.

On je s drago��u prelazio palcem po ugraviranoj plo�ici na oru�ju, kao da dira konjsko uho. �U kojem dijelu tijela�, pro�ap�e kroza stisnute zube, ��eli� da mu napravim rupu? U onom jakom crnom bedru?� Prigu�eno se zasmijulji. �Bedra dobro krvare.�

�Ne. U desnom ramenu, da vi�e ne mo�e dr�ati pi�tolj.�

Popkov kimne �upavom glavom.

Valentina nije mogla vjerovati da sudjeluje u tom razgovoru. U kakvu se to osobu pretvarala? Barem je doktor Fedorin bio tu, to je bila slam�ica za koju se mogla uhvatiti. Sve figure na �istini stajale su u krugu oko jednog husara koji je dr�ao ula�tenu kutiju boje mahagonija. Ona opazi kako je Jens posegnuo da ne�to uzme iz nje - pi�tolj koji je izabrao.

Sunce je odjednom za�lo kad su dvojica zauzela svoja mjesta, oslonjeni le�ima o le�a, na sredini �istine, s pi�toljima pred sobom. Jens je bio vi�i, ali �ernov je protokol izvodio s lako�om kao da je u pitanju dje�ja igra. Njegova je samopouzdanost kroz vrutke magle sezala do Valentine.

Obojica su se kretala sporo i odmjereno. Trideset koraka. Ona je ispod daha brojila svaki osje�aju�i kako se Popkovu napinje rame. Sad, pomisli ona, sad, sad. Dok Jens jo� stoji. Prije nego �to se okrenu. Sad, sad pucaj, Popkove.

Odjekne pucanj. Ali nije bio ispaljen kraj nje, ne od Popkova. �ernov se sru�i na tlo kao da mu je netko odsjekao noge i gotovo istog trenutka za�uje se novi hitac iz pu�ke. Jens padne.

Valentinin svijet stane. Na sredini �istine, na vla�noj zemlji le�ala su dva mu�karca dok su se pod njima po zale�enoj travi �irile grimizne mrlje. Na rubu �ume stajalo je deset poredanih tamnih figura, poput an�ela smrti. S pu�kama u rukama. Svi su ciljali u preostale �lanove pratnje suparnika u dvoboju.

�Jense!� Valentini zapne u grlu.

Zbaci sa sebe tepih i htjede ustati, no Popkov se prevrne s trbuha, dohvati je za zatiljak i sna�no gurne u stablo. Svijet se rasprsne. Nebo se zavrti oko nje. On je baci na tlo.

�Jense�, zavapi ona. Vidjela je njegovo tijelo, be�ivotno. Krv koja je otjecala, a koju se bila zaklela za�tititi.

Popkov je zaspe ki�om psovki ispod glasa. �Ne mi�i se.�

�Moram k njemu. Treba mu...�

�Tko su oni?� on glavom poka�e na red crnih figura.

�Ubojice�, odgovori ona. �Ako je mrtav, ja...� Ako je Jens Friis bio mrtav, onda je i njezino srce mrtvo. �ile i kosti i mi�i�i mo�da su joj jo� bili �ivi, jo� su radili, ali bez razloga i svrhe. �Jense, ne ostavljaj me�, �aptala je kao da ga mo�e dozvati.

�Ovo nije slu�ajan susret.� Popkov nacilja u jednog od ljudi.

�Pogledaj, Lave, pogledaj onog ondje.� poka�e Valentina. Ruka joj se tresla. �Onog sprijeda.�

Tamni lik na �elu naoru�ane kolone svratio je pozornost sa skupine husara i promatrao dva tijela na zemlji, a zatim krenuo prema Jensu, oprezno, uko�ena koraka. Kapu je nabio nisko na �elo, ali kako se magla premje�tala, na svjetlu mu je izronilo cijelo lice. Valentina ga je odmah prepoznala.

Bio je to Viktor Arkin. �ovjek koji je bio voza� njezina oca. Kriknuv�i od bijesa, ona sko�i od Popkova i jurne prema �istini.

29

�Jense, ne mi�i se.�

Valentina je kle�ala u snijegu, pritisnuv�i mu prsa kako bi zaustavila krvarenje. Samo neka bude �iv. Samo neka bude �iv. Skinula je �al i njime mu �vrsto pritisnula ko�ulju pod �aketom. Bijelu ko�ulju. Koja je sada bila grimizne boje. Stisnula je zube, dr�e�i se za njega u mislima, ne pu�taju�i ga.

�Jense.� Ime mu je protisnula kroz usne. �Jense, ostani sa mnom.� Prignula se nad njim i provukla mu ruku ispod glave, nje�no je podi�u�i iz hladna snijega. Kapa mu je pala s glave, no ri�a mu je kosa i dalje plamtjela vlastitim �ivotom. �Jense. Molim te, Jense, nemoj umrijeti.� Dah joj se spustio poput bijela pokrova na njegove usne i u nosnice te ga je snagom volje poku�ala o�ivjeti.

Nije se pomaknuo. Sna�nije mu je pritisnula prsa, opipavaju�i mu bilo. �Jense, proklet bio, da se nisi usudio ostaviti me.� Pogled nije micala s njegova lica, promatraju�i mu obris usana i guste trepavice ne bi li spazila makar i trepet pokreta. Glasno je viknula: �Doktore! Doktore Fedorine! Brzo do�ite.�

Iza le�a za�ula je neki zvuk te je u magli bila svjesna povi�enih glasova, premda joj uop�e nisu dopirali do mozga. Osje�ala je da je Jens negdje unutra, hladan, te�ak i klonuo, no odnekud je osjetila slab tra�ak njegova daha. Sagnula se i poljubila mu obje sklopljene vje�e.

�Jense, �ujem te.� Svoje je tople usne prislonila uz njegove hladne. �Volim te. Ako umre�, i moj �e� �ivot odnijeti sa sobom. Vrati mi se, Jense.�

Vi�e je osjetila nego �to je vidjela da se ne�to promijenilo, najednom o�utjev�i toplinu u sredi�tu dlana na kojem je le�ao njegov zatiljak, kratkotrajan otkucaj �ivota koji je odmah potom nestao. �Jense Friise�, re�e strogo, �smjesta otvori o�i.�

Ni�ta.

�Za mene. U�ini to za mene, Jense.�

Uzak prorez. Zelen bljesak kad se jedna vje�a podignula, za dlaku, ali i to je bilo dovoljno.

�Doktore Fedorine!� ponovo je zavikala. Naslonila je �elo na Jensov obraz i ostala tako, kao da ga tjelesna spona mo�e zadr�ati uz nju. �Hvala ti�, pro�aptala je. �Spasibo.�

Ispod �ala osjetila je lagan pokret kad su mu se rebra po�ela podizati te mu je stala �amoriti nje�ne rije�i na uho, priznav�i mu koliko joj njegov �ivot zna�i i kako bi njegova smrt na nju utjecala.

�Valentina! Kojeg vraga radi� ovdje?� Bio je to doktor Fedorin. brkova oblo�enih ledom, �iji je zabrinut pogled ve� pregledavao prijateljevo tijelo u snijegu.

��iv je�, smjesta �e ona, �no prsa mu sna�no krvare.�

Lije�nik klekne pokraj Jensa otvoriv�i svoju ko�natu torbu te stane iz nje vaditi zavoje. U tom je trenutku Valentina po prvi put podignula pogled, no ono �to je vidjela jedva da joj se urezalo u svijest: potplati �izama zapovjednika �ernova sle�eni od uga�enog snijega; �iroka ple�a husara okupljenih oko njegova tijela. Krv posvuda. Grimizna i zagasito crvena. Zagasito crvena i crna. Krv prikrivena odorom. Jesu li zbog toga nosili odore takvih boja?

Lije�nik joj je odmaknuo ruku s rane, a nju najednom potrese srd�ba kad se sjetila Arkina. Okrenula se i osvrnula preko ramena, te ga spazila kako stoji na rubu �ume promatraju�i je, �irom razmaknutih nogu, s jednom rukom na boku a drugom na pu�ci, te s izrazom zadovoljstva na licu. Da je u tom trenutku imala pi�tolj, onaj s popisa, ustrijelila bi ga ravno izme�u onih hladnih sivih o�iju. Polako je ustala, ostavljaju�i Jensa na brigu doktoru Fedorinu, te se zaputila prema voza�u. U ruci je stiskala skalpel �to ga je ukrala iz lije�nikove torbe.

�Arkine!� dozvala ga je preko �istine koja ih je dijelila. Pozornost joj je bila usmjerena na komadi� ko�e izme�u Arkinove �eljusti i pohabana ovratnika njegova kaputa. �Arkine, ako zapovjednik �ernov umre�, snijeg je na tom mjestu bio dublji pa su joj stopala te�ko napredovala, �vojska �e pro�e�ljati svaku zaba�enu ulicu u Sankt Peterburgu dok te ne prona�e i onda te ra��etvoriti.�

Bio je vi�i od nje te ju je promatrao odozgo s omanjega grebena, o�ito je ne do�ivljavaju�i kao prijetnju. Pu�ke njegovih sudruga bile su uperene prema husarima, a ne prema njoj, a on nije ni poku�ao uzmaknuti kad mu se pribli�ila. Jedak okus gnjeva planuo joj je u grlu kad mu je na usnama spazila ponos nalik na melasu, gust, taman i sladak. Prsti su joj se stegnuli oko metalnog predmeta �to ga je dr�ala u ruci, skrivena u naborima kaputa, te se primaknula jo� bli�e.

�Za�to si ih ustrijelio?� prosiktala je. �Za�to obojicu?�

�Oni su neprijatelji naroda.�

Pribli�ila mu se za jo� dva koraka. �Vara� se. Jens Friis poma�e tebi i tvojim radnicima time �to vam dovodi vodu.�

Sive su mu se o�i najednom stisnule, osjetiv�i opasnost kad je zamahnula rukom. Sagnuo se to�no u trenutku kad je odjeknuo hitac koji ga je odbacio unatrag, dok mu se krv u ravnu crvenu mlazu cijedila niz �elo od mjesta gdje mu je metak okrznuo ko�u. Valentina nije oklijevala. U tom djeli�u sekunde dok od �oka jo� nije shva�ao �to se doga�a, ona zamahne rukom prema njegovu boku. Kratka o�trica prodre mu kroz tkaninu i zarije se u meso. On bolno rikne, no zatetura unatrag, istrgne skalpel i baci joj ga pod noge.

�Ne zna� �to radi��, zare�i kroza stisnute zube te nestane prije nego �to ga je uop�e stigla upitati �to time misli. I��ezne u tmini izme�u stabala, a njegovi ljudi ispari�e za njim.

Valentina se okrene i zagleda prema suprotnoj strani �istine. Kr�an lik Lava Popkova stajao je u snijegu s pu�kom njezina oca na ramenu, �iroko joj se osmjehuju�i.

Sklonili su se u lije�nikovu ku�u. Metak se �inio premalim da bi uzrokovao toliku �tetu. Vidjela ga je me�u hvataljkama forcepsa, sluzava od krvi, prije nego �to je uz zveket pao u emajliranu posudu na stolu.

�Bravo, bolni�arko Ivanova. Izvrsno.�

Doktor Fedorin uronio je ruke u zdjelu vru�e vode dok je Valentina ispirala ranu antisepti�nom otopinom borne kiseline i posula je jodom u prahu. Pomno je promatrala lije�nika kako radi. Dok je igla za�ivala neravne rubove rane na Jensovoj ko�i, pomagala je mirno i metodi�no, kao �to su je nau�ili u bolnici. Bri�u�i krv. dodaju�i lije�niku pribor, pomno prate�i Jensovo nepravilno bilo, paze�i da se ne ugu�i vlastitim jezikom. Bio je pod samo blagom narkozom te bi se s vremena na vrijeme oglasio tihom bolnim jaucima, poput kuje koja se �teni. U jednom trenutku, kad mu je podignula kapak kako bi provjerila �ire li mu se zjenice, on je pogledao ravno u nju i, unato� tomu �to je imao metak u grudima i �to mu je lije�nik forcepsom rovao ispod smrskanih rebara, krajevi usana izvili su mu se u blijed smije�ak.

�Ja �u ostati pokraj njega�, re�e ona smjestiv�i stolac pokraj kreveta nakon �to je lije�nik zavr�io sa �ivanjem te o�istio i zavio ranu.

Zapravo je mislila: Molim vas, ostavite nas. Moram biti nasamo s njim.

Doktor Fedorin otvorio je usta da ne�to ka�e, pogledao je i potom ih nanovo zatvorio. Ovla� joj je polo�io netom oprani dlan na rame, prebacio ru�nik preko ruke i napustio prostoriju nose�i pliticu s medicinskim priborom. Sterilizirat �e ga u kuhinji. �im su se vrata zatvorila, Valentina nasloni glavu na jastuk uz njegovu jarkocrvenu kosu. Nje�no ju je dodirnula. Poput konjske grive, gusta i o�tra. Prsa su mu bila gola, prekrivena samo debelim slojem zavoja te mu je stala prou�avati mekanu ko�u, ri�e dlake �to su mu se kovr�ale prema klju�noj kosti i vratu posutom pjegicama od sunca.

�Jense�, za�amorila mu je na uho, �padne li ti ikad vi�e na pamet boriti se u dvoboju, kunem ti se da �u te sama ustrijeliti.�

Kut usana pomaknuo mu se. Opet onaj smije�ak. Pa�ljivo mu je ovila ruku oko struka i sklup�ala se pokraj njega na krevetu prilago�avaju�i tijelo obliku njegovih duga�kih kostiju. Slu�ala ga je kako di�e, isprekidan dah u dnu grla kad bi ga ja�e zaboljelo, kucanje francuskog mramornog sata na polici nad kaminom, zvukove grada koji kre�e u svoj no�ni pohod. Privila ga je uza se. Tek kad je bila sigurna da mu je bilo poprimilo ravnomjeran, premda plitak ritam, po�ela mu je pjevu�iti, dahom mu miluju�i obraz. Chopinov Nocturno u Es-duru.

�Mama, mogu li razgovarati s tobom?�

Bilo je ve� gluho doba no�i, no majka joj je bila na donjem katu u plavom salonu, osvijetljenom tek malom svjetiljkom za �itanje iza njezinih le�a. Nosila je izuzetno izra�en isto�nja�ki kimono koji Valentina nikad prije nije vidjela i kartala je, sla�u�i pasijans na karta�kom stolu pokraj vatre. Raspu�tena kosa padala joj je po ramenima, a kad je podignula pogled prema k�eri, o�i su joj bile budne i pozorne.

�U koje se ti to doba vra�a� ku�i?�

Rije�i su bile bla�i ukor nego �to je Valentina o�ekivala. �Njegovala sam nekoga.�

Svukla je kaput i stala ispred ognji�ta. �ilama joj je i dalje protjecao led i �inilo joj se da se vi�e nikad ne�e uspjeti ugrijati. Sasu�ena krv uprljala joj je prednji dio haljine na mjestu gdje je Jensova glava le�ala u snijegu. Obje su u ti�ini promatrale mrlje.

�Je li to in�enjerova krv?� tiho upita Elizaveta.

�Zna�?�

�Da.� Nije podizala pogled. �Znam za dvoboj.�

Valentina nije pitala kako. �Mama, zapovjednik �ernov pre�ivio je napad, premda je te�ko ranjen. No �elim da zna� da sam zavr�ila s njim.�

Izrekla je te rije�i kao da pljuje kamenje kroz usta. �Ne�u se vi�e ni sekunde pretvarati da sam zaru�ena za tog �ovjeka.� Sjetiv�i se prizora Jensa s ranom u grudima, zgu�vala je krvavu haljinu. ��ernov je krivac za ovo.�

Elizaveta se vrati svojim kartama. Sakupila ih je i promije�ala, no ruke joj nisu bile toliko mirne koliko se nadala. �Otac ti ne�e biti sretan kad to �uje.�

��elim mu sama re�i.�

�Ne sada.�

�Je li kod ku�e? U krevetu?�

Elizaveta se tu�no osmjehne. �Nije.�

Valentina �u�ne ispred ognji�ta, ispru�iv�i ruke prema vatri, a majka je ni na trenutak ne prekori. ��elim da shvati�, mama, da vi�e ne mogu. Nije mi namjera povrijediti tebe ili tatu, zaista nije. Ali ovo...� Htjela je re�i: Ovo me ubija. Ubija Jensa. No umjesto toga re�e: �Ovo je pogre�no. Mora postojati neki drugi na�in na koji se mogu srediti tatine financije.�

�Razumijem.� Elizaveta se nanovo prihvati slaganja karata na stol.

Pro�lo je nekoliko trenutaka a da nijedna nije progovorila, a vatra je bacala sjene uza zidove dok su se obje bavile vlastitim mislima. Nakon nekog vremena Valentina iz d�epa kaputa izvadi bar�unastu kutijicu i odlo�i je na pod �to dalje od sebe.

�Ovo �u dati tati�, re�e.

Elizaveta iskosa pogleda prema modroj kutijici u kojoj se nalazila dijamantna ogrlica, a koju Valentina namjerno nije htjela otvoriti.

�Dobila sam je od �ernova. Na temelju nje banke �e tati odobriti zajam.�

Majka joj tiho uzdahne. �Hvala ti, Valentina. Zahvalna sam ti.�

�Svidjela bi ti se, mama. Jako je lijepa.�

�Takvom me smatra�? Da me je tako lako kupiti lijepim predmetima?� O�i nije podizala s karata.

�Za�to si se udala za njega, mama? Za�to za tatu?�

Jedna maj�ina ruka posko�i, kao da ju je udarila struja. Po�ela je br�e dijeliti karte, no govorila je polako. �Kad sam bila mal�ice starija od tebe, voljela sam �ovjeka kojega su moji roditelji smatrali neprikladnim. Platili su mu da napusti Sankt Peterburg.�

�Platili su mu da ga se rije�e?�

�Da. Oti�ao je bez pozdrava. Nakon toga nije mi bilo ni va�no za koga �u se udati. Oni su odabrali tvojeg oca. Bio je dobra prilika.�

Valentina je ostala na podu pokraj vatre, napeto zure�i u majku dok Elizaveta naposljetku nije podignula pogled s karata i pogledala je u o�i.

�Tako mi je �ao, mama�, promrmlja Valentina. ��ao zbog svega.�

Majka joj slegne ramenima i usredoto�i se na karte. Valentina ustane, pri�e ormari�u od mahagonija na �ijim su policama bile poslagane razne boce, te nato�i dvije votke. Vrati se do majke, jednu �a�u polo�i na karta�ki stol te sjedne na pod ispred ognji�ta dr�e�i svoju. Piljila je u rasplesane plami�ke i pijuckala svoje pi�e.

�Mogla si mi i prije re�i, mama. Za�to si to tajila?�

�Imam svoje razloge.�

�Kakve razloge?�

�Najprije, jer �elim da zna� da se mu�karci rijetko poka�u onakvima kakvima ih smatra�. To nemoj zaboraviti. A drugo�, zastala je i brzo odigrala tri karte jednu za drugom, kao da poku�ava premostiti jaz izme�u misli i rije�i, �jer si ve�eras oti�la.�

�Oti�la?�

�Oti�la si od nas. Vidim ti u o�ima, i po tome kako ti stopala dodiruju pod kao da to�no znaju kamo idu. �ujem ti u glasu. Ve�eras si odrasla i oti�la.�

�Jo� sam tu, mama.�

Elizaveta kimne. Ispije votku jednim kratkim pokretom i upita: �Pretpostavljam da je �iv, tvoj in�enjer?�

�Jest.� Valentina je �urno odgovorila, ta jedna rije� skotrljala joj se s jezika kao da je i sama pomisao na to da nije �iv odve� opasna da bi je dopustila. Poput majke, i ona ispije bistru teku�inu. Jensu je dala pove�u dozu morfija, dovoljnu da uspava vola, no u gostinskoj sobi doktora Fedorina njegova joj se ruka �vrsto ovila oko zape��a, ne �ele�i je ispustiti �ak ni u snu. Tada mu je poljubila prste i rekla mu da joj vjeruje. Vjeruj mi, Jense. A ja �u vjerovati tebi. Jer mama je u krivu. Ti jesi mu�karac kojim te smatram, i to si mi i dokazao.

�Smije�i� se�, primijeti Elizaveta.

Zar stvarno? Nije toga bila svjesna.

�Smije�i� se jer misli� na njega.�

�Zar se i ti ne smije�i� dok misli� na �ovjeka kojeg voli�?�

Maj�ine plave o�i se ra�iri�e. �Da.� Otvorila je usta kao da �e jo� ne�to re�i, no potom ih je naglo zatvorila i sakupila sve karte, �vrsto ih sti��u�i. Suze su joj se kotrljale niz obraze.

�Mama.� Valentina hitro pri�e majci.

�Valentina�, pro�aptala je Elizaveta, �tako sam ljubomorna na tebe.�

Valentina ovije ruke oko maj�ina uko�ena tijela i stane je nje�no zibati pri svjetlu vatre.

Valentina je stajala na prozoru svoje sobe, nestrpljivo �ekaju�i jutro. �im su sluge po�eli paliti svjetla spremaju�i se za poslove novoga dana, ogrnula se kaputom i iskrala se u tamu. Zrak ju je ujeo za plu�a, no nebo je bilo vedro i posuto dijamantima. Sjetila se vo�nje na saonicama s Jensom, gledanja u zvijezde i toga kako je nije ismijao kad mu je otkrila svoju nakanu da �eli postati bolni�arka. Ve� tad je vidio od �ega je sazdana.

Konju�nica je vrvjela konju�arima koji su grabljali slamu i timarili konje, zvi�du�u�i ulomke pjesama i razbijaju�i led na vjedrima za vodu. Zrak je odisao slatkim mirisom zobi i sijena, a Valentina je primijetila kako je ona kr�na niska kobila koja je dan ranije vukla ko�iju vra�ena na sigurno u svoj pregradak. Jedan od konju�ara prevrnuo je o�ima kad se uputila ravno prema uskim stubama �to su vodile do prostorija za spavanje, no ona se nije obazrela na njega.

�Lave�, zazvala je, zatresav�i vratima ne bi li se otvorila, �cilja� kao slijepa koko�.�

Popkov je le�ao ispru�en na le�ima na podu, odjeven u istu prljavu tuniku u kojoj je bio i ju�er, ne pokazuju�i ni najmanju nakanu da ustane. O�i su mu bile mutne i snene, no promotrile su je sa zanimanjem.

�Gad se sagnuo�, zabrunda on.

�Okrznuo si Arkinovo �elo, i to je sve.�

�Ciljao sam mu mozak.�

�Zbog �ega je uop�e bio ondje?�

�Najvjerojatnije zbog osvete.�

�Osveta je dvosjekli ma�.�

Kozak iskesi zube, a Valentina nije mogla razlu�iti smije li se ili re�i. Sjedne na njegov uzak poljski krevet i promotri mi�i�avo mu tijelo. �A pu�ka?� upita. �Jesi li je vratio u radnu sobu?�

�Naravno.�

�Spasibo.�

�In�enjer ti je �iv?�

Ona kimne. �Treba li ti morfija?�

�Njet.�

Ispod kaputa izvadi bocu votke iz plavog salona. O�i mu se istog trena razmagli�e i bljesnu�e, crne poput ugljena. Pru�i mu je.

�Nastoj da ti potraje, ho�e� li?� zamoli ga. �Barem do doru�ka.�

On se nasmije, gromoglasnim zvukom od kojeg su se zatresli tanki zidovi, i otvori bocu.

Valentina je na prvi pogled shvatila da je zapovjednik Stepan �ernov nakljukan lijekovima. Zjenice su mu bile si�u�ne poput vr�ka iglice usred mutnih sivih �arenica, a usta su mu se potpuno opustila � bila su ovje�ena i podatna kao da pripadaju nekome drugome. Njegov je lije�nik o�ito bio pobornik lijekova protiv bolova jednako kao i sam zapovjednik.

Tiho je sjela do njegova uzglavlja slu�aju�i mu majku kako pla�e. Grofica �ernova, sitna �ena s mno�tvom niski bisera, sjedila je u pozla�enom naslonja�u na suprotnoj strani kreveta, jecaju�i u �ipkasti rup�i� koji se Valentini u�inio premalenim za toliku koli�inu suza. U srcu nije osje�ala samilost za majku �ovjeka koji se zakleo da �e ubiti Jensa. Do�la je zbog vlastitih roditelja, i to je bio posljednji put da �e igrati ulogu zaru�nice. Nije ga htjela dotaknuti. Desna mu je ruka le�ala na pokriva�u, no ona bi mu je radije odsjekla nego �to bi je primila u svoju. Ba� je ta gre�na ruka tijekom dvoboja dr�ala pi�tolj s takvim u�itkom.

�Valentina�, pro�aptao je Stepan �ernov, �po�i sa mnom.�

Poku�ao se nasmije�iti, no njegovi lijekovima nakljukani mi�i�i nisu imali snage za to. Zbog rane u trbuhu izgubio je podosta krvi i cijelu mu je no� �ivot visio o koncu, no toga mu se jutra vratila snaga te se po�eo oporavljati. Tako joj je rekao njegov otac, grof �ernov. Vratila mu se snaga. Oporavlja se. Ona je za�epila u�i.

�Ne mogu po�i s tobom.� Jasno je govorila, kako je zbog zamagljenog uma ne bi pogre�no shvatio. �Sestra mi je bolesna pa ne mogu napustiti Sankt Peterburg.�

Njegovi su joj roditelji obznanili svoju nakanu da �e �im bude dovoljno sna�an s njim otputovati u obiteljsku da�u na obali Crnog mora, gdje je klima toplija te �e se br�e oporaviti. Prizor njegove krvi, zagasito crvene boje kao i jakna njegove odore, neprestano joj se motao po mislima te odlu�i pru�iti mrvicu utjehe sablasno blijedom licu na jastucima.

�Kad se vrati�, ponovo �emo razgovarati�, rekla je i ustala. �Mo�da �u ti �ak i svirati.� Nije uspjela sasvim prikriti tra�ak osmijeha.

30

Jens je imao no�ne more. Tijekom mra�nih sati kad se �ivot na neki neobja�njiv na�in izobli�i pa stvarnost postaje savitljiva, a svijest neuhvatljiva, pojavljivali bi se vukovi. Znao je da je u ku�i Nikolaja Fedorina te da divlje �ivotinje ne lunjaju stubi�tima i spava�im sobama u srcu Sankt Peterburga, no oni bi se svejedno pojavljivali. Isprva bi ih mogao samo nanju�iti, isti onaj zvjerski vonj koji se osje�ao u ku�i u kojoj je ona �ena le�ala u krevetu sa svojom mrtvom djecom.

No kad bi poku�ao sjesti i otjerati ih, re�e�i bi mu skakali na prsa i zabadali mu o�njake u meso. Osje�ao je kako mu jezicima, vru�im i glatkim, lap�u krv iz srca. Ponavljao si je da je to samo no�na mora, no nije mogla biti samo to. Vidio im je crvene o�i. Osje�ao njihov mastan dah. S naporom je udario jednoga �akom u �eljust za�uv�i kako je zabrundao. To �e ga nau�iti da ga se kloni. Zavalio se natrag na jastuke, zadovoljan.

Ve� je svanulo kad se probudio, a dnevno svjetlo bilo je toliko bijelo i blje�tavo da mu se zavuklo ispod vje�a i silom ih rastvorilo. Jensovu ispa�enu umu trebalo je nekoliko trenutaka da prepozna gdje se nalazi te shvati kojeg vraga radi ispru�en na le�ima u nepoznatu krevetu, no sve je sjelo na svoje mjesto onoga trenutka kad je ugledao nju. Kako ga �eka da joj se vrati.

Valentina je sjedila u naslonja�u pokraj njegova uzglavlja, sitna i krhka figura izme�u debelih podstavljenih naslona za ruke, uprijev�i pogled tamnih o�iju u njega. Zbog njezine nepomi�nosti pomislio je kako je zacijelo ve� dugo ondje. Kad je spazila da je budan, o�i su joj se otvorile uz treptaj lijepih dugih trepavica zbog kojeg su mu se ranjena prsa stegnula od zadovoljstva. Usne su joj se polako izvile u osmijeh koji mu je zagrijao krv u �ilama.

�Kako se osje�a�?� upitala ga je blagim glasom.

I dalje se nije micala. Po�elio ju je dotaknuti. �Kao da mi slon bati po prsima.�

Sire se osmjehnula. �Nemoj da doktor Fedorin to �uje. Slonovima nije dopu�teno da se penju na gornji kat.�

Nasmijao se te mu se u�ini da �e mu se mi�i�i ispod rebara rasprsnuti. Zaka�ljao se, iska�ljav�i krv, a ona ga je promatrala kamenog i nedoku�ivog izraza lica, uko�enih i blijedih obraza. Kad je zavr�io, crvenom mu je tkaninom obrisala usne.

�Nemoj govoriti�, naredila mu je. �Niti se smijati.�

Le�ao je bore�i se da do�e do daha, odguruju�i sa sebe tog prokletog slona, i pustio da mu se o�i nasla�uju njome. Nosila je haljinu tople zelene i crvenkastosme�e boje i izgledala poput �umske vile koja mu se zabunom u�uljala u sobu. Haljina je imala visok ovratnik s dvanaest savr�enih bisernih dugmi�a na prednjoj strani. Sve ih je prebrojio, po�eljev�i prije�i prstom preko njihove svilenkaste povr�ine. Kosa joj je izgledala kao da je stajala vani na vjetru, no mo�da ju je samo protresla rukama. Ta pomisao, da je to �inila iz o�aja, bila je kao da mu je netko stavio hladan prst na dno grla.

�Boli li te jako? Nemoj govoriti. Samo kimni ili odmahni glavom.�

Odmahnuo je glavom. Nisu skidali pogled jedno s drugoga, te ju je vidio kako te�ko guta dok joj je dug blijedi vrat zadrhtao kao da je boli.

�Izvrsno�, re�e ona.

�Poljubi me�, pro�ap�e on.

�Spavaj.�

�Poljubi me.�

Ispru�io je ruku do ruba kreveta, no ona se nije primaknula kako bi je primila.

�Miruj�, naredi mu. �Da ne bi potrgao �to unutra.�

�Poljubi me ili �u isko�iti iz ovog kreveta i naganjati te po sobi.�

�Ne zaslu�uje� poljubac.� Lice joj je bilo ozbiljno, a o�i jarosne. �Umalo si izgubio glavu.�

Jens se naglim trzajem uspravi u sjede�i polo�aj i nasrne naprijed. Ona od �oka glasno dahne, no on je zgrabi za zape��e i povu�e iz naslonja�a prema krevetu.

�Nemoj!� povikala je. �Jo� �e� se vi�e ozlijediti i rasparati �avove.�

Privukao ju je i poljubio. Usne su joj bile meke i podatne, no tamne o�i nije zatvarala, bijesna na njega.

�Valentina�, pro�aptao je, �ne�u mu dopustiti da te dobije.�

Ona protrne i polo�i mu glavu u pregib vrata, kao da se poku�ava ugnijezditi u njega. �Uvijek sam bila tvoja. Od prvog trena kad sam te vidjela. A sad lezi.�

Pustio je da ga polo�i na jastuke i obri�e mu trag krvi s brade, ne ispu�taju�i joj struk iz ruku. Sjela je pokraj njega na krevet i tad joj je prvi put primijetio masnicu boje vina na obrazu. Dotaknuo ju je vr�cima prstiju. Dodirnuo joj kosu. Pomilovao joj uho i otkop�ao dva biserna gumbi�a.

��to si to u�inila?� upitao ju je.

�Misli� na ovo?� Prstima nje�no dotakne masnicu. �Poskliznula sam se na ledu.�

No on ju je predobro poznavao. Sjetio se vukova. �Do�i ovamo.�

Nagnula se nad njega i pustila mu da joj poljubi masnicu. Miris njezine ko�e rasplamsao je ne�to duboko u njemu. Tek mu se tada osmjehnula, �irokim zadirkuju�im osmijehom koji joj je obasjao o�i rastjerav�i tamne sjene �to su ih opsjedale. Utisnula mu je lagan i mekan poljubac u usne prije nego �to se uspravila i sjela.

�Jense, nastavi� li me tako gledati...�

�Kako?�

�Kao da se sprema� pojesti me.�

�Vjerujem da bi bila ukusna.�

�Ako ne prestane�, izgubit �u vlast nad sobom i usko�iti ti me�u plahte.�

On odvrne dio pokriva�a. �Do�i i pro�dri me.�

Na trenutak je primijetio kako ga gleda shvativ�i da je vidjela vi�e nego �to je htio pokazati, no bio je bespomo�an poput teturava ma�i�a. Nje�no je zatisnula pokriva� oko njega.

�Zabavljat �u te�, nasmije�ila se, �glazbom.�

��to?� Disao je plitko osje�aju�i kako mu glava lebdi prema stropu. �Ne�e� mi valjda zvi�dukati?�

�Polako, vidjet �e�.�

Odmaknula se od kreveta. Njegov pogled ostao je prikovan za mjesto na kojem je sjedila, na kojem je ostao utisnut trag njezine male stra�njice, savr�eno okrugla udubina. Polo�io je dlan u nju. Bila je topla. S druge strane sobe do njega je doprla glazba, obaviv�i se oko nazubljene krhotine bola �to mu je bila usa�ena u grudima i otupljuju�i joj rubove. Podignuo je pogled i ugledao je. Njegova �umska vila stajala je u podno�ju kreveta sviraju�i violinu i vitkom rukom opisuju�i tako dra�esne lukove u zraku da nije mogao odvojiti pogled od nje.

�Spavaj�, promrmori ona. �Spavaj, ljubavi.�

Nevoljko je sklopio o�i i smjesta otplovio na toplu ljekovitom valu visoko iznad dosega vukova. Svirala je an�eoski.

Nakon prvih nekoliko dana Jens ju je poslao natrag u bolnicu. Valentini to nije bilo po volji.

�Nema potrebe da treperi� oko mene�, rekao je zlovoljno. �Vrati se na posao i pusti me da se odmaram. Dok si ovdje, ne mogu...�

�Pssst, moj mrzovoljni Vikin�e.�

Polo�ila mu je prst na usne zape�ativ�i ih kako iz njih ne bi iza�le rije�i za koje je znala da su neistinite. Razumjela je, ali nije joj bilo drago. Slao ju je od sebe jer nije htio da ostane bez posla u Bolnici svete Izabele. Izostanak s obuke medsestre Gordanskaje ne�e joj biti opravdan, to su oboje znali.

I tako je Valentina danju nosila u�tirkanu odoru bolni�arke, a svaku ve�er vra�ala bi se u ku�u doktora Fedorina. Uletjela bi u gostinsku sobu i bacila se na Jensa poput utopljenice. Po cijele dane rintala bi u moru lica gdje joj je nedostajalo zraka, sve dok ne bi u�la u tu sobu i ugledala zelene o�i koje su je �ekale, pro�diru�i je kao da ni on sam nije postojao do tog trenutka.

�Jesam li ti nedostajala?� Poljubila bi ga, ku�aju�i mu usne.

�Ne�, nasmijao se. �Cijeli dan spavao sam u miru i ti�ini, a onda mi je malena Ana do�la �itati. Doktorova kuharica spremila je koko�ju juhu.�

Valentina mu se namr�ti. �Pretvara� se u jednog od onih debelih lijenih gospodara kojega po cijeli dan dvore �ene. Sljede�i put ponijet �u nojevo pero da te njime mogu hladiti.�

�Ni sam se ne bih boljeg dosjetio.�

�Ja bih�, re�e ona dra�e�i ga smije�kom.

Smjesta je podignuo glavu s jastuka te je morala sko�iti s kreveta kako je ne bi uhvatio.

�Bolestan si�, re�e.

�A ti si moj lijek. Trebam te.�

Rekao je to �iroka osmijeha na licu, no od njegova pogleda zastalo joj je srce. Mislio je to, svaku rije�. Leden strah, koji je zatomljivala jo� od onoga dana u njegovu uredu kad je obznanio da �e se radije boriti u dvoboju nego pobje�i s njom na sigurno, oslobodio se. Polako je pri�la krevetu, legla pokraj njega na pokriva�, udahnula njegov topao mo�usni miris i zagrlila ga toliko �vrsto da je zastenjao od boli.

Vrata su se jedva primjetno od�krinula.

�O, opet ti.�

Pozdrav je mogao biti i srda�niji. Valentina nije klipsala �ak dovde po snijegu za samo jedan Varenkin osmijeh.

�Da, ja sam.�

�ena otvori vrata, a Valentina u�e za njom u sobu. Prostorija je izgledala bolje, �istije i svjetlije. U kutu je, poput kakva starca, mrmorila vatra, a iz lonca na stolu �irio se miris tople hrane. Varenka je na glavi nosila maramu �arke boje.

�Zna�i, dobila si posao?� po�ne Valentina.

�Da.�

�Drago mi je.�

Pri�ekala je ne bi li joj se �ena osmjehnula. Mo�da �ak i zahvalila. Valentina je ispunila obe�anje i preporu�ila Varenku za mjesto �ista�ice u kroja�kom salonu madame Angelique, no �inilo se da Varenki pristojnost nije bila ja�a strana.

�Zbog �ega je ona ovdje?�

Glas se za�uo s kreveta. Na njemu je ispru�en le�ao Ivan, gol do pasa, u otkop�anim hla�ama. Valentinu obuzme stid kad je shvatila da je do�la u pogre�an �as.

�Dobra ve�er, dobrij ve�er, Ivane�, re�e, zarumenjev�i se.

U bolnici je naviknula vi�ati mu�karce manje ili vi�e razodjevene, �ak i potpuno nage kad je bilo potrebno, no ovo je bilo druga�ije. Bilo je ne�ega ratobornog u na�inu na koji su mu se mi�i�i napeli kad je sklopio ruke iza glave, ne�ega izrazito mu�kog u gustim crnim dlakama na njegovim prsima i u sitnim sjajnim o�ima koje su u nju zurile bijesno i neprijateljski.

�Tebe sam do�la vidjeti�, re�e.

On spusti noge na pod, no ostane sjediti na rubu kreveta, osloniv�i laktove o koljena, i ne potrudiv�i se zakop�ati dugmad na hla�ama. Ona ondje spazi jo� kovr�avih crnih dlaka.

�Zbog �ega?� upita on.

�Tra�im nekoga. Mislim da bi ga mogao poznavati.�

Zurio je u nju, znati�eljan. �Kako se zove?�

�Viktor Arkin.�

�Nikad �uo.�

No primijetila je da je oklijevao, toliko kratko da joj je umalo promaknulo. Onaj djeli� sekunde koji je umu potreban da odlu�i lagati. Promatrala ga je u ti�ini, koju nije prekinuo on nego Varenka.

�Ho�e� li juhe?� nelagodno je ponudi.

�A ti, Varenka? Poznaje� li ti koga tko se zove Arkin?�

�Njet.�

�Lo�e la�e�.�

�Ostavi je na miru�, odbrusi Ivan i ustane, stisnuv�i �ake. Soba se najedanput u�inila manjom.

�Platit �u ti taj podatak�, predlo�i ona.

�Takvi kao ti uvijek misle da sve mogu rije�iti novcem, zar ne?� zare�i on. �Mislite da nas mo�ete kupiti jednako lako kao dok smo mi bili kmetovi, a vi vlastelini. Prema nama ste se odnosili gore nego prema psima.� Primaknuo se korak bli�e, isturiv�i glavu naprijed. �No, vjeruj mi, kad ti ka�em, bogata mala kujo, stvari su se promijenile. Ne�u primiti tvoj prljavi novac.�

�Uzeo si ga kad ti je to odgovaralo.�

�Ne izazivaj ga�, promumlja Varenka ispod glasa.

No Valentina je bila gnjevna. Ona nije bila vlasnik tvornice koji izrabljuje svoje radnike, ni bogati zemljoposjednik koji zlostavlja svoje zemljoradnike. Ona je pomogla ovim ljudima, ribala im prljavi pod i ispraznila im prokleto vjedro s izmetom. �to ovaj �ovjek sebi umi�lja? Bogata kuja, tako ju je nazvao. Bogata kuja.

Pri�la mu je sasvim blizu i pljusnula ga po �irokome licu odlu�nim udarcem od kojeg mu se glava zanjihala unatrag, no umjesto da je obori �akom, on se nasmijao, zapahnuv�i joj lice oporim dahom.

�Ima� petlje�, priznao joj je, �ali nema� pameti. Da je ima�, pokupila bi sve do �ega ti je u �ivotu stalo i pobjegla iz Rusije kao da ti gori pod nogama.�

�Rusija je i moja ljubljena zemlja jednako kao i tvoja. Ne�u vam dopustiti da mi je otmete.�

��ekaj samo da revolucija...�

�Dosta vi�e o toj tvojoj revoluciji! Do nje ne�e do�i. Vi se ionako samo razbacujete praznim rije�ima i ni�ta ne poduzimate.�

�Ti �trajk �egrta naziva� praznim rije�ima?�

Vikali su jedno na drugo okrenuti licem u lice te se zrak izme�u njih usijao, no na spomen �egrta Valentina zamukne. Okrene mu le�a.

�Poru�i Viktoru Arkinu u moje ime�, re�e hladno, �da ne�u odustati dok ga ne prona�em. To mu reci.�

Varenka se uznemireno uhvati za ruku. Svijetle su joj o�i bile zabrinute, no kratko je kimnula. Ivan progun�a. Na tome je ostalo.

Valentina se zaputila prema vratima, no prije nego �to je do njih do�la, okrenula se i na stol bacila vre�icu kovanica. Zazveckale su pri padu, a zvuk je privukao Ivanov i Varenkin pogled.

��elim�, re�e Valentina, �da mi kupi� pi�tolj.�

Nagla promjena vjetra sa sobom je donijela struju topla zraka s juga i ki�u koja ju je promo�ila do gole ko�e. Grad je sa sebe zbacio pahuljasti snje�ni pokriva� i sige s krovova, blje�te�i pri svjetlu uli�nih svjetiljki, a ceste su nanovo osvanule sjajne i crne. Kad je stigla, Jens je sjedio u krevetu oslonjen o lavinu bijelih jastuka, �to je bio zna�ajan napredak u odnosu na le�anje na le�ima. U jednoj ruci dr�ao je ru�nik, a u drugoj �etku za kosu. Njegov osmijeh dobrodo�lice zagrijao joj je mokru ko�u.

�Do�i ovamo�, re�e on.

Ona pri�e. Sklup�ala se pokraj njega na pokriva�u i pustila mu da je osu�i, polako i smireno, bez �urbe i napora, dok joj je napetost istjecala iz bolnih udova i mi�i�i joj se opu�tali, a prenapregnuti mozak potpuno se prepustio.

��to se dogodilo?� upita on.

�Razmi�ljala sam. O dvoboju.�

O tome dosad jedva da su prozborili. Ni jedno ni drugo jo� nije bilo spremno zagaziti na taj opasni teritorij. On je bio poput crnog leda � nevidljiv sve dok ti ne prosjedne ispod nogu te se zatekne� izvaljen na le�ima u blatu. Ti�ina se ukotvila izme�u njih, no Jens ju je odagnao pre�av�i joj prstom du� jagodi�ne kosti rekav�i: �Dvoboj je gotova stvar, mila moja Valentino. Razmi�ljaj o na�oj budu�nosti, a ne o pro�losti.�

�Za�to te je ustrijelio? Za�to nije pucao samo na husare?�

�ula je kako je uzdahnuo, gotovo ne�ujno, no tuga u tom zvuku bila je �vrsta i nepopustljiva, ukorijenjena duboko u njemu.

�Oni nas sve smatraju porobljiva�ima�, re�e on. ��ernov vodi vojnike protiv �trajka�a, a ja sam voditelj projekta izgradnje tunela na kojemu radnici rintaju i po dvanaest sati na dan, ponekad �ak i po �etrnaest ako zaostajemo za rasporedom. A koliko su za to pla�eni? Manje no �to bi ti potro�ila na �aj i kola�i�e s Katjom. Naravno da nas mrze. Imaju svako pravo na to.�

�Ne sla�em se.�

�Naravno da se ne sla�e�, ljubavi.� Provukao joj je �etku kroz mekane vlasi, miluju�i joj kosu. �Budimo oboje zahvalni na tome �to je taj �ovjek lo�e naciljao.�

�I o tome sam razmi�ljala.�

Naslonio se na jastuke. �I do kakva si zaklju�ka do�la? Da revolucionari ne�e nikamo dospjeti dok ne nau�e kako pravilno strijeljati?�

�Ne. No bio je to onaj isti �ovjek koji je pucao na nas u saonicama one no�i nakon bala u Pala�i Ani�kov.�

�Molim?�

�Istina je, Jense. Jasno sam vidjela.�

Osjetila je kad je udahnuo i pritom se lecnuo od boli, no nastavio joj je mirno gladiti kosu.

�Dvaput je pucao na mene�, promrsi Jens. �I dvaput me nije ubio.�

�Znam tko je on.�

�Tko?�

�Viktor Arkin. Bio je voza� mojega oca. Onaj koji je skrio granate u gara�i.�

�Zbog �ega sam i ja nakratko bio uhi�en, ne zaboravi.�

�Da.�

�Tako zna�i.� Pa�ljivo je disao. �Dakle, taj Arkin naumio je nanijeti zlo. I meni i tebi.�

�Ubola sam ga.�

��to si u�inila?�

�Jednim od skalpela doktora Fedorina. No nedovoljno duboko pa je pobjegao.�

�O, Valentina!�

Privukao ju je u naru�je i zatisnuo pokriva� oko nje kao da je tako mo�e za�tititi. Osjetila je kako mu �eljust podrhtava naslonjena na njezino �elo, kao da ne �eli izgovoriti rije�i koje se svim silama trude osloboditi.

�Jense, kad sam bila mala, govorili su nam da ruski narod voli cara. Gdje je nestala ta ljubav?�

�Osamdeset posto Rusa su zemljoradnici. Od iskona su odani caru, premda mrze svoje zemljovlasnike. Mnogi i dalje ga je takve osje�aje unato� nemirima. Sjeti se samo ustanka iz 1905. kad su s Gaponom krenuli na Zimsku pala�u. To nije trebao biti ustanak. Namjeravali su cara izvijestiti o neda�ama koje ih mu�e. Bili su uvjereni da �e im car, sazna li za njihove patnje, pomo�i i olak�ati im �ivot.� Ljutito je frknuo. �No nisu imali pojma kakav je zapravo car Nikolaj Aleksandovi� Romanov �ovjek.�

Polo�ila je ruku na zavoj kojim mu je bila omotana rana. �Jense�, re�e nehajno, �mislim da ti je vrijeme za lijek.�

Izmigoljila mu se iz naru�ja i stala pokraj kreveta, gledaju�i kako mu zelene o�i postaju jo� zelenije kad je po�ela otkop�avati dugmad.

Kako da je za�titi?

Miris njezine ko�e ispunio mu je ponore uma. No �ak i kad bi joj se usne zaustavile na njegovu vratu ili mu ovla� dodirnule jedno po jedno rebro dok mu je poljupcima poku�avala odagnati bol, to mu je pitanje opsjedalo um, istiskuju�i sve druge misli van. Kako da je za�titi?

I �to ho�e Viktor Arkin?

Sporim gladnim pokretima klizio joj je dlanovima uz naga bedra dok je sjedila na njemu opkora�iv�i ga. Pratio je obrise njezinih bokova i �vrstu oblinu stra�njice, tople i podatne, koja mu je le�ala u dlanu. Obo�avao je kutove njezinih kostiju, na�in na koji su se skladno kretale stvaraju�i udubine i sjene na njezinoj besprijekorno glatkoj ko�i. I slu�ao je bez daha zvukove �to su joj se otimali iz grla, predenje, stenjanje i tajne mijauke u�itka.

Priklije�tila ga je uz jastuke �ap�u�i mu na uho, dok joj se kosa poput neukrotive koprene prostrla oko njega mame�i ga svojim mirisom. O�te�enim je plu�ima udisao njezin dah, a njezin je dodir duboko u njemu raspirivao vatru na mjestima �to su do maloprije zjapila prazna i hladna. Ganula bi ga na na�in koji nije mogao shvatiti, uzbu�ivala ga na na�ine koje nije mogao objasniti, i u njemu raspirivala snagu i po�udu od koje bi mu slabo i ranjeno tijelo u bolesni�koj postelji jednostavno isparilo.

�estinu kojom je vodila ljubav s njim dotad nije upoznao, i dok joj je ljubio grudi, grickaju�i joj ko�u i pod jezikom �ute�i kako joj se slatke bradavice ukru�uju, osje�ao je kako im se tijela stapaju od pulsiraju�eg �ara i postaju jedno. Oduvijek je znao da �e tako biti. Da �e mu i cijeli �ivot s njom biti premalo.

Arkin je bio oprezan. Pao je mrak i sanktpeterbur�ke ceste bile su pune prometa. Na putu do Hotela de Russie neprestano je zametao trag, naglo skre�u�i u ve�e i odmi�u�i niz pokrajnje uli�ice. Iza le�a nije za�uo nikakve stope, ni tihe korake ni hitro skretanje agenata u crnim ki�nim ogrta�ima. Zaobilazio je �iroke bulevare, pro�av�i mimo Brocardove prodavaonice francuskih parfema, i vratio se natrag okolnim putem preko mostova, nekoliko puta uzastopno prelaze�i Fontanku. Ovratnik je podignuo do u�iju za za�titu od pljuska, proklinju�i sam sebe �to je takva budala. Zbog lo�eg vremena njegovo putovanje na drugi kraj grada bilo je sigurno, ali ne i pametno.

Djevojku je ve� i prije slijedio i znao je to�no kamo ide svaki put nakon zavr�etka smjene u bolnici. U velebnu ku�u u ulici s drvoredom, s ulaznim vratima od kovana �eljeza i obiteljskim grbom �to se di�io na stupovima iznad kapije. Ku�a u kakvoj mu je majka oduvijek �eljela slu�iti. Saznao je da pripada lije�niku, doktoru Nikolaju Fedorinu. On je bio jedan od onih odvratnih intelektualaca, pripadnika liberalne kreme dru�tva koji su se rado ubrajali me�u pripadnike visokog stale�a, istovremeno se ponose�i dobrotvornim radom sa siroma�nima, kao da time mogu pokrpati ranu �to je zjapila u srcu Rusije; previti jaz slaba�nim zavojem od gaze nadaju�i se da �e ga dr�ati na okupu.

Kad nastupi revolucija, rulja �e takve ljude zgaziti �izmama. U op�em mete�u koji �e zacijelo zavladati nakon svrgavanja omra�enih Romanova, ljudima poput tog lije�nika ne�e biti jasno da vi�e ne mogu biti na vlasti. I da �e im prljav seljak iz Sibira ili radnik iz Putilove tvornice imati pravo nare�ivati. Ti ljudi, bilo da su lije�nici, odvjetnici ili u�itelji, uvijek �e biti izdajice socijalisti�ke borbe jer nisu u stanju pojmiti da su sada oni u potla�enom polo�aju.

Otresao je ki�u s lica dok mu je gnjev izjedao utrobu. A �to je sa �enama iz visokog stale�a? �to s njima? One su naviknule da njima upravljaju mu�evi ili o�evi koji im govore �to da rade i �to da misle. Ima li nade za njih?

Dovraga i takve misli! Mrzio se zbog toga �to bi volio da je odgovor na to pitanje potvrdan. Da! Da, mogu�e ih je preoblikovati. Da, mo�e ih se nau�iti kako da postanu korisne. Poput male Ivanove.

No �to s njezinom majkom? Koja ne odstupa od svojih bisera i predrasuda. Kako da ona ikad poslu�i njihovoj borbi? Naljutila se na njega. Kad joj je rekao kako je prekinuo dvoboj, izgrdila ga je. Zasula ga je o�trim rije�ima, a bjelokosne obraze oblila joj je vrela krv i o�i su joj blistale od srd�be. Iznenadilo ga je da ta �ena u sebi krije takvu vatru. To ga je privuklo i protiv njegove volje.

Sjedio je s njom u Turicumu koljena priljubljena uz njezino, a kad je zavr�ila, uzeo joj je drhtav dlan u svoj. No ovaj put otkop�ao joj je dugmi�e na rukavicama od tele�e ko�e, toliko glatke da mu se na dodir �inila kao svila, a ne ko�a, i polako joj ih skinuo. Na ko�i joj nije bilo nijedne mrljice, nikakva traga da uop�e �ivi. Le�ao mu je me�u prstima poput ptice, uznemiren i drhtav. Nije imao pojma da dlan mo�e biti tako mekan.

Pokraj njega protutnjala je ko�ija dok je u mraku prelazio preko Mihailovskog trga, zaliv�i ga valom prljave vode iz jarka pokraj ceste. Opsovao je. Ve�eras je bio razdra�ljiv, a misli su mu se kovitlale u glavi, o�tre poput britve. Trebao je bez oklijevanja ubiti onog husara u �umi. Da je samo naciljao malo vi�e. Prokleta slabost. Trebao je to u�initi, dugovao je to Karlu, �ije su mlado tijelo rasporili na sporednom kolosijeku. No umjesto toga u�inio je kako je Elizaveta Ivanova zatra�ila.

Prokleta slabost.

Stresao se poput psa, otresav�i vodu s kaputa. Hotel de Russie nalazio se na uglu trga. Hitro je zakrenuo niz pokrajnju uli�icu i neopazice se u�uljao kroz stra�nji ulaz hotela, pokraj kuhinje u kojoj se �ustro radilo i uza �iroko stubi�te. Stigav�i do drugog kata, ne�ujno se zaputio niz hodnik i pokucao na vrata.

�Naprijed.�

Bilo mu se uzlupalo kad je u�ao u sobu. Pri blagu ru�i�astom svjetlu zidnih svjetiljki stajala je Elizaveta Ivanova, bez bisera, bez rukavica, odjevena samo u svileni kimono, dok joj se kosa u kovr�ama prozra�nima poput ljetne izmaglice rasula po ramenima. Taj mu je prizor iz glave odagnao svaku pomisao na �ernova.

31

Stigli su topliji dani i grad je s u�itkom sa sebe zbacio zagu�uju�i pokrov od magle �to se u me�uvremenu pohabao, zaudaraju�i poput kaputa kakva starca. Zlatne kupole crkava nanovo su problistale pod vedrim nebom, a pala�e se otarasile tmurna ozra�ja propustiv�i u sobe sun�evu svjetlost �to se gnijezdila na naslonja�ima i protezala se po sagovima poput ri�eg ma�ka. Fontanka i Mojka nabujale su od otopljena snijega, nanovo omugu�avaju�i brodovima da prevoze ugljen i drva do tvornica na rubu grada. Ulice su pr�tale od �ivota. Posvuda su nicale tr�nice, a uli�ni trgovci vikom su nudili svoju robu. Prodava�i su svakom prolazniku pod nos gurali jabuke i cimet, cipele i kistove. Sankt Peterburg na�u�urio je svoje suknje i po�eo se smije�iti.

I Valentina se smije�ila. Jens ju je �ekao, kako da se ne smije�i? Tvrdio je da mu svakodnevna �etnja do bolnice poma�e ja�ati plu�a i �ini dobro, no ona ba� i nije bila sigurna u to. I dalje je te�ko disao, katkad proizvode�i pi�tave zvukove dok se penjao i silazio niz rub plo�nika.

Od samog pogleda na njegovo ko��ato tijelo, kosu �to se poput bakra presijavala na posljednjim zrakama sunca i nagib glave dok bi zami�ljeno kora�ao naprijed-natrag, mirni kutci u njoj propr�tali bi od �ivota. Postojanje bi op�enito govore�i postalo �ivotnije kad bi bila blizu njega, bitnije, svrhovitije. Toga je dana u bolnici prvi put svjedo�ila poro�aju, i ostala osupnuta time �to �ivot po�inje na tako surov, a istodobno lijep na�in, sa savr�eno sazdanim novoro�enim djetetom. To ju je rasplakalo.

No �ak je i to iskustvo bilo blijedo u usporedbi s onim �to bi se u njoj dogodilo kad bi ugledala svojega danskog in�enjera kako je �eka. Do�lo bi joj da se baci na njega, cijeloga ga obujmi rukama i proguta. I tako svaki dan. No umjesto toga pri�la mu je, osmjehnula mu se pogledav�i ga u o�i i stavila mu ruku u svoju.

Kad su stigli do ulice u kojoj se nalazio njegov stan, na nebo se navukla sumorna ljubi�asta izmaglica pod kojom su zgrade izgledale poput ljupkih ku�a za lutke. Jens joj je prebacio ruku preko ramena i malo je govorio, �tede�i dah za �etnju, pa ga je ona zabavljala prepri�avaju�i mu kako su se medsestra Gordanskaja i bolni�arka Darja umalo potukle zbog izgubljenog lije�nikova stetoskopa, okrivljavaju�i jedna drugu sve dok zrak u prostoriji nije bio zasi�en psovkama, a Gordanskajine goleme grudi nadule se prijete�i da �e joj popucati dugmad na odori.

On se zasmijuljio, no ona osjeti kako mu se tijelo najednom uko�ilo. Primijetila je kako se smijeh iz njega iscijedio i otekao u jarak pokraj ceste, a na njegovo se mjesto u�uljalo ne�to mra�nije dok joj je sna�nije stisnuo rame. Pogledala je za njim i spazila otmjenu ko�iju s pozla�enim obiteljskim grbom te sluge u livrejama kako �ekaju ispred njegove ku�e.

��ija je?� upita Valentina, unaprijed znaju�i odgovor.

�Grofice Serove.� Zastao je i pogledao Valentinu, napeto joj zure�i u lice. �Re�i �u joj da smjesta ode.�

�Zbog �ega bi uop�e do�la?� upita ona.

�Mo�da je Aleksej bolestan.�

Valentina osjeti kako joj se srsi migolje uz kralje�nicu. Grofica Natalija Serova bila je lukava. Bila je i te kako kadra iskoristiti svojega sina ako je bilo potrebno.

U ko�iji i predvorju nije bilo nikoga, pa se Jens stao uspinjati stubama po dvije odjednom, no na pola je puta usporio, pritisnuv�i ruku na prsa kao da se bori udahnuti. Valentina mu je smjesta pritr�ala, prebaciv�i mu dio te�ine na svoje rame. Rukama ga je obgrlila oko struka te je u ledenoj ti�ini u sebi proklela groficu.

�Kako dirljivo!�

Glas se za�uo odozgo. Valentina podigne pogled. Grofica Serova stajala je na odmori�tu ko�opere�i se u mentol zelenoj haljini s crnim ogrta�em, visokim crnim �e�irom sa smaragdnim perjem i dje�akom uz skute. Bilo mu je otprilike sedam godina. Imao je zelene o�i � prelijepe, zabrinute zelene o�i. O�i �to su bile prestare za dje�aka njegove dobi.

�Jensu u posljednje vrijeme nije ba� dobro�, odbrusi Valentina crnom �e�iru. Nije se udostojila pogledati �enu u o�i.

�Djadja Jense! Uja�e Jense!� Dje�ak se sjuri niza stube i podmetne rame pod Jensovu drugu ruku.

�Spasibo�, promrmlja Jens. �Dobra ve�er, grofice.� Stigav�i do odmori�ta, oslobodio se iz njihovih zagrljaja i uspio izvesti uljudan naklon. ��emu dugujem ovo zadovoljstvo?�

�Aleksej je bio zabrinut. Kad je �uo da nisi dobro, stao mi je dodijavati da ga dovedem da te posjeti.�

Osmijeh joj je bio prijetvoran poput zmijskog jezika. Jens rasku�tra dje�akovu sme�u kosu. �Dobro sam.� Otklju�ao je vrata stana, no �im su u�li, zavladala je neugoda koju Jens nije ni poku�ao ubla�iti. Samo je kleknuo pred njezina sina.

��to to ima�?� upitao ga je.

�Dar za tebe�, dje�ak se �iroko osmjehne.

Majka mu iskrivi lice. �Sam se toga dosjetio.�

Aleksej je u naramku nosio predmet veli�ine kutije za cipele koji je gurnuo Jensu u ruke. Jens pa�ljivo otvori poklopac te prasne u smijeh.

�Gle, gle, �to to ovdje imamo!�

Na posteljici od slame u kutiji ugnijezdio se velik bijeli mi�, mrdaju�i brkovima i izrazito zlovoljno zure�i u njih svojim ru�i�astim o�ima.

�Dok si bolestan, mislio sam�, dje�ak usmjeri pogled iskosa prema Valentini i brzo ga opet skrene, �da bi ti mogao praviti dru�tvo. Ako bude� usamljen. Zove se Atila.�

�Atila?� Jens se jo� jedanput gromoglasno nasmije, �to mu izazove silovit napadaj ka�lja, a mi�a nagna da uzrujano zaciju�e pokazuju�i �ute zube. �Veli�anstven je. Srce Huna pod si�u�nim krznom. Spasibo, Alekseju. Hvala ti. On i ja postat �emo dobri prijatelji.�

Poljubi dje�aka u obraz, a on mu ovije ru�ice oko vrata i zadr�i ih ondje.

�Ne vje�aj se�, naredi mu majka.

Ruke se povuko�e, no Jens ga povede do stola gdje su zajedno sjeli prou�avaju�i Atilu kao da je predmet �u�enja, dok su se Valentina i Natalija Serova me�usobno pogledavale s prikrivenim zanimanjem.

��ujem da se zbog Vas borio u dvoboju�, grofica �e tihim glasom.

�To ba� i nije to�no.�

�Zna�i da ste Vi krivi za njegovu ozljedu.�

�Za njegovu ozljedu�, oporo odvrati Valentina, �kriv je �ovjek koji je povukao obara�.�

��ula sam da to nije bio �armantni zapovjednik �ernov. On se jo� uvijek oporavlja na toploj crnomorskoj klimi. Znate li tko je ispalio hitac?�

�Je li ovo inkvizicija?�

Grofica se osmjehne suzdr�ljivim smije�kom koji joj se ne pro�iri dalje od usana. �Znate kakav je Sankt Peterburg, pun zlobnih glasina.�

�Pun zlobnih ljudi.�

Valentinin prkosan pogled nije se svidio grofici. Odvratila je pogled, a Valentina je iskoristila taj trenutak kako bi stala iza Jensa i naslonila mu ruku na rame, sagnuv�i se i nasmijav�i se �tosovima koje je mi� izvodio. Aleksej se od srca smijao veli�ini �ivotinjinih testisa. Majka i sin nisu se dugo zadr�ali, no prije njihova odlaska Jens je jo� jedanput kleknuo, poljubio dje�aka u obraze i obe�ao da �e izraditi najrasko�niju pala�u za mi�eve koju je jedan glodavac ikad imao. Privio je njegovo nemirno mlado tijelo uza svoje.

�Ho�e� li do�i kad ti bude bolje?� upita stidljivo Aleksej. �I opet me povesti na jahanje?�

Jens je oklijevao. U prostoriji su otkucavale sekunde tijekom kojih grofica nije trepnula nijedanput.

Na koncu Valentina istupi pred njih smije�e�i se i potap�a dje�aka po ramenu. �Dakako da ho�e. U svakom �e ti slu�aju do�i pokazati Atilinu novu pala�u.�

Jens ju je gledao jedan dug trenutak, a potom kimnuo dje�aku. �Dakako.�

Grofica je odjezdila iz sobe uz �u�tanje svilenih suknji, a u hladnim sivim o�ima nedvojbeno joj se ogledala pobjeda.

Valentina je gurnula te�ka vrata crkve i u�la u nju, ve� naviknuta na njezin vla�an miris i prostor pod kupolom za koji je o�ekivala da �e je pritijesniti te�inom molitvi, no nije. �inio se praznim.

�O�e Morozov�, zazvala je visokog �ovjeka u crnom koji je palio svije�u pod pozla�enom ikonom Djevice Marije. Okrenuo se strpljiva osmijeha na licu.

�Opet ste tu, vidim.�

�Opet sam tu.�

Stajala je nasred mramornog poda. Freske, ikone i zavjetne svije�e oko nje sve�ano su sjale, a tu�ne o�i svetaca zurile u nju kao da je ona gre�nica i la�ljivica, a ne �ovjek u dugoj crnoj halji. No ona je znala da to nije tako. Ispod blaga osmijeha i ljubaznih rije�i krio se jezik �to je �irio la�i br�e no �to je dijelio oproste.

�Jeste li ga vidjeli?� upita ona.

�Moj dana�nji odgovor jednak je kao i prethodnih dana: Viktor Arkin vi�e ne dolazi ovamo. Ti si, dijete, u ovu crkvu uvijek dobrodo�la, no ovo je mjesto za mir i molitvu, a ne progonjenje.�

�Kad ste ga posljednji put vidjeli?�

�Rekao sam ti ve�. Nisam ve� tjednima.�

�Znate li gdje je?�

�Ne.�

�Jeste li sigurni?�

�Siguran sam.� Kad se nasmijao, svijetle su mu se o�i nabrale na vanjskim rubovima kapaka, zgu�vane poput papirnog rup�i�a. �Ne la�em ti.�

�Jeste li �uli ikakve novosti?�

�Samo da je ranjen.�

�Te�ko?�

�Ne znam. No �uo sam da je oti�ao u Moskvu. Je li to istina, nemam pojma.� Dodirnuo je raspelo �to mu je visjelo oko vrata.

�Poru�ite mu da sam mu ja, Valentina Ivanova, rekla da se ne mo�e dovijeka skrivati od mene.�

Osmjehnuo se svojim sve�eni�kim smije�kom i ugasio vo�tanicu �to mu je gorjela u ruci. �Dijete, ovo je ku�a Bo�ja. Neka ti On podari mir i uti�a ono �to te goni da tako nepokolebljivo tra�i� tog Viktora Arkina.� Dvama prstima na�inio je znak kri�a.

�Hvala Vam, o�e, no ja bih radije da mi On podari podatke koje tra�im.�

�Tu ti ne mogu pomo�i.�

Valentina je primijetila oprez iza blagih o�iju, bistar i o�tar um koji joj je uskra�ivao pomo�. Naglo se okrenula i �urno napustila crkvu. Iza njezinih le�a sve�enikov glas odzvonio je praznim vla�nim prostorom. �Neka te Bog blagoslovi, dijete.�

�Je li oti�la?�

Otac Morozov kimne. �No vratit �e se, dru�e.�

U zagu�ljivoj stra�njoj prostoriji u podrumu crkve, Arkin je sjedio za stolom pokraj brda letaka na kojima bijahu otisnuta crvena slova. Jednog po jednog presavijao je namjeravaju�i ih podijeliti na sljede�em sastanku, palcem prolaze�i du� pregiba dok je iz njega pr�tala razdra�enost. �Za�to ne odustaje?�

�Ova je tvrdoglava.� Morozov dlanom potap�a hrpu letaka na kojima je pisalo: UJEDINITE SE! MO� RADNICIMA! �Ba� kao i ti�, dometnuo je.

Na trono�cu u kutu bakreni samovar tiho je grgoljio, a pokraj njega na tanjuru le�ao je nepojeden pirog. Sve�enik baci pogled prema njemu i namr�ti se.

�Viktore, ako �eli� da ti rana zacijeli, mora� jesti. Mora� spavati.�

�Ne jo�, o�e.�

�Nego kada?�

Arkin podigne pogled s letaka. Smr�avio je, to je i sam primijetio, obrazi su mu upali izme�u o�trih kostiju lica, a sive o�i poprimile tamniju boju. �ak se i Elizaveta Ivanova na to osvrnula. Voljela mu je dugo gledati u o�i, kao da �e, bude li dovoljno dugo gledala, u njima otkriti tko je on zapravo.

�Kad posao bude obavljen�, re�e Arkin. �Kad Romanovi budu zakopani u kakvoj jami. Tada �u ponovo voditi normalan �ivot.�

Sve�enikovo lice namr�ti se otkrivaju�i duboke brazde. �Tada bi moglo biti prekasno�, tiho re�e. �Mo�da dotad zaboravi� kako se to radi.�

Stiglo je pismo od zapovjednika �ernova. Od samog pogleda na omotnicu s obiteljskim grbom utisnutim u �ig na vosku Valentini je do�lo da ga pokida na tisu�u komadi�a. Odnijela ga je u o�evu radnu sobu i predala mu ga neotvoreno.

On ga je pro�itao u ti�ini. �Zapovjednik je u �vicarskoj�, obavijestio ju je, �lije�i se u toplicama. Ne o�ekuje da �e se u Sankt Peterburg vratiti prije kraja ljeta.� U njegovim je rije�ima osjetila prikriveno olak�anje. Izmijenili su pogled pun razumijevanja i ona kimne.

�To nije dugo, tata. Ima� vremena do tada. Kakve god da ti je zajmove priskrbila �ernovljeva ogrlica, morat �e� ih otplatiti ili produ�iti rok do jeseni jer �u mu tada morati vratiti nakit.�

�Da ti je imalo stalo do sestre, udala bi se za njega.� Zgu�vao je pismo u �aci.

Valentina odmahne glavom. �Molim te, tata. Mora postojati na�in da izna�e� novac. Nekako. Prodaj sve. Prodaj ku�u u Tesovu. Ionako nam vi�e ne�e trebati.�

Otac joj utone u naslonja� iza golema pisa�eg stola na kojemu bijahu naslagane visoke hrpe spisa i fascikala od �vrsta svijetlosme�eg papira, �to su se svakog �asa mogle prevrnuti na njega. Obrazi su mu bili zagasite boje prezrelih �ljiva. �Banke su ve� vlasnice svega �to posjedujemo, Valentina. No poku�at �u.�

32

Unato� ocu.

Unato� Arkinovu nestanku s lica zemlje.

Unato� ozljedama koje previjam u bolnici i pacijentima koji su

umrli pred mojim o�ima.

Unato� tomu �to mi je majka rijetko kod ku�e, a sparina u gradu

gora je no ikad.

Unato� tomu �to mi ruke izgledaju kao da nisu moje.

Unato� svemu tome, ovo je najsretnije ljeto u mojem �ivotu.

Ljetu je dugo trebalo da stigne. Oklijevalo je poput djevojke koja prvi put ide na bal. Po�elo je blijedo i kolebljivo: stabla limete nisu se �urila prolistati, a sunce se skrivalo iza oblaka. Grad se �inio siv i umoran; tvorni�ki dim nasjeo je u �a�avim oblacima nad krovovima, odve� trom da bi se pomaknuo. No ba� kad se Valentina naviknula na hladne vjetrove iz Finskog zaljeva i pomirila s tim da ove godine ne�e odlaziti na piknike s Katjom, ljeto je nahrupilo, pretvoriv�i Sankt Peterburg u blistav i blje�tav grad od zlata.

To je bila prva godina u njezinu �ivotu da ljeto nisu proveli na imanju u Tesovu. Valentina nije zapitkivala zbog �ega - to je bilo o�ito. Otac joj je bio prezaposlen i sve je vrijeme provodio ili u Ministarstvu ili zaklju�an u radnoj sobi s nekolicinom mu�karaca u po mjeri skrojenim frakovima i svilenim �e�irima, koji su dolazili i odlazili s te�kim diplomatskim torbama. No ona je ve� odavno bila donijela odluku da vi�e nikad ne�e kro�iti nogom u Tesovo. Kako i bi, nakon onoga �to se dogodilo? Kako bi Katja? A jo� jasnije bilo joj je to da ne mo�e napustiti Jensa jednako kao �to ne bi mogla napustiti vlastitu ko�u.

Bilo je to ljeto �etnji ruku pod ruku budu�i da je njegova ozljeda zacijeljela. Redovito bi je osupnula njegova stalo�ena i bezbri�na snaga kad bi je podignuo i prenio preko potoka ili joj obujmio struk rukom kad bi se sagnula posegnuv�i za bubamarom na povr�ini ukrasnog jezerceta. Bilo je to ljeto sladoleda i vilin-konjica, istra�ivanja grada i promatranja ga novim, zapanjenim o�ima budu�i da su ga prvi put promatrali zajedno.

Vodila ga je na koncerte �ajkovskog i Stravinskog u Kazali�te Aleksandrinskij koje je imalo visoke korintske stupove; on je nju vodio na �eljezni�ku postaju Nikolajevski kako bi joj pokazao �udesnu krovnu konstrukciju i do u tan�ine objasnio princip rada huktavih parnih strojeva. No ona je prou�avala strukturu njegove ko�e i to�kice u zelenim mu o�ima. Slu�ala je strast u njegovu glasu dok je govorio, a ne pi�tanje zadihanih lokomotiva.

Jedan su dan sjeli i pra�akali stopala u rijeci. U zraku se osje�ao miris poko�ene trave i nad vodom je lebdio oblak izmaglice, a on joj je obja�njavao planove za pro�irenje korita Neve kako bi se pobolj�ao dotok i odvod vode iz grada. Podijelili su jabuku, zalogaj po zalogaj.

Jedan su dan odveli Katju u �umu gdje joj je srna jela iz ruke, a potom u katedralu svetog Izaka gdje je Katja plakala jer je to na nju imalo blagotvoran u�inak.

Jedan ju je dan poljubio na stubama pred Ermita�em, kao da za vijeke vjekova �eli izbrisati sve ostale s njezinih usana.

Jedan su dan ona i majka stajale kod prozora promatraju�i Jensa u vrtu s Katjom. Ispravljao je pre�ku na kota�u njezinih kolica, a ona mu je naslonila ruku na rame dok je �u�ao. Majka joj je �apnula na uho: �Jesi li svjesna koliko ga tvoja sestra voli?�

A onda, ba� kad se konac ljeta po�eo pretapati u jesen, jedan je dan s Jensom sjela u otvorenu ko�iju pod bar�unastom tamom no�nog neba i rekla mu da je trudna.

�Ho�e� li se udati za mene?� upitao je Jens.

Valentini je srce zabubnjalo u u�ima. Primio ju je za ruku i prislonio je uz usne, okrenuo je i poljubio joj zape��e. Mjese�ina mu je isklesala lice poput hladna mramora, no o�i su mu plamtjele od �ivosti.

�Valentina Ivanova, ho�e� li mi u�initi tu �ast i udati se za mene?�

�Ho�u.�

�Sutra?�

Nasmijala se, grla stisnuta od neslomljive radosti. �Kad god ho�e�.�

�Odmah.�

Sklopila je o�i. Kad ih je opet otvorila, jo� je uvijek bio tu, i dalje joj ne pu�taju�i ruku.

�Jense, Katji sam se zaklela da je nikad ne�u ostaviti.�

�Onda �e do�i �ivjeti s nama. Moji dogovori s Davidovom oko zemlji�ta pro�li su bolje nego �to sam o�ekivao pa �u nam kupiti velebnu novu ku�u. U kojoj �e biti i soba za tvoju sestru.�

Izrekao je to bez imalo premi�ljanja, kao da je to sitnica.

�Hvala ti, ljubavi.�

Uzeo joj je lice me�u dlanove. �Volim te�, pro�aptao je nje�no joj dodirnuv�i usne svojima.

�Ne�u se slomiti�, nasmijala se.

Privukao ju je k sebi na klupici ko�ije i zagrlio toliko sna�no da je jedva disala. �Sutra �u razgovarati s tvojim ocem.�

�To mu se ne�e svidjeti.�

�Morat �e se naviknuti na to.� Ruka mu je skliznula do njezina trbuha i po�ela milovati njegov jo� uvijek ravan obris.

�Dje�ak�, pro�ap�e ona. �In�enjer koji �e izgraditi novi Sankt Peterburg.�

�Djevoj�ica�, osmjehne se on. ��elim djevoj�icu.�

�S mojom kosom i tvojim o�ima.�

�I tvojim darom za glazbu. Djevoj�ica koja �e letjeti na krilima hrabrosti i volje. Djevoj�ica �iva uma. Kao i njezina majka.�

Razdra�ljiv vjetar povukao joj je pramen kose preko lica pa protrne.

�Hladno ti je�, re�e on.

�Nije. Uzbu�ena sam.�

Umotao ju je u topao krzneni ogrta�, zatisnuv�i joj ga ispod koljena i oko vrata. �Smjesta �u te odvesti ku�i. Ne smije� se prehladiti.�

�Jense, trudna sam, nisam bolesna!� Osmjehnuo joj se i nje�no je pogledao na srebrnastoj mjese�ini. Odlu�no je pucnuo uzdama i konj je krenuo, a ona je pritom primijetila kako mu bilo na vratu treperi. Bila bi pru�ila ruku i dodirnula mu grlo da joj nisu bile zarobljene ispod ogrta�a.

�Jense, sutra mi je ocu ro�endan. Rezervirao je mjesta u kazali�tu za obitelj, a nakon toga vodi nas na ve�eru u A�lours.� Rije�i su joj imale okus sapuna. �Molim te, neka u�iva u sutra�njem danu. Pitaj ga dan poslije.�

Okrenuo se kako bi je pogledao u lice. �Bo�e oslobodi! Zar te nisam dovoljno dugo �ekao?�

�Ne.� Osmjehnula mu se.

�Jo� jedan dan. Ne vi�e.�

Naslonila se na njega dok je vozio ko�iju poprimaju�i njezinu toplinu, a njezini su se snovi na vr�cima prstiju u�uljali u njegove.

Idu�eg dana rominjava je ki�ica okon�ala zagu�ljivu �egu koja je grad bila stisnula za grlo. Kazali�te je blje�talo od svjetala kad je obitelj Ivanov zauzela svoja mjesta u lo�i na prvom katu, s pozla�enim rezbarijama u obliku svitaka i stolcima postavljenim pli�em. U gledali�tu ispod njih razlegao se �amor glasova. Krema sanktpeterbur�kog dru�tva razmetala se svojim draguljima i zlatnim odli�jima nadme�u�i se sa svjetlucavim lusterima. Osmijesi su bili usiljeni, nepomi�ni ispod veli�anstvenih dijamantnih ukrasa za kosu, �iji su se vlasnici zacijelo morali debelo zadu�iti, pa su prljavi lihvari ve� nestrpljivo trljali ruke. No da su se u kazali�tu pojavili u manje rasko�nu ruhu, izvrgnuli bi se prijeziru i poruzi.

Valentina se gnu�ala nad tim, no glazba je spa�avala stvar � kao i uvijek. �im su se svjetla prigu�ila, a opera Pri�a o caru Saltanu po�ela, dramati�ne arije Rimski-Korsakova pru�ile su Valentini barem nekakvu utjehu. Sklopila je o�i i pustila da note o�ive u njoj. Slobodnije je disala, zami�ljaju�i sobu u Jensovu stanu, sag od sobova krzna mekan poput ma�i�eve �ape ispred peci na drva i njegov dodir na njezinim golim le�ima te Jensove usne kako joj klize po toploj ko�i trbuha, tiho mrmore�i djete�cu �to je u njoj raslo. Srce joj se stegnulo od �e�nje, isklju�iv�i sve ostalo.

�Valentina, draga moja djevojko, kako izvanredno izgleda� ve�eras. Blista� sjajnije od lustera.�

O�i joj se �irom otvori�e. �Zapovjedni�e �ernov!�

Sjedio je to�no pokraj nje u zagasito crvenoj odori. Preplavio ju je val zaprepa�tenja kad je shvatila da je nastupila stanka te da su se ostali, uklju�uju�i i Katju u kolicima, povukli u predsoblje gdje su pili vino, jeli kavijar i pozdravljali goste koji su �urno pristizali kako bi ocu �estitali ro�endan. Nije se promijenio. Ni nakon sve te boli i patnje. Samo su mu zubi bili mal�ice o�triji, a o�i gnjevnije. �Nisi odgovarala na moja pisma, Valentina.�

�Drago mi je vidjeti da ste se oporavili, zapovjedni�e. Nisam znala da ste se vratili u Sankt Peterburg.�

�Pisao sam ti kako bih te obavijestio da �u biti ovdje.�

Nije pro�itala nijedno pismo.

�Pisala sam Vam jedanput�, re�e ona. �Kako bih Vas obavijestila da su zaruke razvrgnute.�

Nasmijao se, kratkim zvukom nalik na lave�, dodatno iskesiv�i zube. Zgrabio joj je ruku u bijeloj rukavici �to joj je le�ala u krilu i zarobio je svojim dlanovima. �Mlade dame vole zadirkivati.�

�Ne.� Poku�ala ju je izvu�i, no on ju je �vrsto stisnuo.

Ne odvajaju�i o�i od njezinih, polako joj je podignuo ruku i prislonio je uz usne. �ak i kroz tanku ko�u mogla je osjetiti svaku pojedinu �ekinju njegovih brkova.

�Pustite me.�

Bili su nagnuti jedno prema drugome, gotovo poput ljubavnika, a lica su im bila toliko blizu da mu je opazila ru�i�ast o�iljak na �eljusti kojega prije nije bilo ondje. Podignula je drugu ruku i ��epala mu dva prsta, spremna otkinuti ih ako je ne pusti. Na donjem katu gospoda su se po�ela vra�ati na svoja mjesta i �amor glasova postao je glasniji. Iz nekog razloga okrenula se i pogledala; nije mogla objasniti taj osje�aj, no odjednom je bez ikakve sumnje znala da je Jens ondje. Ugledala ga je na suprotnoj strani gledali�ta, visoka i uspravna. Njezin Viking. Kosa mu je bila rasku�trana od vjetra, kao da je upravo dojurio s ulice kako bi je vidio. A sada ju je bogme i gledao. Kako jednu ruku prislanja uz usne husarskog zapovjednika, a drugom mu �vrsto dr�i dva prsta, zajapurena lica blizu �ernovljevu. Jauknula je i sko�ila na noge, kona�no se oslobodiv�i njegova stiska.

�Jense!� zazvala je, ne obaziru�i se na osupnute poglede odozdo. No on je oti�ao. �Proklet bio, Stepane�, gnjevno je rekla i istr�ala iz lo�e.

Prona�la ga je. Bio je u baru i pu�io cigaretu naslonjen na mramorni stup, kao da uop�e ne primje�uje svjetinu �to se tiskala oko njega.

�Jense, nisam znala da si ovdje.�

�O�ito.�

�Zapovjednik �ernov samo me do�ao pozdraviti.�

�Vrlo prisan pozdrav, kako se �inilo.�

�Ne.� Polo�ila je prste na rukav njegova �aketa, nastoje�i doprijeti do njega. �Nije onako kako je izgledalo. Jense, molim te, nemoj...�

Izvana se za�uo povik. �ovjek u ogrta�u sa �e�irom na kojemu su blistale kapljice ki�e pojavio se na dovratku.

�Premijer je ustrijeljen!� viknuo je nekoliko puta uzastopno. �Premijer je ustrijeljen!�

Ljudi u baru zborno uzdahnu�e. Jens obujmi Valentinu oko struka i kroz mno�tvo gostiju prokr�i put do �ovjeka.

��to se zbilo?�

�Bo�e moj, ve�eras je bio u kazali�tu u Kijevu. Pri�ao mu je jedan od onih revolucionara ubojica i izvukao pi�tolj. Ustrijelio je Stoljipina u prsa. Premijer nije nosio neprobojni prsluk.� Niz mu�kar�evo lice slijevale su se suze.

�Je li mrtav? Govori, �ovje�e!� znati�eljno �e Jens.

�Ka�u da je na samrti.�

�Stoljipin na samrti. Bog neka pomogne Rusiji.�

�Bistro!� �ovjek se viknuo u prostoriji punoj dima. �Izlazite odavde. Bistro! Brzo! Ka�u da revolucionari ve�eras kre�u u pohod na sva kazali�ta. U Kijevu. U Moskvi. Kako bi nas poklali � �ak i ovdje u Sankt Peter...�

Nije dovr�io. Gomila je u panici nasrnula naprijed, trgnuv�i se iz obamrlosti i ispustiv�i �a�e na pod, te se razbje�ala.

Valentina jo� nikad nije do�ivjela paniku, barem ne ovakvu. Vriska i vika, noge �to bate i glasovi �to pucaju. Na plo�niku pred kazali�tem, skliskim od ki�e, prestravljena svjetina gazila je po �e�irima koji su pali na pod. Ljudi su se gurali laktovima jure�i prema ko�ijama i dozivaju�i ko�ija�e, ne obaziru�i se na povike policajaca u te�kim ogrta�ima koji su se pojavili niotkud. Jedan od njih sna�no se sudario s Valentinom dok je tr�ala o�iju razroga�enih od o�aja. �Jense, to ne mo�e biti istina, zar ne?�

Pretra�ivali su plo�nike tra�e�i njezinu obitelj, no ki�obrani su skrivali glave od pogleda, a svi su �e�iri u mraku nalikovali jedan na drugoga.

�To da je Stoljipin mrtav?�

�Ne.� Odmahnula je glavom, ramena �vrsto priljubljena uz njegovo. �To da revolucionari napadaju sva kazali�ta. To nikako ne mo�e biti istina.�

�Vjerojatno je rije� o glasini kojom se htjelo posijati pomutnju i strah. Ali ne smijemo isku�avati sre�u pa se ne odvajaj od mene.�

�Za�to?� Ukopala je pete te je Jens bio prisiljen zastati u bujici ljudi �to je tjerala naprijed i pogledati je. �Za�to? �to misle posti�i izazivaju�i takav mete�?�

�Prona�imo mi tvoju ko�iju.�

�Ne.� Odgurnula mu je ruku. �Ka�i mi �ega se boji�?�

Pomno se zagledao u nju. �Bojim se da je netko ovo priredio kako bi u�inio ne�to drugo pod krinkom ove zbrke.�

�A �to to?�

�Ne znam. Do�i, nemoj zastajkivati.�

Povukao ju je naprijed i ona poka�e prema nekolicini ko�ija �to su zakr�ile cestu. �Onamo. Ona je tatina.�

Jens je ramenima prokr�io put dok nisu do�li do Valentininih roditelja koji su stajali pokraj ko�ije na ki�i. Ispred njih stajala su prazna invalidska kolica.

�Gdje je Katja?� smjesta upita Valentina.

�Nestala je.�

�Tko bi je mogao oteti?�

Jens je morao dvaput ponoviti pitanje. Elizaveta Ivanova dr�ala se uko�eno, vrludaju�i pogledom i drhtavom rukom dodirnuv�i usta iz kojih nije iza�ao nikakav glas. Suprug joj je bio puka suprotnost. Iz njega su pr�tale provale gnjeva, nogama je toptao po podu uperiv�i prst prema skupini policajaca koja se okupila oko njih. �Odlazite, budale, i na�ite mi k�er�, vikao je. �Oteta je.�

Svi su se vratili do kazali�ta i stajali na ki�i pred bo�nim vratima kroz koja su Ivanovi bili iza�li, no�eni bujicom ljudi �to su bje�ali van, a Katja je bila na sigurnom u svojim kolicima.

�Gospo�o Ivanova�, re�e Jens, �ispri�ajte mi ponovo �to se dogodilo.�

Nije ga pogledala. Usta su joj drhtala, no iz njih nije iza�ao nikakav zvuk.

�Elizaveta!� potaknuo ju je suprug.

Jens je stao to�no ispred nje, �vrsto je uhvatio za oba lakta i privukao je bli�e, tako da se morala usredoto�iti na njega. �Je li Katja ozlije�ena u gu�vi?�

Ona odmahne glavom, nekoliko puta trepne i promrmlja: �Njet. Nije pani�arila. Samo se �vrsto dr�ala kolica.� Svijetle su joj se obrve spojile dok je mr�te�i se prekapala po slikama �to su joj se urezale u pam�enje. �Ona...� Rije�i zamrije�e.

On sagne glavu bli�e njezinoj. ��to se zbilo?�

�Moj mu� oti�ao je prona�i na�u ko�iju.�

�Mislite, gospo�o. Mislite. Ministar je Katju i Vas ostavio ovdje... i onda?�

�Princeza Marija i njezin mu� iza�li su iza mene.�

�Jeste li razgovarali s njima?�

Po�ela se gubiti. Pogled joj je postao staklast dok je kimala. �Vri�tala je.�

�Katja je vri�tala?�

�Ne.� Bio je to samo �apat.

�Princeza Marija je vri�tala?�

Nikakav odgovor. Nje�no ju je prodrmao i vidio kako prevr�e o�ima.

�Da. Pala je. Obraz joj je bio...�

�Razgovarali ste s njima?�

�Da.� Protrnula je. �Svugdje je vladala panika. Kad sam se okrenula natrag, kolica su bila prazna.�

�Mama.� To je bio prvi put da se Valentina oglasila. Glas joj je bio miran, no zvu�ao je �uplje, kao da dopire izdaleka. �Je li se Katja upla�ila? Panike i vike?�

�Ne. Nije, bila je uzbu�ena.�

Valentina kimne. Zgrabila je Jensa za ruku i po�ela ga odvla�iti. �Brzo. Do�i sa mnom.�

�Kamo �e�?� upita je otac. �A tvoja sestra?�

�Tata, idem je prona�i.�

Ki�ne kapi kotrljale su se niz Valentinine obraze, a svjetla uli�nih svjetiljki i ko�ija plesali su joj po licu blijedu poput vapna, mijenjaju�i mu oblik. O�i su joj bile tamne poput ugljena.

Jahala je s njim na konju. Tako je bilo br�e nego u dro�ki-taksiju. Ulice su bile zakr�ene od prometa, a svjetla su sjekla tamu dok se ki�a poja�avala, bubnjaju�i nestrpljivim prstima po krovovima ko�ija. Ljudi bi planuli zbog svake sitnice, uzrokuju�i prometne nesre�e koje su dodatno pridonijele mete�u.

Jensov konj, Junak, glatko ih je zaobilazio, a Jens bi ga svako toliko usmjerio na plo�nik sve dok se nisu iskobeljali iz zastoja i mogli nesmetano galopirati kroz sredi�te grada. Zurilo im se. Jens je pred sobom osje�ao toplinu koja je iz nje isijavala i miris njezine mokre kose. Bila je ogrnuta njegovim jaha�im ogrta�em, osloniv�i mu se o prsa tijelom vrelim poput peci i dr�e�i se konju za grivu toliko �vrsto da je �ivotinji umalo i��upala dlake s vrata. Le�a su joj bila uko�ena i napeta. Bili su se �estoko posva�ali.

�Jense, oteli su je revolucionari.�

�Nisu, Valentina, dobro promisli. Mo�da su je odveli otmi�ari koji je sada dr�e kako bi mogli iznuditi novac od tvojega oca.� Blagi Bo�e, samo da nisu revolucionari. Oni su kadri rasporiti grlo pripadniku visokog stale�a bez obzira na to bio on mu�karac ili �ena, jednako lako kao �to bi rasporili koko�.

�Ne�, ustrajala je. �Ne. Oni su, znam da su oni. Uzeli su moju obitelj na zub i ne�e biti zadovoljni dok nas ne pobiju.�

Zrak izme�u njih razrijedio se, vla�an na ko�i lica, te je osje�ao kako mu ne�to hladno dah�e za vratom.

Po�ao je s njom jer nije mogao dopustiti da ide sama po sanktpeterbur�kim pokrajnjim uli�icama. Ali to je bio sulud pothvat.

Radnik iz talionice i njegova �ena � ona koja je le�ala u krevetu s mrtvom djecom � bili su kod ku�e. Jens se ogledao oko sebe ulaze�i u prostoriju - barem je bila �istija nego pro�li put. Promotrili su ga smrknutih lica, kao da bi ga najradije zgazili kao �to je on gazio �ohare. Oboje su sjedili ruku prekri�enih na prsima, a izme�u njih nalazio se stol na kojemu su stajala dva vr�a piva. Nazdravljaju? Slave uspjeh?

�Mrtav je�, samodopadno objavi Ivan. �Premijer Pjotr Stoljipin je mrtav.�

�Jo� nije�, ispravi ga Jens. �Koliko �ujem, samo je ranjen.�

�ena je zurila u Valentinu. ��to je njoj?� upita.

�Moja sestra�, re�e Valentina. �Gdje je?�

�Ona u kolicima?�

�Da. Oteta je.� Glas joj je bio li�en emocija. �Vjerujem da ste je vi revolucionari uzeli za taokinju. �elim da odete kod svojih prijatelja i pitate ih gdje je zato�ena.�

Ivan i Varenka odmahnu�e glavama. Jens pri�e bli�e i lupi �akom o stol proliv�i po njemu pivo. �Dat �u vam oboma �estomjese�nu pla�u.�

O�i su im lakomo zasjale.

�Ali samo ako�, nastavi Jens, �otkrijete gdje joj je sestra zato�ena.�

�Za�to bi je revolucionari oteli?� upita Varenka.

�Kako bi izvr�ili politi�ki pritisak na njezina oca, ministra Ivanova.�

Ivan razgiba ramena poput borbenog psa. �A ako odbijemo?�

�Onda �u biti prisiljen inzistirati.�

Jens je �ekao manje strpljivo od Valentine. Njegovu se nemirnu umu prostorija �inila malom i zagu�ljivom, vla�nih zidova i napuknula stropa. Svaki put kad bi �ena ubacila cjepanicu u vatru, iz nje bi prosukljao dim, talo�e�i se na namje�taju i njihovim plu�ima. Istina je, kako mu se �inilo, bila maglovita i neuhvatljiva poput dima.

Ono �to netko zna i ono �to govori dvije su razli�ite istine ispod kojih nije mogu�e povu�i debelu i �vrstu liniju jer se kolebaju izme�u sjena i svjetla, mijenjaju�i oblik. Bolj�evici i menj�evici bespovratno su razderali takozvanu istinu na komadi�e otimaju�i se za mo� gore nego le�inari oko strvine i vape�i za pravdom i jednako��u. Oteti nepokretnu djevoj�icu. Kakva je to pravda? Kakva je to jednakost u kojoj sna�ni pro�diru slabe?

O, Valentina, pazi se. Pazi se, ljubavi moja.

Sjeli su za stol, Valentinin dlan u njegovu. �ena ih je promatrala, svako malo ste�u�i maramu na glavi dok je sjedila pokraj vatre piju�i pivo. Sjedili su tako dva sata. Primijetio je tra�ke napetosti u Valentininim o�ima, gotovo da joj je mogao vidjeti mozak kako se vrti ispod kostiju lubanje i �uti zup�anike kako zuje te se zabrinuo za nju. U jednom trenutku stisnula mu je ruku i zagledala se u njega ne trep�u�i. Bdio je nad njom, ali ne dovoljno budno. Kad su �etiri mu�karca u poderanim jaknama i promo�enim kapama banula u sobu Ivanu za petama, donijev�i sa sobom studen no�ni zrak, Jens je ustao. Valentina nije ni pogledala mu�karce, kao da je ve� znala �to �e re�i. Ivan se krupnim koracima pribli�i vatri kako bi se ugrijao.

�Onda?� upitala je blago. Pogled joj je po�ivao na Jensu.

�Ti�, Ivan poka�e prema njoj, �do�i s nama. A ti�, poka�e prema Jensu, �ostani ovdje.�

�Ne!� Jens odlu�no krene prema njoj, no ona sko�i pred njega i sna�nim mu dlanovima obuhvati lice.

��ao mi je, ljubavi�, pro�ap�e i dodirne ga usnama.

U tom je trenutku pod poletio prema njemu, a u glavi mu odjeknuo sna�an prasak. Osjetio je kako mu se mozak rasprsnuo u tisu�u staklenih krhotina. Kad je bol udarca naposljetku doprla do njega, strmoglavio se u praznu crnu jamu.

33

Ki�a je lijevala bez prestanka, prodiru�i u hladnim poto�i�ima kroz krov izbe i padaju�i u pocin�ana vjedra poput metaka iz pi�tolja. Viktor Arkin taj zvuk gotovo da nije ni primje�ivao. Kora�ao je po trulim podnim daskama, a u umu mu se rojilo tisu�u odgovora na pitanja �to su mu bubnjala u glavi.

Dolaze li?

Koliko ona zna?

�to je vidjela?

Je li djevoj�ica mamac �to ga je Ohrana postavila kako bi ga ulovila?

Komu mo�e vjerovati?

Uvijek isto, vje�no gledanje preko ramena. To je cijena koju mora pla�ati.

Pripremio je sobu. No ona ne�e biti poput one nepokretne; ona �e biti stalna opasnost pa �e morati stalno biti na oprezu. Zamijetio je snagu iza krupnih tamnih o�iju i porculanskih kostiju njezina lica. Premda je mlada, znao je da bi ga ra��etvorila kad bi joj pru�io priliku. Da, bio je spreman.

Prestao je kora�ati i zagledao se kroz prljav prozor�i�. Tri sata ujutro, �to je o�ekivao? Tama izvana bila je gusta i neprobojna, prigu�uju�i sve ostale zvukove pod nesmiljenim nasrtajima vjetra i ki�e. Seoska kolibica bila je klimava, tijesnih prostorija, no slu�ila je svrsi. Nalazila se daleko od svega, usred ravnog prostranstva mo�varnoga tla kojim je prolazio tek jedan zemljani put podignut iznad razine polja kako ne bi poplavljivao.

Sat vremena stajao je na prozoru oslu�kuju�i kad �e za�uti kloparanje kota�a kola, no cijelo to vrijeme njihova mu majka nije izlazila iz glave. U�uljala bi mu se u misli nepozvana, skrivene blijede udubine njezine ko�e, bre�uljak veli�anstvenih kovr�a u dnu trbuha. �utio im je okus u ustima. A sada mu njezine modre o�i nisu dale mira. Razroga�ene i sle�ene od �oka. Gnjev u njezinu glasu dok mu je zazivala ime, a on po ki�i bje�ao iz kazali�ta s njezinom k�eri u naru�ju. Morao ju je natjerati da ga zamrzi, kako bi je se oslobodio.

Kad ni nakon sat vremena nisu stigli, Arkin je uzeo kerozinsku svjetiljku s kuke u gredi i otklju�ao vrata na drugoj strani prostorije. Sumporno �uto svjetlo prosulo se pred njim, pu�u�i uza zidove do stropa u gustome mraku. Djevoj�ica je le�ala sklup�ana na krevetu. U mislima ju je uvijek zvao djevoj�ica, nikad Katja. Tako je bolje. Sigurnije. Tako �e je mo�i gledati bez sa�aljenja. Djevoj�ica. Nikad Katja.

Visoko je podignuo svjetiljku. Njezine o�i zurile su natrag u njega, goleme i optu�uju�e, a usne su joj drhtale.

�Odlazi�, pro�aptala je.

�Je li ti hladno?�

Odmahnula je glavom.

�Boli li te?�

Jo� je jedanput odmahnula. La�ljivica, pomisli on.

�Odlazi�, ponovo je pro�aptala.

Ako ode, opet �e zavladati potpuna tama - ne smije riskirati ostaviti �ak ni vo�tanicu � pa se oslonio ramenom o dovratak, odlo�io svjetiljku na pod i pripalio cigaretu, glasno otpuhnuv�i dim kako bi nadglasao Katjino tiho dahtanje.

�Nemoj mi umrijeti�, re�e.

Povukla je tanak pokriva� preko lica. �Odlazi�, pro�aptala je, �to je ovaj put zazvu�alo kao prigu�eno siktanje, ne glasnije od �i�tanja svjetiljke. Punu minutu promatrao je nepokretnu figuru na krevetu i �ekao da podvikne na njega. Budu�i da nije, uzeo je svjetiljku, iza�ao iz sobe i zaklju�ao vrata. Tako je bilo lak�e.

Stariju su sestru doveli iz kola grubo je vuku�i, zbog �ega mu je do�lo da ih o�amari. Odabrao je njih trojicu da obave taj zadatak jer nisu bili usijanih glava te �e dr�ati ruke k sebi. No satima su vozili kola po pljusku, mijenjaju�i smjer i zame�u�i trag kroz �umu kako ih nitko ne bi slijedio te su bili promo�eni i lo�e raspolo�eni. Iskalili su se na njoj.

�inila se sitnom, mnogo sitnijom nego �to je pamtio. Mokra do ko�e, kose slijepljene uz glavu i cvokotavih zubi, �to je poku�avala prikriti. Da, podsjetio se, ova mu djevojka ni pod koju cijenu ne�e pokazati da ju je strah. Gurnuli su je na stolac za stolom ne skinuv�i joj povez s o�iju, ruku zavezanih iza le�a pomo�u ko�natog remena. Vidio je kako joj se urezao u ko�u zape��a, ostaviv�i crvene masnice nalik na pruge.

Sjeo je na stolac su�elice njoj.

�Znam tko si�, re�e ona i prije nego �to je progovorio. �Nemoj misliti da se mo�e� sakriti.�

�ekao je, zami�ljaju�i �to joj je u glavi. Obnevidjela i promo�ena, ugurana u prostoriju �to je vonjala na mu�karce, oslu�kuju�i im dah ne bi li pogodila koliko ih je. Rije�i su joj bile jedino oru�je. Putem je ostala bez kaputa i nije imala pojma da joj se mokra ve�ernja haljina od gotovo prozirne blijede svile prilijepila za tijelo, ocrtavaju�i joj vitke obline, te da je u njoj izgledala poput lutke koju djeca odijevaju i razodijevaju kako im se prohtije.

�Znam tko si.� Glas joj je bio suzdr�an, no u njemu je za�uo gnjev, premda to nije htjela. �Viktor Arkin. Bio si voza� mojega oca.�

Nije imala razloga izgovoriti te posljednje rije�i, osim kako bi ga podsjetila na to kakav je �ljam. Strgnuo joj je povez s o�iju promatraju�i kako trep�e kad joj je svjetlo udarilo u o�i, dok su joj se dugi pramenovi kose zalijepili za grlo i obraze poput vitica loze, kao da je mogu za�tititi.

�Kao �to vidi��, re�e on ljubazno, �u pravu si. Vrlo pronicljivo od tebe.�

O�i su joj se priviknule, a zjenice se polako po�ele su�avati, no nije uspjela prikriti preziran izraz lica. �Nije bilo te�ko.�

�Budi sretna �to si uop�e �iva nakon �to si mi zabola no� u bok.�

�Gdje je ona?�

�Tko?�

Usne su joj se stisnule od srd�be. �Gdje je?�

�Spava.�

�Sumnjam.� Ustala je, a dvojica mu�karaca smjesta su je zgrabila za ruke. Mogli su ih prelomiti bez imalo napora. �Odvedi me k njoj.�

�Nakon �to porazgovaramo.�

�Molim te, Arkine.� Ruke su joj drhtale od gnjeva, no glas joj je ostao tih. �Molim te, odvedi me k njoj. Razgovarati mo�emo i sutra kad se osu�im, a ti se naspava�.�

Je li bilo toliko o�ito da ve� tri no�i nije oka sklopio? Svaki put kad bi trepnuo, u�inilo bi mu se da mu je pod kapcima pra�ina. Kratko je kimnuo prema vratima s klju�em u klju�anici. Preletjela je prostoriju i priljubila �elo uz drvene daske prije nego �to je stigao izdati naredbu.

�Pustite je unutra�, promrsi on.

On je u�ao u drugu ustajalu spava�u sobu i u mraku legao na goli madrac, no nije zaspao.

�Katja!�

Valentina zagrli sestru na usku krevetu, svjesna �ivotinjskog mirisa znoja na njoj premda joj je ko�a bila hladna kao led.

�Dobro sam�, re�e Katja.

No Valentina je poznavala taj glas, kad bi joj sestra stisnula stra�nje zube od bola. �Kako da ne.� Valentina povu�e pokriva� i zatisne ga oko nje. Zaudarao je na mokra�u.

��to ti radi� ovdje?� smeteno upita Katja. �Jesu li i tebe oteli? Zna� li da je to Arkin, voza�? �to �e u�initi s nama? Zna li tata? Valentina, mokra si, svuci haljinu, ne smije�...�

�Tiho, mila moja, tiho.� Primila ju je za ruku. �Smiri se, sad smo zajedno. Nema� se razloga bojati. Arkin nam ne�e nauditi.�

�Ho�e.�

�Ne�e. Razgovarat �u s njim ujutro. Kad svane. Ve�eras nije bio...�

�Za�to mi?�

�O, Katja, ne znam. Ali mislim da kani prisiliti tatu na ne�to.�

Katja bolno progun�a. �Tata nikad ne�e u�initi ne�to na �tetu cara, �ak ni zbog nas.�

�Tiho, ne znamo jo� ni�ta. Pri�ekajmo jutro. Brzo �e svanuti. Poku�aj spavati.�

�Mora� svu�i haljinu. Sva drhti�.�

�Ne. Ne dok su oni mu�karci pred vratima.�

U sobi je vladala tama, no tanak tra�ak svjetlosti dopro je ispod vrata i provukao se izme�u dasaka na mjestima gdje se drvo iskrivilo. Valentina sklizne s kreveta, pri�e vratima i zalupa �akom po njima.

�Otvorite vrata!� povi�e.

Nikakva odgovora.

Zalupa ponovo. ��elim razgovarati s tobom.�

�Daj, za�epi!� zare�ao je nepoznat glas.

�Smjesta ih otvorite.�

�Umukni, kujo.�

Udarila je nogom u vrata toliko �estoko da su se zatresla na �arkama. ��elim suhu odje�u.�

�Odjebi.�

�Suhu odje�u i jo� jedan pokriva�. Vjedro. I svije�u.� Ponovo �utne vrata i opsuje ispod daha.

��ekaj.�

�ekala je. A kad joj je �ekanje dosadilo, po�ela je ponovo lupati �akama.

�Prestani.� To je bio Arkin.

Klju� za�kripi u bravi i vrata se �irom otvori�e. �im je svjetlo nahrupilo u prostoriju, Valentina na krevetu ugleda Katju kako grize donju usnicu toliko sna�no da joj se trag krvi nalik na crnu tintu cijedio niz bradu.

�Evo�, jetko �e Arkin. �Odje�a, pokriva�, vjedro. Vo�tanice nema.�

Vrata su se po�ela zatvarati.

��ekaj.�

Zastala su.

�Sestri mi trebaju lijekovi protiv boli.�

�Ne.�

Vrata se uz tresak zatvori�e.

�Proklet bio, Arkine!� Valentina vikne i sna�no zalupa po vratima. �Nadam se da �e� gorjeti u paklu.�

Kapci na prozoru bili su zatvoreni. S unutra�nje strane nalazila se te�ka �eljezna re�etka kroz �ija je okanca dopirao tra�ak dnevnog svjetla, no zrak se u sobi i unato� tomu pretakao iz crne u sivu. Obje su se koristile vjedrom. Katja se stidjela, pogotovo zato �to ju je Valentina morala pridr�avati iznad njega, no Valentina se postavila poput profesionalne bolni�arke pona�aju�i se jednako nehajno kao da pacijentu �isti zube. Zaprepastila se shvativ�i da je Katja, kad ju je uspravila na podu, vi�a od nje. Kad se to dogodilo?

Govorile su ispod glasa, dr�e�i se za ruke. Katja nije odvajala pogled od Valentine kao da se boji da nije stvarna, i pustila je sestri da joj izmasira stopala ne bi li njima prokolala krv.

�Nisi smjela do�i�, re�e Katja. �Lako ako se meni ne�to dogodi, ali kako �e Jens pre�ivjeti bez tebe?�

�Ni�ta nam se ne�e dogoditi, ludice. Nisam te htjela pustiti da pobjegne� od ku�e bez mene.�

Katja se nasmije, tiho i grgoljavo, i protrlja si potiljak. �Nisi htjela da samo meni bude uzbudljivo.�

Valentina joj pogladi ruku. �Ka�i mi, Katja, proklinje� li me svakoga dana �to sam oti�la jahati onoga jutra u Tesovu?� To joj pitanje jo� nikad nije postavila.

�Naravno da ne.�

�Da sam ostala kod ku�e, ti ne bi bila oti�la u radnu sobu.�

�Bih. Nisi me ti poslala onamo po nalivpero.�

Valentini zastade srce. �Nego tko?�

�Tata.�

Valentina je dr�ala ruke pred sobom na stolu kako joj je i nalo�eno. Bile su zavezane pomo�u ko�natog remena, ali ne onako �vrsto kao no� prije u kolima � od toga su joj nateknuli prsti. Nekoliko ih je puta stisnula i opustila, zate�u�i ko�u dok joj �lanci prstiju nisu pobijeljeli, te pustila da joj misli na�as otplove do crno-bijelih tipki. �Valentina!�

Pogledala je njegove ruke, debele vrhove prstiju lopatasta oblika i �iroku hrapavu povr�inu dlana. Ruke radnika? Ili ruke ubojice?

�Valentina, ne slu�a� pozorno.�

�Slu�am.�

Zamislila je Jensove ruke, dugih kostiju i mi�i�ave, kako joj dodiruju ko�u trbuha.

�Razumije� li �to ti govorim?�

�Da.�

�Vra�am se ve�eras. Jedan od mojih ljudi ostat �e ovdje dok se ne vratim. Do tada �u znati ho�e li tvoj otac platiti.�

�Koliko?�

�Pola milijuna rubalja.�

Valentina glasno dahne. Pola milijuna rubalja.

�Arkine.� Uprla je pogled u njegovo lice. Bilo je napeto, tamno od �ekinja �to su mu po�ele rasti du� �eljusti. �Arkine, lud si ako misli� da moj otac ima toliko novca.�

On se nasloni u stolcu. Pu�io je cigaretu i uzrujano otpuhnuo oblak dima. �Zaboravlja��, re�e on, �da sam bio u tvojoj ku�i. Vidio sam slike i kipove, srebrninu i zlatninu koju ti i ne primje�uje�. Vidio sam dijamante tvoje majke velike poput kornja�inih jaja, i zato mi nemoj...�

�Ne. On nema novca.�

�Ministar sigurno mo�e prodati jednu ili dvije ogrlice.�

�Ne mo�e.�

�Morat �e.�

�Odve� si gramziv.�

�Ti i takvi poput tebe su gramzivi. �elite posjedovati cijelu zemlju i podijeliti plijen izme�u sebe. Milijuni ruskih radnika i seljaka nemaju ni�ta jer ste im vi sve pokrali.� Napola je stisnuo o�i, jasno pokazuju�i dubinu svojega uvjerenja.

�Ti si jedan od bolj�evika�, odvrati ona glatko.

Nije se udostojio odgovoriti.

�Je li novac za revoluciju?�

�Dakako. Za potporu socijalisti�koj borbi. Zar si mislila da je za ne�to drugo?�

Ovoga puta nije odgovorila.

�Za�to si ustrijelio Jensa Friisa i zapovjednika �ernova na dvoboju?�

Licem mu preleti blag smije�ak i ona na trenutak spazi tra�ak uljudnog voza�a kakav je neko� bio. �To sada nije va�no.� Ustao je. �Vratit �u se do ve�eri.� Kimnuo je mu�karcu pokraj vrata koji je no�em djeljao drveni �tap. �Ma�ik �e stra�ariti nad vama.� Ponovo blago iskrivi usta. �Nemoj ga ljutiti.�

Ma�ik se naceri i obri�e o�tricu o bradu.

�Arkine, �to �e� u�initi kad ti moj otac ka�e ne?�

�Nadaj se da ne�e to u�initi.�

Nije dalje isku�avala njegovo strpljenje. �Prije nego �to ode�, ho�e� li, molim te, narediti Ma�iku da otvori prozorske kapke u na�oj sobi?� Potom dometne: �Ne mo�emo pobje�i. Metalna re�etka je dovoljna. Svjetlo �e pomo�i da ovo... ovo�, poka�e prema zaklju�anim vratima sobe, �bude podno�ljivije.�

Iznenadilo ju je kad je kratko kimnuo. Bez prigovora.

Valentina ustane. Oprezno, samo oprezno. �A lijek? Bi li, molim te, donio malo morfija za Katju? U�asno je boli, premda to ne pokazuje.�

On ponovo kimne i dlanom protrlja trodnevnu bradu. Bila je to umorna kretnja. �Obe�avam ti da �e, ako danas dobijem novac od va�ega oca, dobiti morfij.�

�A ako ne?�

On slegne ramenima i krene prema vratima. Tijekom no�i ki�a se povukla prema sjeveru, a modro nebo zjapilo je nad njima kao da nekoga �eka. Svilenkaste krpice magle visjele su nad ravnicama, vuku�i sive prste po mo�vari�tu gdje su mo�varne ptice graktale dok su se kupale. Silaze�i niza stube Arkin se osvrne prema njoj kako bi se uvjerio da ne�e poku�ati pobje�i, no ona je ostala krotko stajati pokraj stola. Promotrio je njezin sitan lik u podvrnutim hla�ama i prevelikoj ko�ulji kockastog uzorka.

�Ta ti odje�a stoji mnogo bolje nego meni.�

Valentina pregrize jezik suzdr�avaju�i se da ne pljune.

34

Puhao je studen vjetar i bilo je mra�no kao u rogu dok se Jens ne�ujno kretao kroz labirint pokrajnjih ulica. Krivudale su i skretale, dijele�i se na prljave uli�ice i dvori�ta �to su se pretakala jedno u drugo. Glavnu ulicu projektirao je Petar Veliki, zamisliv�i je kao izlo�beni primjerak zapadnoga svijeta, no iza pala�a i velebnih pro�elja prenapu�ene ko�nice najni�ih slojeva dru�tva �irile su se poput kuge, zaudaraju�i na kivnost i ogor�enost.

Stigav�i pred jednu tro�nu ku�u, Jens je si�ao niz nekoliko kamenih stuba do podruma, dok mu je tlo pod nogama bilo mokro i sklisko. Na tom se mjestu nije dalo �ivjeti, ispod razine vode. Mo�varno tlo na kojemu je izgra�en Sankt Peterburg �esto bi poplavljivalo kad bi pala obilna ki�a ili nastupila plima - voda bi navrla u podrume diljem grada, no ljudi su i dalje u njima �ivjeli. Ili to, ili spavanje na ulici. Zalupao je na vrata. Oprezno su se otvorila i �ena u flanelskoj spava�ici zagledala se u njega.

�Tra�im Larisu Sergejevu�, objavi on. �Je li ovdje?�

�ena zatrep�e brzo poput vjeverice i zakora�i unatrag u prostoriju, pu�taju�i Jensa da u�e. Bo�e moj, pomisli Jens i prekrije nos dlanom. Pri treperavu svjetlu dvaju vo�tanica uspio je razabrati da je soba velika i da se prote�e u tamu te da je do samoga stropa puna kreveta na kat na kojima su se tijela sklup�ala jedno uz drugo griju�i se. Tu je zacijelo bilo trideset do �etrdeset ljudi. Nekoliko kreveta zastrto je komadima plahti u poku�aju osiguravanja privatnosti, a �a�ica djece le�ala je na prljavim madracima na podu.

�Larisa!� zazvala je �ena u spava�ici. �Neki te je gospodin do�ao posjetiti!�

Glasovi stado�e dobronamjerno dobacivati podrugljive primjedbe, a mr�ava mlada �ena istupi iz sjene nose�i u naru�ju djete�ce koje je spavalo.

�Larisa Sergejeva?� upita Jens.

�Da.�

�Htio bih porazgovarati s Vama.�

�O �emu?�

�Stvar je osobne prirode.� Letimice pogleda brojne o�i uperene u njih. �Mislim da je bolje vani.�

Nije mu proturje�ila. Predala je dijete �eni koja je Jensu otvorila vrata i po�la za njim na ulicu. Primijetio je da drhti. Odli�no. I htio je da bude uznemirena. Poveo ju je do traka mutnog svjetla �to je padalo na ulicu s obli�njeg prozora i promotrio je. Lice joj je bilo nje�no, stidljivih, boja�ljivih o�iju i svijetlosme�e kose odrezane u razini �eljusti. Jednom je nogom lupkala po zemljanom putu.

�Vi ste udovica Mihaila Sergejeva?�

�Jesam.� Glas joj je bio blag i milozvu�an.

�Koliko znam, on je bio prijatelj Viktora Arkina.�

Noga joj se najednom umiri. Oborila je pogled. �Ne znam.�

Mogao ju je prodrmati, dok joj zubi ne zacvoko�u, a la�ljiv jezik ne ispadne van. No umjesto toga snizio je glas. �Mislim da znate.�

Ona odmahne glavom i bez glasa dodirne usne prstima.

�On Vam donosi hranu�, ustvrdi Jens. Raspitao se i saznao da joj je Arkin pomagao nakon mu�evljeve smrti.

�Ponekad.�

��elim razgovarati s njim. No�as.�

Ona uznemireno podigne pogled prema njemu. �Tko ste Vi?�

�Zovem se Jens Friis.�

�Direktor Friis?�

�Da. Va� mu� radio je za mene.�

�Vi ste nam pomogli kad je slomio ruku.� Dodirnula mu je dlan. �Hvala Vam. Spasibo. Bili bismo umrli od gladi.�

�A dijete?�

�Ona je dobro.�

�Volio bih da mogu re�i isto za Valentinu Ivanovu.�

�Molim? Ne razumijem. Tko je ona?�

Jens pribli�i lice njezinu i �urno re�e: �Reci Arkinu da ga �elim vidjeti. Smjesta.�

Ona odmahne glavom i odbrza natrag niza stube.

Nije bila dovoljno oprezna, ni pribli�no. Larisa Sergejeva neprestano se osvrtala preko ramena tr�e�i niz uli�ice, no u pogre�nim trenucima i na pogre�nim mjestima. Deset minuta nakon �to je oti�ao, zaputila se iz ku�e s maramom na glavi i ne�im te�kim u d�epu, od �ega joj se kaput objesio. Bilo ju je sasvim lako slijediti.

Pratio ju je do uskog prolaza s visokim zidovima od opeke od kojih se odbijao zvuk koraka, no ona je tr�ala i �ula samo kucanje vlastitog srca. Dr�ao se sjene, stopiv�i se sa zidom kad je zastala na dnu uske uli�ice i zagledala se niz nju. Kad je najednom skrenula u stra�nji ulaz nekog bu�nog bara, on se sklonio ispod nadsvo�enog prolaza. Iza�la je gotovo odmah, a za njom krupnim koracima i tamna prilika koja je pa�ljivo izbjegavala svjetlo �to je dopiralo iz bara. Sklonili su se u ve�u i �aptali. Jens je te�ko disao. To je �ovjek koji je ostavio otiske svojih prstiju po cijelom Sankt Peterburgu. Jens iz d�epa izvadi pi�tolj i zagleda se u mrak pred sobom. Nikad jo� nije ubio �ovjeka, no ovaj �e do kraja ve�eri trunuti u paklu. Zakora�io je naprijed.

�Arkine! Gdje je ona?�

Arkin nije pustio ni glasa, no Larisa Sergejeva o�tro dahne. �Nisam ga ja dovela ovamo, Viktore, kunem se.� �inilo se da ga se pla�i.

Jens se nije obazirao na nju. �Gdje je?� Uperio je pi�tolj gadu u glavu.

Arkin se odmakne od �ene. Iza�ao je na �istinu i budnim okom promotrio Jensa. �In�enjeru�, re�e tiho. �Ako me ubije�, i ona �e umrijeti.�

Jens spusti pi�tolj i nacilja u Arkinovo desno koljeno. �Dobro me slu�aj. �eli� li ikad vi�e hodati, govori. Gdje su?�

Arkin se zagleda u pi�tolj i ne re�e ni�ta. �Kako si znao za Larisu?�

�Nisi ti jedini koji ima dou�nike po gradu.�

�Kako to...?�

Glas mu je prekinula krupna ruka �to mu je pri�la s le�a priklije�tiv�i mu vrat. �ena vrisne.

�Sje�a� se na�eg prijatelja, Lava Popkova?� Jens sna�no udari Arkina pi�toljem u �eljust za�uv�i ga kako je bolno progun�ao. �Zbog tebe ga je mu�ila tajna policija. A ne zaboravimo i onu rupu u mojim grudima za koju si tako�er ti kriv. Zauzvrat bismo ti obojica s velikim zadovoljstvom prosvirali glavu metkom.�

�Najprije me pusti da mu je otrgnem�, zare�i Popkov.

Larisa zastenje.

�Ne�, re�e Jens. �Najprije metak u desno koljeno, a onda u lijevo.�

Arkin se otimao u Popkovljevu stisku, no to je bilo kao da se poku�ava oteti medvjedu. Stao je kad mu je Kozak umalo i��a�io rame. Jens mu pri�e bli�e, opora glasa. �Posljednji put, Arkine. Gdje je ona?�

�Odjebi.�

�Tvoj izbor.� Nacilja.

�Pusti ga.� Bila je to Larisa.

Revolver joj je bio uperen u Jensa. Ruka joj je drhtala te se uzrujano premje�tala s noge na nogu, no s te udaljenosti nije mogla proma�iti.

�Larisa�, tiho �e Jens, �ne �ini to. Upropastit �e� �ivot i sebi i djetetu. �to god odlu�ila, ja �u ovome krvolo�nom gadu raznijeti nogu ako mi ne ka�e gdje skriva Ivanovljeve k�eri.�

�U�ini� li to, kunem se da �u te ubiti�, re�e ona. �On mi je potreban, kanim li odr�ati dijete na �ivotu.�

�Prihva�am taj rizik.�

Ona �vr��e stisne pi�tolj. On odvrati pogled.

�Arkine, gdje je Valentina?�

Arkin je zurio u �enu i �utio. Jens udahne, no prije nego �to je stigao povu�i obara�, Popkov najednom popusti smrtonosni stisak i odmakne se od zarobljenika. Nisu ni trepnuli, a Arkin je ve� pobjegao.

�Kojeg vraga radi�?� Jens je vikao na grdosiju.

�Ona mala mi�ica bila bi te ubila. Kakve koristi Valentina ima od tebe mrtva?�

Koliko dati? Valentini se to pitanje motalo po glavi. Koja je cijena? Koliku cijenu osoba treba platiti i gdje povu�i crtu? Kad re�i ne, sad je dosta?

Tko odre�uje gdje krivnja po�inje i zavr�ava?

Stajala je lica prislonjena uz rebrenice, udi�u�i miris mo�vara i slu�aju�i ptice kao da je to posljednji put �to �uje njihov pjev. Za�kiljila je kroz re�etku prema otvorenoj baraki pod kojom su cjepanice bile naslagane u nepravilnim redovima. Iz gomile drva u nju je sumnji�avo zurio �takor napola otrgnuta uha.

�Valentina, misli� li da �emo sutra i�i ku�i?�

Okrenula se i pogledala sestru koja je le�ala na krevetu. Sive pruge, tragovi suza, protezale su joj se od nosa do kutova usana. Valentina se nasmije�i. �Naravno da ho�emo.�

Bilo je ve� kasno kad se Arkin vratio u izbu i otvorio vrata. Valentina je �ula kako su tresnula na �arkama i prepoznala na�in na koji je vukao noge po podnim daskama. Dan mu o�ito nije bio dobar. �amor mu�kih glasova trajao je tek nekoliko minuta, a onda su ulazna vrata ponovo tresnula te je �ula Ma�ika kako gromoglasno psuje grabe�i preko dvori�ta. Arkin nije kucao, samo je otklju�ao vrata njihove sobe i u�ao, ne iskazav�i im ni toliko po�tovanja.

�Dobrij ve�er�, pozdravila ga je Valentina.

�Evo vam kruha i vode za ve�eras.�

�A morfij?�

�Njet.�

�Otac nije platio?� upita Katja s kreveta.

�Nije.�

Katja sklopi o�i, dlanom pokrije lice i isklju�i se iz razgovora.

�Ni�ta za nju?� upita Valentina.

�Ne.�

Prsti su je zasvrbjeli od �elje da mu iskopa o�i.

Siroma�ne je lako potkupiti. Jens je mogao platiti njihove rije�i, no nije mogao kupiti odanost. No� se pokazala beskorisnom. Vi�e je puta opsovao.

Valentina. Dok je kri�om obilazio zadimljene prostorije u pokrajnjim gradskim uli�icama, neprestano mu se �inilo da je vidi kraji�kom oka, u modroj haljini kako dra�esno nji�e bokovima i nakrivljuje glavu u znak pozdrava, zadirkuju�i ga tamnim o�ima. No kad god bi se okrenuo, ona bi nestala. Valentina. Ne i��ezavaj, ne odustaj. Ostani ovdje. Ostani. Sa mnom.

Razgovarao je s njezinim ocem i bila je to �u�na prepirka. Ministar Ivanov bio je �ovjek koji nije volio da mu se govori �to da radi, no bilo je o�ito da mu je stalo do k�eri zbog kojih je pretrpio poni�enje preklinjanja na koljenima. No banke, imu�ni prijatelji, kolege ministri iz vlade pa �ak i �idovski lihvari redom su ga odbili. Pola milijuna rubalja � to je bilo previ�e s obzirom na to da se ve� zadu�io. No Viktor Arkin ne�e prihvatiti manje, toliko je tra�io za svoju revoluciju. Jens je nastojao sam prikupiti novac od zemlji�ta �iji su vlasnici bili on i Davidov, no to nije bilo ni pribli�no dovoljno. Majka joj je sjedila uko�ena i �utljiva, lica boje pepela.

Tek polovicom toga u�asnog dana Jensu je palo na pamet da Arkin mo�da uop�e ne �eli novac te je zato postavio tako visoku cijenu. Zapravo je htio povrijediti obitelj Ivanov, natjerati sestre da pate. Nametnuo im je svoju revoluciju uplev�i se u njihove �ivote. Tada je Jens prestao pregovarati s bankama i po�eo obilaziti stra�nje prostorije i zadimljene podrume gdje su se okupljali mu�karci s crvenim lecima u d�epovima i razgovarali o bijesu, uni�tavanju i novom poretku.

�Postoji jedno mjesto.�

�Gdje?�

�Negdje...� �ovjek pjegava lica mahnuo je rukom prema prozoru sumorna bara u kojemu su se nalazili. �Tamo u mo�varama.�

Jens na stol pred �ovjeka polo�i nov�anicu od pedeset rubalja. �Gdje u mo�varama?�

�Ne znam. Zbilja, samo sam �uo za njega. Negdje u zabiti.�

Jens glasno uzdahne i vrati nov�anicu u d�ep, no nato�i �ovjeku jo� jednu votku. �Gdje?� upita ponovo.

�Gle�, mu�kar�eve o�i bile su mutne iza ri�ih blijedih trepavica, a �a�a mu je blago podrhtavala u ruci, �ako se izlajem, ubit �e me.�

Pohlepa ljude navodi na svakojake postupke. Jens polo�i dvije nov�anice od pedeset rubalja na stol.

Katjino disanje postalo je ravnomjerno. Spava li ili se pretvara? Valentina zaklju�i da mora riskirati i iskrade se s kreveta ne probudiv�i je. U mraku je prona�la put do vrata i tiho zagrebla po njima. Potom je prestala, osluhnula, te jo� jedanput zagrebla. Ni�ta se nije �ulo, nikakvi koraci, no prije nego �to je stigla ponoviti, s druge strane za�uo se �apat.

��to je?�

Prislonila je usne uz pukotinu u vratima. �Moram razgovarati s tobom.�

Nikakav zvuk. Mo�da uzdah. Pri�ekala je, dok su joj se bosa stopala skvr�ila na daskama, a srce joj nabijalo u rebra. Za�ula je poznat zvuk u klju�anici. Gledala je ho�e li se Katja ispod mekana sivog pokriva�a pomaknuti, no nije, a trak jantarnoga svjetla u�uljao se kroz malen procijep nagnav�i Valentinu da zatrep�e.

�Smijem li iza�i?�

�Zbog �ega?�

�Molim te.�

Arkinov glas zvu�ao je druga�ije, kao da je pio. Progurala je zape��a kroz uzak procijep izme�u vrata i dovratka osjetiv�i kako se oko njih ste�e ko�nati remen. Iza�la je zavezanih ruku, a on je za njom zaklju�ao vrata.

��to sad ho�e�?�

Premda je zacijelo bilo rano jutro, bilo je o�ito da je sjedio za stolom pod kerozinskom svjetiljkom prou�avaju�i niz karata pokraj kojih su stajale boca votke i �a�a. �a�a je bila dopola puna. Valentina pri�e stolu i usprkos ko�natom remenu uspije iskapiti �a�u. On je preslo�io karte prije nego �to ih je stigla pogledati i odmjerio je od glave do pete. Nosila je svilenu ve�ernju haljinu koja se tijekom dana osu�ila i s koje je uklonila prljav�tinu koliko god je mogla, a kosa joj se u zamr�enim kovr�ama prosula po golim ramenima.

�Izgleda�...� Tra�io je pravu rije�. �Slaba�no.�

To ba� i nije bio kompliment, no poslu�it �e. Imao je masnicu na �eljusti, a kapci su mu bili te�ki kao da �e svaki tren zaspati. Ne jo�, Viktore Arkine - da se nisi usudio jo� zaspati. Sjela je za stol i dopunila �a�u, ne uzev�i je. Zbog zavezanih ruku svaki joj je pokret bio nespretan.

�Onda?� upita on oporo.

�Sjedni, molim te. �elim razgovarati.� Osmjehnula mu se kako bi mu pokazala da nema zle namjere. Upotrijebi svoje oru�je, bio joj je rekao Davidov.

On sjedne na drugi stolac, a ona gurne �a�u bli�e njemu. Prostorija je bila malena i prljava, zapu�tena, te se pitala �ija je. Njegova sigurno ne � bila je odve� neuredna. Imala je nizak, �a�avi strop i drvene zidove s policama i ikonom u jednom kutu. Mirisala je na trulo drvo, no ve�eras u vjedrima nije bilo ki�nice.

�Moj je otac odbio?� upita ona.

On kimne.

�Je li ti i�ta ponudio za nas?�

�Ne.�

�Jesi li razgovarao s njim osobno?�

Prostrijelio ju je pogledom zbog kojeg se osjetila smije�nom. �Naravno da nisam. Razmjenjivali smo pisane poruke. Bio sam vrlo oprezan.� Frknuo je nosom. �Nitko me nije slijedio, ako to misli�.�

�Ne�, odgovori ona, �nisam to mislila. Ne sumnjam u tvoje umije�e izmicanja. I �to sad? Ho�e� li nas pustiti?�

�Ne.�

Jedna rije�. A u njoj toliko gnjeva.

��to �e nam se onda dogoditi?�

On posegne za �a�om i iskapi je jednim gutljajem. O�i su mu bile podlivene krvlju. �Zbilja �eli� znati?� upita umorno.

�Dakako.� Oblizala je suhe usne.

�Tvojega oca treba prisiliti da odrije�i kesu i zato...� Zastao je. Dopunio �a�u. Na vratu mu je isko�ila �ila. �Zato �emo sutra ubiti jednu od vas kako bismo mu pokazali da s nama nema �ale. Nakon toga platit �e za sigurnost one druge. Neva�no koje.�

Ne�to se u njoj slomilo. �Rekla sam ti da moj otac nema novca. Duguje bankama pa nema smisla o�ekivati od njega da...�

�Umukni. Dosta je la�i.�

Ti�ina se podignula izme�u njih poput zida. Stavio je �a�u votke pred nju i ona ju je ispila, no dugo nijedno nije progovorilo; samo ih je vjetar �to je klepetao u kapcima prozora podsje�ao na to da postoji vanjski svijet nadomak njihovu.

�Arkine�, re�e Valentina, �ne la�em. Ne mora biti ovako. Zar nema� nimalo savjesti?�

Umjesto da odgovori, on pripali cigaretu. �ak je i to u�inio preciznim pokretom, unato� alkoholu u krvi. Kad je naslonio ruku na stol, ona mu uzme cigaretu iz prstiju, povu�e dim i ispuhne ga u obliku tanka pramena.

�Vjeruj mi�, re�e mu tiho, �od mojeg oca ne�e� dobiti ni nov�i�a za tu tvoju bolj�evi�ku borbu jer je sveden na prosja�ki �tap. Morat �e� nas obje ubiti, i mene i Katju.�

On uzme cigaretu natrag. �Ve� sam ubijao.�

To ju je potreslo. �To bi bilo besmisleno. �to bi time dobio osim dodatnog zanimanja policije?�

On se nalakti na stol. ��to predla�e�?�

Nije si dopustila oklijevanje. �Ovo.� Nagnula se naprijed i svezanim mu rukama obujmila lice, primijetiv�i kako mu se �eljust uko�ila kad ga je dodirnula. Privukla ga je k sebi i poljubila ga u usta. Usne su mu bile hrapave i stisnute te su imale okus po votki i umoru.

��epao ju je za zape��a i naglo je odgurnuo. ��to, dovraga, radi�?�

�Ne�e� dobiti nikakvu otkupninu, ni za mene ni za moju sestru. Zato pusti Katju.� Zastala je i osmjehnula mu se iskosa, zadirkuju�i ga. �Nudim ti drugu vrstu pla�anja... ako pristane� da je sutra oslobodi�.�

O�i su mu se ra�irile, a ona nije mogla procijeniti je li to od zaprepa�tenja ili gnu�anja. �Prodat �e� se? Poput obi�ne uli�arke?�

�Da.� Zarumenjela se.

Zurio je u nju toliko dugo da se umalo pokolebala. Nije bilo prekasno, mogla je povu�i izgovorene rije�i, ona i Katja mogle bi... mogle bi �to?

Arkin naglo ustane, zanjihav�i se na nogama. �Pristajem. Obje mo�ete i�i.�

Srce joj je posko�ilo. �Obe�ava�?�

�Obe�avam.�

O�ekivala je da �e misliti na Jensa. No nije, i zbog toga joj je do�lo da se raspla�e.

Mislila je da �e zami�ljati kako joj njegove usne doti�u bedra, njegovi �eljni prsti miluju hladnu ko�u i uranjaju u bre�uljak gustih tamnih kovr�a me�u nogama. Htjela je vjerovati da je to Jens priti��e te�inom svojega nagog tijela, prikovav�i je za prljav madrac. No nije. Ni na trenutak. Nije mogla Jensa dovesti u tu preljubni�ku postelju. Izgnala ga je iz glave kako mu o�i ne bi vidjele �to joj noge rade, kako se isprepli�u s nogama ovoga mrskog neznanca, ili gledale kako mu izdajni�kim usnama ljubi golu ko�u ramena.

Arkin nije govorio. Nije ju mogao sasvim razodjenuti zbog poveza na zape��u, no otkop�ao joj je haljinu koliko je mogao, svukao vlastitu odje�u i isprva samo legao pokraj nje. Dodiruju�i je. Miluju�i je. Obujmiv�i joj dlanovima grudi, no ni na trenutak je ne pogledav�i u lice. Kad se popeo na nju i u nju, a ona mu prebacila svezane ruke oko vrata, �vrsto je zatvorio o�i i sa svakim nasrtajem izgovarao neke nerazgovijetne i nepovezane rije�i. Rije�i koje nisu bile namijenjene njoj. Kao da je vodio ljubav s nekim drugim.

35

Valentina se probudila kasno. U glavi joj je cijepalo kao da sjekira sije�e trije��e i osje�ala je gorak okus u ustima. I prije nego �to je otvorila o�i, sjetila se votke, pune �a�e votke koju je popila nakon. Nakon. Ta joj se rije� zalijepila za jezik poput ulja i �eznula je za tim da je rasku�i vatrom. Tup bol u trbuhu podsjetio ju je na otpor �to joj ga je tijelo pru�ilo, no bio je neznatan u usporedbi s onom drugom boli. Onom �to joj je parala srce.

�Valentina?�

Otvorila je o�i. Ve� se razdanilo i Katja se nagnula nad nju. �Jesi li dobro? Stenjala si.�

Valentina sjedne u krevetu i pri�eka da se soba prestane okretati oko nje. �Dobro sam.�

�Ne izgleda� tako.�

�Ni ti.� Katjina ko�a bila je tanka i prozirna i izgledala je kao da �e se pokidati dodirne li je. �Danas idemo ku�i. Arkin je obe�ao da �e nas pustiti.�

Katja se namr�ti. �I ti mu vjeruje�?�

�Da. Obe�ao je. Sad �u ga zazvati.�

Katja odmahne glavom. �Nema ga.�

�Nema?�

�Oti�ao je prije nego �to je svanulo, �ula sam ga. Onaj drugi je ovdje, onaj bradati.�

Ne�to hladno poput granita padne na dno Valentinina �eluca. Nagonski polo�i ruku na trbuh �tite�i nero�eno dijete. Potr�i do vrata i zabubnja po njima, dozivaju�i Arkina, no Ma�ik je opsuje i pod vrata gurne presavijeni komadi� papira. Ona ga hitro podigne.

36

Valentina je slijedila Jensa dok je nosio Katju u ku�u i uza stube. Mutno je bila svjesna majke koja je plakala, bolni�arke Sonje koja je usplahireno tr�karala i sluga koji su hitali otvoriti vrata. Rije�i su se odbijale od zidova i od njezine ko�e. Zvukovi su joj prodirali kroz u�i, no nisu joj dopirali do mozga. Vidjela je samo dug obris njegovih le�a. Ogrta� je omotao oko Katje pa mu je gledala u �aket i lopatice �to su se pomicale ispod tkanine. Primijetila je kako mu bijeli ovratnik se�e tik do kose, �irinu sna�na mu vrata, duge udove i opu�ten na�in kretanja dok je grabio uza stube.

Sve te pojedinosti morala je ponovo upiti u sebe, kao da ih je izgubila. Vitke dje�a�ke bokove, to�nu nijansu njegove kose, sve to pro�dirala je pogledom. �udjela je za njim �e�njom koja ju je morila, i �im su Katju smjestili u krevet oko kojega su se ostali natiskali, Valentina je Jensa povela na donji kat u glazbeni salon. On je zatvorio vrata i privio je u naru�je, dr�e�i je �vrsto uza se. Nijedno nije progovorilo.

Ovla� mu je dodirnula obraz svojim i kosom mu protrljala vrat poput ma�ke �to ostavlja trag svojega mirisa na njemu te prima njegov na sebe. Stajali su jedno uz drugo u salonu dok joj se tijelo ponovo nije po�elo prilago�avati obliku njegovih kostiju, bri�u�i uleknu�a i udubine koje je netko drugi utisnuo svojom te�inom. Kad joj je utisnuo �vrst poljubac u usta, a ona ponovo ku�ala njegov okus, po�ela se osje�ati �istom.

Promatrala je odozgo dok se doktor Beloj rukovao s njezinim ocem u mramorom poplo�enom predvorju, uzeo �e�ir i oti�ao. Zacijelo se na�alio jer su se oboje hihotali. To je bio dobar znak. Sjurila se niza stube.

��to ka�e, tata?�

Otac joj je izgledao starije. Proteklih nekoliko dana kao da mu je isisalo posljednje tra�ke mladosti te su mu se ramena pogrbila, no crte oko usta smek�ale su se kad joj je odgovorio.

�Katja �e biti dobro. Doktor Beloj dao joj je ne�to za spavanje. Nakon nekoliko dana odmora u krevetu i uz dodatne lijekove trebala bi do�i k sebi, tako je rekao.�

Osmjehnuo se iznenadiv�i je. Uzvratila mu je osmijeh. Labava spona.

�Koje olak�anje�, re�e ona i krene opet uza stubi�te, no na pola puta zastane i okrene se. �Tata, hvala ti.�

�Na �emu?�

��to si nastojao prikupiti novac za otkupninu. To je zacijelo bilo...� Tra�ila je pravu rije�. Poni�avaju�e? Sramotno? Unizuju�e! Na koncu je samo rekla: �Zacijelo je bilo te�ko.�

On �ustro kimne, ne �ele�i dalje razgovarati o tome. Podigne pogled prema njoj i smeteno zagladi brkove. �A ti? Nadam se da si dobro nakon svih tih muka?�

�Jesam, tata. Dobro sam.�

�Ni�ta se ru�no nije dogodilo, osim Katjine ozljede?�

�Ne, ni�ta ru�no.�

�Izvrsno. Svaka �ast �to ste je prona�li, i tebi i Friisu.�

Vratio se u sobu i zatvorio za sobom vrata. Valentina razmisli o tome kako je on bio taj koji je Katju poslao u radnu sobu u Tesovu, premda to nikad nije naglas priznao. Ljutilo ju je �to je pustio da breme krivnje le�i na njezinim le�ima, no jednako tako znala je da Katja ne bi skakala na svaki njegov mig da ju je te zore povela sa sobom na jahanje u �umu. Bile bi doru�kovale i pohitale ravno dolje do potoka. On je bio jednako kriv kao i ona, no to nije ni�ta mijenjalo.

Groznica je nastupila te no�i, a mu�nina sljede�e ve�eri. Katjina ko�a isprva je gorjela od �estoke vru�ice od koje su joj se obrazi zarumenjeli, a o�i zablistale. No kad je po�elo povra�anje, o�i su joj poprimile boju mutnu poput Neve, a ruka kojom je na ustima pridr�avala rup�i� drhtala je.

U pitanju je bila kolera. Doktor Beloj obznanio je to nalo�iv�i Elizaveti Ivanovoj da poduzme mjere opreza. Ku�a je stavljena u karantenu, zatvorena za sve posjetitelje, a Katju su premjestili u prostoriju podalje od spava�ih soba �lanova obitelji. Slugama je nare�eno da se klone tog dijela ku�e. Ku�a je nekoliko puta oribana od poda do stropa, a bolni�arka Sonja objavila je rat bolesti, bore�i se protiv nje kao da je rije� o vojnom pohodu. Lije�nik je rekao da je za sve kriva ustajala prljava voda u mo�varnom kanalu, u kojem je zaraza le�ala pritajena poput pauka u mre�i. Katja ju je bila progutala. A sad je ona izjedala Katju.

�Valentina, stavi ovu masku.�

�Ima li od nje koristi?�

Jens joj je dlanom prekrio nos i usta kao da ih tako mo�e za�tititi. �To je kirur�ka maska. Doktor Fedorin mi ju je dao. Veoma je va�no da ne udi�e� zrak koji Katja izdi�e.�

Ona kimne, o�iju golemih iznad njegova dlana, a njemu do�e da je istrgne iz te ku�e bolesti. Stajali su pokraj konju�nica, dok je oko njih odzvanjao zvuk kopita.

�Obe�ava� li mi? Nosit �e� je u svakom trenutku?�

Ona kimne.

�Nemoj je ljubiti�, dometne on.

Valentina se lecne, no zatim ponovo kimne te on skloni ruke s njezina lica. Ona mu prstom dotakne obraz.

��uvat �u na�e dijete�, obe�a mu.

��uvaj sebe.�

Nagnuo se naprijed kako bi je poljubio, no ona okrene glavu ustranu. �Nemoj me ljubiti. Ne izla�i se opasnosti.�

Privukao ju je k sebi i prislonio usne uz njezine.

Valentina je �ekala pred Bolnicom svete Izabele, nestrpljivo promatraju�i bolni�arke kako bez �urbe silaze niz �iroko stubi�te po zavr�etku dnevne smjene. U zraku se osje�ao miris paljevine, no ona to nije ni primje�ivala. To je sad ve� bila redovita pojava.

Trgovine spaljene do temelja i po�ari podmetnuti u skladi�tima kako bi vlasnike nau�ili da ne ukidaju sindikate i ne primjenjuju stroga radna pravila.

�Darja!� zazvala je spaziv�i kao prut mr�avu djevojku ku�trave crne kose.

�Valentina! �to radi� ovdje? Ne mo�e� bez nas �ak ni kad...�

�Darja, slu�aj me. Poznaje� li onoga cari�ina popa koji ponekad obilazi bolni�ke odjele?�

�Grigorija Rasputina?�

�Da. Kako da do�em do njega?�

Darja prevrne o�ima i nasmije se. �Durocka! Ludice! Kloni se toga ludog...�

�Gdje? Gdje da ga na�em?�

�Ka�u da ima stan u Gorohovoj ulici, blizu rijeke Fontanke, i da pripadnici najvi�ih dru�tvenih slojeva hrle onamo dok prljavim prstima ne petlja po cari�inim...� No nije stigla dovr�iti re�enicu. Valentina je ve� oti�la.

Vladalo je klaustrofobi�no ozra�je. Neuredan krupni mu�karac �to je �epire�i se stupio u prostoriju nosio je skupocjenu crnu halju i visoke crne �izme, no Valentina ga je smjesta prepoznala.

�Sje�am te se�, ustvrdi on. �Ti si ona mala bolni�arka koja me je pljusnula.�

Grigorij Rasputin uperi svoj �ilavi prst u Valentinu, netremice je promatraju�i neobi�nim plavim o�ima dok je krupnim koracima grabio prema njoj. Ona sko�i na noge, odlu�iv�i iskoristiti priliku dok mu netko drugi ne odvu�e pozornost. Prostorija je bila prostrana no zagu�ljiva � pra�ina je lebdjela u zrakama sunca koje su izblijedile sag i rastapale slatki�e i kola�i�e poslu�ene na stolu od hrastovine; damastni stolci stajali su tijesno nagurani uza zidove kako bi se na njima smjestilo �to je mogu�e vi�e molitelja koji su se napetih lica sumnji�avo pogledavali iskosa. Satima i satima �ekali su u redu na stubi�tu ispred stana, nestrpljivo �ekaju�i kad �e ih prozvati.

No Valentina je primijetila da ih u svoju skrovitu radnu sobu poziva bez ikakva reda i pravila te da je nemogu�e znati ho�e li na njih do�i red odmah ili tek za dva sata. Ili ne uop�e.

�O�e Grigorij, moram razgovarati s vama.�

On se gladno ogleda po sobi prou�avaju�i lica �to su ga promatrala odozdo i osmjehne se �eni u haljini dubokog izreza s nau�nicama od rubina koje su plamtjele na suncu. �Svi moraju razgovarati sa mnom�, promrmlja on, �jer ja sam put �to vodi do Hristosa.�

�Hitno je.�

�Po�i sa mnom, Bo�je dijete.�

Obujmio ju je oko struka i poveo do vrata odaje. Iza le�a je za�ula o�ajni�ke uzdahe. Radna soba bila je duga i uska, s dojmljivom ikonom Bogorodice Kazanske osvijetljene crvenom svjetiljkom u jednome kutu, starim pisa�im stolom, pohabanom ko�natom sofom i velikom otvorenom Biblijom koja je stajala na niskome stoli�u u sredini prostorije. Soba je bila ustajala, kao i sam Rasputin, neopran i na odre�eni na�in neulju�en, premda nije mogla to�no doku�iti za�to.

Rasputin smjesta padne na koljena pred pozla�enom slikom Bogorodice i pogne glavu. Crna mu je kosa bila duga i obje�ena, a usne krupne i crvene. Valentina se sjetila tih usana i njihova gorka okusa na svojima. Protrnula je, jedva �ekaju�i oti�i otamo, no nije znala kani li on ostati na koljenima nekoliko trenutaka ili satima.

�O�e Grigorij, moja sestra umire.�

Reagirao je na na�in koji nije o�ekivala. Nasmijao se i nespretno osovio na noge. �Dijete moje, svi umiremo.�

�O�e, nisam do�la to slu�ati. �ula sam da ste kadri iscjeljivati ljude. Molim Vas, iscijelite moju...�

�Dijete Bo�je�, prozbori on sporim, grlenim glasom, �previ�e brza�. Poku�ava� projuriti kroz �ivot, no trebala bi zastati i razmisliti o svojim grijesima.�

Njegove neobi�ne o�i zurile su u nju toliko dugo da je osjetila kako joj se misli raspetljavaju, a obraze oblijeva rumenilo.

�Grijeh je�, re�e on, prodiru�i joj svojim glasom u misli, �na� put do Svemogu�eg Boga. Grije�imo i tra�imo oprost i na taj nas na�in On prima u Svoj zagrljaj.� Pri�ao joj je bli�e, a ona se te�kom mukom prisilila odvratiti pogled.

�Nisam ovdje kako bih razgovarala o grijehu. Ono �to mi treba je iscjeljenje.�

�Svima nam treba iscjeljenje.� Polo�io joj je te�ku ruku na rame.

�Mo�ete li mi pomo�i, o�e?�

�Da. Da.� Sagnuo se kako bi je poljubio u �elo, no ovoga puta bila je spremna te se povukla korak unatrag. �Tako zna�i�, osmjehnuo joj se ustima nalik na mra�nu crvenu �pilju, �pla�ljiva srna.� Osmjehne se jo� �ire. �Takve su mi najdra�e.�

Pogledala je prema vratima. Mogla je oti�i. �O�e Grigorij, pri�a se da iscjeljujete carevi�a i njegovu majku i oca, cara i caricu.�

On obori pogled, napola sklopiv�i o�i, a njoj padne kamen sa srca te jezikom obli�e usne.

�Bog mi je podario tu �ast da Njegovu mo� i ljubav usmjeravam u to dijete, budu�eg ruskog cara.� Naglo se okrenuo i sjeo na sofu. �Do�i ovamo.�

�Ho�ete li mi pomo�i? Imam ne�to novca. Nije mnogo, ali...� Polo�ila je vre�icu zlatnih rubalja na stol.

�Klekni ovdje.� Rasputinov glas pronio se uskom prostorijom.

�Radije bih stajala.�

�Onda ti ne mogu pomo�i jer si odve� ohola.�

�Katja. Sestra mi se zove Katja Ivanova. Boluje od kolere. Molim Vas�, primaknula se i pala na koljena na gole grede ispred njega, �molim Vas, pomozite joj.� Te�ina u grudima shrvala ju je. �Molim Vas, pomozite Katji.�

Polo�io joj je te�ak dlan na tjeme, a ona osjeti toplinu od koje su joj misli usklju�ale dok umalo nije zaboravila zbog �ega se uop�e nalazi u toj prostoriji s tim �ovjekom.

�Ne�, pro�aptala je i zanjihala se unatrag na petama, a njemu ruka klone uz bok.

�Sna�na si.�

Oglasio se neobi�nim re�anjem u dnu grla. Neulju�en, pohotan, prljav, polupismen seljak. Bio je sve to, no osjetila je njegovu mo� i dodirnula mu koljeno prstima.

�Pomozite mi, o�e Grigorij.�

Dugo je zurio u nju, pomi�u�i usne u tihoj molitvi, dok su njezini prsti bili jedina spona me�u njima. O�i su mu se zaokru�ile, poprimiv�i jarkiju plavu boju, da bi se potom zastaklile te Valentina po prvi put otkako je zatrudnjela osjeti napadaj mu�nine. On pru�i ruke i obujmi joj lice ogrebav�i je prljavim noktima te joj se u�ini da mu se raspolo�enje mijenja.

�Bila bi slatka i mekana�, re�e uz tu�an osmijeh. �Bila bi slasna i mirisna, zamamna moja srnice.�

�Nisam ja Va�e ni�ta. Ali mi trebate kako biste pomogli mojoj sestri.�

�Ja joj vi�e ne mogu pomo�i.�

�Ne! Molim Vas.�

Lice je primaknuo toliko blizu njezinu da mu je mogla vidjeti ljubi�aste rupice na kozi�avu nosu i osjetiti miris rakije u dahu.

�Svemogu�i Gospod Bog lije�i kroz moje ruke�, re�e on, �i �alje mi snovi�enja koja mi poma�u voditi gre�nike prema spasenju njihovih du�a. Vidim tvoju sestru. Uskoro �e se osloboditi svih tjelesnih muka.�

�Ne! La�ete.�

�Ali, ti.� Isplazio je jezik dotaknuv�i joj usne. �U tebi raste djevoj�ica koja �e jednoga dana izvu�i svojega oca iz ralja paklenske vatre.�

Ne. Kako on to zna? To je nemogu�e.

�Djevoj�ica?� dahne ona.

�Da.� Glasno se nasmijao, zatresav�i divljom kosom, i sklonio joj ruke s lica. �I bit �e vrsna mala la�ljivica pa �e� morati dobro paziti na nju.�

Krv joj je klju�ala u �ilama, fure�i joj ko�u. Rukama je dodirnula trbuh u kojemu je le�alo dijete i molila se da nosi sina. Jer ako nosi sina, Rasputin �e biti u krivu. Samo neka bude u krivu. U krivu po pitanju Katje.

Sko�ila je na noge. Dosta je bilo njegovih la�i. Dosta je bilo poigravanja s njezinim mislima i njegovih ruku na njezinu tijelu. Uzela je vre�icu sa zlatom i iza�la iz prostorije.

Katja je umrla te no�i. Valentina je za�ula tih �um u njezinu grlu u onom prijelomnom trenutku olak�anja kad se Katjino krhko tijelo prestalo boriti. Valentina nije pustila ni glasa, nego je nastavila sjediti koljena priljubljenih uz sestrin krevet, obujmiv�i njezin sitni dlan svojima i ne dopu�taju�i mu da se ohladi.

Majka joj je polo�ila glavu na jastuk o�tro ridaju�i, dok joj je otac uko�eno stajao uz dno kreveta i pitao Boga �ime su zaslu�ili takvu kaznu. Cijeli taj dan, dok su sve�enici dolazili i odlazili pale�i svije�e i kade�i sobu tamjanom, i cijelu idu�u no� kad je Sonja jo� jedanput oprala Katjino tijelo i odjenula je u �istu odje�u, Valentina nije ispu�tala sestrinu ruku.

Tek kad je zora tre�ega dana po�ela prebirati po crnim zastorima, Valentina je polo�ila dlan proziran i beskrvan poput porculana na pokriva� i tiho iza�la iz sobe. Nikad vi�e nije u nju kro�ila. U�la je u svoju sobu, otklju�ala ladicu i pokidala popis.

Glazba je kre�tala, stru�u�i notama po Jensovim bubnji�ima. Akordi su se sudarali dok su Valentinine ruke letjele preko tipki, streme�i uvis i padaju�i poput slomljenih krila. Zvukovi su ispunjavali svaki kutak glazbenog salona, uskome�av�i zrak sve glasnijim crescendima i tugaljivim nje�nim pasa�ima od kojih mu se slamalo srce.

Sjedio je ondje satima, promatraju�i svaki titraj njezina tijela i slu�aju�i vapaje koje nije ispu�tala. Svirala je kao da plimni val glazbe mo�e preplaviti svaki kutak njezina bi�a i potopiti joj �ile, kosti i um, ne ostavljaju�i ni prostora ni zraka za tugu i bol. A kad je ustao iz naslonja�a, pri�ao glasoviru i zagrlio je odostraga, stisnuo ju je �vrsto uza se kako joj ruke vi�e ne bi mogle svirati. Nastavile su o�ajni�kim pokretima lepetati po zraku. Cijelo joj je tijelo drhtalo dok ne�to u njoj nije prepuknulo. Potom se okrenula unutar obru�a njegovih ruku i privila se uz njega.

37

Nastupilo je zati�je, zastoj u vremenu. Arkin je osje�ao tu stanku, kao da Sankt Peterburg zadr�ava dah pa je bio posebno oprezan, neprestano u pokretu, nigdje se ne zadr�avaju�i predugo, uvijek bez korijena, uvijek bez sjene. No nije se mogao prisiliti na to da se kloni Ivanovih. Privla�ili su ga kao �to ljeto privla�i lastavice.

Promatrao ih je kako dolaze i odlaze, majku visoku i uspravnu u �alobnoj crnoj haljini, a pokraj nje k�i u crnini, no ne i u koroti. Bilo je ne�ega opreznog u koraku mlade Ivanove, �ustrine u pokretima i gnjeva u na�inu na koji je zalupila vratima ko�ije. Dr�ao se izvan vidokruga, no pratio ju je pogledom, dok su mu u glavi odzvanjale njezine rije�i: Arkine, zar nema� savjesti? Zar nije shva�ala? Revolucionar mora prerezati sve veze s dru�tvenim pravilima i moralnim zakonima jer samo ukidanje takvih vrijednosti mo�e uroditi radikalnim promjenama. Stari poredak mora biti uni�ten. A ona je dio toga starog dru�tvenog poretka, ruku pod ruku sa svojom majkom.

Pa za�to ih onda nije mogao uni�titi?

Ko�ije i automobili dolazili su i odlazili ispred ku�e, prijatelji s izrazima su�uti i mlade djevojke za koje je pretpostavio da su joj dru�ice iz �kolskih klupa. Sam pogreb bio mu je odvratan. Dug niz ko�ija ure�en crnim krepom, konji s perjanicama boje ebanovine, korotne haljine zbog kojih je u gradu zacijelo zavladala nesta�ica crne svile i nakita. Ako Filip Ivanov nije imao novca da plati otkupninu za svoje k�eri, odakle mu zlata za ovakvu rasko� i razmetanje? Novi zajam od banke? Dok su radnici bili prisiljeni �ivjeti u potleu�icama, bogati su umirali u pala�ama. Pljunuo je na pod ispred crkve. Dabogda svi pomrli.

No noge mu nisu htjele oti�i. U njima je bilo strpljenja koje je njegovu umu nedostajalo i, dok je stajao naslonjen na zid u sjeni katedrale Bogorodice od Kazana, prokleo je dan kad mu se �ivotni put ukrstio s onim obitelji Ivanov. Kroz golema vrata katedrale najprije je iza�ao otac, no Arkin jedva da ga je pogledao. On je bio jedan od onih koji su se zalagali za to da se revolucionari vje�aju na stupove uli�nih svjetiljki kao upozorenje drugima. Do�i �e dan kad �e i on morati podmiriti ra�une.

Pokraj njega stajala je supruga, pognute glave, skrivena od pogleda pod te�kim velom. Po�elio joj ga je strgnuti, pogledati joj u o�i i vidjeti �to joj je na umu. Kretala se sporo kao da joj to iziskuje napor, no k�i iza nje nije pognula glavu i spustila pogled. �im je istupila na jesensko sun�evo svjetlo, uspravila je onaj svoj dugi vrat i pozorno se zagledala u mno�tvo stranaca okupljenih ispred katedrale. O�i su joj strijeljale lijevo-desno, o�ito tra�e�i nekoga koga je o�ekivala vidjeti, te se Arkin povukao dublje u sjenu.

Jer znao je da je taj netko on.

Arkin je bio u tajnoj odaji kad je Valentina ponovo do�la u crkvu oca Morozova. Bila je to sku�ena i zagu�ljiva prostorijica iza zidne oplate u podrumskoj dvorani, u koju se skrio �im ju je �uo kako sa sve�enikom razgovara na vrhu stuba.

�Vidi� i sama, draga moja, lijepo sam ti rekao. Nije ovdje.� Glas oca Morozova bio je blag.

Uslijedila je duga ti�ina i Arkin je �uo zvuk njezinih stopa dok je pretra�ivala dvoranu u potrazi za plijenom. Svako malo zastala bi, a Arkin ju je zami�ljao kako oslu�kuje svaki i najti�i zvuk i nju�i zrak ne bi li namirisala njegov trag.

�Ovdje miri�e na cigarete�, primijeti ona.

�Mnogi ovamo dolaze pu�iti, ali ne i Viktor Arkin. Poslu�aj me, draga moja, i vjeruj u ono �to ti govorim. Bio je u Moskvi i vratio se na nekoliko dana u Petrograd, no sad je opet oti�ao. Nisam siguran kamo. Spominjao je Novogorod, mo�da je ondje.

Prenio sam mu tvoju poruku da ga tra�i�, pa sad idi u miru, dijete, i zaboravi na�eg prijatelja.�

�O�e�, re�e Valentina, a Arkin se osmjehne jer je taj prizvuk ve� jedanput �uo, �taj �ovjek nije mi prijatelj. Recite mu da u godini nema dovoljno dana niti u zemlji toliko gradova u kojima se mo�e sakriti, recite mu da �u ga prona�i, recite mu...� Rije�i su zastale i nagla ti�ina kao da se zaorila odjeknuv�i od zidova. Kad su rije�i nanovo krenule, glas joj se promijenio. �Recite mu da�, nastavi ona, toliko tiho da ju je jedva �uo, �trebam pomo�.�

Jensu se nije svi�ala radna soba ministra Filipa Ivanova. Bila je kao i on sam: napadna i razmetljiva, �epire�i se trofejima, ma�evima i slikama masovnih ruskih bitki u pozla�enim okvirima � no kao i sam ministar, po�ela se habati. Na impresivnom pisa�em stolu vidjela su se o�te�enja od �ara cigareta, sag je bio umrljan tintom, a komad jednoga zida bio je svjetliji od ostatka sobe na mjestu odakle je skinuta slika. Zacijelo ju je banka zaplijenila. Jens je sjeo u naslonja�, a ruke su mu mirno le�ale u krilu premda su �udjele za tim da Ivanova ��epaju za vrat. On je sjeo s druge strane stola, zlovoljno puckaju�i debelu cigaru.

�Ne mo�ete prisiliti Valentinu na brak koji ona ne �eli�, ustvrdi Jens.

�Odgovor je i dalje ne, Friise. Ona se mora bogato udati, i to dobro zna.�

�Ja nisam siroma�an.�

�Odgovor je ne.�

Jens zatomi gnjev i nehajno re�e: �Blisko sura�ujem s ministrom Davidovom. Vjerujem da ga poznajete.�

�Da. Kakve, pobogu, on ima veze s ovim?�

�Prije nekoliko mjeseci ostao je bez supruge.�

�Znam to. Tu�no. I �to s tim?�

�Nakon toga ministra Davidova uop�e vi�e ne zanima osobni �ivot. No unato� �ivotnoj dobi, i dalje je ambiciozan. Pro�li je mjesec naslijedio golemo imanje od starijega brata koji je stradao u prometnoj nesre�i.�

Ivanov �mirne prema njemu. �Nastavi.�

�Tra�i na�ine da ta zemlji�ta ulo�i u unapre�ivanje karijere, �irenje njezina opsega. �u�ka se da ga zanima mjesto predsjedavaju�eg u nekoliko odbora kojima Vi upravljate, pa bih mu mo�da mogao ubaciti bubu u uho...� Na tome je stao.

Ivanov nije uspio prikriti pohlepu u o�ima. Jens otvori tabakeru od mahagonija, izvadi sebi jednu cigaru i pru�i ruku ministru, koji je prihvati kao da je u�e za spa�avanje.

Ivanov se osmjehne i �vrsto rukuje s njim. �Dobro do�ao u obitelj, Friise. Oduvijek mi je bila va�na Valentinina sre�a.�

Jens pripali cigaru. Da, siguran sam da jest.

Jens je radio u uredu s mladim Kroskinom, geodetom koji je izgubio dio noge nakon eksplozije u tunelu. Stajali su pognuti nad nacrtima na njegovu radnom stolu, raspravljaju�i o najnovijem pro�irenju tunela, kad je zazvonio telefon. Jens uzrujano progun�a zbog ometanja, pri�e zidu i podigne slu�alicu.

�Friis je.�

�Friise, ti prepredeni gade!�

Bio je to Davidov. ��to Vam treba, ministre?�

��elim ti �estitati.�

�Na �emu?�

�Prije svega na zarukama. Ivanov mi je rekao. A drugo, na tome �to si pripremio teren za moj dogovor s njim. On je jedan gramzivi lopov pa me je ko�tao pravog malog bogatstva, ali u�ivat �u...�

Jens je prestao slu�ati. Na vratima njegova ureda pojavila se Valentina. �Oprostite, ministre, ali moram i�i. Hvala �to ste nazvali.� Poklopio je.

Kroskin je zurio u Valentinu. �Gospo�ice Ivanova�, re�e mladi� zarumenjev�i se, �tako mi je drago �to Vas vidim. Ve� dugo Vam �elim zahvaliti �to ste mi pomogli dolje... dolje u tunelu.�

Ona kimne, ne skidaju�i pogled s Jensa.

Kroskin uzme �taku i od�epa do vrata. Propustila ga je, a zatim u�la u ured zatvoriv�i za sobom vrata.

�Jense�, re�e i, unato� crnu kaputu i �e�iru koje je mrzio vidjeti na njoj, obasja sumornu prostoriju. �Znam kako �emo.�

Pri�ekali su da padne mrak, kad je bujica radnika po�ela izlaziti iz tvornica, s vrata trgovina po�ela se zaklju�avati po zavr�etku radnoga dana. Valentina je obo�avala �etati gradom uz Jensa, ramenom osje�aju�i njegovu �vrsto�u. On ne�e i��eznuti. Ne kao Katja. Ne kao Arkin. Jens �e zauvijek biti dio njezina �ivota.

Ulica se nije nimalo promijenila, a rascijepljena drvena vrata jo� uvijek nisu bila popravljena. Jens sna�no pokuca, a kad nitko nije otvorio, on pokuca jo� sna�nije dok se drvena plo�a nije odvojila od okvira. Tek je tada neki mu�karac povukao vrata, otvoriv�i ih taman dovoljno da kroz njih progura glavu, te oni pri prigu�enu svjetlu ugledaju lice mladi�a �ivih, znati�eljnih o�iju.

�Da?�

�Do�li smo u posjet Ivanu i Varenki Sidorov�, re�e Jens progurav�i nogu kroz procijep.

�Oti�li su.�

�Ne�, Valentina nije htjela ni �uti. Ne. Ne daj da i��eznu. �Mislim da se varate.�

�Ne varam se.�

Jens izvadi ruku iz d�epa, dr�e�i nov�anicu od pet rubalja me�u prstima. �Smijemo li sami pogledati?�

Mladi� hitro pospremi nov�anicu u jaknu. �Dakako�, osmjehne se, zadovoljan. Lako zara�en novac. Odmaknuo se i oni spazi�e da su vrata s lijeve strane otvorena, te da unutra gori kerozinska svjetiljka. Do hodnika dopre �enski pjev.

�Dobro pogledajte�, ponuka ih mladi�.

Valentina u�e u prostoriju. Jo� je uvijek bila vla�na i tijesna, napuknuta stropa i s plijesni po zidovima, no izgledala je druga�ije. Namje�taj je bio jeftin i tro�an, no tkanine �ivih boja razmje�tene uokolo udahnule su tom mjestu �ivot kojega prije nije bilo: zlatna i jantarna, grimizno ljubi�asta i jarkocrvena, tkanine �ivopisnih boja preba�ene preko stolaca, stola i kreveta. Valentina je piljila. Usred prostorije neka se mlada �ena duge crne kose i o�iju kao u Cigan�ice njihala tiho pjevaju�i staru narodnu pjesmu iz divljine ruskih stepa.

Valentina se naglo okrene i iza�e.

Jens ju je poveo u podrum. Pipala je u mraku, oprezno kora�aju�i. Po�elo je ki�iti, a zrak je zaudarao po tvorni�kom otpadu �to je grizao za o�i, no Valentina se usredoto�ila na crnu ku�u ispred sebe, ponadav�i se da bi Arkin mogao biti tu. Jens je bez rije�i stajao pokraj nje. Otkako su oti�li iz Varenkina stana, nije rekao gotovo ni�ta osim: �Poznajem jo� nekoga tko bi mogao pomo�i.� Provukla je ruku ispod njegove i zavukla mu dlan pod kaput kako bi ga mogla nje�no milovati po prsima dok su hodali. �inilo se da se povukao u sebe.

Vrata podruma otvorila su se, a prizor koji ju je do�ekao nije bio ono �to je o�ekivala. Golema prostorija bila je prepuna kreveta, tijela i pla�a gladnog djeteta, a nizak zdepasti pas pun o�iljaka od borbe pri�ao joj je nju�kaju�i joj nogu kao da razmi�lja ho�e li je gricnuti. Jens je zagrli, primaknuv�i je bli�e sebi, odgurne psa nogom i pri�e mr�avoj �eni koja je na ramenu zibala zlatokoso dijete.

�Bio sam ve� ovdje�, re�e joj. �Razgovarati s Larisom Sergejevom.�

�Sje�am Vas se.� Osmjehnula mu se i sa zanimanjem se zagledala u njega. No Valentina nije mogla odvojiti pogled od djeteta. Htjela mu je dodirnuti pahuljaste kovr�ice na krhkoj glavici, osjetiti njihovu meko�u. Ba� poput Katjinih.

�Je li Larisa ovdje?� upita Jens, strijeljaju�i pogledom po sjenovitoj prostoriji.

�ena se nasmije i prevrne o�ima. �Ta je oti�la.�

�Kamo je oti�la?�

�Otkud ja znam? Prije nekoliko dana neki je mu�karac do�ao u ranu zoru te su sat vremena proveli jedno uz drugo, razgovaraju�i i prepiru�i se. No na kraju su se oboje smije�ili. Ona je samo uzela torbu, povezala dijete za le�a i otada je nismo vidjeli.�

�Mu�karac?� upita Valentina. �Kako je izgledao?�

�Bio je visok, �ini mi se.� Opet se osmjehnula Jensu. �Ali ne kao vi. Sme�e kose, u staroj odje�i, ali urednoj.�

�Lica koje zna �to ho�e?�

�Da, tako je�, �ena kimne. �To je on.�

��ort!� Valentina opsuje. �Pretekao nas je.�

Jens ju je poveo van na ulicu gdje joj je obavio ruku oko vrata, nje�no i prisno. �Postoje i druga mjesta�, re�e joj.

Arkin je u bilo kojem trenutku mogao iskora�iti iz sjene i prerezati joj vrat te prekinuti taj lova�ki pohod. No nije. Znao je da ne mo�e, jednako kao �to nije mogao ni prisloniti no� uz gladak bijeli vrat njezine majke, te se prezirao zbog te slabosti. One su neprijatelj, one su ugnjetava�ice.

I in�enjer mu je bio neprijatelj, i to kudikamo opasniji. Kad bi Arkin ubio Valentinu Ivanovu, morao bi ubiti i njega, jer ako ne bi, Friis bi ga jednog dana prona�ao. U to nije bilo sumnje. I taj dan bio bi mu posljednji.

Stoga je djevojku zasad ostavio na �ivotu.

Arkin je kora�ao duga�kim hodnikom hotela, svjestan pogibelji kojoj se izla�e. Ni na trenutak nije pomislio da �e Elizaveta biti u Hotelu de Russie � umjesto nje u sobi bi ga mogli do�ekati agenti Ohrane. No i unato� tomu nije se okrenuo i oti�ao. Stajao je u ti�ini ispred vrata i dugo oslu�kivao, no ni�ta se nije �ulo. To nije ni�ta zna�ilo. Kad je dodirnuo kvaku, vrata su se otvorila te je kro�io u sobu.

Elizaveta Ivanova sjedila je na rubu kreveta odjevena u pogrebnu crninu, s velom pod �e�irom od sjajna crnog perja. Na licu joj se ogledao izraz golog o�aja, a velik joj je pi�tolj le�ao u krilu poput nemarno zavaljena psi�a. Gladila ga je jednom rukom u rukavici. Spaziv�i ga, uzela ga je u ruku. Neko su se vrijeme gledali bez rije�i.

�Dobrij ve�er�, re�e on naposljetku. �Dobra ve�er, Elizaveta.�

Ona ustade pridr�avaju�i pi�tolj objema rukama. Bez rije�i.

Krenuo je prema njoj dok joj nije bio dovoljno blizu da je dodirne, no ruke je dr�ao podalje od nje. �Nisam htio da Katja umre�, tiho re�e.

Ona odmahne glavom, sporo, nespretno, kao da joj je prete�ka za vrat. �Valentina ka�e druga�ije.�

Pri�ao joj je korak bli�e tako da mu je otvor cijevi pi�tolja bio priljubljen uz prsa. Osje�ao je kako mu srce udara u njega. �Pucaj ako �e ti tako biti lak�e.�

Ona sklopi o�i pod velom. Arkin suspregne dah i izbroji do deset, no bolni prasak koji bi ga li�io �ivota nije uslijedio. Bez rije�i joj je oduzeo pi�tolj i bacio ga na satenski pokriva�, a potom joj nje�no uklonio ukosnicu koja joj je pridr�avala �e�ir, pustiv�i ga da padne na pod. Rukama joj je obgrlio drhtavo tijelo i naslonio obraz uz njezin, osje�aju�i njezin topao i ubrzan dah na vratu. Deset su minuta stajali �vrsto zagrljeni, dok joj se uko�eno tijelo nije polako stopilo s njegovim.

�Kako to da te ne mrzim?� pro�ap�e ona. �Kako mogu biti tako lo�a majka?�

�Volio bih�, re�e on, �da smo se ti i ja upoznali u nekom drugom vremenu, na nekom drugom mjestu.�

�Postoji samo ovo vrijeme. I samo ovo mjesto.�

Poljubio joj je kosu, udahnuo njezin poznati miris, uklonio joj bisernu kop�u za kosu i promatrao kako joj zlatni slap pada na ramena.

�Kako si znala da �u danas do�i?� upita on.

�Nisam.�

Te su mu se rije�i rojile u glavi. Zamislio ju je kako iz dana u dan sjedi na rubu hotelskog kreveta, samotna prilika s pi�toljem u krilu i gnjevom u srcu, i �eka ga. To je bilo previ�e. Suze su mu potekle na njezinu kosu.

Valentina je tragala za njim zajedno s Jensom, iz tjedna u tjedan, kao �to lova�ki pas traga za lisicom, od jazbine do jazbine. Htjela je da osjeti kako ga njezina mr�nja proganja dok su redom obilazili sigurna skrovi�ta i zalazili u barove i sirotinjske �etvrti, crkve i dvorane u kojima su se odr�avali sastanci. Uvijek s rubljima u ruci.

Dvaput su mu do�li toliko blizu da ga je mogla nanju�iti u zraku, no oba je puta pobjegao kroz prozor ili preko krova. Danju je ponovo radila u Bolnici svete Izabele, no no�u su se ona i Jens smucali po zaba�enim uli�icama. Kad ju je majka pitala kamo ide, iskreno je odgovorila. �Tra�im Viktora Arkina.�

�Policija se time bavi. Nema potrebe da i ti to radi�.�

�Oni su podbacili, majko. Ja ne kanim.�

No umjesto da joj zabrani da iza�e iz ku�e, majka se ozbiljno zagledala u nju i upozorila je: �Budi oprezna, Valentina. Tebi se mo�da �ini po�tenim tra�iti milo za drago, no on je nemilosrdan i lako plane.�

�Za�to to ka�e�, mama?�

Maj�ini su se obrazi zarumenjeli. �On je revolucionar, nije li? Svi su oni obuzeti gnjevom koji im izjeda srca.�

�Poznajem ja njega, mama. Ne strahuj za mene.�

�Jense, �to je?�

Ne�to nije bilo u redu. Valentina je osjetila nemir od kojeg joj je bilo po�elo nabijati. Jens je stajao pokraj prozora svojega stana, promatraju�i promet i ljude �to su bje�ali pred hladnim jesenskim vjetrom. Iza njegovih le�a, na po�asnom mjestu na duga�kom stolu, stajala je rasko�na drvena mi�ja pala�a s tornji�ima po kojima se bijeli glodavac mogao verati i mosti�ima preko kojih je mogao tr�karati svojim sitnim no�icama. Trenuta�no je tr�ao unutar kola proizvode�i jednoli�no zujanje koje joj je za�udo godilo.

�Uskoro �e zasnije�iti�, promrmlja Jens. �Hladno�a �e radnike opet nagnati na �trajk. U trgovinama nema kruha.�

Valentina stane iza njega i nasloni mu obraz na le�a. ��to je?� upita ponovo.

�Valentina, ne�e� ga uhvatiti.�

�Arkina?�

�Ne ovako. Uvijek je korak ispred nas.�

�Nemojmo sada o njemu razgovarati.� Pre�la mu je dlanovima niz nage bokove i priljubila se uz njega. Zatvorila je o�i i utisnula mu obraz u kralje�nicu toliko sna�no da ga je zaboljelo. �Jense�, okrenula ga je kako bi mu se mogla nasmije�iti i pogledati ga u duboke zelene o�i, �u pravu si. Moramo smisliti ne�to novo.�

Arkin je u crkvi uzeo pismo od sve�enika i u prvi mah nije se mogao sjetiti tko mu ga je mogao poslati. Pravilo je glasilo: ni�ta napismeno. To te mo�e stajati glave.

�Gdje je otac Morozov?� upitao je sve�enika, �ovjeka okrugle glave i s malim nao�alama sa �icanim okvirom.

�Oti�ao je u selo. Policija je dolazila i raspitivala se za njega.� Uzrujano je odmahnuo glavom.

�Zna�i, skriva se?�

�Da.�

�On nam je va�an.�

U tom mu je trenutku sve�enik pru�io pismo.

�Tko ga je donio?� upita Arkin. Na pole�ini omotnice pisalo je njegovo ime krupnim elegantnim rukopisom.

�Jedna mlada �ena.�

Poderao je omotnicu.

38

Jens je primijetio da se Valentina promijenila od onoga dana u bolni�kom dvori�tu. Dio sjena i��eznuo joj je iz o�iju, a u ruke i noge vratio joj se onaj sklad kretnji, �to su ga izgubile nakon sestrine smrti. Nisu razgovarali o tome �to se zbilo. Nijedno nije htjelo spomenuti Arkinovo ime � time bi ga prizvali natrag. No vodili su ljubav s nekom novom nje�no��u, a u njezinoj je glazbi bilo dublje strasti zbog koje je �udio za njom kad ne bi bili zajedno.

Nije znala da je nastavio tra�iti Arkina. Iznova je pro�e�ljavao sirotinjske �etvrti Sankt Peterburga, no njemu nije bilo ni traga. Jens je bio uvjeren da je �ovjek napustio grad. �ak je poslao Lava Popkova da do besvijesti pije po zaba�enim barovima, no i dalje ni rije�i. Ni�ego. Ni�ta. Ako na svijetu ima pravde, taj je �ovjek umro od gangrene noge, no to bi bilo previ�e o�ekivati. Jens nije vjerovao u prirodnu pravdu. �ovjek je sam mora skrojiti.

Premda u domu Ivanova nije zavr�ilo uobi�ajeno razdoblje korote za Katjom, on je s njezinim roditeljima nasamo razgovarao o vjen�anju i obred je razmjerno brzo dogovoren. Jens nije bio sklon ruskim vjen�anjima. Bila su preduga i preozbiljna za njegov ukus, a sam obred odve� slu�ben, bez cvije�a i svadbene kora�nice. No na vlastitom je vjen�anju bio o�aran prizorom Valentine u dugoj bijeloj vjen�anici s upaljenom svije�om u ruci, tamne kose podignute na zatiljku i skupljene ispod bijela vela posuta biserima koji se pak nisu mogli mjeriti s glatko�om njezine mlije�nobijele ko�e.

Sve�enik u misnom ruhu, epitrahilu, izgovarao je tradicionalnu liturgiju spojiv�i im ruke �tolom i triput ih poveo u krug oko stalka za Bibliju, analogija, a ona ga je pogledala s takvim �arom i �udnjom da mu je do�lo da je na licu mjesta podigne u naru�je i odnese. Nije je htio ni minutu du�e dijeliti s drugima. Kad su im iznad glava postavili zlatne vjen�ane krune, a sve�enik u svojem najsve�anijem ruhu zapjevao litaniju, primijetio je kako joj je pogled nesvjesno odlutao prema crkvenim vratima kao da o�ekuje da �e se jo� netko kroz njih u�uljati. Na visoku �elu urezala joj se zabrinuta bora te mu je napeto stisnula ruku prilikom izmjenjivanja prstenja. Gotovo neprimjetan tra�ak straha zatreperio je pod velom.

To nije bio prvi put da se Jens prokleo �to onoga dana u bolni�kom dvori�tu nije malo vi�e podignuo pu�ku i u Arkinovim prsima napravio rupu veli�ine Valentinine vjen�ane krune. Vratio mu istom mjerom. Metak za metak. No revolucionar je onoga dana ispod odje�e nosio debeo za�titni prsluk, zbog �ega se Jens nije odva�io na taj potez. U kakvu god da se jazbinu taj gad sada zavukao, onomu koljenu trebat �e dosta vremena da zacijeli. Viktor Arkin ne�e se tako skoro vratiti u Sankt Peterburg.

Kad su obred i slavlje napokon zavr�ili, Jens je Valentinu �urno odveo u njihov novi dom. Nalazio se u mirnoj ulici u blizini ku�e doktora Fedorina.

�Bit �e zgodno imati lije�nika u susjedstvu kad do�e beba�, primijetio je Jens, no ona mu se nasmijala, nazvav�i ga zabrinutim brundalom i obe�av�i da �e dijete roditi s jednakom lako�om kao �to ma�ka okoti ma�i�e. Pomno je odabrao ku�u za nju. Pogled na rijeku, �ija se povr�ina doimala �vrsto poput �elika, poslu�it �e u trenucima kad joj budu trebala ti�ina i samo�a, a visoki stropovi u glazbenom salonu pogodovat �e njezinoj glazbi. Svijetli ula�teni podovi bili su na�injeni od drva iz danskih �uma, a pred ognji�tem je le�ao sag od sobova krzna �to ga je donio iz svojega starog stana. Trebao je poslu�iti svrsi.

U�ivao je svla�e�i joj sve�ano svadbeno ruho dok je ona stajala smije�e�i mu se i pru�aju�i mu zamamne ruke i vitka bedra. Kad je ostala naga i kosa joj se u namre�kanim bar�unastim valovima rasula po golim le�ima, poveo ju je do nova Erardova koncertnog glasovira u prima�oj sobi gdje mu je svirala. Samo njemu. Smjesta je prepoznao �ivahne note Chopinova Nocturna u Es-duru te ga je dirnulo �to je odabrala ba� tu skladbu.

Dok su joj ruke klizile preko tipki, on je pogledom klizio niz svaki mekani �vor njezine kralje�nice. Svaki obris njezina tijela bio je gladak i podatan, oblina stra�njice na klavirskom stolcu, pregib ramena, vrh lakta. I ljupka udubina iznad bokova koja se polako ispunjavala kako joj je trbu��i� sve vi�e bubrio.

Ta je �ena njegova supruga i nosi njegovo dijete, jednako neodvojiv dio njega kao �to su mu i plu�a u grudima i krv u �ilama. Pri�ao joj je i poljubio joj toplo tjeme, a potom i svako rebro na le�ima te krhku kost u dnu kralje�nice. Ona cijelo to vrijeme nije prestajala svirati, no �uo je kako uzdi�e od zadovoljstva, a kad ju je obujmio rukama, grle�i dijete u njezinu trbuhu i usnama joj ku�aju�i ko�u na vratu, naslonila se na njega kao da joj je tu mjesto.

�Volim te, gospo�o Friis�, �apnuo joj je u uho podignuv�i je sa stolca u naru�je. �Vrijeme je za krevet.�

Obavila mu je ruke oko vrata, blistavih i nasmije�enih o�iju, dok su joj se bosa stopala njihala, a prsti joj se �vrsto upleli u njegovu kosu.

�Pred nama je vje�nost�, uvjeravala ga je.

Vo�tanice su gorjele po cijeloj sobi. Njihovo blago treperavo svjetlo umirivalo je Valentinine misli pretvaraju�i Jensovu ko�u u zlato na plahtama. Polo�ila mu je dlan na glavu dok je le�ao uz ispup�enje njezina trbuha i zadovoljno se smije�ila. Oboje su spavali � jedno pokraj nje, a drugo u njoj � te je pustila misli da se prostru u budu�nost koja ih je �ekala. Tu je budu�nost ispunila novim gra�evinskim projektima za Jensa i Sanktpeterbur�kim glazbenim konzervatorijem za sebe.

Vi�e ne�e biti Bolnice svete Izabele, ne sada kad vi�e nema Katje o kojoj je valjalo skrbiti. A ni popisa s kojeg �e kri�ati jednu po jednu stavku. Sad je imala druga�ije ciljeve. Sad je zami�ljala koncerte i �etnje po parku, malenu ru�icu u svojoj i najve�u mi�ju pala�u na svijetu koja se bez prestanka preure�uje i nadogra�uje. I sveprisutni zvuk smijeha. Toplinu Jensova tijela pokraj sebe i onu prodornu zelenu boju koja bi mu preplavila o�i kad bi podignuo pogled s knjige ili spisa i pogledao je. U tom trenutku �inilo bi joj se da ih spaja ista ko�a.

Pogladila ga je po kosi. Bit �e i te�ko�a, naravno da ho�e. Dru�tveni poredak u Sankt Peterburgu bio je poljuljan, no imala je vjere u ljude poput svojega oca i njihovu mo� da uspostave red, u ljude poput zapovjednika �ernova koji �e ih braniti od �trajka�a. No iznad svega imala je vjere u ljude poput Jensa koji �e izgraditi bolji svijet za radnike. Arkin i njegova surova revolucija nikad ne�e uspjeti, nego �e izblijedjeti do ni�tavila, za sobom ostavljaju�i barjake i krilatice koje �e iskljucati galebovi �to u srebrnastim jatima nadlije�u grad.

Polo�ila je ruku na trbuh i zamislila nje�nu glavicu s mno�tvom sitnih kovr�ica, koja �ivi u njoj. Sama pomisao na maj�instvo oduzimala joj je dah, stra�ila je i zapanjivala. No u krvi joj je jednako tako kolao i topao osje�aj da na neki neobi�an na�in sada nadilazi samu sebe. Ne samo tijelom, nego i ljubavlju koju osje�a. Osmjehnula se sjetiv�i se vlastite majke.

Elizaveta Ivanova odnedavna je po�ela putovati vlakom u Moskvu gdje bi odsjedala kod stare prijateljice iz �kolskih klupa. Katkad na dan ili dva, katkad du�e. Rekla je da mora pobje�i iz grada u kojem joj je umrla k�er, i zaista se svaki put vra�ala bez napetih bora na �elu i sive tuge u o�ima. Otac gotovo da i nije primje�ivao da majke nema budu�i da je bio zaokupljen poslovima s ministrom Davidovim, no na vjen�anju je toplo zagrlio Valentinu i poljubio je u obraz daju�i joj svoj blagoslov. Taj joj je �in mnogo zna�io. Samo njezine Katje nije bilo ondje da s njom podijeli svoju sre�u.

Valentina se okrene na bok i sklup�a se oko Jensova uspavana tijela, ispreplev�i udove s njegovima i udi�u�i njegov miris. �Moj mu�.�

Katja bi bila sretna zbog nje.

Rasputin je bio u pravu. Valentina je sad to mogla priznati i nasmijati se. Bila je to slu�ajnost, ni�ta vi�e, govorila si je. Nakon zime koja je bila neuobi�ajeno blaga i prolje�a koje je pro�lo gotovo bez nemira u tvornicama, rodila je k�er�icu. I to ne bilo kakvu. Dok je u naru�ju dr�ala to �mrkavo stvorenjce �to ju je hvatalo si�u�nim prsti�ima, znala je da je to najsavr�enije bi�e ikad stvoreno. Kako i ne bi bila, uz onakva oca?

Valentina se nije mogla prestati smije�iti. I plakati. Dodirnula joj je obje vje�e, oba sme�urana uha. Zurila je u puna�na usta�ca i si�u�nu srcoliku bradu. Odu�evilo ju je kako Jens nije �ekao da mu doktor Fedorin otvori vrata spava�e sobe, nego je nahrupio unutra krupnim, �eljnim koracima, a potom zastao kao ukopan spaziv�i nju i dijete. Primijetila je kako mu se o�i �ire od �oka �to ga je duboko potresao i vidjela da, koliko god da se pripremao, nije mogao zamisliti da �e to tako izgledati. Kao da ga je poharao unutarnji potres. A potom mu se na licu pojavio �irok osmijeh, toliko �irok da je pomislila da �e mu obrazi popucati. Sjeo je na krevet krajnje opreznim pokretom.

�Valentina, jesi li...�

�Sve me boli i premorena sam�, prekinula ga je, �nije ni pribli�no lako kao okotiti ma�i�e.� Pru�ila mu je k�er�icu, a on primi si�u�ni zave�ljaj u za�titni�ki zagrljaj.

Dugo ju je dr�ao pognuv�i glavu nad njom i zure�i joj u li�ce i jo� uvijek mokre kovr�ice boje plamena na njezinoj glavi. Tek kad je zijevnula otvoriv�i usta�ca, nasmijao se i pogledao Valentinu. U o�ima mu se ogledala �ista ljubav i Valentini se u�ini kao da su iskora�ili izvan ovoga svijeta.

�Nisam shva�ao�, re�e on nje�no, �koliko mi je �ivot prije bio nepotpun. Bez ovog djete�ca u njemu.� Glas mu je podrhtavao. �Prekrasna je.�

Valentina se osmjehnula. �Nazovimo je Lidija.�

39

Sankt Peterburg

Velja�a 1917.

�Zaustavi automobil!� viknula je Valentina Jensu dok je upravljao automobilom kroz prometnu gu�vu na Trgu svetog Izaka. Ki�a je lijevala kao iz kabla, pr�te�i po ki�obranima i krovovima automobila i plju�te�i po jarcima uz rub ceste. Kad god bi ki�ilo, Valentina je primijetila � �ak i nakon vi�e od pet godina braka � kako Jens hitrim pogledom provjerava svaki odvod kraj kojega bi pro�li kako bi bio siguran da uspje�no propu�ta bujice vode.

�Zaustavi automobil�, ponovila je. �Molim te.�

��to je?�

Vozili su se natrag preko grada, vra�aju�i se s Lidijom iz posjeta Valentininoj majci, no Jens je inzistirao da odu ranije jer nije htio da mu se �ena i dijete zateknu na ulici nakon mraka. Potpuno ga je shva�ala. U velja�i je dan kratko trajao, a ozra�je u gradu postalo je neugodno. Bila je ljuta zima, a gotovo tri godine rata protiv Njema�ke urodile su stra�nim porazima i poni�enjima za Rusiju zahvaljuju�i nesposobnosti ruskih generala pa su se rijeke ranjenih vojnika vra�ale ku�i gdje su, neishranjeni i nezbrinuti, prosja�ili uz rub ceste. Bijes javnosti prema caru dosegnuo je svoj vrhunac, ovoga puta ne samo u obliku �trajkova, nego i barikada na ulicama. Prodavaonice su se uni�tavale, cigle su letjele kroz prozore, a trgovine bivale spaljene do temelja.

�Smrt kapitalistima!� bio je pokli� koji je odzvanjao gradom.

Uvedene su stroge redukcije. Vladala je nesta�ica kruha, nije bilo hleba kojim bi radnici mogli napuniti prazne trbuhe, a ni bra�na, mlijeka, maslaca i �e�era. Pred pekarnicama i mesarskim radnjama ljudi su od jutra do mraka �ekali u redovima na ci�oj zimi.

Valentina je osje�ala mr�nju u zraku, okusa nalik na kiselinu. Osam milijuna ruskih vojnika ubijeno je, ranjeno ili zarobljeno u rovovima, narod je caricu Aleksandru prozvao izdajni�kom njema�kom kurvom, a car Nikolaj bio je toliko nesmotren da je u tako klju�nom trenutku napustio Petrograd i oti�ao u vrhovni sto�er vojske. Petrograd. �ak ni nakon tri godine otkako se upotrebljavalo, to je ime Valentini zapinjalo na jeziku. Ime Sankt Peterburg promijenjeno je jer je zvu�alo njema�ki. Od po�etka rata 1914., sve njema�ko zdu�no se preziralo � uklju�uju�i i carevu �enu.

�im je Jens zaustavio automobil, Valentina je isko�ila iz njega i pojurila preko trga, a pljusak joj je zalijepio kaput za noge. Otr�ala je do plakata, oglasne plo�e na kojoj su ljudi mogli pro�itati novine i razne obavijesti. Po ovako lo�em vremenu nije bilo uobi�ajenog mno�tva koje se ina�e tiskalo pred njom. Zbog toga ga je i vidjela.

Plamsaj crvene boje. Komad �ala �to ga je Varenka obe�ala izvjesiti u znak upozorenja.

Srce joj se stegnulo u grudima. Pripremala se za taj trenutak � ali ne ve�, samo da nije ve� stigao. Pru�ila je ruku prema plakatima koje je raskidao vjetar i na kojima je vri�tao natpis VLAST NARODU! dok su se na kupoli katedrale u pozadini zgrbile �etiri vrane nalik na crne zloduhe. Komad crvene tkanine bio je pri�vr��en za oglasnu plo�u, promo�en i iskrzan, no bio je ondje. I �ekao da ga ona vidi. Valentina ga strgne.

�Mama, sva si mokra!�

Kad je Valentina ponovo sjela u automobil, Lidijine ru�ice stale su joj tapkati po obrazima bri�u�i kapljice ki�e.

��to je to bilo?� upita Jens.

�Varenkin je.� Pru�i mu komad crvene tkanine s koje joj se voda cijedila u krilo.

Jens polako odmahne glavom. �Nakon �to je pet godina nismo ni �uli ni vidjeli.�

�Jense, ovo je upozorenje. Obe�ala je da �e ga izvjesiti kao upozorenje uo�i revolucije. Sje�a� li se?�

�Da, sje�am se.� Mrko je zurio kroz vjetrobran u mutne figure �to su sitnim koracima brzale kroz ki�u. �Blagi Bo�e, sad �e po�eti krvoproli�e.�

��to to radi�?� upita Jens.

Valentina podigne pogled s igle i konca i nasmije�i se. Kle�ao je na podu i s Lidijom izra�ivao �eljezni�ku postaju od drvenih kocaka. Imala je �etiri godine i �elo bi joj se nabralo od usredoto�enosti dok bi ih slagala jednu na drugu, pomno opona�aju�i oca. Nosila je modru haljinicu od bar�una, s �ipkastim ovratnikom i man�etama koje je podvrnula, a suknju zatisnula u donje rublje kako joj ne bi smetala dok radi. Valentina dobrohotno uzdahne � njezina plamenokosa k�i pokazala se druga�ijom nego �to je ona o�ekivala, zlatnosme�ih o�iju kojima ni�ta nije promicalo i s izrazitom sklono��u igranju maketama vlakova s ocem umjesto veli�anstvenom ku�om za lutke koju joj je Valentina kupila za pro�li ro�endan.

�Valentina�, Jens �u�ne osloniv�i se o pete i prou�i je s podignutom obrvom, �imamo slu�avku koja nam �ije. �to to radi�?�

Igla joj je zastala na pola boda. Snizila je glas. �Pripremam se.�

Iz d�epa je izvadila zlatni rubalj i polo�ila ga u rasparani porub skromne sme�e haljine �to joj je le�ala na koljenima.

On podigne pogled do njezina lica. Vidjela je kako je te�ko progutao. �Najdra�a Valentino, zar je zaista do toga do�lo?�

�Da, vjerujem da jest.�

Lidija se nasmijala i ostavila kocke klik�u�i od zadovoljstva. �Mama, mogu li se i ja igrati?�

Lenjin se vra�ao. Slavni Vladimir Ilji� Lenjin napokon se vra�ao iz prisilnog izgnanstva u �vicarsku. Arkin je znao �to taj trenutak zna�i: kraj Romanovih.

Nakon pet stotina godina tiranije, napokon im je odzvonilo. Sada kada narod ima vo�u oko kojeg �e se okupiti, nitko i ni�ta ne�e ih mo�i zaustaviti. Ni car, ni njegova vojska, ni otu�ni poku�aji u�utkivanja prosvjeda proletarijata nakon ukidanja Dume. Gnjev je klju�ao u zraku. Ulice Petrograda gorjele su. Ne samo trgovine i kapitalisti�ke tvrtke, nego i tlo pod nogama. Gorjelo je zatiru�i stare obi�aje i osloba�aju�i Rusiju od nepravde i straha.

Arkin je pripalio cigaretu i udahnuo dok je razgibavao ozlije�eno koljeno te se osvrnuo po uredu. Bio je malen, ali imao je sve �to mu je bilo potrebno. Plakate na zidovima: RADNICI, UJEDINITE SE! i POBJEDA NARODU! Golemu sliku stisnute �ake i seljaka koji gazi po dvoglavom orlu Romanovih. Radni stol, telefon, ormari�, pisa�i stroj. I hrpe pravokutnih bijelih kartica. Na stotine njih. Na njima je bilje�io imena, prezimena i ostale pojedinosti.

Na vrhu hrpe ispred njega pisalo je ime: Jens Friis � danski in�enjer. Uhvatio je karticu dvama prstima i kresnuo �igicu o nogu pisa�ega stola. Plamen je gladno buknuo. Prinio ga je kartici i gledao kako je plamen guta dok se savijala, pucketala te sagorjela. Bacio ju je u metalni ko� pokraj nogu.

Jo� malo. Kiselo se osmjehnuo dok je plamen pro�dirao posljednje ostatke kartice. Jo� malo i Jens Friis vi�e ne�e postojati.

Jens je u konju�nici timario Junaka brzim, ljutitim pokretima. Upravo je �uo da se general Krimov vratio s boji�nice iz rata protiv Njema�ke. Sa sobom je donio pri�e o tisu�ama mrtvih i sramno slabo opremljenim ruskim vojnicima. Vojnici su umirali od hladno�e i izgladnjelosti, a oni pre�ivjeli stupali su u raspadnutim �izmama i stopala su im trunula u rovovima. Nedovoljno streljiva. Otrovni plinovi koji su ih osljepljivali. Bez hrane, bez pokriva�a i bez vjere u zapovjednike. Na tisu�e ljudi dezertiralo je iz o�aja i jada.

�Tko bi ih krivio?� promrmljao je, i ba� u tom trenutku za�uo ko�iju kako se zaustavlja ispred njegove ku�e.

�Va�a vojvotkinja Vas tra�i�, doviknuo je Lav Popkov naceriv�i se.

�Ona nije moja vojvotkinja, klipane.�

Krupni Kozak volio se s vremena na vrijeme pojaviti u konju�nici te je posebno u�ivao kad bi Jensa natjerao da plane. Onoga dana kad se Valentina iselila iz doma Ivanovih i postala Jensova supruga, Popkov je tako�er oti�ao. Nitko nije znao gdje sada �ivi i kako, no u posljednjih je nekoliko godina pustio gustu crnu bradu te se �inilo da u�iva u novoste�enoj slobodi. Kad bi nave�er vje�bala neku novu skladbu za koncert, Valentina je voljela biti sama kako bi se mogla usredoto�iti pa bi Jens pro�etao do konju�nice provjeriti kako je Junak i popu�iti cigaretu pod zvijezdama. Popkov bi gotovo svaki put bio ondje sa �pilom karata i bocom votke.

Samo jedanput su se potukli, a razlog tomu bila je Valentina. Zbilo se to pro�le godine netom prije Bo�i�a, one no�i kad je Rasputin ubijen i ba�en u rijeku. Popkov joj je htio re�i da je �uo kako se Viktor Arkin ponovo pojavio u Petrogradu. Jens mu je naredio da joj nipo�to to ne govori. Posva�ali su se. Na koncu se Jens poslu�io jedinim jezikom koji je, �ini se, dopirao do Popkovljeva tvrdoglava mozga te ga je sru�io �akom na tlo. Pesnice su proradile.

��to ti se, zaboga, dogodilo?� zabrinuto ga je upitala Valentina kad je na koncu bijesno uletio u ku�u.

�Popkov mi se dogodio�, zare�ao je.

Ona se grohotom nasmijala, ne pokazav�i ni trunke suosje�anja dok mu je ispirala posjekline. �Vjerojatno �e ti prenijeti bjesno�u�, �alila se.

No ovoga �asa uop�e nije bio raspolo�en za posjet grofice Serove. Nikad dosad nije navratila do njegove ku�e, pa za�to bi sada? Dao je Junaku vjedro svje�e vode, a kad je podignuo pogled, iznenadio se �to umjesto grofice pred sobom vidi mladog Alekseja, njezina sina, kako stoji na ulazu u konju�nicu kao da mu je neugodno.

�Alekseju! Dobroje utro. U�i. Je li ti majka ovdje?�

Dje�ak jedva do�eka pri�i bli�e. Junak podigne glavu i tiho zar�e u znak pozdrava. Izrastao je u visoka, �trkljastog mladi�a dugih udova, i bio je u onoj dobi kad jo� nije uspijevao potpuno upravljati njima. Bilo mu je gotovo dvanaest godina i svijet je promatrao jasno i izravno onim svojim mirnim zelenim o�ima.

�U ko�iji je. Uja�e Jense, do�ao sam se pozdraviti. Mama i ja napu�tamo Petrograd pa sam te htio vidjeti.� Srame�ljivo je slegnuo ramenima.

�Napu�tate Petrograd?�

�Mama ka�e da ovdje nije sigurno.�

�Kamo idete?�

�U Pariz.�

Jens osjeti bolan ubod u grudima. Nije htio ostati bez dje�aka. Polo�io mu je ruku na rame osjetiv�i napetost u njemu. �Nedostajat �e� mi, Alekseju. Nedostajat �e mi na�e jahanje u �umi.�

Dje�ak �ustro i neveselo kimne. �Ja ne �elim i�i.�

�Majka ti je u pravu. Ovdje nije sigurno.�

�A ti? Vi ne odlazite.�

Jens se osmjehne. �Ja socijalistima ne�u biti zanimljiv. Danac sam pa se stoga ne brini, nisam u opasnosti.�

Aleksej uperi pogled u Jensa. �Jesi li siguran?�

�Dakako�, sla�e Jens.

Dje�aku kao da je laknulo.

�U svakom slu�aju�, dometne Jens, �moram ostati i brinuti se o Atilinim potomcima.� Mi� je imao dva mladun�eta �to su i dalje tumarala mi�jom pala�om zabavljaju�i Lidiju.

Aleksej se stane premje�tati s noge na nogu.

��to je?� upita blago Jens.

�Donio sam ti ovo.� Dje�ak mu pru�i sme�u papirnatu vre�icu i zarumeni se od neugode.

Jens je uzme te tiho zazvi�di od iznena�enja. U njoj su se nalazili dijamantna narukvica i zlatne nau�nice. �Nisam ba� siguran da �e mi pristajati�, re�e.

�Ne.� Aleksejevi obrazi bili su jarkocrveni. �Nisu za tebe...� No uto primijeti Jensov podrugljiv izraz lica i nasmije se. Brzo se osvrne po konju�nici provjeravaju�i prislu�kuje li ih itko, no nije bilo nikoga. Popkov je negdje nestao. �Mama je izvadila sav nakit iz sefa i sad ga sprema me�u odje�u, te �ak i u kutije kreme za lice.�

�Zbilja?�

�Da. Ka�e da bi joj ga mogli poku�ati ukrasti.�

�Mama ti je vjerojatno u pravu.�

�Ovo je ostavila jer ima previ�e nakita, a ka�e da je ovaj gotovo bezvrijedan.� Zurio je u papirnatu vre�icu. �Meni ne izgleda bezvrijedno.�

�I nije, Alekseju. No tvoja mama ima toliko vrijedna nakita da joj ovaj, pretpostavljam, malo zna�i.�

�Zato �elim da ga ti uzme�. Sakrij ga. U slu�aju da...� Ponovo slegne ko�tunjavim ramenima.

�Hvala ti, Alekseju.� Jens je bio ganut te je �vrsto zagrlio dje�aka. �Jako �e� mi nedostajati.� Odmaknuo se korak dr�e�i ga rukama za ramena, odu�evljen mirnom dostojanstveno��u njegova mladog uma. �Svakako nemoj prestati jahati, �uje� li?�

�Ne�u.� Dje�ak zatrep�e. �Hvala ti, uja�e Jense, na...�

Jens mu rasku�tra kosu. �Hajde, pozdravi se s Junakom dok ja porazgovaram s tvojom majkom.� �ustrim korakom krene prema ko�iji. Grofica je sjedila unutra, odjevena u zeleno, tu�nih i ozbiljnih o�iju.

�Dakle, odlazi� iz Rusije?�

�Da.�

�U Pariz?�

Osmjehnula mu se i odmahnula glavom. �Tako govorim ljudima. No zapravo idemo na istok.�

�Dug je to put.�

�No kudikamo sigurniji nego da poku�amo zaobi�i boji�nicu na zapadu.�

�Sada nigdje nije sigurno. �uvaj se.�

Ispru�ila je ruku, prstima dotaknuv�i njegovu koja je le�ala na vratima ko�ije. �Poslu�aj me, Jense. �ula sam da plemi�i kuju zavjeru kako bi svrgnuli cara Nikolaja.�

�Mili Bo�e, je li mogu�e da su se napokon prizvali pameti?�

�Ne. �estorica nadvojvoda sastali su se s knezom Georgijem Lvovim iz Dume s namjerom da prijestolje ponude nadvojvodi Nikolaju Nikolajevi�u.�

�Zamijeniti jednog Romanova drugim! Ludi su. Premijer Golicin preslab je da bi odr�avao red. Zar ne vide da je prekasno?�

�Ne, Jense, oni vole svoju zemlju. Ne �ele je se odre�i, a znaju da bi, ako Romanovi izgube prijestolje, smjesta morali oti�i.�

�I ti voli� Rusiju, ali to te ne spre�ava da ode�.�

Odvratila je pogled od njega, usredoto�iv�i se na konju�nice odakle je Aleksej upravo iza�ao, tr�e�i prema njima. �Lagala sam ti, Jense. Kad sam ti rekla da je njegov pravi otac poginuli vojni �asnik.� Snizila je glas do �apta. �Otac mu je Romanov. Da se to ikad sazna, Aleksej bi bio u velikoj opasnosti.� Protrnula je. �Zbog toga odlazimo.�

Jens se okrene, zgrabi dje�aka za ruku i �urno ga ugura u ko�iju, zalupiv�i vratima. �Brzo idite�, po�uri ih. �Idite ve� danas.�

�Sutra�, promrmlja ona.

�Ujutro �u vas do�i pozdraviti�, obe�a Jens.

Dje�ak mu se osmjehne. �Mogli bismo jo� jedanput oti�i jahati.�

Taj dan bio je po�etak kraja. Valentina se probudila rano, tjeskobna, odve� nemirna da bi spavala. �ula je grad kako te�ko di�e, �ak i u njihovoj mirnoj ulici s drvoredom. Kosti su je boljele od napetosti, kao da je tr�ala prebrzo i predaleko. Posvuda su se mogle �uti pri�e o radnicima koji se okre�u protiv svojih �efova, o po�tanskim djelatnicima koji su nasmrt pretukli �ovjeka �ije su naredbe deset godina slu�ali, o paru koji je vodio draguljarnicu iz koje su ih izbacili vlastiti zaposlenici. Bojala se za Jensa. Imala je privi�enja o radnicima �to poput slijepih krtica izlaze iz svojih tunela ispod zemlje i izmrcvare svojega direktora u njegovu uredu tankih zidova.

Ruka joj je nagonski poletjela prema njemu kako bi provjerila je li zdrav i �itav, a on ju je smjesta povukao na sebe. �estoko je vodila ljubav s njim, ostavljaju�i svoj trag na njemu, sitne ugrize po prsima i okus krvi u ustima kad mu je zubima okrznula donju usnicu. Danas joj je trebalo vi�e od njega, vi�e od mi�i�a, ko�e i sna�nog prodiranja. Trebala joj je krv iz njegovih �ila. Otkucaji njegova srca. A kad mu je naposljetku iscrpljena legla u naru�je i kosa joj se u zamr�enim uvojcima rasula po njegovoj ko�i, oslonio se na lakat i pogledao je.

�Jutros si gladna, �ini se�, nasmijao se.

Ona sjedne, podvukav�i koljena ispod sebe. �Nemoj i�i na posao, Jense. Ne danas.�

�Za�to ne danas?�

�Imam lo� predosje�aj. Ostani danas kod ku�e.�

�Moram i�i, ljubavi. Moram se oprostiti od Alekseja. A trenuta�no imamo i velikih problema.�

Srce joj se uzlupalo u grudima. �S radnicima?�

�Ne, premda se sindikati glasno bune i izra�avaju svoje zahtjeve. Rije� je o starim drvenim vodovodnim cijevima. Istrunule su pa dolazi do one�i��enja vode te je ponovo izbio trbu�ni tifus. Obavijestio sam javnost da je ljudi moraju prestati piti. No �to da rade?� Spustio je noge na pod, mislima ve� u danu koji je pred njim.

Prokockala je priliku.

Jens nije jahao s Aleksejem. Premda je jo� bilo rano, kad je stigao pred pala�u Serovih grofi�ina ko�ija ve� je stajala natovarena i spremna pred ulaznim vratima, a Aleksej je pogrbljeno sjedio na stubama pred ulazom. Sko�io je na noge spaziv�i Jensa na Junaku, no opro�taj im je bio kratak.

Grofica je bila uzrujana. �Nije htio u�i u ko�iju dok te ne pozdravi.�

Jens se rukovao s dje�akom u znak slu�benog priznanja da je sada odrastao. �Pazi na majku, �uje� li?�

�Da, gospodine.�

�Pi�i mi. Javi mi �to si odlu�io raditi u �ivotu.�

�Ve� sam odlu�io. Idem u vojsku.�

Jensu se stegne srce. �Jo� je rano za to. Sretno ti u novom �ivotu. Srest �emo se opet, siguran sam, kad pro�e ovo ludilo.�

Dje�ak je susprezao suze. �Volio bih to.�

Jens ga �vrsto zagrli, poljubi mu majku u obraz i obe�a da �e se pobrinuti da Aleksejev konj zavr�i kod dobrih vlasnika. A potom su oti�li u crnoj ko�iji s koje je uklonjen zlatni grb. Jens je gledao za njima dok se nisu izgubili iz vida, ne mogav�i zatomiti bijes na zemlju koja tjera ovakve krasne mlade ljude da se iz nje odsele. Aleksejev odlazak duboko ga je kosnuo te se popeo u sedlo natjerav�i Junaka u �ustar galop niz �ljun�ani prilaz. Pred kapijom �ekao je neki ru�an konj zlih o�iju, a na njemu je sjedio Popkov, �e�kaju�i se po bradi poput lijena medvjeda.

�Koga vraga ti radi� ovdje?� upita Jens.

�Va�a �ena me poslala.�

�Za�to?�

�Da pazim na Vas.� Kiselo se nacerio.

�Idi kvragu.� Jens podbode konja u galop.

Toga je dana osamdeset tisu�a radnika odlo�ilo svoje alate i iza�lo na ulice Petrograda. Na otoku Vasiljevski izbili su nemiri i �estoke demonstracije harale su gradskim ulicama. Oblaci dima zastrli su obzor, a vlakovi, promet i pokretne trake u tvornicama obustavljeni su. Trgovine i tvornice zabarikadirale su vrata i prozore, a radnici su iza�li na ulice s barjacima u rukama. Jens je jahao srcem Petrograda nju�e�i to u zraku. Nesno�ljivost i bezvla�e, �elju za uni�tenjem, paljenjem, razbijanjem, ru�enjem i kidanjem.

Automobili su le�ali prevrnuti na bok, razbijenih prozora i vjetrobrana; vrata trgovina visjela su na odlomljenim �arkama, a roba je pobacana uz rub ceste gdje su se ljudi za nju otimali kao oko strvine. Sanduci votke ukradeni iz prodavaonica �estokih pi�a potpirivali su nezadovoljstvo �trajka�a te su mu�karci s crvenim trakama oko ruke i krvlju podlivenim o�ima krenuli vu�i Junakove uzde, uzalud poku�avaju�i zbaciti jaha�a koji je sjedio na njemu. Jensa je preplavio osje�aj tuge. Volio je tu zemlju koja je sada rezala vlastite �ile sve dok ulice nisu postale skliske od krvi. Oko tisu�u bogatih obitelji stotinama je godina dr�alo ovu golemu zemlju u �aci, iscijediv�i iz nje sve �to se moglo. A sad �e cijela Rusija zbog toga ispa�tati.

Jens je jahao prema uredu, poti�ten zbog toga �to je svaka tvornica kraj koje je pro�ao bila oplja�kana. Ne�e pro�i mnogo dok i njegovi radnici ne sru�e svod tunela. Radna snaga posvuda se razularila, uni�tavaju�i strojeve i skidaju�i stakla sa prozora. A dok je jahao, cijelim je putem iza sebe �uo kloparanje Popkovljeva konja.

�Odlazi ku�i�, viknuo je Jens.

No konj ga je nastavio pratiti poput sjene. Skrenuv�i u Li�ikovsku ulicu, do�ekala ga je blokada nalik na zid od opeke. Ulica je vrvjela ljudima s crvenim vrpcama na grudima i �eljeznim �ipkama u rukama. Radnici iz Raspovljeve ljevaonice u rijekama su se slijevali niz ulicu vi�u�i: �Borba za pravdu!� i �Smrt ugnjetava�ima!� Junak upla�eno skrene ustranu, uznemiren vonjem mr�nje u uskoj uli�ici. Jens potap�a �ivotinju po vratu napipav�i mastan znoj te se okrene namjeravaju�i se vratiti putem kojim su i do�li. No tog su se trenutka za�uli krici.

Pozornost mu je privukla skupina crvenih ogrta�a i sablje �to su zabljesnule zasjekav�i zrak. Za�ulo se nji�tanje konja i kloparanje kopita. Jensa obuzme te�ka crna slutnja � vojska je poslana. Dakle, car je odlu�io da ne�e pregovarati. Za�uli su se hici iz pi�tolja. Najednom je zavladala panika, a na ulicama je nastalo kome�anje dok su ljudi poku�avali umaknuti sabljama no nisu imali kamo. Jens je vidio kako neki mladi� posr�e i nestaje pod kopitima. Natjerao je Junaka da uzmakne, raskr�iv�i put pomo�u njegovih �irokih prsa i ra��istiv�i obru� prostora kako bi se dje�ak mogao osoviti na noge.

Iza le�a za�uo je Popkova kako ga urlaju�i upozorava na opasnost te se okrenuo. Sagnuo se, za dlaku izbjegav�i ma� namijenjen njegovoj glavi dok su husari na konjima sabljama kr�ili put kroz svjetinu, o�trica umrljanih krvlju. Jens je vidio da je Popkov stjeran u kut uza zid, i dalje u sedlu no ruke natopljene krvlju, dok je neki plavokosi zapovjednik podizao sablju i spremao se po drugi put zamahnuti. Zapovjednik je bio �ernov. Jens podbode Junaka natjerav�i ga da sko�i prema naprijed, rastjeruju�i �trajka�e, te u posljednji �as uspije okrenuti konju glavu ustranu i sudariti se sa �ernovljevim crnim pastuhom. O�trica promijeni smjer, i to taman dovoljno. Umjesto da prere�e Popkovu vrat, zasjekla mu je lice takvom silinom da mu je umalo odnijela glavu s tijela.

Jensu je zujalo u u�ima te je obuzet �estokim gnjevom svom snagom odalamio zapovjednika �akom u prsa, slomiv�i mu rebra i zbaciv�i ga iz sedla. Popkov klone prema naprijed dok mu je sna�an mlaz krvi �ikljao niz vrat konja, no Jens ga jednom rukom zadr�i u sedlu, a drugom zgrabi ispu�tene uzde. Njegova konja nije trebalo podbadati. Koriste�i se �ivotinjinom snagom, Jens je probio put kroz �trajka�e koji su poku�avali pru�iti otpor. �eljezne �ipke nisu se mogle mjeriti sa sabljama i pu�kama, no bili su broj�ano nadmo�niji. Sve vi�e vojnika padalo je iz sedala.

Dokopav�i se pokrajnje uli�ice, Jens hitro sja�e i dotakne Popkovljevo rame. Drhtalo je. Bio je jo� uvijek �iv, Bogu hvala. Pa�ljivo je podignuo Kozakovu glavu s konja. Isuse Kriste, bila je skorena od krvi. Bijes i tuga proparali su i njegove grudi, no ruke su mu i unato� tomu bile mirne dok je skidao svoj �al i �vrsto ga svezao oko Popkovljeve glave, ostavljaju�i mu zdravo oko nepokriveno. To se oko, napola sklopljeno i crno, poku�alo usredoto�iti, a Popkovljevo krupno tijelo zanjihalo se na le�ima konja. Bio je jedva pri svijesti.

�Dr�i se, Popkove�, odlu�no �e Jens. �Odvest �u te ku�i.�

Skinuo je remen i svezao Kozakova zape��a oko vrata konja, a potom sko�io u Junakovo sedlo dr�e�i Popkovljeve uzde u svojim rukama.

�Opet mi stoji� na putu, Friise.�

Jens pogleda naprijed. Nasred ceste stajao je mu�karac o�tra lica, odjeven u dug kaput i s pu�kom u ruci, a iza njega bila je mala vojska ljudi. Svi su oko ruke nosili crvene trake.

�Sklanjaj mi se s puta, Arkine.� Jens se nije imao vremena prepirati s tim gadom. Krenuo je naprijed, vode�i Popkovljeva konja za sobom.

Uskom uli�icom odjednom odjekne hitac iz pu�ke, glasan poput grmljavine. To je bio jedini zvuk koji je Jens �uo; nikakvo nji�tanje ni bolno skvi�anje. Junak je samo zadrhtao, a potom se bez glasa sru�io pod njim, najprije prednjim nogama, a potom, nakon kratke borbe, i stra�njim dijelom trupa.

�Ne, ne, ne!� riknuo je Jens isko�iv�i iz sedla prije nego �to je konj pao na tlo. Kleknuo je pokraj Junakove glave polo�iv�i mu dugu nju�ku u pregib ruke, no tamne o�i ve� su izgubile sjaj, a �iroke nozdrve ispustile posljednji dah. �Ne!� zaurla Jens sko�iv�i iz �u�nja i baci se na Arkina.

�Radovao sam se ovome trenutku�, re�e Arkin neobi�no iskriviv�i usta te kundakom pu�ke udari Jensa u glavu.

40

Valentini su se tresle ruke. Ne zbog oka Lava Popkova koje je le�alo u emajliranoj posudi na kuhinjskom stolu. Ne zbog krvi koju je izgubio ni bijele kosti koja se nazirala u popre�noj posjeklini du� �ela. Ne zbog napora koji je morao ulo�iti kako bi se zajedno s konjem vratio k njoj i ispri�ao joj �to se dogodilo. Ne zbog smrti Junaka.

Ruke su joj drhtale zbog Jensa.

Isprala je Popkovu glavu i izvadila smrskanu o�nu jabu�icu, isplahnuv�i duplju antisepti�kom otopinom, te mu stala nalijevati votku u grlo da ne mo�e govoriti.

�Arkin ga je dohvatio�, profrfljao je.

Arkin ga je dohvatio.

Ruka joj je zadrhtala te je zamislila Arkinovo koljeno koje je smrskao metak iz Jensove pu�ke. Nato�ila je i sebi votku.

Jens je u ustima osjetio okus sasu�ene krvi. To je bilo prvo �to je o�utio. Slike su, jedna po jedna, po�ele sjedati na mjesto dok su mu se kota�i�i u glavi po�eli okretati, isprva sporo, a zatim sve br�e i br�e, �upaju�i mu misli iz lubanje. Otvorio je o�i.

Nalazio se u zatvorskoj �eliji.

Kroz metalni re�etkasti otvor u stropu dopiralo je mutno �uto svjetlo. Nije se gasilo. Metalna vrata s prozor�i�em u visini o�iju i vrata�ca za hranu u razini poda bile su jedine zanimljive stvari u prostoriji. Zidovi od opeke, u jednom kutu vjedro, a u drugom emajlirana posuda te uzak poljski krevet na kojem je le�ao. Pod njim smrdljiv goli madrac, a povrh jedan pokriva�.

Glava ga je boljela. Vid mu se maglio na jednom oku, a sasu�ena krv skorila mu se na obrazu nalik na crna raka �to mu se zalijepio za lice. Ustao je, a soba se zavrtjela oko njega, no uspio je do�i do vrata, zalupav�i po njima �akom.

�Arkine, prokleti gade, otvaraj ova vrata.�

Lupao je sat vremena. Mo�da dva? Nije imao pojma koliko, no �aka ga je zaboljela, a ko�a na �lancima prstiju popucala. Oduzeli su mu cipele i remen pa nije imao ni�ta drugo �ime bi mogao lupati. Polako je skliznuo na pod, le�ima oslonjen na hladan metal i naposljetku pustio mozak da misli.

Arkin je samo jedanput u�ao u zatvorsku �eliju. Dani su prolazili i Jens je �uo kako se neka druga metalna vrata uz zveket otvaraju, noge �to se vuku du� hodnika, povike stra�ara i katkada tiho cviljenje ostalih zatvorenika zbog �ega bi Jens podviknuo. Ako bi netko i vrisnuo, brzo bi ga u�utkali.

Jens je dan za danom �ivio u svijetu sumraka. Nikad nikoga nije vidio. Dvaput na dan gurnuli bi mu hranu i vodu kroz otvor u vratima, ka�u ujutro, a �orbu nave�er. Slavio bi kad bi u njoj zatekao komadi� hrskavice ili kupusa. Svakog jutra praznili su mu vjedro, vade�i ga kroz isti otvor u vratima, a prao se pomo�u nekoliko kapljica vode za pi�e, koje je izlio u emajliranu posudu. Voda mu je postala dragocjena. Umo�io bi prste u nju i prisjetio se koliko ju je puta u �ivotu nemarno i nesavjesno rasipao. A sad je bio poput onih stanovnika siroma�nih �etvrti koji su se tiskali oko cijevi �to propu�ta vodu, kojima svaka kapljica vrijedi zlata.

Svaki dan �ekao je ho�e li do�i stra�ari sa �eljeznim �ipkama i te�kim �akama. No nitko nije dolazio. Ama ba� nitko. Stoga, kad je Viktor Arkin u�ao u njegovu �eliju nakon �etiri tjedna samovanja uz vlastite misli i vlastiti tjelesni miris, do�ao je u napast da mu se osmjehne. No umjesto toga bez rije�i je sjeo na madrac nasloniv�i se na zid i stao ga pomno promatrati. Iza Arkina stajala su tri stra�ara u odorama sa �ipkama i lancima u rukama.

�Jense Friise.� Arkin je njegovo ime izgovorio kao da mu ostavlja gorak okus u ustima. �Do�ao sam jer �elim da ne�to zna�.�

Jens ustane. Bio je vi�i od Arkina te je ovaj bio prisiljen podignuti pogled. �Jedino �to od tebe �elim �uti jest kad �u iza�i iz ove rup�age.�

�Ne budi tako nestrpljiv. Ovo �e ti biti dom jo� dugo.� O�i mu se zatamnje�e poput ugljena te spusti ruku prema koljenu. �Kao �to �e mene ovo koljeno jo� dugo podsje�ati na tebe.�

�Da je bilo po mome, mozak bi ti se rasuo po onom dvori�tu, a ne koljeno.�

Arkin trzne glavom, a Jensu se na�as u�ini da �e izgubiti kontrolu nad sobom. Pod maskom njegova lica, pod onom tvrdom bahato��u, vrebao je bijes. Jens je spazio njegovu sjenu u dnu onih sivih o�iju.

��to si mi onda�, upita Jens, �do�ao re�i?�

��elim da zna� da sam spavao s tvojom �enom u izbi.�

�La�e��

�Istina je.�

�Prokleti prljavi la�ljiv�e. Valentina te se gnu�a. Iskopala bi ti o�i prije nego �to bi ti dopustila da je dotakne�.�

�Bila je to njezina zamisao. I u�ivala je.�

Jens nasrne na njega, iznenadiv�i ga, te ga tresne �akom u zlurado nasmije�ena usta. Stra�ari upotrijebi�e svoje �eljezne �ipke, no Jens se obraduje spaziv�i krv na Arkinovu licu, koji je jarosno obri�e zape��em.

�Poznajem je, Friise, poznajem svaki pedalj njezina tijela. Onu pjegicu na bedru koju sam ljubio, si�u�ni bijeli o�iljak na rebrima koji sam sisao dok nije zastenjala, guste crne kovr�e oko njezina vla�nog sredi�ta, koje sam lizao dok sam stavljao prste u nju i...�

Da ga tri stra�ara nisu sputala lancima, Jens bi bio ubio Arkina.

�Gubi se!�

Zadovoljna smije�ka na licu, Viktor Arkin od�epa iz samice.

Valentina je osam mjeseci danono�no tra�ila Jensa. Diljem grada ljudi su nestajali, prijatelji i ljubavnici danas su bili tu, a sutra ve� ne. Nitko ni�ta nije znao; nitko nije htio ni�ta znati, nikoga nije bilo briga � bili su odve� upla�eni za sebe. Rulja je harala ulicama, provaljuju�i u zatvore i ubijaju�i policajce. Kad god bi im palo na pamet, podmetali su po�are u velikim ku�ama i spalili sud i urede tajne policije. Sa stupova uli�nih svjetiljki sada su visjeli agenti Ohrane, a grad je buktio od crvenih zastava i plakata: UNI�TIMO TIRANE i POBJEDA PRIPADA RUSKOME NARODU.

Valentina je bila pa�ljiva, toliko pa�ljiva da je ljudi vi�e nisu prepoznavali. Nosila je skromnu selja�ku odje�u, ru�no tkane haljine i �alove, maramu oko glave i te�ke pokrpane �izme na nogama. Smr�avjela je te su joj se obrazi udubili, blijedi i upali kao radnicima na ulicama. Ramena su joj se ovjesila i kralje�nica se pogrbila, a pogled je obarala kako nitko ne bi spazio gnjev �to je u njima plamtio. Lidiju bi ostavljala zatvorenu u sobi s njezinim vlaki�em i knjigama, no nikad nije nai�la na ikoga tko je �uo makar i rije� o danskom in�enjeru imena Jens Friis.

Drugog o�ujka 1917. car Nikolaj prisiljen je odre�i se prijestolja. On i njegova obitelj stavljeni su u ku�ni pritvor u Carskome selu, a kasnije su prevezeni vlakom u Sibir. Tada se Petrograd promijenio i Valentina je to primijetila. Postao je crven: crvene trake oko ruke, crvene vrpce, crvene kokarde na kapama. Na �elo nove privremene vlade postavljen je Aleksandr Kerenski, koji se upla�io i pobjegao budu�i da je grad nastavio tonuti u bezvla�e. General Kornilov, glavni zapovjednik vojske, otpu�ten je, a u ratu protiv Njema�ke nastavili su se nizati porazi sve dok se Rusi nisu po�eli na koljenima moliti da zavr�i.

Toga ljeta vladao je kaos.

Najve�i pak kaos vladao je u Valentininu srcu. Zaboravilo je kako kucati. Zaboravilo je kako biti �ivo. Le�alo je nijemo i prazno, bez krvi, krhka crna lju�tura te�ka poput olova ispod rebara. Katkad bi se potap�ala po prsima ili �ak udarila �akom izme�u grudi, no �to god napravila, ono se nije pokretalo. Izgleda li tako slomljeno srce? Kao pokvaren sat.

Neobi�no je bilo to da su joj se o�i sje�ale onoga �to joj je srce zaboravilo. No�u bi plakale u krevetu bez Jensa, kao da su u stanju izbaciti bol na na�in na koji srce nije moglo. Tijelo joj je �udjelo za njegovim izme�u plahti te je neprestano iznova udisala njegov miris na jastuku koji je gr�evito privijala uza se tijekom beskrajnih no�nih sati. Njegovu je ko�ulju nosila u krevetu, njegove �arape u �izmama i iglu za kravatu u ovratniku bluze. Njegovom je �etkom �e�ljala kosu, njegovom �etkicom prala zube. Da je mogla, slu�ila bi se i priborom s njegova radnog stola, no umjesto toga u d�epu je nosila njegov sat.

Lava Popkova nije vidjela od dana kad mu je povila glavu zavojima. Nije �alila zbog toga. Premda mu je rekla da ga ne krivi za mu�evljevu otmicu i premda je on njoj rekao da je ne krivi zbog gubitka oka, oboje su lagali. Tra�ila je Jensa gdje god je mogla i znala. Ponovo je oti�la u Varenkinu staru ku�u, no nije ju zatekla ondje, a ljubazni �ovjek sa suprugom Cigan�icom tvrdio je da nikad nije �uo za Viktora Arkina � bez obzira na to koliko mu novca nudila. Tra�e�i Larisu Sergejevu oti�la je i do podrumske prostorije do koje ju je Jens bio odveo i koja je zaudarala po vodi iz kanalizacije, no ni ondje nitko nije �uo za Viktora Arkina.

Oti�la je u crkvu. Ondje nije bilo sve�enika, onoga koji joj je lagao. Kad je pitala gdje je, rekli su joj da ga je carska vojska nasmrt izbi�evala u njegovu selu pred k�erinim o�ima. �ak ni ta slika nije joj nagnala srce da se oglasi. U svojoj skromnoj selja�koj odje�i odlazila je na sastanke, pri�vrstiv�i crvenu vrpcu uz prsa, i prisustvovala svakom politi�kom okupljanju u svakoj crkvi i svakoj dvorani koju je uspjela prona�i. Smije�ila se licima koja je prezirala, razgovarala s mu�karcima koji su htjeli ustrijeliti sve ministre iz vlade, odlazila sa �enama iz tvornice u barove, a u jednome je �ak svirala i glasovir. Rukavice nije skidala, njima prikrivaju�i glatke ruke.

Nitko nije �uo za Viktora Arkina. �to li je napravio? Vratio se u Moskvu? S Jensom?

Gdje si, Jense?

Bli�e od toga nije moglo. Kad bi razgovarala s njime, gotovo bi osjetila kako joj srce treperi. To, i kad bi sjela na njegov bijeli sag od sobova krzna s k�er�icom u krilu i �itala joj o Isambardu Kingdomu Brunelu.

Arkin bi ih ponekad promatrao, Elizavetu i Valentinu.

Kad bi mu dozlogrdili sastanci, umoran od vike i prepirki tijekom kojih je svatko poku�avao nametnuti vlastitu volju prosipaju�i bujicu ideja, izmi�ljaju�i nove naume, nove spletke, nova pravila. Kerenski se okomio na bolj�evike, uni�tiv�i tiskarske strojeve njihova �asopisa Pravda i urede Centralnog komiteta. Naredio je uhi�enje Zinovjeva i Kameneva zbog vo�enja proturatne kampanje, pa �ak i samog Lenjina, koji se opet bio primoran skloniti na sigurno.

No bli�io se �as � takav kaos vi�e nije mogao trajati. Crvena armija samo u Petrogradu brojila je dvadeset pet tisu�a boraca, a uz potporu balti�kih mornara uspjeli su se oduprijeti napadu generala Lavra Kornilova. Arkin je izgarao od �elje da bolj�evici preuzmu vlast u zemlji putem op�eg krvavog pu�a i napokon stanu na kraj tobo�njoj vladi pod vodstvom Kerenskog. A daleko od u�iju, u jednoj tajnoj stra�njoj prostoriji, Lenjinu je do�apnuo kako je potrebno satrti sve ostale revolucionarne stranke. Nikakvi menj�evici. Nikakvi socijalisti�ki revolucionari. Nikakvi kadeti. Samo jedna stranka mo�e vladati Rusijom, a to su bolj�evici. Rusiji je potrebna �eljezna ruka.

Zbog toga se Arkin vratio u Petrograd, kako bi bio uz Vladimira Lenjina i kako bi se pobrinuo da vo�e revolucionarne opozicije budu ba�eni u lance u Tvr�avi Petra i Pavla. No katkad bi, kad bi ga svladao umor i koljeno ga boljelo vi�e nego ina�e, sebi dopustio da ih gleda na ulici, Elizavetu i Valentinu. Valentina je bila pametna. Bila je poput kameleona, skrivaju�i se pod bezli�nom sme�om i sivom odje�om, stapaju�i se s okolinom, misle�i da je nitko ne vidi. Zar je stvarno mislila da joj itko tko ju je makar jedanput vidio mo�e zaboraviti lice? Tijekom godina koje je proveo u Moskvi postala je jo� ljep�a, putenija, �ak i po�eljnija po na�inu na koji se kretala, obi�nom okretu glave ili zamahu kosom.

Elizaveta, koja se i dalje ko�operila u svili i krznu, bila je laka meta svakom bolj�eviku �eljnom osvete, no nastavljala je izlaziti na ulicu visoko uzdignute glave. Bio ju je upozorio. �ak ju je i preklinjao. No ona mu se osmjehnula i poljubila ga u usta kako bi ga u�utkala.

�Ja sam ja. A ti si ti�, promrmljala je. �Neka tako i ostane.�

Pa je pustio da ostane tako. Nije se mogao prisiliti da Elizavetu upita za dijete, no djevoj�icu nikad nije vi�ao s njima, kao da ju je Valentina skrivala od svijeta.

Valentina je s Lidijom sjedila na �ezlonu u prima�oj sobi svojih roditelja i preklinjala ih da napuste Petrograd dok jo� mogu.

�Valentina�, rekao joj je strogo otac, �ovo je na� dom. Ovo je na�a zemlja. Ne�u je napustiti.�

�Tata, molim te, nije sigurno.�

Namr�tio se, ali ne na nju, usmjeriv�i pogled prema sagu dok mu se ko�a ovjesila, puna bora koje su mu se urezale duboko u lice. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci smr�avio je kao i svi ostali. Valentina je primijetila i da u sobi nedostaju neke stvari. Dva zlatna svije�njaka i vrijedna stara re�etka za kamin od sedefa. Je li ih sklonio nekamo, �uvaju�i ih za bolja vremena? Ili ih je prodao ili iskoristio kao mito? Mo�da su ih �ak i ukrali nadobudni vojnici Crvene armije �to su tumarali uokolo.

�Ne bojim se ja tih bolj�evika�, rekao je.

�Trebao bi�, oglasi joj se majka. �inilo se da je spomen njihova imena nije upla�io, �ak ni uzrujao. Bila je odjevena u tamnu svilenu haljinu � bez bisera ili bilo kakva nakita, primijetila je Valentina. Dakle, i ona je bila oprezna na svoj na�in. �Svi bismo se trebali bojati, ne onoga �to su ve� napravili, nego onoga �to �e tek u�initi.�

Filip Ivanov je pogleda, iznena�en. �Kako zna� �to se spremaju u�initi?�

��itam novine, �ujem pri�e. Progone nas jednog po jednog. Prisvajaju na�e ku�e. Samo je pitanje vremena.�

�Mama, zar ih ne mrzi�?�

�Ne. Oni se bore za ono u �to vjeruju, ba� kao �to i mi �ivimo na na�in u koji vjerujemo.�

Suprug joj uzrujano frkne nosom te Valentina pri�e njegovu naslonja�u.

�Ostani kod ku�e, tata. �uvaj se.� Dotaknula mu je ruku i on joj stisne prste. Sagnula se i poljubila ga u obraz. Bio je mek�i nego ina�e, kao da je s njega skinut vanjski sloj. �Pazi na sebe i mamu.�

�Je li to ono �to ti radi�? U toj smije�noj odje�i? Nikad nisam mogao zamisliti da �e mi k�i i unuka nositi takve dronjke.�

�Djede�, re�e Lidija smije�e�i se poput svojega oca, �i ti bi trebao nositi radni�ku ko�ulju i vunenu kapu. Izgledao bi smije�no.�

Nasmijali su se. Valentina se kasnije sjetila toga posljednjeg zajedni�kog smijeha.

Stanje se pogor�alo kad je ponovo zahladilo i Valentina je po�ela pripremati ku�u. Pozvala je trgovca namje�tajem koji je odnio ve�inu njihova imetka u zamjenu za debeo sve�anj nov�anica. Dobivene rublje smjesta je zamijenila za zlatne dukate i dijamante budu�i da �e papirnate nov�anice uskoro postati bezvrijedne. I trgovac namje�tajem i draguljar bezo�no su je oplja�kali, no nije si mogla priu�titi da se prepire s njima.

Otpustila je svu poslugu, ku�u napunila bezvrijednim krevetima, stolcima i ormarima, a sve svoje i Lidijine stvari zaklju�ala u dvjema sobama na gornjem katu. Sa�uvala je Jensove nacrte, nekoliko komada njegove odje�e, ni jednu knjigu, par glomaznih cipela i nekoliko osobnih stvar�ica. Svega ostalog se odrekla. Lidija je uza se �vrsto privijala vlaki� i drvene kocke dok je sjedila u maj�inu krilu i pozorno je slu�ala.

�Moramo postati jedne od njih�, obja�njavala joj je Valentina. �Ne smijemo im dopustiti da nas izbace iz ku�e jer nas u protivnom tata ne�e znati na�i kad se vrati.�

�Ho�e li se brzo vratiti?�

�Ho�e, an�ele moj. Uskoro.�

Zlatnosme�e o�i zatrepta�e. �Meni je sad pet godina, mama.�

�Znam.�

�Gotovo sam odrasla.�

Valentina se osmjehne. �Nego �to.�

�Zato mi mora� re�i istinu, mama.�

�Dakako.�

�Kad �e se tata vratiti?�

�Uskoro.�

Najgore je bilo s koncertnim glasovirom Erard � odre�i se njega bilo je kao da su joj odsjekli ruku. Ula�tila ga je dok nije zablistao i posljednji put sjela na stolac dok je Lidija sjedila na podu osloniv�i se le�ima o Valentininu nogu. Svirala je Chopina, a Lidija je plakala. �To je tatina najdra�a.�

�Mo�da ju je �uo.�

Lidija odmahne glavom, grizu�i usnicu. Nakon toga glasovir su odnijeli na kolima.

U ku�u su u�li ljudi. Ljudi �to su raznosili blato s �izama po ula�tenim podovima i koji nisu znali �emu slu�i prekida� za svjetlo ni kako se slu�iti vodokotli�em. Valentina se zatvorila u svoje dvije sobe, sklup�av�i se na krevetu, umotana u Jensovu pamu�nu ko�ulju koja je umjesto njegova poprimila njezin miris. Izgubila je ku�u, njegove ljubljene knjige, a sada i njegov miris. Uronila je lice u njegov jastuk, a s usana joj se oteo zvuk, potmuo prigu�eni jauk iz dubine du�e.

Lidija je sjedila na vrhu stuba obgrliv�i koljena i promatraju�i dva bosonoga dje�aka kako igraju nogomet s o�evim joj globusom.

�Nemoj joj nauditi, Viktore.�

�Elizaveta, nikad ne�u nauditi tvojoj k�eri, to sam ti obe�ao. Njezin je mu� jo� uvijek �iv samo zbog tebe.�

�Ne dopusti da joj oni naude, oni ljudi u sivom koji se nazivaju vojskom. Ili oni �to haraju gradom u �oporima poput vukova, dijele�i svoje vi�enje pravde. Ne dopusti im da joj naude.�

�U�init �u sve �to je u mojoj mo�i. Kad ukloni� branu s rijeke, ne mo�e� zabraniti vodi da te�e. No�, podignuo je glavu s jastuka i poljubio joj vitak vrat, �vidjet �u �to se mo�e. Kako bih tebe za�titio.�

Le�e�i na njemu zanjihala je kukovima u ritmu njegovih pokreta, okrznuv�i mu prsa grudima mekanima poput bar�una. Tih uzdah isprekidao joj je rije�i. �Ne treba mi za�tita.� Utisnula mu je �vrst poljubac u usta, potra�iv�i njegov jezik svojim kao da �e bez njega umrijeti od gladi.

41

Petrogradom se zaorio zvuk nalik na udarac Thorova malja, od kojeg su prozori zaklepetali poput kostiju u grobnici. Prenuo je Valentinu dok je �itala knjigu i probudio Lidiju, koja je u spava�ici odbrzala do maj�ina kreveta o�iju razroga�enih od uzbu�enja. �vrsto je zagrliv�i, Valentina je osje�ala kako joj k�erino srce treperi. Pogledala je na sat. Bilo je 21.45, 24. listopada 1917.

�Mama, je li to grmljavina?�

�Nije, mila. Zvu�i kao top.�

Lidija �irom razroga�i o�i. �I to velik.�

�Da, jako velik. Mislim da je to brodski top.�

�S kojeg broda?�

�Ne znam.� No krv joj se sledila u �ilama jer je znala �to top ozna�ava: po�etak revolucije.

Arkin joj je to mogao re�i. Bila je to Aurora.

Bila su �etiri sata ujutro i Valentina je stajala pod mraznim no�nim nebom, promatraju�i kako njezin svijet izgara. Nije bilo nikakvih sjajnih zvijezda repatica, ni�ega zna�ajnog da obilje�i taj trenutak. No negdje u daljini iznad gradskih krovova po�ar je progorio rupu u mraku, a njegov plamen zatro je i posljednji tra�ak nade u njezinu srcu da �e se Rusija uspjeti izvu�i iz ponora.

�to je to zna�ilo? Za Jensa. Za njezinu k�er. Za njezine roditelje. Njihova je svijeta nestalo. Tlo pod nogama izmicalo joj je, a rukama je �vrsto stisnula ulazna vrata ku�e od kovana �eljeza, kao da ona mogu sprije�iti svemir da joj se ne sru�i na glavu.

Jense, jesi li negdje u gradu? Jesi li �uo brodski top?

Bila je uvjerena da je Jens jo� uvijek �iv te da udi�e isti no�ni zrak kao i ona. Zbog �ega Arkin ne bi prosvirao glavu �ovjeku koji ga je obogaljio, to nije znala, no ni�ta je nije moglo uvjeriti u to da je mrtav. Ni�ta. Jo� je �vr��e stisnula ledenu �ipku kapije. Imala je osje�aj da joj njegove misli polako prodiru u um. U loncu bi mije�ala ka�u za doru�ak i odjednom bi �ula njegov uzdah te bi znala da je zami�lja kako zati�e kosu iza uha i gricka vr�ak jezika dok se usredoto�uje. Okrenula bi se od �tednjaka, no nikad ga ne bi ugledala. Ili kad bi se ljutila na derane s donjeg kata �to su �utnuli loptu kroz prozor, a staklo je bilo nemogu�e nabaviti, �ula bi Jensa kako ba� u tom trenutku razmi�lja o tome kako su djeca sa sela nepismena i kako bi revolucija prije svega trebala donijeti besplatno i obavezno obrazovanje za sve.

Njegove misli �uvala je kao blago. Kako bi joj koja pala na um, pa�ljivo bi ih omatala vatom i sakupljala ih kao �to lepidopterolog sakuplja leptire. No�u bi ih vadila i preslu�avala, uvijek iznova, le�e�i u njegovu krevetu i grle�i njegov jastuk. Dok je tamu grada razgonila vatra, njezina je ostajala postojana i sveprisutna.

�Ne�e� ga prona�i u tom plamenu�, za�uo se glas iz no�i.

�Lave?�

Golemi lik Lava Popkova iskora�io je iz sjene u krug svjetla uli�ne svjetiljke kako bi vidjela da je to on. Bio je krupniji nego ikad. Povez mu je prekrivao praznu o�nu duplju, a guste crne kovr�e padale su mu preko o�iljka na �elu. Bilo joj je drago �to ga vidi. I to ju je iznenadilo.

�Nema vi�e konja?� Mahnuo je prema konju�nicama gdje je neko� kartao s Jensom i Valentini prvi put padne na pamet da mu zacijelo nedostaje prijatelj.

�Ne, prodala sam ih.�

�im se konju�nica ispraznila, cijele su se obitelji bez ikakva pitanja uselile u pregratke za konje u kojima su spavale prekrivene slamom i jele zob iz korita. Valentina nije prigovarala. Nije ju bilo briga. Htjela je osje�ati ne�to prema njima, no nije mogla. Zbog takvih ljudi izgubila je mu�a i sestru � za takve se Arkin borio. Zar ne vidite �to radite? htjela im je vikati. Zar ne vidite da osim onoga �to je lo�e uni�tavate i sve �to je u Rusiji dobro?

�urno je sklonila Popkova sa svjetla. �Ima� li vijesti?�

�Da.�

�O Jensu?�

�Ne.�

Nije htjela da i�ta �uje, nikakav zvuk, �ak ni najti�i uzdah, premda su joj od razo�aranja prsnule kosti. �Nego o kome?�

Zahihotao se te joj je do�lo da ga zgrabi za bradu i protrese je. �O kome?� ponovo je upitala.

�O �ovjeku koji se zove Erikov. �ujem da u�iva povjerenje druga Lenjina.�

��to se to mene ti�e?�

�Ime mu je Viktor Erikov.�

Srce joj je zastalo. �Viktor Erikov?�

�Arkin je promijenio ime. Zbog toga nismo uspijevali na�i toga krvo�ednog gada.�

�Za�to bi to u�inio?�

Krupna se sjena pomakne. �Zbog tvoje obitelji. Jer se ime Arkin previ�e povezivalo s ministrom Ivanovim. A on se htio od njega ograditi.�

Valentina kimne. �Zna� li gdje je?�

�Jo� ne. Ali saznat �u.�

�I re�i �e� mi?�

�Da. To �e te vjerojatno stajati glave, no re�i �u ti. Dotad ne izlazi iz ku�e.�

�Gdje su revolucionari?�

�Posvuda. Prokleti bolj�evici zauzeli su �eljezni�ke stanice i prislu�kuju telefonske linije. �ak su i u Dr�avnu banku provalili. Ti se ne �ale, zato ne izlazi iz ku�e.�

�Hvala ti, Lave.�

On slegne ramenima i okrene se da ode.

�Lave.� Uhvatila ga je za ruku. Bila je �vrsta kao kamen. ��ao mi je zbog tvojega oka. �uvaj se.�

Zabrundao je ne�to nerazgovijetno, �to je zazvu�alo poput potmule grmljavine u njegovim granitnim prsima, i krupnim koracima nestao u no�.

�Ostani ovdje, Lidija. Zaklju�aj vrata. Nikome ih ne otvaraj.�

�A �to ako mi zatreba zahod?�

�Koristi vjedro.�

Tanki nosi� namre�kao se od gnu�anja.

�Ozbiljno, Lidija.�

�Kamo �e�?�

�Idem prona�i tatu.�

Srcoliko li�ce ozarilo joj se kad ju je pogledala. �Smijem li i ja po�i?�

�Ne. Ti mora� biti dobra. Tata �e se vratiti samo ako bude� dobra.�

�Bit �u dobra, mama.�

K�i joj namjesti an�eosko lice, no Valentina se nije dala zavarati. �Ozbiljno ti govorim. Ne otklju�avaj vrata. Obe�aj mi.�

�Obe�avam.�

Poljubila je k�er u rasku�tranu kosu natjerav�i se da joj povjeruje.

�Valentina!�

Stajala je u ve�i doktora Fedorina upla�eno se osvr�u�i preko ramena. Grad je trenuta�no mirovao, kao vuk koji spava nakon bogata no�nog lova. No to nije zna�ilo da ne�e opet ubiti.

Nikolaj Fedorin uvukao ju je u ku�u i brzo zatvorio vrata. �Danas ne bi smjela biti na ulici, Valentina. Odve� je opasno.�

�Samo sam do�la �uti �to ste saznali.�

�Draga moja djevojko, grad nam je eksplodirao u lice. Bolj�evi�ka revolucija razdire Petrograd, a njihova Crvena armija zatvara svakoga tko nije njihov istomi�ljenik. Sefovi tvornica, bankari i svi politi�ari su...� Zastao je primijetiv�i da su joj usne problijedile.

�Moj je otac jedan od tih politi�ara.�

On odmahne glavom od o�aja. �Ne idi k njemu, draga moja.�

�Moram. A �to �ete Vi?�

�Ne brini se, ja sam siguran. Lije�nik sam, trebat �u im. Vidim da i ti nosi� svoju odoru bolni�arke, ona bi te trebala za�tititi.�

Valentina �urno otvori vrata. �Na to i ra�unam.�

Pro�lo je dobro, bolje nego �to je Arkin mogao sanjati. Kerenskijeva vlada prevrnula se poput mrtve ovce prepustiv�i vlast crvenima.

Me�utim � osmjehnuo se sam sebi razmi�ljaju�i o tome koliko je Kerenski glup � ve�eras �e se zaprepastiti kad ih sve uhite u Zimskoj pala�i. Prije isteka dana �lanovi Kerenskijeva ministarskog vije�a bit �e zato�eni u �elijama Tvr�ave Petra i Pavla. Hodao je ukrug po uredu ne bi li odagnao bol iz noge, �ekaju�i da stignu novi zatvorenici.

Na um mu padne Friis. Svaki je dan razmi�ljao o in�enjeru. I o Ivanovoj. Oni su mu bili trn u oku �to ga nije mogao i��upati, bez obzira na to �to u�inio. Povukao je cigaretu napuniv�i plu�a dimom, no ne uspijevaju�i istisnuti prizor njih dvoje koji mu se urezao u pam�enje, sje�anje na njih kako tr�e zajedno pod ki�om dr�e�i se za ruku, tijela priljubljenih u zajedni�ki obris, ne odvajaju�i pogled jedno s drugoga.

Bila je u pravu. Valentina Ivanova znala je to�no �to radi. Zaista je svaki dan mislio na nju, ba� kao �to mu je i rekla da ho�e. Ironi�no je bilo to �to bi, da mu koljeno nije stradalo, sad vjerojatno bio mrtav. Valentina mu je spasila �ivot. Ina�e bi mu ve� odavno navukli odoru i poslali ga u onaj besmisleni rat protiv Njema�ke. Bio bi topovsko meso, poko�en negdje na bojnom polju, i Valentina bi ga se oslobodila. Svega njegova osim djeteta, njegom djeteta, koje je bilo dio njega koji �e uvijek nositi uza se. Ako je bilo njegovo. U to nikad nije mogao biti siguran, zar ne?

Rukom je obrisao lice zatomiv�i onaj poznati osje�aj praznine u trbuhu koji bi osjetio svaki put kad bi pomislio na dijete. Bio je umoran. Neispavan. Strahovao je zbog no�i koja slijedi i no�eva koje bi mu ostali drugovi mogli zabiti u le�a budu�i da je sada raspolagao odre�enom koli�inom mo�i.

Sjeo je za stol i kratko naredio vojniku koji je stajao pred vratima: �Sljede�i zatvorenik!�

Arkin nije ustao sa stolca. No bilo mu je te�ko ne iskazati joj barem toliko po�tovanja.

�Zatvorenice Filipe Ivanove�, re�e on, �nare�ujem da vas se odvede pred sud gdje �e vam se suditi kao izdajici naroda.�

�Ti licemjerna ni�tarijo, �to ti i tvoj soj znate o ovoj zemlji? Vjerno joj slu�im ve�...�

Arkin kimne stra�aru koji ministra udari kundakom pu�ke u lice. Ruke su mu bile svezane iza le�a pomo�u u�eta pa nije mogao obrisati krv �to mu se cijedila iz usta.

�Nemoj.� Tada se Elizaveta po prvi put oglasila. �Molim te, nemoj.�

Dopustio si je da je pogleda i upamti to�nu nijansu njezine zlatne kose i glatku ko�u obraza i vrata.

�Gospo�o Ivanova.� Shvatio je da je oslovljava s po�tovanjem koje nije uspio prikriti. Usredoto�io se na dva lista papira na svom stolu od kojih je na jednom pisalo ime Filipa Ivanova, a na drugom Elizavetino. Uzeo je nalivpero zadr�av�i vr�ke prstiju na njezinu imenu. Bli�e od toga nije joj smio pri�i. �I Vama �e se suditi zbog izdaje jer ste pomagali mu�u pri njegovu zlorabljivanju proletarijata s ciljem punjenja blagajne Romanovih.�

Nije ni�ta rekla. Jo� je uvijek nije mogao pogledati. �Vodite ih.�

�Odmah, dru�e Erikov.�

No kad joj je stra�ar zgrabio mu�a za ruku, Elizaveta re�e: ��ekajte.�

Stra�ar se stao krzmati zbog duboko usa�ene navike pokornosti. Ruku svezanih iza le�a Elizaveta se okrenula prema mu�u i poljubila ga u obraz. �Zbogom, Filipe. Bog neka te �uva. U ovom se �ivotu vi�e ne�emo vidjeti.�

�Elizaveta, �eno moja, moram...�

�Vodite ga. Ona neka ostane�, zapovjedi Arkin.

�Elizaveta�, kriknuo je Ivanov dok ga je stra�ar odvla�io iz prostorije, �volim...�

Stra�ar je zalupio vrata iza sebe. Arkin i Elizaveta dugo su se gledali, sami u prostoriji.

�Ne mogu te spasiti�, re�e on.

�Znam.�

Osmjehnula mu se jednako prisno kao i neko� na �ipkom izvezenim jastucima Hotela de Russie. Na njezinim usnama nije bilo ni traga tuzi ili kajanju dok je stajala potpuno mirno u njegovu uredu.

��ort!� Bacio je nalivpero na stol i pre�ao preko prostorije dok joj nije do�ao dovoljno blizu da je dodirne, no ruku je dr�ao spu�tenu uz bok. �Elizaveta, spasio bih te da mogu. No ti si �ena ministra. Sam Bog zna da bih, kad bih mogao.�

Njezine plave o�i blistale su od zadovoljstva. �Znam. Ne brini se za mene.� Otmjena joj je odje�a bila prljava, a rukav pokidan.

Pitao se kakva ga je to gruba ruka poderala. ��elim te posljednji put pogledati�, tiho �e ona.

Tada ju je dodirnuo, polo�iv�i joj prste na blijed obraz. Nagnula je glavu nje�no je osloniv�i o njegov dlan. ��uvaj se, Viktore. Ovo su jako opasna vremena i �elim da...� Te�ko je progutala i poljubila mu prste. �Da si na sigurnom. Mrzim sve �to predstavlja�, mrzim ono �to �e tvoji bolj�evici u�initi mojoj zemlji, no�, podignula je glavu, �tebe ne mogu mrziti.�

�Elizaveta, u�init �u �to god budem mogao kako bih te po�tedio stroge kazne suda, ali...�

�Ne, Viktore, ne �ini ni�ta za mene, preklinjem te.� Te je rije�i izgovorila sporo i promi�ljeno, kao da �eli da mu se njihovo zna�enje ure�e u svijest. �U posljednjih nekoliko godina pro�ivjela sam vi�e nego ikad prije u �ivotu. Pro�ivjela i voljela. To mi je dovoljno. Pru�io si mi radost za kakvu nisam ni znala da postoji. Spasibo.�

Nje�no joj se osmjehnuo i ne poku�avaju�i prikriti o�tru bol koja ga je �trecnula ispod rebara. �Spasibo�, ponovi on poput jeke.

�Bog neka te �uva�, promrmlja ona i krene prema vratima.

Kad se Valentina vratila ku�i, Lidija je kle�ala na vrhu stubi�ta ga�aju�i su�enim gro��icama dva odrpana dje�aka u predvorju na donjem katu. Valentina nije tratila vrijeme kore�i je, nego ju je zgrabila za zape��e, odvukla je u njihove sobe i kleknula ispred nje kako bi im o�i bile u istoj razini.

�Lidija, imam sastanak s jednim �ovjekom i �elim da po�e� sa mnom.�

�Je li s tatom?�

�Ne. Do�enka, k�er�ice mila, ne �alosti se. Ako ovo odigramo kako treba, uskoro �emo vidjeti tatu.�

�To svaki dan govori�.�

�Ali danas je istina.�

Pomno im je odabrala odje�u, skromne haljine i kapute, bez volan�i�a i krzna. Lidijine plamene uvojke ugurala je ispod sme�e marame preko koje joj je navukla pusten �e�iri�. �Danas mora� izgledati kao radni�ka k�i.�

Promatrale su se u zrcalu u toj neuglednoj odje�i.

�Tebi tvoja lijepo stoji, mama. Ali meni moja ne.�

Valentina podigne Lidiju u naru�je i poljubi joj �elo. �Ti ne bi mogla biti ru�na ni da se trudi�, an�ele moj. A sad me slu�aj. Htjela bih da mu ka�e� neke stvari.�

�Mislila sam da si mrtav�, re�e Valentina.

Valentina je u�etala u ured druga Erikova i zagledala se Arkinu u lice, u njegovu sivu odoru i novoste�enu oholost u o�ima te je po tisu�iti put po�alila �to mu nije zarila skalpel doktora Fedorina u grlo na dan dvoboja na Sljemenu pi�tolja.

�Mislila sam da �e� umrijeti od gangrene�, re�e.

�Nije mene tako lako ubiti.� No pogled mu nije po�ivao na njoj nego na djevoj�ici.

�Viktore, ovo je tvoja k�i Lidija.�

Arkinovo lice ostalo je bezizra�ajno. Nije se �ak ni osmjehnuo djetetu. Valentina u sebi protrne ispustiv�i k�erinu ru�icu i gledaju�i je kako je odskakutala poput male vilenjakinje do visokog �ovjeka za stolom. Stisnuta grla promatrala je svoju malenu junakinju.

�Dobrij den, tata.�

U kutu Arkinove �eljusti zaigrao je �ivac. Sive su mu o�i vrludale dok je pru�ao ruku prema njoj i drhtavim joj prstima dotaknuo tjeme. �Kako �u znati da je moja?�

�Jer ti se kunem da jest. Ve� sam bila trudna kad sam se udala za Jensa Friisa.� Valentina je zahvalila Bogu �to Arkin nije bio u blizini na dan Lidijina ro�enja.

Odmaknuo je ruku, no Lidija je nastavila zuriti prema njemu �irom otvorenih o�iju.

�To ni�ta ne zna�i�, re�e on. Glas mu je bio hladan. �Mogla bi biti i Friisovo nezakonito kopile.�

�Ne.� Valentina obori pogled kao da se stidi. �Jens i ja uvijek smo pazili da ne ostanem trudna.�

�Mo�da la�e�.�

�Ne la�em, kunem se k�erinim �ivotom. Pogledaj joj usta, tvoja su. Pogledaj joj bradu, ima oblik tvoje.� To je bila la�, no osje�ala je koliko je htio da bude istina.

�A kosa?� Posegnuo je prema �e�iru.

No Valentina je Lidiju upozorila da ni pod koju cijenu ne skida �e�ir. Bez imalo oklijevanja Lidija ga zgrabi za ruku, �vrsto je stisne i polo�i mu svoj mali obraz na dlan. Pogled je uprla u Arkina s �e�njom svojstvenom samo djetetu.

On nije hitro povukao ruku, nego je stao pomno promatrati. �O�i joj nisu moje. A ni tvoje.�

�O�i su joj isklju�ivo njezine. Mnogo je toga na Lidiji takvo.�

U prohladnom uredu on �u�ne osloniv�i se o petu, a drugu nogu uko�eno pru�i ustranu te je stane pomno prou�avati licem koje nije odavalo nikakve osje�aje. No pustio je da mu prsti ostanu zarobljeni u njezinim ru�icama.

�Dakle, ti si Lidija�, re�e joj. Glas mu je bio blag.

�A ti si moj tata�, Lidija �e tiho. Nagnula je glavu ustranu i stidljivo se osmjehnula, a potom mu iznenada obavila tanahne ru�ice oko vrata, stisnuv�i ga u �vrst obru� kao da ga nikad ne�e pustiti. Oglasila se tihim zvukom nalik na mijaukanje. �Tata.� Poljubila ga je u obraz.

Valentina je gledala, osupnuta. Nije joj dala takve upute, no jasno je vidjela kako se �ovjek kojeg je mrzila rastapa od dragosti. U k�erinu zagrljaju kao da su mu se kosti smek�ale, a s njima se rastopio i djeli� njezine mr�nje prema njemu. Kad mu je djevoj�ica privinula obraz uz svoj, o�i su mu se napola sklopile, a crte lica rastopile se kao da su se temelji pod njima uru�ili. Lidija i on dugo su ostali zagrljeni, da bi je potom on �ustro poljubio u �elo, uspravio se i vratio za stol ne pogledav�i ni jednu ni drugu. Izvadio je neki obrazac, ispunio ga i pru�io Valentini.

�Izvoli�, re�e. �Dopu�tenje za napu�tanje Petrograda. A sad idi.� Pro�itala ga je. Pogledala je Lidiju. I pokidala papir. �Na njemu nema imena mojega mu�a.�

�Nema.�

�Ne idem iz Petrograda bez njega.�

�Ako ostane� u ovom gradu, Crvena armija na koncu �e do�i po tebe, Valentina, koliko god se skrivala pod tim sme�im kaputom. Ti si ministrova k�i i oni �e te dograbiti. Ne kockaj se djetetovim �ivotom.�

�Ako Jens Friis ostaje, ostajemo i mi.�

�Ne budi tako nerazborita, Valentina. Misli na Lidiju.�

�Ako on umre, i mi �emo umrijeti.�

�Ne mogu vas sve spasiti.�

�Zapi�i i njegovo ime na propusnicu ako �eli� da ti k�i ostane �iva.�

Bio je to trenutak smrtne muke. Pomislila je da joj je izmaknuo. �inilo se da se povukao u sebe, a siva prostorija pretvorila se u mrtvo i prazno mjesto. No potom ju je najednom pogledao ravno u o�i.

�Voli li tvoja majka Lidiju?� upita je.

Valentina oprezno odgovori: �Da, naravno da voli svoju unuku.�

On kimne, no ne pogleda ponovo Lidiju, te ispuni novi obrazac i pru�i ga Valentini. �Uzmi.�

Pokraj njezina i Lidijina stajalo je i Jensovo ime. �Spasibo. Hvala ti.�

�No upozoravam te, nakon �to bude pu�ten, do�i �e po njega bez obzira na propusnicu. Imat �ete sat vremena, mo�da i manje, prije nego �to ostali saznaju da je u Petrogradu, nakon �ega vam propusnica vi�e ne�e vrijediti. Radio je za cara, a takva se izdaja ne opra�ta.� U glasu mu se za�ula srd�ba. �Kucnuo je �as kad ljudi poput njega moraju polagati ra�une, ljudi koji misle da su sigurni jer su otvorenih svjetonazora i dobro obrazovani. Kao da ga pamet mo�e za�tititi.�

�Jens je radio u korist ruskoga naroda, pomagao mu. A �to �ete vi bolj�evici u�initi, uni�titi svakoga tko ima dovoljno mozga da misli za sebe? Kakvoj se budu�nosti Rusija mo�e nadati ako to u�inite?�

�Rusiju sada �eka svijetla budu�nost. Napokon je oslobo�ena od tirana.�

Valentina uzme Lidiju za ruku i povu�e je bli�e k sebi. �Nadam se da se vi�e ne�emo sresti, Arkine.�

�Onda uzmi dijete i bje�i. To ti dobro ide. To si vrlo vje�to izvela u �umi, skrivaju�i se od stabla do stabla.�

Zapiljila se u njega. �O �emu ti to govori�?�

Osmjehnuo se likuju�i. �Zar ne zna�, do dana dana�njeg? Ja sam bio u �umi onoga dana kad si nabasala na nas dok smo se pripremali. Ja sam taj koji je raznio va�u ku�u u Tesovu.�

�Jesam li bila dobra, mama?�

�Bila si izvrsna, do�enka, k�eri.�

�Ho�e li se tata ljutiti na mene kad do�e ku�i zbog toga �to sam onoga �ovjeka nazvala tatom?

�Ne�e. Poljubit �e te tisu�u puta.�

�Za�to onda pla�e�?� Ru�icom je okrznula maj�inu. �Nemoj plakati.�

�Brzo! Moramo po�uriti. Imamo samo sat vremena.�

�Za �to?�

�Da napustimo Petrograd.�

42

Valentina je sklopljenih o�iju stajala iza ulaznih vrata i oslu�kivala. Dva tamnoputa dje�aka sjedila su na podu u hodniku i kartala za opu�ke cigareta, no bili su toliko usredoto�eni na igru da gotovo uop�e nisu razgovarali. Nisu joj smetali. U pro�irenju ispod stubi�ta pojavio se uzak krevet na kojemu je le�ao �elavi mu�karac i hrkao. �ak joj ni on nije smetao jer se smirivala. Pa�ljivo oslu�kuju�i. Nije htjela �ekati ispred da ne privla�i pozornost na sebe.

Minute su brzo otkucavale. Zadr�avala je dah kao da time mo�e usporiti vrijeme, no u d�epu je nosila te�ak Jensov sat �ije su se kazaljke neumoljivo okretale. Oslu�kivala je ne bi li �ula zvuk vojni�kih �izama kako grabe niz puteljak, trznuv�i se svaki put kad bi vjetar �u�nuo i vrata se zatresla. Znala je da Jensa ne�e �uti sve dok mu ruka ne dotakne vrata.

Minute su brzo otkucavale.

Na stubi pred vratima za�uo se najti�i mogu�i zvuk. Prsti su joj poletjeli prema kvaki i okrenuli je, od�krinuv�i vrata kroz koja je prodrla struja hladnog zraka, a onda ih odgurnula tolikom snagom da su se odbila od zida. Dje�aci su znati�eljno pogledali prema gore.

Jens je stajao ondje, visok kao i uvijek, no ko�a mu je bila zategnuta preko jagodica, a o�i utonule duboko u tamne duplje. Donju polovicu lica prekrivala mu je gusta ri�a brada.

�Valentina.� Bio je to tek �apat.

Privukla ga je k sebi, preko praga, u hodnik, i nogom za njim zalupila vrata. Zagrlila ga je, najednom zanijemjev�i, dok joj je srce glasno udaralo priljubljeno uz njegova prsa. Osjetila je njegove ruke oko sebe, �vrste i nepopustljive. Toliko ga je sna�no �eljela da joj je tijelo po�elo drhtati.

�Valentina�, ponovio joj je ime, kao da je to jedina rije� koje se sje�a.

Nije ga mogla pustiti od sebe. Bila je svjesna sata u d�epu i vremena koje je odmicalo pred njima poput izdajice. No svejedno ga nije mogla pustiti.

Torbe su bile spremne na krevetu, dvije velike i jedna mala. Spremila ih je prije dva tjedna, napuniv�i ih uglavnom konzerviranim mesom i vre�icama zobi i su�enog vo�a, ali i �igicama, vo�tanicama, pokriva�ima, �arapama i po jednim vunenim d�emperom za svakoga od njih.

�Putovat �emo s malo prtljage�, bila je rekla k�eri. Lidija je sjedila prekri�enih nogu na sagu od sobova krzna privijaju�i vlaki� uza se.

Valentina svu�e odje�u s Jensa. Osam mjeseci u istoj odje�i.

�Smrdim kao strvina�, promrmljao je.

Poljubila ga je u prsa. �Miri�e� tako da bih te mogla pojesti.�

Nasmijao se protisnuv�i taj zvuk kroz grlo te ona shvati da te mi�i�e dugo nije koristio. Za razliku od ostalih mi�i�a na njegovu tijelu, nalik na �vornato u�e du� bedara i prsa, koji su bili sve �to je od njega ostalo. Sama kost i ko�a i �vornati mi�i�i. Poku�ala je zamisliti koliko mu je napora iziskivalo odr�avati tijelo i um spremnima za bijeg dok je istovremeno umirao od gladi, no nije mogla. Na brzinu se oprao, a ona mu je oribala le�a i pod�i�ala bradu - nisu se zadr�ali dovoljno dugo da se stigne obrijati. Za nekoliko minuta iza�li su iz ku�e �ustro gaze�i ledenim plo�nikom i dr�e�i k�er za ruke izme�u sebe. Lidija je neprestano ramenom gurkala o�evu nogu provjeravaju�i je li stvaran.

�Bolj�evici su zauzeli �eljezni�ke postaje�, rekla mu je, �pa ne bismo smjeli isku�avati sre�u s vlakom.�

�Hodat �emo�, re�e on. �Cijelim putem ako treba.�

�Dokle?�

�Do Kine.�

Usta su joj se ovjesila. Gledao ju je smije�e�i se njezinoj reakciji, a ona je znala da bi s tim �ovjekom otpje�a�ila i do Sjevernog pola ako treba.

�Neka bude do Kine�, re�e.

�Gdje je Kina?� upita Lidija.

�Na kraju gdje Rusija pada u more.�

�Nije daleko?�

Oboje su joj se nasmije�ili. �Morat �e� brzo hodati�, re�e Jens i ona kimne, ubrzav�i kora�i�e.

U sljede�oj ulici nai�li su na prvu blokadu na cesti, koju su �uvale prilike u sivom, s �irokim crvenim trakama oko ruke i pu�kama �to su im nervozno podrhtavale u rukama. Valentini se kralje�nica uko�ila od jeze, no Jens je nastavio grabiti, hitro zakrenuv�i u sporednu uli�icu s namjerom da poku�a nekim drugim putem. No svaki put bilo je isto � u kojem god smjeru krenuli. Svaki put bili su prisiljeni povu�i se. Lidija se sklonila izme�u dugih nabora kaputa svojih roditelja i prestala brbljati s ocem o tome kako je nau�ila igrati poker od dje�aka s donjeg kata. Nakon sat vremena Jens se zaustavio u sjeni crkve �ija se kupola u obliku glavice luka mutno zlatila pod obla�nim nebom, a pepeo od pro�lono�nih po�ara i dalje se kovitlao na vjetru. Odlo�ili su torbe na tlo.

�Jense, u zamci smo. Propusnice nam ni�ta ne vrijede.�

�Ovda�nji vojnici zagri�eni su bolj�evici � ne�e im biti va�an potpis na obrascu ako zaklju�e da je njihov posao prosvirati glavu jednom od ugnjetava�a. Odve� je opasno da se slu�imo propusnicama.� Nakratko se naslonio na zid, okrenuv�i glavu kao da provjerava drugi kraj ulice, no tako mu vi�e nije mogla vidjeti lice. �Za�to me je pristao pustiti?� upitao je.

Usta su joj se osu�ila. Naslonila mu je glavu na rame. �Zar je va�no?�

Dugo je �utio, a Valentina osjeti te�inu poput olova u grudima. Jens joj polo�i �ekinjavu bradu na tjeme i ispusti dah �to ga je bio zadr�avao.

�Ne, ljubavi�, re�e tiho, �nije va�no. Dok god smo zajedno.� Poljubio ju je u �elo. �A sada pokret.�

�Kamo?�

Podignuo joj je bradu tako da su im se pogledi susreli. �Zar zaista misli� da sam osam mjeseci proveo u onoj smrdljivoj samici ne razmi�ljaju�i? Isplanirao sam nam pravac bijega i svaki korak pregazio tisu�u puta.�

Podignuo je torbu i popeo k�er na le�a. �Postoji izlaz.�

Jens se sagnuo i podignuo zasun na �eljeznom oknu nasred ulice. Neka su bila zaklju�ana, no znao je da je lokot na ovome razbijen.

�Brzo! Si�ite.� Vidio je da Valentina oklijeva. �Sigurno je.�

Posljednji put kad je bila u kanalizacijskom tunelu umalo se utopila. On se spustio u crnu jamu, pridr�avaju�i se za metalne ljestve pri�vr��ene za zid od opeke, te s police uzme kerozinsku svjetiljku. �igice koje su trebale biti ondje nestale su, no Valentina mu je dala jedne koje je spremio u d�ep. Zapalio je fitilj, a mutno �uto svjetlo smjesta je razagnalo sjene.

�Lidija, hajde, mila, ti si sljede�a.�

Upla�eno li�ce provirilo je preko ruba, a potom je spustila nogu na prvu pre�ku i uzverala se niz ljestve poput majmun�i�a. Ugledav�i crni tunel �to se protezao pred njima, nije zastenjala, nego se polako primaknula sasvim blizu njemu, ne trep�u�i i zure�i u tamu.

�Potpuno je sigurno�, re�e on i potap�a je po pustenom �e�iri�u kako bi je ohrabrio, a zatim pru�i ruku Valentini. Ona za sobom zatvori okno otvora i si�e niz ljestve, nakon �ega ih je tama sasvim progutala. Ti�inu je prekidao zvuk kapanja vode i daleka huka koju je proizvodio crpni motor.

�Koliko daleko?� upita Valentina.

�Koliko god budemo mogli.�

Podignuo je svjetiljku i zagledao joj se u lice. Na njemu je primijetio promjene, no poljubio joj je usne i zaputio se naprijed s Lidijom na le�ima. Valentina im je isprva pjevala jasnim milozvu�nim glasom u zagu�ljivoj tami, no uskoro su morali puzati na sve �etiri vuku�i torbe kroz smrdljivu ledenu vodu i sile�i se da nastave.

Jensa je ljutilo �to se te�ko snalazio u mra�nim tunelima, budu�i da su mu se o�i tijekom zato�eni�tva odviknule od tame. Neprestano je posrtao, no nije dopustio Lidiji da mu si�e s le�a unato� Valentininu nagovaranju. K�i mu je �vrsto ovila ruke oko vrata, priljubiv�i se uz njega s �e�njom koja mu je napajala suhu i �ednu du�u.

Nisu razgovarali o tome �to rade, �ega se odri�u i �to za sobom ostavljaju � sad nije bilo vrijeme za to. Samo ju je jedanput upitao: �A tvoji roditelji? Gdje su?� Valentina je pogledala k�er koja je pozorno slu�ala svaku njihovu rije�, i kratko odmahnula glavom. Nije ponavljao pitanje. Kad su pro�li ispod jo� jednog metalnog okna, Jens se uspeo uz ljestve i provirio kroz rupice u poklopcu. Ugledao je noge �to tr�e, na stotine, mo�da i tisu�e njih. Nakon osam mjeseci svakodnevne potpune samo�e, bilo mu je te�ko pojmiti toliki broj ljudi. Kad su stigli do ra�vanja u tunelu, a on bez imalo oklijevanja skrenuo lijevo, Valentina se zapanjeno nasmijala, prestra�iv�i ga.

�Kako li se samo snalazi� u ovom labirintu otvora i cijevi? To je nemogu�e.�

�To su moji tuneli, Valentina. Ja sam ih sagradio. Naravno da se znam snalaziti u njima.�

Lidija predugo nije pustila ni glasa. Klipsala je iza njega do gle�nja u vodi, a kad se okrenuo prema njoj, primijetio je da su joj o�i razroga�ene od straha.

�Tata�, upitala je �aptom, �gdje spava zmaj?�

�Ovdje dolje nema zmajeva, mali�ka�, brzo �e Valentina.

�Ima. Tata mi je tako rekao. Mogu mu namirisati dah.�

Jens primi djetetovu ru�icu u svoju. Bila je hladna i vla�na. �Mislim�, re�e on, �da je vrijeme da se popnemo na svjetlo.�

Nisu bili daleko od idu�eg okna. Na tom mjestu svod je bio vi�i te Jens podigne svjetiljku kako bi pri njezinu blijedu svjetlu vidio �to je dalje mogu�e. Voda je zabljesnula, gusta i masna.

�Nije ispred nas, tata�, pro�aptala je Lidija. �Zmaj je iza nas.�

�Ne, Lidija, mila, ovdje nema...�

�Slu�aj�, protisne ona.

On poslu�a. Valentina mu u znak upozorenja polo�i ruku na rame. Negdje iza njih za�uo se nepogre�iv zvuk nogu �to �ljapkaju kroz vodu, brzo se kre�u�i. Jens smjesta ugasi svjetiljku. Povu�e Valentinu i Lidiju iza sebe te ostado�e stajati u ti�ini, �ekaju�i. Minutu kasnije za�uo je glasove.

�Svjetlo se ugasilo.� Bio je to glas nekog dje�aka.

�Nestali su. Slu�aj�, govorio je stariji �ovjek.

Stope su na�as utihnule � nisu imali svjetiljku pa su zacijelo slijedili Jensovu. Kad su se ponovo pokrenuli, zvuk stopa bio je sporiji, a zatim sve glasniji dok ih gotovo nisu sustignuli. Jens osjeti kako mu Valentina stavlja ne�to hladno i te�ko u ruku. Bio je to pi�tolj. Srce mu se uzlupalo. Naciljao je u mraku.

�Tko god jeste, smjesta stanite�, povikao je.

Zvukovi utihnu�e.

�Tko je?� upita Jens.

�Nitko�, odgovori dje�ak. �Tko ste vi?�

�Putnici.�

�Mo�da smo na istom putovanju�, dobaci stariji mu�karac. �Mo�da. Imate li svjetla?�

�Imamo svjetiljku, ali nemamo �igica.�

�Ostani iza mene, Valentina, i upali na�u svjetiljku.�

U�inila je �to joj je rekao dok je on dr�ao pi�tolj uperen u smjeru glasova. Na svjetlu se pojave dvije prilike: dje�ak od nekih dvanaest godina i pokraj njega mu�karac s navo�tenim sijedim brkovima i izgubljenim, tu�nim o�ima. Imao je mekane ruke i izgledao poput kakva bankara ili odvjetnika. Jens spusti pi�tolj i dobaci kutiju �igica dje�aku koji ih hitro spremi u d�ep. Jens iza le�a za�uje kako je Valentina opsovala.

�Te sam �igice platila pedeset rubalja na crnoj burzi�, negodovala je.

�Hvala ti, prijatelju�, re�e �ovjek. �Imate li i vi�ka hrane?�

�Njet!�, hitro �e Valentina.

�Moj unuk i ja bili smo prisiljeni pobje�i bez i�ega.� Pokazao je prema Valentininoj torbi. Ona po�ne uzmicati. U tom trenutku dje�ak ispod kaputa izvu�e velik i te�ak pi�tolj i uperi ga ravno Valentini u glavu.

�Daj mi tu torbu!� podvikne.

�Najprije �e� me morati ustrijeliti, bijedni mali lopove�, odvrati ona.

Jens iskora�i ispred nje, naciljav�i u starca. �Ka�i mu da ga skloni�, naredi mu. �Pomogao sam ti. Kakva to unuka ima�?�

�Pohlepna.� Umorno se okrene prema dje�aku. ��tedi metke za one koji ih zbilja zavre�uju.�

Dje�ak opsuje i spusti pi�tolj.

�Mi sada odlazimo�, re�e Jens. �Ne zadr�avajte se ovdje predugo. Upozoravam vas da �e Lenjin i njegova Crvena armija pro�e�ljati ove tunele �im shvate kakvu mogu�nost bijega pru�aju.�

�Hvala na savjetu.�

Jens kimne u znak pozdrava i podigne Lidiju u naru�je. Drhtala je, cvoko�u�i zubima. No Valentina zastane, kolebljivo odmahnuv�i glavom, otvori torbu i iz nje izvadi dvije konzerve mesa. Opsovala je ispod glasa dobacuju�i ih dje�aku te krenula niz tunel.

�Prijateljice�, vikne za njom starac, �postoji vlak.�

Ona zastane i polako se okrene. Pri treperavu svjetlu svjetiljke lice joj je izgledalo poput lubanje. �Kakav vlak?�

�Vlak koji prolazi mojim ladanjskim imanjem, na rubu �ume isto�no od grada. Mali teretni vlak �to vozi jedanput na tjedan, prevoze�i samo �ito i stoku.�

Jens spusti Lidiju, posegne u torbu �to mu je visjela na ramenu i iz nje izvadi kartu i kompas koje je Valentina spremila. �Poka�i mi.� Visoko podigne svjetiljku, a mu�karac uperi prst u jednu to�ku. Na ruci je imao pe�atnjak s pove�im dijamantom.

�Vidi� li ovaj rije�ni zavoj? Ovdje vlak usporava pa se mo�ete ukrcati ako budete brzi. Svi mje�tani iz sela voze se njime.�

�Ali ja sam mislila da su svi vlakovi obustavljeni zbog �trajkova�, re�e Valentina.

�Ne i ovaj. On slu�i isklju�ivo za potrebe mje�tana.�

�Dokle vozi?� upita Jens.

�Ne daleko, ali dovoljno. Spaja se s transsibirskom �eljeznicom, gdje istovaruje teret.�

�Jeste li se i vi onamo zaputili?�

�Njet. Jo� ne.� Starac poka�e prstom iznad glave. �Najprije moram prona�i �enu. Jo� je u Petrogradu.� Pogledao je Jensa i obojica su znala da je vjerojatno ve� prekasno, no nijedan to nije naglas izrekao.

�Sretno vam�, re�e Jens. �I hvala na informaciji.�

�Hvala vama na hrani. Bog neka nam svima pomogne.�

�Bo�ja pomo� nije dovoljna�, promrmlja Jens podi�u�i k�er i povede �enu van iz tunela.

Prona�li su rije�ni zavoj �to im ga je starac pokazao � nije bilo te�ko. Na rubu grada zaustavila ih je ophodnja golobradih vojnika, dovoljno mladih i naivnih da su se pokolebali ugledav�i slu�beni �ig. Jens se odva�io zamahnuti im Arkinovim propusnicama ispred nosa te je njegova mala obitelj dobila dopu�tenje prolaska.

�uma se pokazala izvrsnim uto�i�tem. Laknulo im je �im su za�li u taj sjenoviti svijet i dva dana pje�a�ili stazama kojima prolaze �ivotinje. Temperatura je naglo opala i po�ele su padati te�ke guste pahulje snijega, zatrpavaju�i im tragove. U nekoliko navrata spazili su druge blijede prilike kako promi�u pokraj stabala poput duhova u daljini, no nitko vi�e nikomu nije vjerovao. Nitko nikomu nije prilazio. Neznanci su postali opasnost � ako vam netko nije bio prijatelj, bio vam je neprijatelj. Utaborili su se izme�u stabala na rije�nom zavoju, umotani u pokriva�e i kapute, ne usu�uju�i se nalo�iti vatru osim nakratko kako bi zagrijali vodu za �aj. Napokon mu je ispri�ala �to se dogodilo njezinim roditeljima i koju je presudu donio bolj�evi�ki sud, a on ju je �vrsto grlio ljube�i joj lice niz koje su se kotrljale vrele suze. Motrili su na �eljezni�ku prugu. Iz sata u sat, iz dana u dan. U njihovim mislima srebrne tra�nice vijugale su prema budu�nosti.

Valentina je le�ala sklup�ana s Jensom ispod njegova kaputa. Zora samo �to nije svanula, tanka srebrna raspuklina na obzoru. Pokraj njih Lidija je spavala snom pravednika, umotana u pokriva� kao u kukuljicu. Valentina ovla� usnama dodirne glatku suprugovu �eljust. Bio se okupao i obrijao u rijeci. Osje�ala je kako se smije�i u mraku, o�iju i dalje sklopljenih, te mu je ugnijezdila glavu u pregib vrata. Mirisao je na borove iglice.

�Jense?�

Poljubio joj je kosu.

�Jense, ne�to ti �elim re�i.� Glas joj je bio tih, no osjetila je kako mu se ruke i noge napinju.

�Nema potrebe da i�ta govori�.� Podignuo je ruku i polo�io joj dlan preko usta.

Pustila je da le�i ondje punu minutu, a zatim pomaknula glavu. �Jense, pred nama je opasan put. U bilo kojem trenutku mo�emo...� Poginuti, mogli bismo poginuti. �Mo�emo se razdvojiti.�

On je �vr��e stisne uza se. �Ne. To se ne�e dogoditi.�

�Ali ako se dogodi, obe�aj mi da �e� paziti na na�u djevoj�icu.�

On glasno izdahne. �To ne trebam obe�avati.�

�Ali svejedno mi obe�aj. Molim te.�

�U redu, ljubavi, ako �e ti tako biti lak�e. Obe�avam da �u paziti na Lidiju.� Okrenuo je glavu, crnu sjenu u mraku, polo�iv�i joj usne na ko�u. �I ti meni mora� isto to obe�ati.�

�Obe�avam. �titit �u je vlastitim �ivotom.�

�Zadovoljna?�

�Ne.� Usne su joj prona�le njegove te je osjetila onu poznatu i neuta�ivu bolnu �elju za njim. Vodili su ljubav pod vedrim no�nim nebom, ispod zvijezda. I premda nije bilo ni saonica ni krznenoga saga kao one no�i kad se odr�avao bal u Pala�i Ani�kov, nikakva ih kola nisu prekinula niti je Arkin do�ao s pu�kom i namjerom da uni�ti njihov svijet.

�Dolazi!� viknula je Lidija.

Dim je sukljao u plavo nebo, a pi�tanje lokomotive orilo se svje�im zrakom. �eljezni�ka pruga protezala se usporedno s rijekom, a izme�u njih svjetlucao je led nalik na netom izbru�ene dijamante. Polja i �uma prostirale su se unedogled i dan je bio savr�en za skakanje u vlak.

�Spremite se�, re�e Jens.

Valentina kimne, no srce joj je divlje lupalo. Lidija je bila na Jensovim le�ima, ruke �vrsto ovijene oko njegova vrata. Drugom je rukom dr�ala Valentinu koja se napeto osmjehnula mu�u i k�eri. �Spremna sam.� Dah joj se kovitlao izme�u njih poput ledena zastora te mu je stisnula prste.

Pojavio se vlak sa samo tri teretna vagona iza lokomotive. Stigav�i do rije�nog zavoja, usporio je, kao �to im je �ovjek u tunelu i rekao. Vagoni su za�kripali i zatresli se, zanjihav�i se ustranu, i Jens je po�eo tr�ati uz prugu. Valentina ga je u stopu slijedila, no on je imao du�e noge pa se uspuhala. Lokomotiva im je zapi�tala iza ramena. Valentina dobaci letimi�an pogled vlakovo�i koji je mahao �tapom prema njima, kao da prijeti da �e ih njime otjerati s vlaka. Na po�etku prvog vagona s vanjske strane nalazile su se metalne ljestve koje je Jens u prolazu s lako�om dohvatio slobodnom rukom. Vlak ga je smjesta odignuo od tla. Na djeli� sekunde visio je dr�e�i se jednom rukom, s Lidijom na le�ima i svojom i Valentininom torbom preko ramena. Drugom je rukom i dalje �vrsto dr�ao �eninu.

�Ska�i!� kriknuo je.

No njoj su noge ve� bile na izmaku snaga. Posko�ila je, spotaknula se, izgubila oslonac i osjetila kako joj se rame umalo i��a�ilo. Vlak ju je pri punoj brzini vukao po zemlji, oderav�i joj ko�u, grebu�i je i udaraju�i.

Pustila se. Osjetila je kako joj prsti isklizavaju iz njegovih, kao da joj �ivot isklizava iz ruku. Pala je na ledom prekriveno tlo gledaju�i kako joj vlak odnosi sve do �ega joj je na ovom svijetu stalo. Kad su se tra�nice izravnale, lokomotiva je ubrzala pokrenuv�i zama�njake i zlovoljno zapi�tala. Jens i Lidija nestali su joj iz vida. Ustala je, prate�i vlak pogledom sve dok joj se nije izgubila iz vidokruga, nesvjesna da drhti i da joj je ko�a na nogama razderana.

�Jense!� vri�tala je. �Lidija!�

Poku�ala je disati, no nije joj uspijevalo. Sve je izgubila. Nakon svega �to je pro�la kako bi bila ovdje, sada kada joj je �ivot trebao iznova po�eti, sve je izgubila. Nagonski je po�ela tr�ati. Tr�at �e ako treba i do proklete Kine. Bate�i nogama po tlu ponovo je posrnula, no ovoga puta uspjela je odr�ati ravnote�u i nastaviti. Misli su joj se rojile po glavi. Imaju jedno drugo, Jens i Lidija. Bit �e zajedno. Zauvijek zajedno. Sigurni.

Plu�a su je po�ela boljeti te je shvatila gdje se nalazi, sama usred ni�ega. Nije imala ni�ta osim spoznaje koja ju je i dr�ala na nogama: Jens i Lidija su zajedno, brinut �e se jedno o drugom.

Bol. Bol �to ih je izgubila ubijala ju je. No nastavila je tr�ati i ba� kad joj se po�elo crniti pred o�ima, u daljini je kroz maglu ugledala zadnji vagon vlaka. Trepnula je. Stajao je nepomi�no na tra�nicama dok je siv dim iz lokomotive sukljao u nebo.

Potr�ala je. Bila mu je sve bli�e dok joj je srce lu�a�ki nabijalo u grudima. Stigla je do zadnjeg vagona, no on se nije pomaknuo, nestrpljivo brek�u�i na tra�nicama. Stigla je i do drugog, a plu�a samo �to joj se nisu rasprsnula. Potom do prvog. A onda do ljestvi. �vrsto ih je zgrabila. Ni�ta se nije dogodilo, vlak je i dalje mirovao. Oprezno se stala penjati uz ljestve sve dok nije usko�ila u lokomotivu.

Ondje je stajao Jens prisloniv�i pi�tolj vlakovo�i uz �elo. Osmjehnuo joj se. �Dugo ti je trebalo.�